Saobraćajna kultura biciklista je problem

Prometna kultura biciklista je najveći problem… izjava je koja ove sezone izlazi iz “svake paštete”.



Biciklisti očigledno imaju veliki problem; ne posjedujemo prometne vještine, ne prepoznajemo (a one koje prepoznamo – ne poštujemo) prometne znakove, prelazimo preko pješaka i policajaca (ali samo onih ležećih , mahom smo svi daltonisti koji ne znaju kojim se redom pale svjetla na semaforu i imamo ozbiljnih duševnih problema (o tome u daljnjem tekstu)

alfaportal.

Optužba: Biciklisti su problem

Temeljni je problem nedostatak prometne kulture i tolerancije: djeca se voze bez kaciga, mnogi biciklisti ne poštuju crveno svjetlo na semaforima i često se voze po nogostupima i pješačkim prijelazima, svjesno kršeći zakon. Pješaci se žale da biciklisti jure ne obazirući se na djecu i starije građane, a vozači automobila na njihovu neopreznost u vožnji po prometnicama.



Obrana: Biciklist imaju problem

I ako si mogu sada uzeti dovoljno slobode i govoriti u ime svih biciklista, učinit ću to i objasniti koji su problemi biciklista, odnosno – koji je uzrok posljedice “nedostatka prometne kulture”

1. Problemi: nedostatak biciklističkih staza

Stanujem u Zagrebu pa mogu govoriti samo o zagrebačkom slučaju. Grad Zagreb ima samo 160 kilometara označenih biciklističkih staza (od 641 km2 svoje ukupne veličine). Točan broj biciklista je nepoznat i varijabilan i sasvim nevažan. Ako sudjelujemo u tolikom nesrećama, onda nas valjda ima dovoljan broj da zaslužujemo više staza (?).

2. Uzrok – posljedica

Uzrok: Najbolje od svega je kada usred “ničega” odjednom se stvori biciklistička staza. Pitanje: Kako da dođem do biciklističke staze?

   Da stavim bicikl u tramvaj, dovezem se s dvojkom do Trga Francuske Republike, izađem iz tramvaja, guram ga 20ak metara i onda sjednem na njega. Vozim jedno 5km staze, zatim ponovno siđem, guram do tramvaja i uđem u tramvaj da bi sišla na trgu?

Posljedica: To je naravno besmislen scenarij i sumnjam da je svrha bicikla ta da ga većinu vremena guram (a što drugo mogu, ako ne želim kaznu?)… Ne preostaje mi ništa drugo, nego da vozim po pješačkoj stazi i ispred tramvaja (ili iza, pa se uhvatim – ŠALA! to ne raditi!)

Posljedica posljedice: Zaustavi mi policajac i naplati kaznu!

3. Pješaci

Pješaci su ugroženi od strane biciklista… Da,naravno da su ugroženi kada hodaju po biciklističkim stazama!!! Da mi je kuna, svaki puta kada nisam mogla zaobići pješake na tih pišljivih 5km koliko imam biciklističke staze na putu do posla. To je jedini dio puta gdje mogu ubrzati i normalno voziti, ali ne… pješaci moraju hodati po žutoj crti!

   Mislim da bi bilo u redu pisati kazne pješacima koji hodaju po biciklističkim stazama jer dovode svoj i moj život u pitanje.

4. Automobili

Oni su mi još bolji! Na tih istih 5km biciklističke staze, parkiran Mercedes, BMW, Ford, Buba… Bicilistička staza kao produžetak njihovom ogromnom automobilu. Da li oni dobiju kaznu zbog toga? Ne! Jer su u zoni parkinga i nisu jadni krvi što cijelim putem zaklanjaju biciklističku stazu (dio na Zelenom valu).

5.  Parking

I onda, kada napokon dođem na odredište, gdje da se parkiram (u slučaju da nema drveta, nekakvog znaka, rine ili barem kante za smeće)? Najčešći su oni klasični koji su dugi 1.5m, ali na njega stanu tri bicikla. Kao da ne shvaćaju da kotač ne ide  u svaku od onih pregrada!?? Čemu to?




Presuda: KRIVI

Biciklisti se smiju voziti po nogostupima, samo po označenoj biciklističkoj stazi. Biciklist koji se ne vozi na biciklističkoj stazi/traci ili ako je nema, uz desni rub kolnika - 300 kn
Dva ili više biciklista na kolniku dužni su se kretati jedan iza drugog – 300 kn
Biciklist koji koristi mobitel bez handsfree uređaja na kolniku – 500 kn
Biciklist na cesti pod utjecajem alkohola (0,50g/kg) ili droge – 500 kn
Vozač koji pri skretanju presjeca biciklističku stazu/traku koja se pruža uzduž kolnika kojim se kreće, ako ne propusti bicikle koji se kreću po biciklističkoj stazi ili traci u istom ili suprotnom smijeru – 2000 kn
Parkiranje vozila na biciklističkoj traci/stazi – 300 kn (možete pozvati pauka)
Vozač bicikla koji se kreće kolnikom na javnoj cesti izvan naselja dužan je noću i danju u slučaju smanjene vidljivosti biti označen reflektirajućim prslukom ili reflektirajućom biciklističkom odjećom– 300 kn
Kazna za “vožnju bez ruku” - 300 kN

I sada , moram priznati da mi za ovo treba posebno objašnjenje;

Kazna za vozača koji bicikl vozi umoran, bolestan ili u teškom psihofizičkom stanju?? - 2000 kn

Svijet voli bicikliste

Kopenhagen je proglašen gradom bicikla jer njegovi stanovnici, bez obzira ne godišnje doba, upotrebljavaju upravo to prijevozno sredstvo. Tu je nagradu Danskoj prijestolici dodijelio UCI, International Cycling Union, upravo zbog načina na koji se biciklizam promovira u tom gradu.

Sa više od 300 kilometara biciklističkih staza 36% stanovništva biciklira svakodnevno više od 1.2 milijuna kilometara. Do 2015.g. taj bi se postotak mogao popesti na polovicu stanovnika.

Možda bi se takvo razmišljanje moglo uvesti i u naše gradove, bez obzira na godišnje doba. Zamislite manju gužvu ujutro na cestama ili kolaps prilikom vraćanja kući. A naravno, svjesni smo i zdravstvene važnosti takvog načina života, te zaštite okoliša.

Ali ne i u Hrvatskoj. U Hrvatskoj bicikl možemo voziti na Jarunu ili Bundeku… u krug…

Pitam se kako se turisti voze po Zagrebu kada unajme jedan “Blue bike”?

Alfa Zeleni Jelen

Saveti za bezbedniju vožnju bicikla gradskim ulicama

Bilo da ste iskusan biciklista, bilo da tek planirate da vam to postane prevozno sredstvo, nije loše podsetiti se pravila i saveta kako se ponašati na gradskim ulicama.



Možda bi prvo i najvažnije pravilo bilo: poštuj saobraćajna pravila, čak i više nego drugi. Em nisi zaštićen, em kod nas ne postoji kultura u saobraćaju, a naročito ta kultura ne postoji prema biciklistima.

1. Uvek vozite biciklističkim stazama tamo gde one postoje.

2. Ako ne postoji biciklistička staza, vozite udaljeni od ivice kolovoza najviše jedan metar.

3. Najkraći put nije i najsigurniji. Isplanirajte trasu. Bolje i da je kilometar, dva duža, ali manje prometna. To što ćete se voziti pet, deset minuta duže može samo da vam prija.

4. Ne provlačite se između automobila, nikada ne znate kada će krenuti. Ako svi stoje, stanite i vi.

5. Držite pravac i nemojte krivudati. Vozač iza vas očekuje da držite pravac i tako će vas sigurnije obići.

6. Prilikom skretanja uvek prvo proverite da li neko ide iza vas i obavezno skretanje signalizirajte rukom.

7. Ako je više biciklista u grupi, obavezno vozite jedan iza drugog.

8. Nemojte da držite slušalice u ušima i slušate muziku dok se vozite ulicama. Da biste se bezbedno vozili morate da čujete i druge učesnike u saobraćaju.

9. Ne obilazite autobus koji se nalazi u stajalištu. Pustite ga da on prvi krene.

10. Obavezno koristite prednje i zadnje svetlo na biciklu kada vozite po mraku.

11. Preporučuje se da bicikl ima zvonce.

12. Koristite kacigu i fluorescentni prsluk. Važno je da budete vidljivi u saobraćaju.

Bane Grković

Šta sve (ne) piše o biciklistima u Zakonu o bezbednosti saobraćaja



Ako malo oslušnete okolinu i napravite nekoliko test pitanja, iznenadićete se koliko malo ljudi u stvari zna šta piše o biciklistima u Zakonu o bezbednosti saobraćaja na putevima.

I to počev od samih biciklista, preko vozača, a imao sam “čast” da me čak nekoliko policajaca ubeđuje da je nešto po Zakonu obavezno što se jednim jedinim slovom ne pominje. Konkretno, ubeđivali su me da biciklisti moraju da nose kacige. Međutim, to u Zakonu nigde ne piše.

Sve ova nagađanja, činimi se, dolaze zbog toga što se biciklisti skoro i ne pominju u Zakonu o bezbednosti saobraćaja na putevima. Tek u nekoliko članovi i jednom poglavlju.

Član 40.

Za vožnju bicikla, gde ne postoji posebna staza, odnosno traka, sme da se koristi kolovoz u širini od najviše jedan metar od desne ivice kolovoza.

Član 81.

Prilikom kretanja noću i u uslovima smanjene vidljivosti: bicikl mora da ima upaljeno jedno belo svetlo na prednjoj strani i jedno crveno svetlo na zadnjoj strani.

Poglavlje 20. Posebne odredbe o saobraćaju bicikala, mopeda, tricikala, četvorocikala i motocikala

Član 88.

Dete mlađe od 12 godina ne sme da upravlja biciklom na javnim putevima. Izuzetno u pešačkoj zoni, zoni usporenog saobraćaja, zoni “30“, zoni škole i nekategorisanom putu, biciklom može upravljati i dete sa navršenih devet godina.

Izuzetno u pešačkoj zoni i zoni usporenog saobraćaja, biciklom može da upravlja i dete mlađe od devet godina ako je pod nadzorom lica starijeg od 16 godina.

Član 89.

Vozač bicikla ne sme da se kreće biciklističkom stazom brzinom većom od 35 km/h.

Ukoliko na putu postoji biciklistička traka, vozač bicikla, mopeda i lakog tricikla mora da se kreće desnom biciklističkom trakom u odnosu na smer kretanja saobraćaja.

Na biciklističkim stazama za saobraćaj u oba smera vozila, vozač bicikla mora da se kreće desnom stranom u smeru kretanja vozila.

Ako se dva ili više vozača bicikala, mopeda, tricikala i motocikala kreću u grupi, dužni su da se kreću jedan za drugim.

Član 90.

Vozač bicikla, mopeda, tricikla i motocikla mora da upravlja vozilom na način kojim se ne umanjuje stabilnost vozila i ne ometa druge učesnike u saobraćaju, a naročito ne sme da:

1) ispušta upravljač iz ruku,

2) sklanja noge sa pedala,

3) se pridržava za drugo vozilo,

4) vodi, vuče ili potiskuje druga vozila, odnosno životinje, osim da vuče priključno vozilo za bicikl,

5) dopusti da vozilo kojim upravlja bude vučeno ili potiskivano,

6) prevozi predmete koji mogu da ga ometaju tokom upravljanja,

7) upotrebljava na oba uva slušalice za audio uređaje.

I to bi bilo to kod nas.

Primera radi u Crnoj Gori je nošenje kacige i fluorescentnog prsluka obavezno u određenim situacijama.

“Zaštitnu kacigu za vrijeme voznje na magistralnom i regionalnom putu, na glavi mora nositi vozač bicikla. Vozač bicikla koji se kreće kolovozom na javnom putu izvan naselja duzan je noću i danju u slučaju smanjene vidljivosti koristiti prsluk sa svjetlosno reflektujućim osobinama”.

Kao posebno zanimljvo iz crnogorskog Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima za oko mi je zapala ova odredba: “Na magistralnom i regionalnom putu zabranjeno je vršiti obuku za vožnju bicikla”.

Šalu na stranu, ali ne bi ništa škodilo da i ovakva jedna doredba uđe u naš zakon: “Vozač bicikla stariji od 18 godina može na biciklu prevoziti dijete do osam godina starosti, ako je na biciklu ugrađeno posebno sjedište, prilagođeno visini i tezini djeteta i čvrsto spojeno sa biciklom i ako dijete na glavi nosi zakopčanu zaštitnu kacigu”.

Nekoliko udruženja biciklista predalo je predloge za izmenu zakona nadležnom ministarstvu (Ulice za bicikliste i Vozi ulice, Novosadska biciklistička inicijativa). Ostaje da se nadamo da nećemo morati da čekamo da neki biciklista postane ministar pa da i mi dobijemo valjane propise.

NAPOMENA: Ovaj tekst nalazi se i na sajtu planetbike.
Bane Grković