Vrlo mali broj ljudi živi u sadašnjosti. Većina nas razmišlja ili o stvarima koje su se dogodile ili o onome što želi da se dogodi u budućnosti. Ali takvim razmišljanjem, može se dogoditi da propustimo cijeli svoj život jer budućnost s vremenom uvijek postane sadašnjost. A ako nam se i događa nešto što smo dugo čekali, često smo previše zauzeti da bi se na to usredotočili i obratili pozornost.
Da biste mogli uživati u sadašnjosti potpuno dosta je bitno ostati otvoren, svjestan, ali i prihvaćati ono što se događa. Zbog toga umjesto da brinemo o nečemu što je prošlo ili o onome što će se dogoditi sljedeće, dopustite sebi da živite život u sadašnjem trenutku i svako iskustvo proživite istinski prisutno, ne samo tijelom nego i duhom.
Dosta često se život uspoređuje s vlakom. Ljudi poput putnika u vlakovima kreću s jedne točke kako bi došli do svoga cilja. Poneki vlakovi projure bez ikakvog zaustavljanja, dok neki idu lagano, zaustavljajući se na svakoj stanici. Naši životi se protežu poput tračnica, ispred i iza vlaka.
Svaki trenutak je potpuno nov, ništa slično nije se dogodilo i neće se nikad više dogoditi.

Da li živite u sadašnjosti ili se često vraćate u prošlost?

10 % prošlost
70 % sadašnjost
20 % budućnost  

Treba živjeti u sadašnjosti. Punim plućima. Jer što danas propustiš, vjerovatno nećeš imati novu priliku da proživiš.
Malo pažnje posvetiti prošlosti, kao podsjetnik na greške, da ih ne ponoviš.
A malo više budućnosti. Da te ne dočeka nespremnog i klepne po glavi.

"Sretan je onaj čovjek koji uspije živjeti u sadašnjosti."
Paolo Coelho

Najtužniji su ljudi koji žive u prošlosti. Nečim se opterete i zaustave. U vremenu i prostoru.
Život prolazi kraj njih a da ni ne primijete.
I kada se u "onom trenu" pitaju: "Gdje si bio, šta si radio?", odgovor je nažalost isti.

Nigdje i ništa.