Mato Lovrak



Zahvaljujući dječjim piscima kao što je Mato Lovrak djeca zavole knjigu i čitanje. Već dugi niz godina obrazujemo najmlađe djelima poput „Vlak u snijegu“, „Družba Pere Kvržice“ i slično. Možemo li uopće zamisliti osnovnu školu bez priče o učenicima iz Velikog Sela, njihovom učitelju ili hrabrom i plemenitom Ljubanu? Koliko je majki reklo svome djetetu želiš li i ti biti hrabar, dobar i požrtvovan kao i Ljubo?

Očito je da i pored virtualnog svijeta u kojem nam djeca žive još i dalje ima interesa za Lovrakova djelima. U prilog tome govore stare, ali ipak prekrasne ekranizacije njegovih djela, koje djeca rado i iznova gledaju.



ulomak iz filma Družba Pere Kvržice, Vladimira Tadeja, 1970.


(Biro24/7)

Mato Lovrak rodio se 8. ožujka 1899. godine u Velikim Grđevcima pokraj Bjelovara, a školovanje je nastavio u Zagrebu gdje je i završio učiteljsku školu. Nakon završetka fakulteta radio je kao učitelj tako što je službovao u raznim mjestima Hrvatske kao što su Kutina, Veliki Grđevac, Veliki Zdenci i Zagreb. Oduvijek je bio poznat kao književnik koji je svoje stvaralaštvo usredotočio na pisanje pripovijetki (nekoliko stotina kratkih književnih tekstova), s tim da je ipak najveću popularnost stekao romanima. Poznato je kako se Mato u svojim djelima uvijek koncentrirao na djetinjstvo i osjećaj za socijalnom pravdom gdje je pokušao prenijeti čitateljima duh vremena u kojem je živio. Naglašavanje sukoba između dobrog i lošeg, prisutna je u većini njegovih djela. Kritizirao je i socijalne razlike među djecom pa je o tome progovorio u jednom stručnom književnom časopisu; „suvremena pedagogija treba imati pri ruci književna djela za djecu koja će imati jasnu i nepokolebljivu moralnu, pacifističku, uopće socijalnu tendencu, a danu nenametljivo u lijepom književnom ruhu."



ulomak iz filma Vlak u snijegu, Mate Relje, 1976.

Pokušavao je također istaknuti osjećaj za ljepotu prirode, pravde, čestitosti te bratstva i sestrinstva među ljudima. Čitajući njegove romane  stekli smo sliku o tome kakvo je pravo prijateljstvo i kako ono zapravo ne poznaje granice. Mato Lovrak nas je naučio da u životu i najjednostavnije stvari čovjeka mogu učiniti sretnima i kako su u tome najvrjednije životne istine. U svim svojim djelima vraća se selu iz kojeg je potekao i školskim dječačkim uspomenama.

“Uvijek govorim da ne proživi lijepo djetinjstvo onaj koji kao dijete, bosonog ne trčka slobodno po širokim travnjacima.”



Prvo izdanje romana „Vlaka u snijegu“ se prvotno zvalo „Djeca velikog sela“, a pojavilo se 1933. godine, kad je Lovrak pisao knjigu o djeci u snijegu i u snijegu zatočenom vlaku, u tavanskoj sobici seoske škole. Kratkim i jednostavnim rečenicama te izuzetno čitkim načinom pisanja prilagodio se odmah najmlađoj publici. To su bila njegova sjećanja i dojmovi kroz godine koje je proveo kao seoski učitelj.

Je li događaj „Vlaka u snijegu“ izmišljen? Jedne godine kada su ga to pitali, Mato Lovrak je rekao: „Ništa nije izmišljeno. Ja sam tada, kao učitelj, poveo učenike svoga razreda na izlet u grad. Na povratku vlak se našao zatrpan snijegom. Ispričao sam događaj. Vlak u snijegu je sasvim istinita priča.“



ulomak iz filma Vlak u snijegu, Mate Relje, 1976.

Ovo djelo koje prati već mnoge generacije uistinu zaslužuje biti na samom vrhu popisa najljepših djela dječje hrvatske književnosti. Čitajući knjigu možemo tako živo „vidjeti“ Ljubana, Peru i Dragu kako zajedno idu prašnjavim putem do seoske škole. Nije zato čudno što se djelo ekraniziralo već sedamdesetih godina prošlog stoljeća (1973.-1976.), a toga se prihvatio scenarist i redatelj Mate Relja. Film je zanimljive i nadasve dinamične fabule koja djecu drži budnima svo vrijeme gledanja pa će ga pogledati u jednom dahu zajedno sa svojim roditeljima. Puno kasnije, u jednoj radio-emisiji posvećenoj njemu, Mato Lovrak je izjavio:

“…našao sam se nakon mnogo godina u razredu svoje nekadašnje seoske škole, a u klupama sve odrasli, zreli ljudi: moji bivši đaci. Samo je u jednoj sjedio starac… Ljubanov otac. Ljuban je, naime, poginuo kao partizan u ratu.“



„Družba Pere Kvržice“ je također roman nadahnut događajima iz stvarnosti. Napisao ga je prije Vlaka u snijegu, a kako i sam kaže nadahnuće za pisanje tog romana bila je vožnja čamcem po Ilovi. „U grupi mojih malih đaka bio je u čamcu sa mnom i dječak koji je škripao zubima od ogorčenja kad smo, vozeći se rijekom nalazili napuštene bivše zadružne seoske mlinove – vodenice. Ogorčeni dječak u čamcu znao je zasukati rukave i uzviknuti: Eh, da je meni pet do šest složnih, a vrijednih prijatelja, popravili bismo mi ovu sramotu – da vodenica može opet mljeti žito s naših njiva!“ Davne 1970. godine, snimanju istoimenog filma redatelja Tadeja Vladimira, prisustvovao je i sam autor.

ulomak iz filma Vlak u snijegu, Mate Relje, 1976.

Od njegovih romana treba još spomenuti: „Neprijatelj broj. 1", „Divlji dječak", „Slamnati krovovi", „Andrija Jug", „Sretna Zemlja", „Dječak konzul", „Anka Brazilijanka“ i mnoge druge. U izdanju „Mozaika" nedavno je objavljen još jedan njegov roman, odnosno četvrti dio autobiografskog ciklusa o njegovom životu „Uzvišeno zvanje", a u kojem, nakon knjiga o djetinjstvu, školovanju u nižoj gimnaziji i učiteljskoj preparandiji, opisuje prvi dio svojeg profesionalnog učiteljskog rada sve do premještanja u grad. Nažalost, neke stvari o kojima Lovrak piše nisu se promijenile još od tih davnih vremena. On govori o sukobima među političkim strankama koji se ni po čemu ne razlikuju od današnjih. Lovrakovoj unuci Jagodi Hodak možemo zahvaliti na marljivom i strpljivom, nadasve predanom radu na djedovoj ostavštini, a i na novoj, petoj autobiografskoj knjizi, vremenski smještenoj u razdoblje njegovog gradskog učiteljevanja, koja je u pripremi. Sprema se još jedna ekranizacija Lovrakovog djela u režiji poznatog hrvatskog glumca i redatelja Dejana Aćimovića i sestre mu Tatjane. Radi se o kraćem romanu „Anka Brazilijanka", s najpopularnijim francuskim nogometašem (Eric Cantona) u glavnoj ulozi, koji je već došao u Zagreb upoznati se s ekipom koja će raditi na projektu.

Mato Lovrak umro je 13. ožujka 1974. godine u Zagrebu, kao jedan od djeci najdražih pisaca hrvatske dječje realistične proze kao osoba koja je zaista zaslužila svoje mjesto u čuvenom društvu najvećih književnika s ovih prostora.

(Biro24/7)

“Vagoni i stroj obučeni u snijeg. Ledene svijeće vise po rubovima kao čipke. Opet fićuk stroja. Vlak najvećom snagom jurnu i zabi se u snježni nanos. Trzaj prođe vlakom. Đacima u vagonu zastane dah. Što je to? Čudan šum, kao hroptaj ranjene goleme nemani.

Vlak stane naglim trzajem.

Zagledaše se mali zadrugari. Svuda bijelo. Svakome se jezik ukočio kao da je zaleđen. Ne mogu ni riječi prozboriti. Silna tišina vlada vani i unutra. Čuju se srca kako kucaju. Dotrči kondukter. Ne zaustavlja se. Nekamo dalje trči. Samo što viknu nestrpljivo:

“Pa zar ne vidite da smo se zabušili u snijeg.”…(iz Vlaka u snijegu)

Davne 1931.g. ispričana je uzbudljiva priča o vlaku u snijegu koja još uvijek budi maštu svakome tko je pročita. No ponekad se priče pretvore u stvarnost pa svi odjednom postanemo dio nje. Tako i Vi možete postati dijelom neponovljive avanture u Centru "Mato Lovrak, te ostvariti svoje snove.

U Centru se nalazi parna lokomotiva s vagonima koju su otkopavala djeca u romanu "Vlak u snijegu", identičan mlin koji je obnavljala družba Pere Kvržice, bunar u kojem se onesvijestio Medo, tradicionalna Mlinareva kuća, nadstrešnica s ljetnom učionicom, dječje igralište, te šetnica uz vodotok s klupama. U neposrednoj blizini, kroz šumu koja s jedne strane okružuje Centar, nalazi se Staza prijatelja prirode koja sadrži nekoliko postaja na kojima se možete upoznati s florom i faunom velikogrđevačkog kraja, te vidjeti vidru i koloniju dabrova koji obitavaju nedaleko od mlina Družbe Pere Kvržice.

Svake godine u Centru se održavaju Lovrakovi dani kulture s ciljem što boljeg predstavljanja i upoznavanja Lovrakovog lika i njegovih djela. U sklopu svojih školskih ekskurzija, Lovrakov centar, te spomen sobu Mate Lovraka koja se nalazi u Osnovnoj školi "Mato Lovrak" tijekom cijele godine obiđe na tisuće učenika, a isto tako i ostalih posjetitelja, ne samo iz Hrvatske, već i iz svih krajeva Europe.
Vizija
Biti vodeća turistička destinacija za djecu u RH i šire, koja kroz svoje prepoznatljivo ime Mate Lovraka, odnosno kroz njegova dijela i likove pruža igru, edukaciju, radost i smijeh, te one malo starije vraća u djetinjstvo.

Misija
Naša misija je učiniti djecu sretnima i odrasle vratiti u djetinjstvo kroz likove i djela poznatog velikogrđevačkog pisca Mate Lovraka.

Ciljevi
Zadovoljiti potrebe i očekivanja svih korisnika naših usluga.

Proširiti našu ponudu uvođenjem dodatnih sadržaja, te time podići kvalitetu naših usluga.

Po romanima Vlak u snijegu i Družba Pere Kvržice snimljeni su uspješni filmovi.

Hrvatski pisac, koji je najpoznatiji po svojim romanima za djecu, Mato Lovrak rođen je 8. ožujka 1899. godine u Velikim Grđevcima pored Bjelovara. Završivši učiteljsku školu Lovrak kao učitelj radi više od 35 godina po raznim mjestima u sjeverozapadnoj Hrvatskoj te Zagrebu. Pretpostavlja se da je upravo zbog posla učitelja veliku pozornost u svojim djelima posvetio djeci.

Napisao je nekoliko desetaka pripovijetki i romana za djecu te tri romana za odrasle koji nemaju veće značenje. Mato Lovrak prvi je u hrvatskoj dječjoj književnosti uveo seosku djecu kao glavne protagoniste, a u romanima i pripovijetkama dao prednost akciji. Gradska djeca u njegovim se djelima pojavljuju rijetko i njihovi su portreti beživotni i shematski.

Popularnost je stekao već prvim romanom Djeca velikog sela (1930.), poslije nazvanim Vlak u snijegu i objavljenim u više od trideset izdanja. Njegov drugi najpoznatiji roman Družba Pere Kvržice (objavljen 1933.) pokazuje njegovo živo zanimanje za skupine seoske djece i njihove igre u to doba.

Lovrakovi su romani kratki, sažeta izraza, ispripovijedani jednostavno, ali uspješno poniru u psihologiju djetinjstva. Djela su mu prevedena na mnoge jezike, a pisao je i stručne članke u pedagoškim časopisima. Po romanima Vlak u snijegu i Družba Pere Kvržice snimljeni su uspješni filmovi. Ostala Lovrakova najpoznatija djela su: Divlji dječak, Neprijatelj broj 1, Doka Bedaković ili sto tisuća na cesti, Anka Brazilijanka, Zeleni otok…

Mato Lovrak i njegova djela smatraju se klasikom hrvatske dječje književnosti, a vrijeme njegova djelovanja karakterizira se kao Lovrakovo doba, u kojemu je roman postao glavna vrsta hrvatske dječje književnosti. Njemu u čast u Velikom Grđevcu održavaju se Lovrakovi dani kulture u sklopu kojih se dodjeljuje Nagrada Mato Lovrak. Tamo je izgrađen i Kulturni centar Mato Lovrak, a u zagrebačkom Hrvatskom školskom muzeju čuva se ostavština i radna soba omiljenog dječjeg pisca.

Mato Lovrak preminuo je u Zagrebu 1974. godine.

piše: Dražen Krajcar

“Uvijek govorim da ne proživi lijepo djetinjstvo onaj koji kao dijete, bosonog ne trčka slobodno po širokim travnjacima.”