Pingvini su grupa ptica koje ne mogu letjeti a žive na južnoj hemisferi. To je jedina porodica unutar reda Sphenisciformes koji je dio podklase ptica Neognathae.

Smatra se vjerojatnim, da su im, razvojno gledano, sestrinske grupe plijenori (Gaviiformes) i bubnjevke (Procellariiformes).

Vrlo ih je lako razlikovati od svih ostalih ptica. Izvrsno su se prilagodile životu u moru a djelimično i ekstremno hladnim područjima zemlje.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kraljevski pingvini (Aptenodytes patagonicus)

Razlike u veličini i težini raznih vrsta pingvina su značajne, no građa tijela i perja je, suprotno tome, unutar porodice vrlo homogeno.

Veličina i težina

Patuljasti pingvin (Eudyptula minor) naraste samo do 30 cm a težak je najviše 1-1,5 kg, dok su carski pingvini (Aptenodytes forsteri) svojom dužinom tijela do 1,10 m i težinom do čak 40 kilograma među najvećim članovima podklase Neognathea. Ta razlika u veličini objašnjava se Bergmannovim pravilom i upravo se pingvini najčešće navode kao primjer tog pravila. Većina vrsta je samo neznatno teža od težine vode koju istiskuju svojim tijelom, pa im je zbog toga relativno lako roniti.

Građa

Zbijeno tijelo s uskim ali snažnim perajama u koje su im se preoblikovala krila čini ih vrlo dobro prilagođenim životu u vodi.

Za razliku od drugih ptica koje ne lete (nojevke), pingvini imaju na grudnoj kosti izraženo visoko oblikovan greben na koji se veže snažna letna muskulatura. Za razliku od letenja zrakom, zbog većeg otpora vode kod plivanja pod vodom potrebno je jednako toliko energije za spuštanje kao i za podizanje krila. Radi toga imaju pingvini veću površinu lopatica od svih drugih ptica, jer se na nju "prihvaćaju" mišići koji pokreću krila. Kosti nadlaktice i podlaktice su u laktu kruto srašteni u ravnoj crti što perajama daje veću čvrstoću. Kosti, koje su inače kod ptica šuplje, kod pingvina su guste i teške jer im nije potrebno smanjenje težine radi letenja, a cjevaste kosti su im ispunjene gustom, uljevitom koštanom srži.

Bedrene kosti su vrlo kratke, zglobovi koljena kruti a noge jako pomaknute prema natrag što uzrokuje njihov neobičan, uspravan hod na kopnu. Stopala na kojima imaju plivaće kožice su relativno kratka, pa ptice na kopnu stoje na petama pri čemu im kruta repna pera služe kao potporanj. Rep im je vrlo smanjen. Kod drugih ptica koje rone, rep služi kao "kormilo", dok su kod pingvina tu ulogu preuzele noge.

Većina pingvina nema dugačak kljun, ali je zato vrlo snažan. Izuzetak su veliki pingvini (Aptenodytes), čiji je kljun, vjerovatno zbog prilagođavanja na plijen koji su brze ribe, dugačak, vitak i lagano savijen prema dolje.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Humboltov pingvin

Reguliranje topline

U svom okolišu su pingvini izloženi dijelom ekstremnim klimatskim uvjetima. Tome su se prilagodili raznim anatomskim osobinama.

Za toplinsku izolaciju imaju prvo i do tri centimetra debeli sloj masnoće iznad koje su složena tri reda vodonepropusnog, gusto međusobno prepletenog i po cijelom tijelu ravnomjerno raspoređenog perja. Dijelova kože na kojem ne raste perje, Apterin, koje imaju gotovo sve druge ptice, pingvini uopće nemaju. Jedini izuzetak su neke tropske vrste koje nemaju perje na licu. Zrak koji se zadržava u slojevima perja također efikasno služi u vodi za sprečavanje gubitka topline.

Pored toga, pingvini imaju vrlo dobro razvijen sistem "prijenosa topline" u perajama i nogama. Arterijska krv koja dolazi u ekstremitete velikim dijelom prenosi toplinu na venoznu krv koja se iz njih ohlađena vraća prema tijelu i grije ju prije nego što uđe, tako da se gubitak topline smanjuje na minimum.

S druge strane, što možda iznenađuje, neke vrste koje su se udomaćile u tropskim vodama, imaju problema s pregrijavanjem. Kako bi to spriječili, razvili su peraje koje u odnosu na tijelo imaju veču površinu nego kod drugih vrsta kako bi se povečala površina preko koje se može rashladiti krv. Osim toga, neke vrste nemaju perje na licu, tako da se brže rashlade u sjeni koju aktivno traže.
Perje

[You must be registered and logged in to see this image.]

Stijenski pingvin (Eudyptes chrysocome)

Boja perja kod gotovo svih vrsta je na leđnoj strani tamno plavosivo koje se preljeva u crno, dok im je boja s donje, trbušne strane bijela. Smatra se, da im je boja takva, kako bi se pri pogledu odozgo stopili s tamnom bojom dubokog mora, dok su s trbušne strane bijeli, kako bi pri pogledu odozdo prema gore odakle dopire i svjetlost, ponovo bili manje uočljivi u odnosu na osvijetljenu vodu. Gotovo svi pingvini iz potporodice Eudyptes imaju na glavi narandžasto-žuti ukras koji je vrlo upadljiv. Mlade životinje su uglavnom pokrivene jednobojnim paperjem, sivim ili smeđim, a samo neke vrste imaju bijele bokove i trbuh.

Najčešće nakon sezone gniježđenja i podizanja mladunaca, kod pingvina nastupa mitarenje, zamjena perja. U tom razdoblju, koje, ovisno o vrsti može trajati od dva do šest tjedana, ptice troše svoje masne rezerve dvostruko brže nego ranije. Kod vrsta Pygoscelis papua i galapagoških (Spheniscus mendiculus) razdoblje mitarenja nije određeno i može biti u bilo koje vrijeme između dvije sezone gniježđenja. Ptice koje se ne gnijezde, obično se mitare ranije nego oni pripadnici iste vrste koji se gnijezde.

Vid i sluh

Oči pingvina su građene da omoguće oštar vid pod vodom. Rožnica im je ekstremno ravna, tako da su ptice na kopnu lagano kratkovidne. Kod vrsta koje duboko rone, kao što su carski pingvini, su osim toga pupile krajnje rastezljive tako da se oči mogu vrlo brzo prilagoditi na različitu količinu svjetlosti prisutnu na površini vode, pa zatim na stotinjak metara dubine. Prema sastavu pigmenta se smatra da pingvini bolje vide u plavom nego u crvenom dijelu svjetlosnog spektra, te da vjerovatno vide i ultraljubičasto svjetlo. Kako se crveni dio svjetlosnog spektra filtrira i gubi već u gornjim sloju vode, ovo svojstvo se može razumjeti kao evolucijska prilagodba uvjetima života pingvina.

Kao većina drugih ptica, niti pingvini nemaju vanjskih struktura uha. Kod ronjenja, posebno snažna pera ih vodonepropusno zatvaraju. Kod velikih pingvina je osim toga rub vanjskog uha tako povećan, da se može zatvoriti i tako zaštititi unutrašnje i srednje uho od oštećenja do kojih može dovesti pritisak kod ronjenja na veće dubine.

Pingini se na kopnu međusobno sporazumijevaju glasanjem zvukovima koji podsjećaju na zvuk trube. Neki puštaju glasove poput magarećeg revenja, pa se jedna vrsta i zove magareći pingvin. Međutim, pod vodom pingvini ne puštaju glasove. Nije jasno, da li se ne glasaju da ne upozore grabežljivce na svoju prisutnost, ili kako ne bi prestrašili potencijalnu lovinu.

Rasprostranjenost

[You must be registered and logged in to see this image.]

Pingvini žive u otvorenim morima južne hemisfere. Naročito su česti u obalnim vodama Antarktika, Novog Zelanda, južne Australije, Južne Afrike, Falklandima smještenim ispred istočnih obala Južne Amerike ali i na zapadnoj obali sve do Perua kao i na Galapagoškim ostrvima u blizini ekvatora. Kako pingvini vole hladnije predjele, u tropskim područjima se pojavljuju samo ako postoje hladne morske struje. To je slučaj s Humboldtovom strujom uz zapadnu obalu Južne Amerike i kao i s Benguelskom strujom duž zapadne obale Afrike koja dopire sve do ekvatora.

Većina vrsta živi između 45. i 60. stepena južne geografske širine. Najveći broj jedinki živi uz Antarktik i na obližnjim ostrvima.

Životni okoliš

Pravi životni prostor pingvina je otvoreno more, čemu su izvanredno prilagođeni. Na kopno dolaze samo radi gniježdenja. Tu žive na stjenovitim obalama južnih kontinenata, hladnim šumama umjerenih područja, subtropskim pješčanim plažama, područjima ohlađene lave na kojima gotovo uopće nema vegetacije, subantarktičkim travnjacima ali čak i na ledu Antarktika. Dok tropske vrste ostaju na svom području, druge vrste odlaze i više stotina kilometara daleko od oceana kako bi došle u područja gdje legu mladunce.

[You must be registered and logged in to see this image.]

wikipedia.

1. Pingvini su jedna od oko 40 vrsta ptica koje ne mogu da lete.

[You must be registered and logged in to see this image.]

2. Većina naučnika se slaže da postoji 17 vrsta pingvina. Od ovih 17 vrsta, 13 ih je ugroženo, a neke su čak i na rubu izumiranja.

[You must be registered and logged in to see this image.]

3. Pingvini često putuju tako što se ''sankaju'' na svojim stomacima. Istraživači veruju da je ovo pingvinima efikasan, ali takođe i zabavan način kretanja.

[You must be registered and logged in to see this image.]

4. Svi pingvini žive u južnoj hemisferi, od Antarktika do toplijih voda Galapagosa u blizini ekvatora. Ni jedan pingvin ne živi na Severnom Polu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

5. Pingvini su vrlo društvene ptice. Čak i na moru, pingvini obično plivaju i hrane se u grupama. Neke kolonije na Antarktiku mogu imati 20 miliona ili više pingvina.

[You must be registered and logged in to see this image.]

6. Od svih pingvina i svih ptica, Carski pingvin (Aptenodytes forsteri) živi u najhladnijem okruženju. Na njihovom prirodnom staništu, Antarktiku, temperature vazduha mogu biti i -40 stepeni Celzijusa, a brzina vetra može dostići i do 144 km/h.

[You must be registered and logged in to see this image.]

7. Pingvini mogu da ostanu pod vodom 10-15 minuta (Carski pingvin može i do 20 minuta) pre nego što trebaju da izrone kako bi udahnuli vazduh.

8. Pingvini na Antarktiku nemaju kopnenih neprijatelja.

9. Kraljevski pingvini mogu da formiraju kolonije gnezda do 10.000 pingvina. Svaki pingvin u koloniji se nalazi na istoj i tačnoj udaljenosti od svog komšije.

10. Pingvini vide bolje pod vodom nego na kopnu. Mnogi naučnici veruju da su pingvini ekstermno kratkovidni na kopnu.

11. Crna leđa pomažu pingvinima da se ''stope'' sa okolinom (morem, kopnom, stenama…) i na taj način izbegnu predatore koji ih vrebaju sa visine. Bela boja na stomaku im pomaže da izbegnu predatore koji ih vrebaju iz dubina (kada su u vodi).

[You must be registered and logged in to see this image.]

12. Različite vrste pingvina privlače partnera na različite načine. Kraljevski pingvini pevaju duge pesme sa svojim partnerima. Mužijaci Papuanskih pingvina poklanjaju svojim partnerima darove koji se uglavnom sastoje od šljunka ili kamenja. Za pingvine, jaka ''ljubavna'' veza je izuzetno važna za podizanje mladih.

13. Veći pingvini obično žive u hladnijim krajevima. Manji pingvini obično žive u umerenim i toplijim krajevima.


[You must be registered and logged in to see this image.]

14. Najstariji pronađeni fosil pingvina, Waimanu manneringi, star je oko 60 miliona godina. Njegovo ime dolazi od Maori pojma za ''vodene ptice''.

15. Pingvini mogu kontrolisati protok krvi u svojim ekstremitetima.

[You must be registered and logged in to see this image.]

16. Pingvini mogu piti slanu vodu jer imaju posebnu žlezdu koja filtrira so iz krvotoka.

17. Odrasli mužijak Carskog pingvin je ptica koja može izdržati najduže bez hrane. Tokom perioda inkubacije, oni neće jesti oko 115 dana.

18. Pingvini se obično ne boje ljudi.

[You must be registered and logged in to see this image.]

19. Pingvini su izgubili sposobnost da lete pre nekoliko miliona godina. Međutim, oni su ptice koje najbrže plivaju i najdublje rone. Ujedno su i najveće vodene ptice.

20. Svakog 25. aprila obeležava se Svetski dan pingvina.