Toyo Ito - stvaralac bezvremenskih građevina







Dobitnik ovogodišnje Pritzkerove nagrade, “Nobela za arhitekturu”, kako se naziva ta prestižna nagrada, jest 71-godišnji japanski arhitekt Toyo Ito. On je četvrti Japanac koji dobiva ovu nagradu, a bit će mu uručena 29. svibnja na svečanosti u Predsjedničkoj biblioteci i Muzeju “John F. Kennedy” u Bostonu. Tu su nagradu 1979. godine utemeljili Jay A. Pritzker i njegova supruga Cindy, a svrha joj je odati godišnje priznanje živućem arhitektu čiji rad i djelo pokazuju kombinaciju talenta, vizije i predanosti arhitekturi. Laureatu pripada novčana nagrada od sto tisuća dolara i brončana medalja.

Toyo Ito karijeru je počeo u tvrtki “Kiyonori Kikutake & Associates” nakon što je 1965. godine diplomirao na Sveučilištu u Tokyju, a nakon šest godina otvorio je vlastiti studio. Za svoj je rad dobio brojna međunarodna priznanja i nagrade, među kojima je i Zlatni lav za životno djelo koji mu je dodijeljen na Venecijanskom bijenalu 2002. godine. Međunarodni žiri Pritzkerove nagrade nazvao je Ita “stvaraocem bezvremenskih građevina zbog dizajna koji spaja s duhovnom dimenzijom i poetike koja transcendira iz njegovih radova”. Naglasio je i da japanski arhitekt “poboljšava kvalitetu javnih i privatnih prostora”, te da se njegove građevine ne nameću, nego dopuštaju onima kojima su namijenjene da ih koriste kako to njima odgovara.

U reakciji na vijest o nagradi Toyo Ito je rekao kako svaki put kad neka njegova zgrada bude završena postane bolno svjestan vlastitih nedostataka, te taj osjećaj pretvori u energiju kojom se uhvati u koštac s izazovima novog projekta. Njegove su zgrade hvaljene zbog ravnoteže između fizičkog i virtualnog svijeta. − Nikad neću do kraja odrediti svoj arhitektonski stil i nikad neću biti zadovoljan svojim radom − kaže Ito, za kojega je žiri Pritzkerove nagrade naglasio da podjednako inspirira arhitekte, kritičare i širu javnost.

− Njegova arhitektura isijava dah optimizma, lakoće i radosti, ispunjena je istodobno osjećajem jedinstvenosti i univerzalnosti − smatraju članovi žirija. Osvrćući se na bogatu karijeru, Ito je rekao da je posebno ponosan na Sendai Mediatheque, kompleks knjižnica u japanskom Sendaiju iz 2001. godine, ne samo zbog dizajna, nego i zbog činjenice da je zgrada izdržala razoran potres u Japanu. Kontinuirano udružujući svoju kreativnost s osjećajem javne odgovornosti, Ito je bio vrlo aktivan u obnovi područja pogođenih potresom i tsunamijem, angažirao je tri mlada arhitekta da mu pomognu razviti koncept “dom za sve”, zajednički prostor za preživjele.

U svojoj knjizi “Toyo Ito: Snage prirode”, koju je prošle godine objavio Princeton Architectural Press, napisao je: “Arhitekt je onaj tko može takva mjesta za oskudne obroke učiniti malo humanijima, malo ljepšima, malo udobnijima.” Među njegove najpoznatije radove spadaju i spiralna kuća u Marbelli, u Čileu, nazvana “White 0”, koju je dizajnirao za svoju sestru, paviljon “Serpentine” u Londonu, stadion u Kaohsiungu u Tajvanu, a njegovi su radovi izloženi u muzejima u SAD-u, Engleskoj, Danskoj, Italiji, Čileu te u brojnim japanskim gradovima.

(SD)

Toyo Ito