Tehnološki napredak je uništio mnoge prosperitetne karijere, kao što je Hvatač pacova iz viktorijankse Engleske, ili Organizator orgija iz drevnog Rima. Doduše, oba zanimanja i dalje postoje, mada nisu ni blizu popularna kao što su nekada bila. U mnoštvu čudnovatih istorijskih profesija, izdvojili smo neke od najčudnijih…


Žderač grijeha (osoba koja jede tuđe grijehe)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Bez obzira koliko mnogo su griješili vaši voljeni, prije samog ukopa, nekada ste im mogli zagarantovati put u raj. Jednostavno pozovete lokalnog „žderača grijeha“, koji će za malu naknadu pojesti sve grijehe preminulog.

Procedura je išla ovako: Na grudi preminule osobe bi se stavili kruh i pivo. Nakon nekog vremena, kada kruh i pivo „upiju sve grijehe“, žderač bi došao, pojeo svu hranu sa prsa preminulog, i zagarantovao mu put u raj.

Kucač (osoba koja kuca na vrata i prozore)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Početkom industrijske revolucije, kada nisu postojali pouzdani alarmi, neko je morao buditi spavalice svako jutro. Na svu sreću – tu je bio Kucač na vrata i prozore.

Kucači su nosali sa sobom dugačke šipke, obično napravljene od bambusa, kako bi mogli dokučiti sva vrata i prozore. Zauzvrat, Kucaču je bilo plaćeno nekoliko penija sedmično za ovaj posao. Poput modernih (dosadnih) alarma, kucač bi uporno kucao sve dok nije bio 100% siguran da se klijent probudio. Jedino pitanje ostaje, ko je kucao kucaču?

Dvorska luda (privatni stand-up komičar)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Svi smo čuli za dvorske lude – „budale“ kojima je dopušteno da vrijeđaju kralja, a da pri tome ne izgube glavu (to jest, sve dok mogu nasmijati kralja).

Iako se čini da je ovaj posao nestao prije nekoliko stotina godina, ne tako davno (1999. godine) jedno Kraljevstvo (Tonga) je imenovalo i službenu dvorsku ludu. Zanimljivo je to što je čovjek imenovan za ovu profesiju također bio vladin financijski savjetnik koji je bio upleten u financijski skandal. Da nekim čudom možemo ovakvu praksu sprovesti na Balkanu, ako ništa drugo – imali bi više dvorskih luda nego političara.

Pluća (osoba koja raspaljuje vatru)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Osoba koja je bila zaposlena u radionici alhemičara, i koja je imala zadatak da raspaljuje vatru zvala se „Pluća“. Pošto su alhemičarske radionice bile prepune opasnih materijala, možete zamisliti kako su izgledala pluća kod „Pluća.“ Nije ni čudo da je ova profesija završavala ranom mirovinom (ili smrću).

Većina alhemičara je konstantno pokušavala napraviti zlato od olova i drugih sličnih baznih metala, a danas nam je dobro poznato koliko može biti opasno ako provedemo samo jedan dan udišući ovakve hemikalije. Ako mislite da je vaš šef previše zahtjevan, budite sretni što nije alhemičar.

Tjelokradica (osoba koja krade leševe)

[You must be registered and logged in to see this image.]

U Velikoj Britaniji, zločin za krađu leša je bio samo mali prekršaj i bio je kažnjiv jako malim kaznama. To je dovelo do velike industrije krađe leševa, a samim tim i procvata medicine u Evropi.

Kradljivci leševa su često bili oprezni da ne ukradu ništa osim samog tijela (nakit ili odjeću) jer bi to bio već teži prekršaj. Tokom 1827. i 1828. godine, neki kradljivci tijela iz Edinburgha su promjenili taktiku – umjesto iskopavanja tada plitkih grobova, počeli su ubijati ljude. Ovo je rezultiralo donošenjem zakona u kojem su se samo donirana i neidentifikovana tijela mogla koristiti za proučavanje anatomije. Sa donošenjem zakona, ova profesija je i zvanično pokopana.

Perač stražnjice (osoba koja… pere stražnjice)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Perač stražnjice bio je sluga (muškarac) u domaćinstvu engleskog monarha koji je, među ostalim dužnostima, imao zadatak da očisti stražnjicu monarha nakon što je ovaj izvršio veliku nuždu.

U ranim godinama vladavine Henryja VIII, titula je dodijeljivana podanicima kralja, drugovima koji su često provodili vrijeme s njim. To su bili sinovi plemića ili važnih članova plemstva. Položaj je bio posebno cijenjen, jer je dozvoljavao “Peraču stražnjice” nesmetan pristup kralju i njegovu pažnju. Unatoč tome što je bio službeni perač stražnjice kralja, osoba sa tom titulom je imala vrlo visok društveni položaj.



pixelizam

Krađa leševa, narikače, profesionalni kucači, kušači i trovači, dvorske lude, samo su neka od neobičnih zanimanja koja su napretkom tehnologije izumirala, a njihovo mjesto zauzimali su neki novi, slični poslovi.


U Rimu je postojalo zanimanje profesionalnog trovača, kao i profesionalnog kušača hrane koja je bila namijenjena plemićima. Ljudi koji su obavljali ovu vrstu posla uživali su veliko povjerenje svojih nadređenih, ali i poštovanje drugih građana.


Krađa leševa u Engleskoj tretirana je kao mali prekršaj i kazne su bile vrlo niske što je dovelo do velike industrije krađe leševa, ali i procvata medicine u Evropi.

Danas, osim što još uvijek postoje poslovi u kojima su se zadržali korijeni zanimanja koja su bila tipična za stari Egipat ili Rim, izrodila su se i nova neobična zanimanja.

Zanimanja na dvorovima


Kraljevi, carevi i faraoni su u svojim palatama obavezno zapošljavali profesionalne kušače hrane koji bi hranu i piće koje im se servira uvijek probali prije njih da bi se sa sigurnošću utvrdilo da hrana nije otrovana.

Danas Vladimir Putin ima tim "kušača hrane" koji putuju sa njim i medicinski stručni tim koji provjerava sve što bi Putin trebao pojesti, kako bi se uvjerili da hrana nije otrovana. Navodno je i Džordž Buš imao dva specijalna FBI agenta koji su morali pojesti komadić hrane prije njega, prilikom njegove posjete Londonu.

Slično, ali ugodnije zanimanje, danas nude fabrike čokolade gdje se kušači čokolade mjesecima pripremaju za taj posao, te tvrde da je to vrlo težak i ozbiljan posao, budući da milioni dolara zarade zavise od ukusa njihovog nepca.

Posao dvorske lude je zanimanje koje je davno izumrlo, a obavljali su ga ljudi koji su bili inteligentni i sa dobrim smislom za humor, jer njihov posao je bio da zabavljaju i nasmijavaju kralja. U vrijeme kada su "lude" bile popularne na dvoru, bilo im je dozvoljeno da vrijeđaju kralja i zbijaju šale na njegov račun bez straha od kazne dokle god kralj uživa. Ono što bismo danas možda mogli uporediti kao slično zanimanje jesu stendap komičari ili maskote, jer za ovu vrstu posla svakako je neophodno da imate vedar duh i dobar smisao za humor.

Profesionalne dojilje su uveliko zapošljavane od strane plemstva i odmah bi po rođenju djeteta dolazile na dvor i preuzimale obavezu dojenja plemićkog djeteta. Međutim, kasnije ova praksa smatrana je glavnim uzrokom širenja zaraze među bebama.

Narikače se još uvijek ponegdje mogu sresti i na našim prostorima, a smatra se da su se "profesionalni oplakivači" prvi put pojavili u Kini za vrijeme vladavine cara Vua od Hana 156 godina prije Hrista. One su bile plaćene da budu vrlo emotivne na sprovodima, kako rodbini ne bi bilo neugodno da tuguje.

Tjelokradice, kopači, kucači

Početkom 19. vijeka krađa leševa u Engleskoj tretirana je kao mali prekršaj i kazne su bile vrlo niske što je dovelo do velike industrije krađe leševa, ali i procvata medicine u Evropi. Ovi ljudi su prodavali "svježa" mrtva tijela za medicinska istraživanja, ali bili su vrlo oprezni da ne ukradu ništa drugo, jer su kazne za krađu nakita ili odjeće bile mnogo više. Krađa predmeta iz grobova u Engleskoj oduvijek bila ilegalna, dok je krađa mrtvaca zabranjena tek 1832. godine.


Kalifornijska zlatna groznica otpočela je 1848. godine, kada je Džejms V. Maršal otkrio zlato u blizini Sakramenta. Nakon tog otkrića desetine hiljada kopača pohrlile su u do tada slabo naseljenu zemlju. Neki su kad iskopaju određenu količinu zlata odlazili zadovoljni, dok bi drugi dovodili sa sobom i svoje porodice i tako naseljavali dolinu rijeke Sakramento i dolinu njene pritoke Amerikan.

Pojedinci bi se uspijevali obogatiti iskopavanjem zlata i pokrenuti poslove kao što su konačišta, koja su u to vrijeme bila potrebna za nove kopače koji su stalno pristizali, kafane ili bordele.

Početkom industrijske revolucije, kada nisu postojale pouzdane budilice i alarmi, neko je morao buditi spavalice ujutro, pa je taj posao pripadao kucaču - osobi koja bi svakog jutra obilazila kuće i kucala na vrata i prozore dok se ne uvjeri da se klijent probudio.

Kucačima je glavno oruđe za rad bila šipka, najčešće napravljena od bambusa, kako bi mogao dohvatiti sve prozore. Za ovaj posao zarađivao bi nekoliko penija sedmično.



glassrpske