Bali

Rižine terase



Prirodu je gotovo nemoguće opisati riječima, prirodu treba osjetiti, čuti i omirisati. Da bismo je razumjeli trebamo joj se potpuno prepustiti i tek tada smo je u stanju doživjeti u njezinoj potpunoj veličanstvenosti. U ovom postu odvest ćemo vas na mjesto koje zovu osmim svjetskim čudom.

Mnogi od nas nisu čuli za zadivljujuću znemenitost Filipina – rižine terase. Smještene na vrhovima otoka Luzona, terase tvore zapanjujući prizor ljepote i dosjetljivosti. Zbog nedostatka modernih alata i strojeva smatra se da su rižine terase počele da se grade pre više stotina godina. Na visini od 1.200 m po obroncima zelenih planina drevni poljoprivrednici iskopali su hiljade terasa. Ponekad je 30, 50 njih poredano jedna za drugom poput stepenica koje vode ka nebu. Svaka terasa je obradivo navodnjeno polje, odjeljeno zemljanim nasipima poduprtih kamenim zidovima. Na većini njih zasađena je riža. Smatraju se najvećim poljoprivrednim projektom u ljudskoj historiji. Rižine terase Ifugaoa uvrštene su u Popis svjetske baštine. Zbog toga su terase sada u istom rangu s drugim mjestima velike povijesne i kulturne vrijednosti, kao što su Taj Mahal u Indiji, otočje Galapagos koje pripada Ekvadoru, Kineski zid u Kini i Angkor Wat u Kambodži. No, za razliku od ostalih drevnih građevinskih pothvata, kao što su egipatske piramide, terase su očito nastale radom mještana - a ne robova. Isto tako, one nisu neko napušteno mjesto, već ih stanovnici Ifugaoa i dalje obrađuju.

Terasasto zasađivanje se primjenjuje da bi se kultivisali kosi tereni u brdovitim ili planinskim predjelima. Terasasta polja smanjuju pojavu erozije ili klizišta te su veoma pogodna za gajenje kultura koje zahtijevaju mnogo vode, kao što je slučaj sa rižom. U većini sistema, terasa je niski, ravni greben zemlje izgrađen preko padine, sa kanalom za oticanje vode neposredno iznad grebena. Obično se gradi sa laganim nagibom tako da se voda može kretati po njoj. Ova polja imaju široku primjenu u proizvodnji riže u istočnoj, južnoj i jugoistočnoj Aziji, u zemljama kao što su Kina, Japan i Filipini, kao i u mediteranskom dijelu Evrope, gdje se koriste za vinograde, maslinike i u gajenju pluta, a imaju primjenu i u pojedinim dijelovima Afrike i u Andima.

Huanglong: Bajkovite terase Žutog Zmaja, Kina



Huanglong (“Žuti Zmaj”), krajolik koji se proteže južnim dijelom gorja Minshan, je poznat po bogatoj flori i fauni, prekrasnim planinama i toku rijeke Fujiang, ali ono po čemu se posebno ističe jesu šarene terase Huanglonggoua. Tokom milenija geoloških promjena, mineralni depoziti i mnogobrojni izvori su stvorili niz prirodnih terasa, slapova i bazena koji između snježnih planinskih vrhova izgledaju poput velikog zmaja.



Netaknute šume koje okružuju terase su i danas dom mnogobrojnim ugroženim vrstama životinja kao što su veliki panda, zlatni prćastonosni majmun, leopard… patuljasti panda. Iako mnogim krajolicima u Kini prijeti opasnost od industrijalizacije, Huanglong i njegovi stanovnici za sad nemaju ovaj problem jer se nalaze pod strogom zaštitom države i UNESCO-a.



pixelizam

Badab-e Surt: Prirodni dragulj Irana



Na sjeveru Irana, 230 km istočno od Teherana, nalazi se spekakularni prirodni dragulj poznat kao Badab-e Surt. Ovdje se može pronaći niz stepenastih terasa od sedre, sedimentne stijene koja se taloženjem karbonatnih minerala otopljenih u vodi koja teče iz mineralnih izvora formirala hiljadama godina.



Terase Badab-e Surta stvaraju dva različita mineralna izvora s različitim fizičkim karakteristikama, a oba se nalaze na nadmorskoj visini od 1.840 metara. Prvi izvor sadrži jako slanu vodu za koju se smatra da ima ljekovita svojstva, a posebno kao lijek za reumu i neke vrste kožnih bolesti. Drugi izvor ima gorak okus i pretežno je narančaste boje.



Iran nije jedina država sa ovakvim stepenastim terasama, međutim, za razliku od većine terasa koje su uglavnom bijele i plave, terase Badab-e Surta su zbog zbog prisutnosti velike količine željeznog oksida svijetlo narančaste i crvene.



pixelizam.