Alan Ford - Citati

Bolji je nečasan beg nego časan poraz!


Jedna lasta ne čini proljeće, a kamo li dve.


Ne prodajemo životinje u delovima.


Bob Rok: – Alane, bež’mo, njih je dvojica, a mi smo sami. Brojčano su nadmoćniji!




Kupite cveće voljenoj ženi, ali ne zaboravite i na vlastitu. (natpis na cvećari)

Napolju je toliko hladno da ni Staljin ne bi vršio obuku.


Naoružajmo se i bež’mo.


Da bi pobedio ne smeš izgubiti.


Dođoh, videh, pobegoh.


Jeremija, novine koštaju 2 centa! To ću ti odbiti od plate!


Častan beg bolji je od nečasnog poraza.


Na štrajkačkim transparentima:
„Bunimo se i štrajkujmo!“
„Štrajk u znak protesta!“
„Hleba i čokolade!“

Za ručkom u dvorcu Sir Olivera:
Broj 1: Odličan je ovaj list, plemiću.
Sir Oliver: Zapravo je to goveđi odrezak, visosti.
Broj 1: Zaista? A čime onda ovde (Engleska) hranite krave? Ribom?

Policajac: Hej mladiću, jesi li možda video nekog tipa s
crnim polucilindrom na glavi, crnim pantalonama „Made in London”, u
beloj košulji s kravatom boje krvi s plavim tačkama?
Alan: Ne! Čovjek kojeg sam vidio imao je crni
polucilindar na glavi, crne pantalone „Made in London“, u beloj košulji s
kravatom boje krvi ali to…

Bolje živa kukavica nego mrtvi heroj!
General: Mrtve u bolnice, ranjenike u grobove.

Grunf: Nemojte me ljubiti, cveću je potrebna ljubav

Doktor: Boli vas noga?! Odsecite mu je!
Pacijent: Ali doktore mene boli želudac!!!
Doktor: Odsecite mu onda želudac…



Grunf: Bolje nešto od nečega , nego ništa od ničega.


Ko izgubi dobitak, taj dobija gubitak.


- Halo Bing, kako brat? - Mršavi u nadi da će se provući kroz rešetke zatvora? Nikad ništa od njega.


Ovde leži, ne beži jer nije sveži. (sa groblja)



Pijte više mleka, a manje nafte. (Grunfova majica)



Nikad stati, osim kad se mora. (Grunfova majica)



Bolje nečasna pobeda, nego častan poraz. (Grunfova majica)



Ulaz slobodan, izlaz se naplaćuje. (na ulazu u bioskop)



Nemi 10 centi, Gluvi 10 centi, Gluvonemi 20 centi. (na ulazu u cirkus)



Prestanite mi davati milostinju jer sam mrtav. (iznad smrznutog prosjaka)



Ovde leži onaj koga više nema. (na nadgrobnom spomeniku)



Zaboravio disati. (na nadgrobnom spomeniku)

Ko leti – vredi,
Ko vredi – leti,
Ko ne vredi – ne leti! (Grunfova majica)


Posete svakog 6. utorka u mesecu, od 12 pre podne. (na domu za siročad – onome u kojem je Alanova Brenda)


Nemojte me ljubiti! (majica Broja 1)



Zatvoreno zbog smrdi. (‘d’ precrtano, napisano ‘t’ – na ulazu u cvećarnicu)



Pažnja! Kuća će se rušiti 1890. (na zgradi u siromašnijem urbanom bloku)



Pa mladiću, vi zaista imate materijala za dva nosa!!!

Grunf: Sada je trenutak velikih odluka! Bolje živeti sto godina kao milioner nego siromašan sedam dana.
Margot Alanu: – Mladiću, da se možda nismo videli u Monte Karlu?
Alan: – Grešite, uopšte ne znam gde se nalazi to brdo!


- Bob je mrtav?! Kako ću to saopštiti Njegovoj Visosti?
- Pokušajte ustima, iz njih obično najlakše izlaze reči…


Alan: – Kako je lepo kad pada sneg.
Bob: – A ja sam mislio šta je to belo na zemlji.


Jeremija: – Došlo je proleće, ptičice pevaju na granama.
Bob: – Jedine ptice koje mene zanimaju su na tanjiru.


Bolje ispasti glup nego ispasti iz aviona!


Ko spava, nije budan.


Vlasnik nije na prodaju.


Ako želite pobediti u trci, morate prvi proći kroz cilj.



Životinje svih veličina i za svačiji džep.


Hm, zahvaljujući mom vozilu, ako ga nekakav kvar prisili da stane, stići ćemo ga za otprilike dve sedmice!


Ko hoda ne trči.


Udelite nemom mucavcu.

Kad se borim neprijatelja nemam!


Bolje ispasti budala nego iz voza.


U vinu istina… u istini vino! Pijem ovu čašu… čaša pije mene!


Bolje nešto od nečega nego ništa od ničega.


Bolje je biti bogat nego ne biti.


Kradem od siromašnih da bih dao bogatima.


Zaklaću ih hiljadu! Ali šta to govorim? Barem stotinu!

Ali šta to govorim? Barem deset! Šta to govorim?

No dobro, ščepaću ću bar jednog!


Ko leži, ne beži.

- Halo Bing, kako brat? - Mršavi u nadi da će se provući kroz rešetke zatvora? Nikad ništa od njega.

“Oružje za ubijanje – teroristima poseban popust”
“Mi ništa ne obečavamo i to ispunjavamo – stranka istine”
“Izvinite gospodjo ili gospodine.” (naslavljanje Superhikove žene)
“Poznati sicilijanski odvjetnik tvrdi da je sve to plod policijske mašte.”
“Da li je Grunf popravio stroj? Ili je to i nadalje parni brod bez pare?”
”Siguran sam samo u jedno – Grunf je tačan kao sat, s najviše 345 minuta zakašnjenja!”
“Hm, zahvaljujući mom vozilu, ako ga nekakav kvar ne prisili da stane, stići ćemo ga za otprilike dvije sedmice!”

- Možete li mi reći ko je ono strašilo, tamo uza zid?
- Moja žena.
- Ali… oh… nisam mislio tu, već onu do nje.
- Moja sestra.
- Pogrešno ste me shvatili. Pitam za onu rugobu s nosurinom i naočalima.
- Moja kćerka.
- Do vraga, zar su svi ružni ovdje s vama u srodstvu?
- Ima samo jedan, najružniji, koji mi nije rod. To ste vi.

(T)KO JE ALAN FORD?



U svibnju 1969. god. na kioscima širom Italije pojavio se novi strip već uigranog tandema autora koji su imena skrivali pod pseudonimima Magnus & Bunker. Bili su to crtač Roberto Raviola (Magnus) i scenarist Luciano Secchi (Max Bunker), a njihovo najnovije djelo nosilo je ime "Alan Ford". Taj je dvojac zajedno radio i stvorio nekoliko stripova od kojih su među popularnijima bili Kriminal i Satanik, predstavnici tzv. "crnog stripa" (fumetto nero) koji su u tom razdoblju bili vrlo popularni u Italiji. U svijet humorističnog stripa zakoračili su kratkim strip gegovima o kralju Maxmagnusu, a zatim se pojavio i Alan Ford, potpuna novost u svijetu stripa, humorističan, ali u sebi je sadržavao elemente "crnog stripa" samo što su ovaj put oni bili prikazani na sarkastičan i groteskan način. Na samome početku publika nije prihvatila taj novitet, i nakon nekoliko objavljenih brojeva i slabe prodaje autori su već namjeravali odustati od cijelog projekta, međutim, sreća im se u zadnji tren osmjehnula i publika je masovno prihvatila strip te se on ipak održao na životu.

Tko je zapravo Alan Ford? On je samo jedan u nizu siromašnih stanovnika New Yorka, koji spajajući kraj s krajem nastoji preživjeti i pronaći posao. Igrom slučaja postaje agent grupe tajnih agenata koji su i sami tek skupina odrpanaca. Tako, osim Alana Forda, vječnog plavokosog mladića, stidljivog i naivnog, čije ime krasi korice stripa, tu je cijela galerija karakterističnih likova, Broj Jedan, glava Grupe TNT, metuzalem, paralitik u kolicima koji zna sve o svemu i svakome, a njegova škrtost identična je onoj Baje Patka (uncle Scrooge). Slijede, Bob Rock, iskompleksiran zbog niska rasta i velika nosa, Sir Oliver, engleski plemić dugih prstiju koji nikada ne propušta priliku da svoje ruke zavuče u tuđe džepove, debeli Šef, nekad zamjenik Broja Jedan a danas samo naslonjač Jeremiji, starcu koji pati od svih mogućih bolesti, stvarnih i nestvarnih, te koji zajedno sa debelim Šefom vrijeme provodi spavajući u Cvjećarnici, glavnome sjedištu Grupe TNT. Tu je zatim i Grunf, izumitelj stvari koje nikome nisu potrebne, a s par centi koje mu Broj Jedan daje za nabavku materijala sastavlja raznolika prijevozna sredstva koja traju toliko koliko i vrijede. Grunf je poznat i po svojim nesuvislim parolama koje su ispisane na majicama koje nosi, poput, "tko spava nije budan" ili "tko hoda ne trči".

Osim tih likova koji čine okosnicu stripa tu je još cijela gomila sporednih likova koji često i nisu sporedni, zapravo, stvoren je jedan cijeli imaginaran svijet čijim stanovnikom postaje i sam čitalac. Tu su tako obični ljudi poput poštara (Pisistrat Nelson i Sigmund Listić), doktora (Brokoli), policajaca (Luke Cikcak), inspektora (Brok), generala (War) te mnogih drugih. Slijede za strip (ne)klasični neprijatelji, poput Superhika, čovjeka smrtonosnog alkoholnog zadaha, modernog Robin Hooda koji pljačka siromašne da bi dao bogatima, koji je ujedno i parodija na američke superheroje; Baby Kate, duh lijepe gangsterke ubijene u Chichagu 20ih godina koju smrt ipak nije spriječila da sa svojom bandom povremeno krene u nove pohode; Gumiflex, čovjek gumena lica koji se u trenu može pretvoriti u bilo koga; njemu sličnih sposobnosti je Arsen Lupiga, manje džentlmen-više lopov, koji za razliku of Gumiflexa nema gumeno lice već je patuljak, vrlo vješt u prerušavanju, i još mnogi, mnogi drugi. Ali niti to nije sve, tu je i cijelo životinjsko carstvo od zmija (Xeres), pelikana (Pellicus), psa (Nosonja), mačka (Prudy), zamorca (Skviki) te nezaobilaznog Klodovika, papagaja koji govori, gotovo ljudskog a ne životinjskog predstavnika Grupe TNT.

Pustolovine su raznolike, od rješavanja razno-raznih klasičnih detektivskih zadataka pa do zarobljavanja zločinaca pomoću prsta uperenog u leđa, putovanja u svemir u kanti za otpatke, sudjelovanja na kvizu u kojem se za pogrešan odgovor dobiva metak u čelo, i sve to da bi po izvršenom zadatku agenti najtajnije grupe na svijetu zaslužili plaću po starom pravilu Broja Jedan, "jedan za sve, sve za jednoga", odnosno po dolar za sve, a ostatak njemu. Danas, 32 godine i skoro 400 epizoda poslije, točnije u rujnu 2001. god. na kioscima širom Italije još se uvijek svaki mjesec pojavljuje sada već stari strip jednog od dvojice autora koji se i dalje skriva pod pseudonimom Max Bunker. Međutim, strip je već odavno izgubio onaj šarm, duhovitost, svježinu, a i publiku koju je nekad imao. Nakon samo 75 nacrtanih epizoda nezamjenjivog Magnusa zamjenjuje Paolo Piffarerio, isprva loše prihvaćen, ali kasnije su mnogi žalili i za njegovim radovima. Već je tada uslijedio polagan pad, kako u primjetnoj kvaliteti crteža, tako, na žalost i u kvaliteti scenarija. Ideje su polako blijedile, a i ona prvotna ideja i koncept stripa sve se više gubila. Nakon Magnusovog odlaska još je desetak godina strip bio prilično popularan ali onda počinje nezaustavljiv pad koji traje još i danas, a broj čitatelja, kao i njihova dobna granica sve se više smanjuje.

Izvor:Stripovi

Price Broja Jedan - Sta je istina?

AF Broj 11 - Broj Jedan
Prica prva.



GENERAL KASTER I BITKA KOD LITL BIG HORNA

Povijesno ovako stoje stvari...

Bitka kod Litl Big Horna (engl. Battle of the Little Bighorn) je bila poslednja bitka generala Kastera, u kojoj je ceo konjički puk masakriran od strane ujedinjenih indijanskih plemena Sijuksa, Arapaha i Šajena pod vođstvom poglavice Bika Koji Sedi. Bitka se odigrala 25. juna 1876. godine.

Nakon završetka Građanskog rata, kontroverzni američki general Kaster je bio unapređen u čin general pukovnika i postavljen na čelo 7. konjičkog puka, koji je delovao na tzv. indijanskoj teritoriji. Učestvovao je u bitkama protiv plemena Šajena, a našao se i na vojnom sudu, jer je napustio jedinicu zbog poseta bolesnoj ženi u utvrđenju Fort Hejs.

Veće teškoće u napokon relativno mirnim odnosima između belaca i Indijanaca nastale su 1875. godine, kada su Sijuksi odbili da prodaju područje zvano Blek Hils.
Godinu dana kasnije, na čelu svoje 7. konjičke, Kaster se našao u području Montane i blizu mesta Rouzbud (Ružin Pupoljak) okrenuo na zapad, prema reci Litl Big Horn. Usput je potpuno neočekivano naišao na tabor Indijanaca Sijuksa i, slavohlepan, potcenivši njihovu snagu i broj, smesta krenuo u napad.

Indijanci su imali veliku premoć u broju ljudi i Kasterovi vojnici su jednostavno bili masakriran. I sami Indijanci, a među njima poglavice Bik Koji Sedi, Hrabri Vuk (Honehe Ehatamahe) i Ludi Konj, kasnije će utvrditi da tako hrabre vojnike nikada nisu videli. Kaster i svi oko njega su poginuli, osim jednog izvidnika.
U trenutku smrti je imao 37 godina, ali mnogi su bili skloni tvrdnji kako zapravo nikad nije u potpunosti odrastao.

Bitka kod Litl Big Horna je značila najteži poraz SAD u sukobima s Indijancima, ali je i zauvek zapečatila indijansku sudbinu. Svi su mostovi za saradnju i pregovore bili porušeni, a vojni vrh je vapio za konačnim rešenjem indijanskog pitanja. Konjički pukovi su povećavali broj ljudi, a mnogi od njih su prerastali u Kasterove osvetnike. Petnaestak godina kasnije, američki Indijanci više neće pružati oružani otpor.

(Wikipedia)

AF Broj 12 - Zalosna prica o mladom bogatasu
Prica druga.

LEONIDA I BITKA KOD TERMOPILA



Druga povijesna prica nase visosti Sa naravoucenijem zasto ne valja biti bogat
A kako su to (netacno) opisali u knigama... Sledi iz pouzdanog izvora (Vikipedije).

Termopilska bitka je bila bitka koja je vođena između saveza grčkih gradova-država i Persijskog carstva kod termopilskog prolaza u centralnoj Grčkoj avgusta 480. godine pre nove ere. Brojčano mnogo slabiji Grci su zadržali Persijance tri dana, čime su dobili dovoljno vremena za evakuaciju Atine i pripremu jače armije. Mala sila vođena spartanski kraljem Leonidom blokirala je jedini put kojim je masivna vojska Kserksa I mogla da napreduje, koristeći povoljan teren, dobru strategiju i dobro obučene vojnike. Osvajanje Termopilskog klanca je dalo Persijancima mogućnost da kontrolišu široke oblasti sve do Korinta, a posebno im je dalo mogućnost napada na Atinu. Iako pobednici Persijanci su pretrpeli gubitak morala zbog teških gubitaka. Ta bitka je deo Grčko-persijskih ratova.

Zbog defanzivnog terena, planinski klanac Termopile (u prevodu sa grčkog "topla vrata") odabran je kao najpogodnije mesto za odbranu. Taj prolaz je bio toliko uzak da se dvoja bojna kola nisu mogla mimoići. S jedne strane je bila planina, a sa druge more. Duž tog planinskog prolaza bila su troja vrata, a kod centralnih vrata Grci su napravili mali zid, da se brane. U avgustu 480. p. n. e. 6.000 Grka (od kojih 300 Spartanaca) čekalo je persijsku armiju, koja je bila 30 puta brojnija.

Kad je persijski car Kserks I čuo koliko ga malena armija čeka mislio je da će se Grci sami povući i pričekao je tri dana. Četvrtog dana je naredio da se prolaz osvoji. Grci su celi prolaz prekrili falanga formacijom, što znači formacijom međusobno prekrivenih štitova iz kojih vire duga koplja. Ta formacija je slična ježu. Persijanci nisu mogli proći kroz tu defanzivnu formaciju. Persijanci su uglavnom bili laganije naoružani sa slabijim oklopima. Disciplinovani Spartanci su orkestrirano izveli nekoliko puta malo povlačenje sa brzim povratkom u raniju poziciju zadajući tim brzim manevrima ogromne gubitke lako oklopljenim i naoružanim Persijancima. Zbog terena Persijanci nisu mogli da opkole Grke, tako da njihov daleko veći broj nije dolazio do izražaja. Herodot je pisao da su persijske strele zaklanjale nebo.
Drugog dana bitke opet su Grci pobili ogroman broj Persijanaca. Zatim je perzijski car Kserks I odlučio da pošalje legendarne "Persijske besmrtnike" (elitna kraljevska garda). Ali ni oni nisu imali dovoljno snage da razbiju grčku formaciju falange. I besmrtnici se povlače sa teškim gubicima.
Posle drugog dana bitke, jedan Grk je pobegao kod Persijanaca i odao je poseban prolaz kroz Termopile, koji Persijanci mogu koristiti da bi prošli. Taj posebni prolaz branilo je 1000 Grka, ali nije se očekivalo da bi Persijanci tuda krenuli. Iznanađeni Persijskim napadom Grci su pružili kratak otpor i povuki se u planine. Persijanci tako prođoše kroz prolaz.

Leonida je zaključio da daljnji otpor neće biti plodan, pa 11. avgusta 480. p. n. e. otpušta sve grčke vojnike osim Spartanaca i Tespanaca. Bitka je bila izuzetno brutalna. Kad se broj branilaca prolaza smanjio povukli su se na malo brdašce u najužem delu prolaza. Tebanci su se predali Persijancima. Nakon što su im polomljene duga koplja Spartanci i Tespanci su nastavili da se bore sa kratkim mačevima (što su oni izuzetno retko radili). Iako su Grci pobili mnoštvo Persijanaca, Leonida je ubijen. Spartanci nastavljaju bitku da obrane njegovo mrtvo telo. Kada su ostali bez mačeva borili su se kao zveri rukama i zubima. Ostalo je zapisano da su se Persijanci smrtno plašili i nenaoružanih Spartanaca. Zadnje Spartance pobiše kišom strela.

Termopilska bitka se koristi kao primer u vojnim akademijama kako mala grupa dobro treniranih i dobro vođenih vojnika može da se brani protiv višestruko jačeg protivnika. Važno je napomenuti i značaj terena, da se ta bitka odvijala na otvorenom terenu, Grci bi bili opkoljeni i brzo poraženi. Termopilska bitka se tako koristi kao primer i lekcija značaja povoljnog terena, dobre strategije i dobre obučenosti i discipline.

(Wikipedia)

AF Broj 14 - 1, 2, 3, 4
Prica treca.

NELSON I BITKA KOD TRAFALGARA



Bitka kod Trafalgara je bila najznačajnija pomorska bitka Napoleonovih ratova. Odvijala se između britanske i francuske mornarice 21. oktobra 1805. i bila je deo rata treće koalicije protiv Napoleona. Britanska pobeda u bici kod Trafalgara potvrdila je pomorsku superiornost, koju je Velika Britanija uspostavila u 18. veku. Britanska flota od 27 brodova uništila je združenu francusku i špansku flotu od 33 broda zapadno od rta Trafalgar u jugozapadnoj Španiji. Rt Trafalgar se nalazio između Gibraltara i Kadiza. Francuzi i Španci su izgubili 22 broda, a Britanci nijedan. Britanski komandant admiral Horejšio Nelson poginuo je pri kraju bitke i postao je najveći britanski pomorski heroj.

Francuska je 1805. bila dominantna vojna sila na evropskom kontinentu, a britanska mornarica je kontrolisala mora. Za vreme rata Britanija je uspostavila pomorsku blokadu Francuske i sprečavala francusku trgovinu i punu mobilizaciju francuske mornarice. Francuzi su nekoliko puta uspevali da izbegnu britansku blokadu, ali nisu bili sposobni da Britaniji nanesu veći poraz. Britanija je vrlo lako svuda napadala francuske interese. Kada je Treća koalicija objavila rat Francuskoj, Napoleon je odlučio da izvrši invaziju Britanije. Da bi to postigao morao se osigurati da mu britanska mornarica ne može sprečiti invazionu flotilu, a to je značilo da je trebao da kontroliše La Manš.

Admiral Nelson je početkom 1805. komandovao blokadom Tulona. Nelson je držao labavu blokadu nadajući se da će izvući francusku flotu iz Tulona i uvući je u veliku bitku. Vilnevova flota je uspešno izbegavala Nelsonovu posle oluje. Dok je Nelson tražio francusku flotu po Mediteranu, Vilnev je prošao kroz Gibraltar, sastao se sa španskom flotom i krenuli su kako su nameravali prema Zapadnoj Indiji (Karibima). Kad je Nelson shvatio da je francuska flota pobegla u Atlantik krenuo je za njom.

Tokom blokade francuske flote u Španiji Nelson je u oktobru dao instrukcije svojim kapetanima, kako da se bore. Ključni princip je bio da poredak za vreme plovidbe ostane i bojni poredak kad se vidi neprijatelj, da se ne troši vreme na formiranje precizne linije, da se napad izvodi pomoću dve grupe brodova. Jednu grupu je trebao predvoditi Katbert Kolingvud. Ta grupa je trebala da se baci na neprijateljsku pozadinu. Drugu grupu brodova će predvoditi Nelson i zadatak će biti da centar i prethodnica ne pomažu odsečene brodove. Nelson je svojim kapetanima ostavio slobodu, koja je zavisila od okolnosti. Vodeće pravilo je trebalo biti da se treba odseći neprijateljska pozadina i da se treba tu koncentrisati nadmoćna sila.
Plan je imao tri važne prednosti. Dopuštao je britanskoj floti da se približi francusko-španskoj floti što je moguće brže i time se smanjuje šansa francuske flote da izbegne bitku. Planom je omogućeno da se razbije bojni poredak neprijateljske flote i da se započnu indivualne borbe broda sa brodom. Nelson je znao da ima bolju i iskusniju posadu, brže topove i viši borbeni moral. Znao je da neprijatelj ne može da nadoknadi te bitne prednosti britanske flote. Osim toga namera je da koncentriše veću količinu brodova u neprijateljskjoj pozadini. Brodovima, koji se budu nalazili napred trebati će vremena da se okrenu i dođu u pomoć. Glavni nedostatak plana je bio od velike topovske vatre na vodeće britanske brodove, dok se budu priližavali. Nelson je bio svestan da su artiljerci na francuskim i španskim brosvima slabo obučeni, tako da će loše gađati. Nelsonov plan je predstavljao otklon od uobičajene taktike, po kojoj se manevrima približava neprijateljskim brodovima u jednoj liniji, a da se zatim krene u bitku u paralelnim linijama.

Posle te bitke britanska mornarica se više nije ozbiljnije sukobljavala sa francuskom flotom. Napoleon je i pre bitke odustao od planova invazije Britanije. Nelson je postao britanski najveći pomorski heroj. Postao je inspiracija za britansku mornaricu. Nelsonu su se podizali spomenici u britanskim gradovima. Londonski čuveni Trafalgarski trg imenovan je po toj bici, a na trgu se nalazi Nelsonov kip na visokom stupu. Zanimljivo je da su generacije francuske dece učile da se bitka kod Trafalgara završila neodlučeno i da je u njoj poginuo britanski admiral.
Razlika izmeću žrtava jedne i druge strane nije bila samo posledica Nelsonove taktike, nego razlike bojne gotovosti dve flote. Nelsonovu flotu su činili brodovi, koji su sudelovali u mnogim obračunima tokom blokade. Francusku flotu su uglavnom činili brodovi za snabdevanje vojske.

(Wikipedia)

Evo i trece price Broja Jedan I kadra (odnosno recenice), koja je usla u recnik... Prijatelju, ja sam prestar da osobno vodim bitku, ali slusaj ovaj savjet: ako zelis pobijediti, ne smijes izgubiti!  

AF Broj 15 - Udar munje
Prica četvrta.

BESNI ORLANDO



Besni Orlando (ital. Orlando furioso) je italijanski ep Lodovika Ariostoa, koji je izvršio široki uticaj na kasniju kulturu. Prva verzija se pojavila 1516. godine mada poema nije objavljena u celosti do 1532. godine. Ova poema je svojevrsni nastavak ranije poeme Matea Bojarda - Zaljubljeni Orlando (ital. Orlando inamorato). Oba dela su napisana u jedanaestercu (ital. endecasilabo), i u oktavama. U Besnom Orlandu, za razliku od ranijeg Bojardovog epa, oseća se svest o pisanju, autor piše da bi drugi čitali. U Bojardovom epu narator je više recitator, koji pred okupljenom publikom na nekom javnom mestu pripoveda dela junaka epa.

U delu se opisuju viteški podvizi i nesrećna ljubav viteza Orlanda u ratovima protiv Saracena u ranom srednjem veku, i to na simpatično-ironični način.
Kad sazna da je njegova ljubav, princeza Angelika, pošla za običnog saracenskog vojnika Medora, Orlando poludi.

U 17. i 18. veku poema o Besnom Orlandu je bila popularna u tadašnjoj popularnoj, klasičnoj, muzici. Bila je inspiracija i mnogim likovnim umetnicima.

1975. u Italiji je išla i mini serija o ovom mitskom junaku (nakon ove sveske ).
1966. Dizni je izdao strip parodiju Besnog Orlanda sa Pajom Patkom u glavnoj roli  Afro (s obzirom da je Manjus obožavao Diznijeve junake, možda je ovaj strip imao uticaja na dvojac MB).

AF Broj 17 - Ljekovita voda
Prica peta.

Gaj Julije Cezar



Gaj Julije Cezar, (lat. Gaius Iulius Caesar; Rim, 13. jula 100. p. n. e. — Rim, 15. marta 44. p. n. e.), rimski vojskovođa, političar i pisac.

Najslavniji rimski vojskovođa, Cezar je brojnim vojnim pobedama znatno proširio uticaj i vlast Rima. Pobedivši Pompeja u građanskom ratu od 46. p. n. e. zavladao je kao diktator. Njegova diktatura označava kraj vrhovne vladavine senata u Rimu i početak Carstva. Rimska republika je više od petnaest godina posle Cezarove smrti, 27. p. n. e. i formalno postala Rimsko carstvo.

Cezar je poticao iz ugledne patricijske porodice Julijevaca. U doba cara Oktavijana, koji je nasledio Cezara i postao prvi rimski car, u epu Eneida Publije Vergilije Maron veliča Julijevce povezujući ih sa legendarnim trojanskim junakom Enejom.

Cezar je dobio za ono vreme vrhunsko obrazovanje s neizbežnim putovanjem u Grčku gde je učio govorništvo. Bio je nećak vođe populara Gaja Marija. Gaj Marije je 88. p. n. e. započeo građanski rat sa Lucijem Kornelijem Sulom. Marije je umro 86. p. n. e. Godine 84. p. n. e. Cezar se oženio Kornelijom, ćerkom Cine, Marijevog saradnika i narodnog tribuna. Kada je Sula 82. p. n. e. postao apsolutni diktator naredio je Cezaru da se razvede. Ovaj je to odbio i otišao iz Rima. Cezarovi prijatelji su ga savetovali da se ne vraća zbog rizika proskripcije. Molbe rođaka i prijatelja, kako nam prenosi Plutarh, spasile su ga smrti. Cezar se prijavio u rimsku vojsku i otišao u Malu Aziju. Iako mu je Sula formalno oprostio i pomilovao ga, Cezar se nije vraćao u Rim do Suline smrti, 78. p. n. e.

Po povratku u Rim Cezar počinje raditi kao advokat. Na toj funkciji istakao se kao žestok kritičar i protivnik korupcije kod političara. Cezar je putovao na ostrvo Rodos kako bi usavršio retoriku kod slavnog govornika Apolonija Mola. Na putu su ga zarobili gusari. Kada su nameravali zatražiti otkupninu od 20 talenata, Cezar im se nasmejao i rekao da očigledno ne znaju koga su oteli. Na njegov nagovor gusari su zatražili i dobili 50 talenata za Cezarovo puštanje. Za vreme zarobljeništva kod gusara, ponašao se veoma slobodno, čitao im poeziju i ako mu ne bi aplaudirali, nazivao bi ih neukim varvarima, učestvovao je u raznim igrama sa gusarima i nije pokazivao nikakav strah prema njima. Čak im je u šali govorio da će ih sve povešati kad ga oslobode. Čim je pušten Cezar je organizovao poteru na moru, zarobio gusare koji su ga oteli i osudio ih na smrt razapinjanjem na krstu.

69. p. n. e. za vreme porođaja umire Cezarova prva žena Kornelija. Iste godine umrla je i Julija, Cezarova tetka. Cezarovi protivnici su ga kritikovali da je Julijina sahrana bio zloupotrebljen u političke svrhe jer Cezar napada proskripcijske zakone iz Sulinog vremena te na taj način povećava svoju političku popularnost. Cezar je iste godine izabran za kvestora i odlazi u Španiju. Po povratku u Rim nastavlja se baviti pravom sve dok 65. p. n. e. ne postaje kurulski edil. Ta funkcija je uključivala regulisanje saobraćaja, trgovine i ostalih svakodnevnih poslova u Rimu. Posebno je zanimljivo da je to uključivalo i organizaciju igara u rimskom cirkusu. Budžet za zabavljanje najširih slojeva ljudi bio je ograničen. Cezar nije štedeo na novcu i organizovao je dotad najspektakularniju zabavu za narod. Godina je završila tako da je Cezar bio poznat islavan u narodu, ali sa ličnim dugom od, za ono vreme ogromnih, nekoliko stotina zlatnih talenata.

Godine 63. p. n. e. Cezar postaje pontifex maximus. Ta funkcija je uključivala dobijanje nove kuće Domus Publica, bavljenje pitanjima koji se dotiču rimske religije i, najvažnije za Cezara, oprost svih dugova.

Iste godine Cezar je zajedno sa Markom Licinijem Krasom optužen pred senatom za učešće u zaveri koju je organizovao rimski političar Lucije Sergije Katilina. Petorica Katilininih bliskih saradnika i prijatelja ubijena su bez suđenja. Iako je konzul Marko Tulije Ciceron zatražio smrtnu kaznu za obojicu, Cezar i Kras su oslobođeni.

Cezar je 62. p. n. e. izabran za pretora. Iste se godine razveo od svoje druge žene, Pompeje. 61. p. n. e. Cezar odlazi kao propretor u Španiju, ali tek pošto mu Marko Licinije Kras pozajmljuje novac da iplati poverioce kojima je dugovao ogromnu količinu novca. U Španiji u vojnim osvajanjima stiče veliko bogatstvo. Godine 60. p. n. e. vraća se u Rim i podmiruje sve svoje dugove. Godine 59. p. n. e. Cezar je zajedno sa Pompejom i Krasom sklopio prvi trijumvirat. Cilj ovog sporazuma je bio preuzimanje vlasti u Rimskoj republici iz ruku senata. Pompej je bio najčuveniji rimski general a Kras verovatno najbogatiji Rimljanin. Cezar je imao brojne političke veze, pa je ova podela vlasti bila korisna za sve. Da bi učvrstili savez Pompej se ženi Julijom, Cezarovom jedinom ćerkom. Iako je ovo nesumnjivo bio politički brak, ljubav između Julije i Pompeja bila je obostrana.

Trijumviri su podelili vlast na način da je Cezar dobio Galiju na upravljanje. Godine 58. p. n. e. Cezar je započeo Galski rat koji je trajao do 51. p. n. e.. Da bi jasnije demonstrirao rimsku vojnu superiornost, Cezar je preduzeo i jedan vojni pohod preko Rajne protiv Germana u kasno leto 55. p. n. e., kao i dve ekspedicije na Britanska ostrva (u leto 55. i proleće 54. p. n. e.). On je 52. p. n. e. potukao Vercingetoriksa u opsadi Alezije, što je dovelo do potpune pobede Rimljana u ratu i pokoravanje tog dela zapadne Evrope.

Godine 55. p. n. e. Pompej i Kras su ponovo izabrani za konzule a Cezar za prokonzula na rok od još pet godina. Godine 54. p. n. e. Cezarova ćerka Julija umire za vreme porođaja. Kras je poginuo u ratu sa Partima u bici kod Kare, 53. p. n. e. Nakon Krasove smrti Pompej i Cezar počinju se međusobno udaljavati u stajalištima, što konačno dovodi i do građanskog rata između njih.

Dok je Cezar još uvek bio u Galiji, Pompej je u Rimu zadobio većinu u senatu. Kada je Cezaru istekao petogodišnji rok prokonzula, 50. p. n. e., Senat ga poziva u Rim. Senat mu naređuje da se pojavi sam u Rimu a da pre toga raspusti vojsku. Cezar je znao da će u Rimu biti bespomoćan ukoliko nema imunitet kao konzul, ili ukoliko nema zaleđe koje mu donosi zapovedništvo nad legijama. Cezar je odbio naredbu Senata i 10. januara 49. p. n. e. prešao sa vojskom reku Rubikon. Na Rubikonu je bila granica sa Italijom i to je označilo početak građanskog rata. Legenda tvrdi da je nakon prelaska Rubikona Cezar rekao Alea iacta est! (Kocka je bačena ).

Mnogi senatori su pobegli iz Rima jer nisu znali da Cezar ima svega jednu legiju sa sobom. Pompej je imao mnogo veću vojsku i Cezar mu je nudio pregovore i mogućnost da obnove savezništvo. Pompej odbija. Prekretnicu u građanskom ratu donosi bitka kod Farsala, 48. p. n. e. u kojoj Cezar pobeđuje dvostruko brojniju Pompejevu vojsku. Pompej beži u Egipat, a Cezar kreće u poteru.

U Egiptu Cezar nanosi poraz Ptolemeju XIII u bici kod Nila i prepušta upravu nad Egiptom Kleopatri VII. Zatim je pobedio i pontskog kralja Farnaka II u bici kod Zele, 47. p. n. e. Nakon te bitke poslao je senatu čuvenu poruku Veni, vidi, vici! (Dođoh, videh, pobedih ). U međuvremenu, Pompej je ubijen u Egiptu. Cezar nanosi poraze protivnicima i u bici kod Tapsa, 46. p. n. e. te Gneju Pompeju, sinu Pompeja Velikog, u bici kod Munde, 45. p. n. e.

46. p. n. e. Cezar je po treći put postao konzul zajedno sa Markom Emilijem Lepidom, a 45. p. n. e. postaje jedini konzul. Na taj način Cezar postaje apsolutni diktator i sva vlast u Rimskom carstvu je u njegovim rukama. 44. p. n. e. Cezar postaje konzul po peti put, ovaj put zajedno sa Markom Antonijem.

Cezara je pri ulasku u senat ubila grupe senatora u atentatu na Martovske ide 15. marta 44. p. n. e. Zadobio je 23 uboda noževima. Na čelu zavere bili su Marko Junije Brut, Gaj Kasije Longin i Gaj Trebonije. Po predanju, Cezarove poslednje reči upućene Brutu bile su (nekoliko verzija ):
Καὶ συ τέκνον? (grčki, I ti, sine? )
Tu quoque, Brute, filī mī! (latinski, Zar i ti, Brute, sine moj! )
Et tu, Brute? (latinski, I ti, Brute? )
Etiam tu, mi fili? (latinski, Zar i ti, moj sine?)

Nakon Cezarovog ubistva stvoren je drugi trijumvirat između Marka Antonija, Oktavijana i Marka Emilija Lepida. Kada su se trijumviri obračunali sa Cezarovim ubicama (svi su ili ubijeni ili počinili samoubistvo) izbio je novi građanski rat između Oktavijana sa jedne i Marka Antonija i Kleopatre VII sa druge strane. Pobedom u pomorskoj bici kod Akcija, 31. p. n. e., Oktavijan je postao samovladar a od 27. p. n. e. i službeno prvi rimski car.

Cezar je posle smrti proglašen božanstvom, a njegovo ime je postalo deo vladarske titule. Cezarevo ime se nalazi u korenu reči Kaiser, ćesar i car.

(Wikipedia)

AF Broj 19 - Trojica iz Yume
Prica sesta.

Jean Lafitte

Jean Lafitte



Jean Lafitte (1780.-1823), čuveni francuski pomorac koji se istakao kao pirat i gusar u Englesko-američkom ratu 1812.-1815.. Mnogi stanovnici SAD-a ga smatraju nacionalnim junakom i najvećim od posljednjih morskih razbojnika.

Pretpostavlja se da je rođen na jugu Francuske u gradiću Bayonne iako su neki tvrdili da je rođen na Hispanioli. Ni jedna tvrdnja nije potvrđena. Kada je odrastao sa starijim bratom Pierreom je 1809. doselio u New Orleans i otvorio kovačnicu no ona im je služila samo kao pokriće za nelegalne poslove. Njihova prava aktivnost je bilo krijumčarenje koje je obuhvaćalo trgovinu crnim robljem i prodaju ukradene robe. U obližnjem zaljevu Barataria, južno od New Orleansa, na ušću rijeke Mississippi je tada djelovala banda krijumčara i pirata koji su od vlasti Republike Kolumbije dobivali Gusarska pisma za napade na španjolske brodove. Jean Lafitte se 1810. nametnuo kao vođa bande prepuštajući bratu zakonite poslove. U slijedećih nekoliko godina Laffiteovi pirati su pljačkali diljem Meksičkog zaljeva, usredotočujući se uglavnom na španjolske brodove i brodove trgovaca robljem. Sva opljačkana i prokrijumčarena roba je stizala u Baratariju i odatle je preprodavana trgovcima u New Orleansu.

"Kralj" Meksičkog zaljeva
Trgovina robljem je bila ilegalna u Louisiani pa su plantažeri u blizini Baratarije tajno održavali kupnju roboa i ukradene robe. Glas o tome je došao i do vlasti i guverner Clairborne je naredio uhićenje Jeanna i Pierrea Lafittea u studenom 1812. pod optužbom za piratstvo i nezakonitu trgovinu. Braća su unajmila najbolje odvjetnike, pušteni su uz jamčevinu i nastavili sa trgovinom ali obvaj puta duboko u močvarama Louisiane. Guverner Clairborne je 1813. postavio ucjenu na glavu Jeanna Lafittea od 500 dolara na što je ovaj odgovorio objavivši ucjenu od 5000 dolara na guvernerovu glavu.

Književnost
Lafitte je važan lik u romanu Isabele Allende "Zorro", gdje se stvarni pirat i fiktivni junak zaljube u istu ženu u Louisiani 19. stoljeća.
Lafitte se spominje u romanu Jimmyja Buffetta "A Salty Piece of Land" kao osnivač fiktivnog naselja Punta Margarita.
Potomci posade Jeana Lafittea igraju važnu ulogu u priči H. P. Lovecrafta "Zov Cthulhua".
Lafitte se pojavljuje kao minorni lik u priči Barbare Hambly "Wet Grave".
Lafitteov fiktivni potomak Johnny Lafitte je glavni lik romana "Pirate Blood" od Edgara Ricea Burroughsa.
Autor Poppy Z. Brite iskoristio je Lafittea u kratkoj priči "The Sixth Sentinel" u zbirci "Wormwood".
Jean Lafitte ima važnu ulogu u romanu "The Smuggler's Treasure" iz serijala History mysteries.
U znanstveno-fantastičnom romanu Dujonian's Hoard, dijelu Star Trek franšize, Jean Lafitte se pojavljuje kao kapetan broda Pride, i sukobi se sa Jean-Luc Picardom.
Lafitte se pojavljuje kao glavni negativac u romanu Charlesa Sealsfielda "Tokeah; or, the White Rose" iz 1829.

Film i televizija
Yul Brynner glumi Lafittea u Hollywoodskom filmu "The Buccaneer" iz 1958.
Jean Lafitte (John Dehner) se sprijatelji sa Hossom Cartwrightom (Dan Blocker) u vestern seriji Bonanza u epizodi "The Gentleman from New Orleans".
U dječjoj emisiji Legends of the Hidden Temple, jedan od predmeta je "Karta do blaga Jeana Lafittea".
U filmu Knjižničar: Prokletstvo Judinog pehara glavni junak pronalazi Lafitteov brod Pride u močvarama oko New Orleansa i Lafitteov leš u kapetanovoj kabini te srebrni pehar Jude Iškariota u škrinji sa Lafitteovim blagom.

Stripovi
Laffite se pojavljuje u stripu Swamp Thing koji izdaje DC Comics. Ondje ga je ubio pirat Dark Conrad Constantine.
Lafitte je pripadnik Crnobradih pirata u manga i anime serijalu One Piece.
Jean Lafitte je šogor Fantoma u istoimenom stripu. Lafitteova sestra Jeanette se udala za 13-og Fantoma.
Lafitte se pojavljuje u talijanskom stripu Zagor, gdje ima kćer Denise. U toj inačici Lafitte je preživio sve do kasnih 1830-ih.
U stripu "Galveston" iz 2008. Lafitte se sprijatelji sa Teksašaninom Jimom Bowiem.

Video igre
Jean Lafitte je jedan od pirata koji se pojavljuju u videoigri Sid Meier's Pirates!.
Anne Lafitte, daleki potomak Jeana Lafittea, je minorni lik u Playstation 2 igri Shadow Hearts: From the New World.

Ostalo
"Pirates of the Caribbean" atrakcija u Disneylandu započinje na točki zvanoj "Lafitte's Landing" u dijelu parka koji je uređen u stilu starog New Orleansa.

(Wikipedia)

AF Broj 23/24 - San jedne zimske noci/U potrazi za bombom
Prica sedma.

ILIJADA



Ilijada

Ilijada (Ιλιάς) jedan je od dva Homerova epa.
U 6. st. pr. Kr. u Ateni za vrijeme Pizistrata dobila je današnji oblik. Pizistrat je ustanovio Panatinski praznik za vrijeme kojeg su se recitirale Homerove pjesme. Zato su i pripremljena državna izdanja tih pjesama čije se autorstvo pripisivalo nepoznatom slijepom piscu Homeru. Aleksandrijski su filolozi podijelili „Ilijadu” u 24 knjige prema broju slova u grčkome alfabetu. Sastoji se od 15.696 heksametara.

Osnovni je motiv „Ilijade” srdžba jednog od najboljih ahejskih junaka, Ahileja, kojega je ljutito uvrijedio ahejski vođa Agamemnon.
Pripovijedaju se događaji iz desete godine Trojanskog rata, što su ga vodili Ahejci protiv trojanskog kralja Prijama, jer je njegov sin Paris oteo Helenu, ženu kralja Menelaja. Radnja obuhvaća period od pedeset i jednog dana.
Ovaj je ep dobio naziv po Iliju, što je drugi naziv grada Troje.

Sama radnja započinje in medias res invokacijom muze i opisivanjem Ahilejeve srdžbe. Dalji razvoj radnje pjesnik usporava sredstvima retardacije - digresijama, poredbama i ponavljanjima.
Sa strane Ahejaca stoje bogovi Posejdon, Hermes, Hefest, Hera i Atena, a na strani Trojaca bore se Ares, Apolon, Artemida, Leta, Afrodita i Ksant.


I. pjevanje:
Radnja započinje zazivanjem (invokacijom) muze da pjeva o Ahileju, njegovoj ljutnji i ahejskim porazima. U ahejski tabor dolazi Hriso, koji želi otkupiti kćer koju su Ahejci zarobili prilikom osvajanja Tebe. Agamemnon odbija ponudu, a Hriso, svečenik Apolonov, moli Apolona za pomoć. Apolon na Ahejce pošalje kugu. Desetog dana epidemije Ahejci vječaju i vrač Kalhas kaže Agamemnonu da mora vratiti kcer Hrisovu. Agamemnon nevoljku pristaje, ali traži dar za taj postupak. Nitko mu ga ne želi dati, a on, ljut na Ahileja, uzima njegovu robinju Briseidau. Ahilej se jako rasrdi i napušta rat, a njegova majka, božica Titeda, moli Zeusa da ne dozvoli Ahejcima pobjedu protiv Trojanaca dok se ne pomire s Ahilejem.

II. pjevanje:
Odisej potiče Grke na borbu. Homer iznosi opise brodova te trojanskih saveznika.

III. pjevanje:
Paris izaziva Menelaja na borbu.

IV. pjevanje:
Započinje bitka.

V. pjevanje:
Diomed ranjava Afroditu i Aresa

VI. pjevanje:
Glauk i Diomed pozdravljaju se i darivaju za vrijeme borbe. Hektor se vraća u Troju,gdje se pozdravlja sa svojom obitelji sluteći da ih više neće vidjeti budući da odlazi
u rat.

VII. pjevanje:
Hektor se bori s Ajantom.

VIII. pjevanje:
Bogovi se povlače iz bitke.

IX. pjevanje:
Agamemnon se povlači.

X. pjevanje:
Diomed i Odisej uhode Trojance.

XI. pjevanje:
Paris ranjava Diomeda, a Ahilej šalje Patrokla u borbu.

XII. pjevanje:
Ahejci se vraćaju u svoja uporišta.

XIII. pjevanje:
Posejdon potiče Grke na borbu.

XIV. pjevanje:
Hera pomaže Posejdonu.

XV. pjevanje:
Zeus zabranjuje Posejdonu i ostalim bogovima da se upleću u sukob.

XVI. pjevanje:
Patroklo posuđuje Ahilejev štit i oružje, ulazi u bitku, ubija Sarpedona. Na posljetku biva ubijen od Hektora

XVII. pjevanje:
Vojske se bore oko Patroklova tijela i oružja.

XVIII. pjevanje:
Ahilej saznaje za Patroklovu smrt i dobiva novo oružje koje mu je iskovao sam Hefest, na nagovor Ahilejeve majke Tetide. Ahilejev je štit imao nekoliko slojeva, a detaljno je prikazivao dva grada (simbolika razdora između Trojanaca i Ahejaca).

XIX. pjevanje:
Ahilej se miri s Agamemnon te se vraća u bitku.

XX. pjevanje:
Bogovi se vraćaju u bitku. Ahilej pokušava ubiti Eneju kojemu pomognu bogovi.

XXI. pjevanje:
Ahilej se bori i susreće Hektora ispred vrata Troje.

XXII. pjevanje:
Ahilej ubija Hektora i vuče njegovo tijelo natrag u grčka uporišta.

XXIII. pjevanje:
Održavaju se igre u Patroklovu čast.

XXIV. pjevanje:
Ahilej predaje Prijamu tijelo njegova sina Hektora.


Ahejci (Αχαιοί) - Grci

Ahilej (Αχιλλεύς) - vođa Mirmidonaca, grčki prvak i vojnik, njegova je srdžba pokretač radnje
Agamemnon (Αγαμέμνων) - mikenski kralj, Menelajev brat, zapovjednik ahejske vojske, njegova su djela uzrok Ahilejeve srdžbe
Patroklo (Πάτροκλος) - Ahilejev najbolji prijatelj i borac
Nestor (Νέστωρ), Menelaj (Μενέλαος), Diomed, (Διομήδης), Idomenej, (Ιδομενεύς) i telemonojski Ajant (Αίας ο Τελαμώνιος), kraljevi grčkih polisa, vođe svojih vojski pod Agamemnonovim zapovjedništvom
Odisej (Οδυσσεύς) - kralj i ratnik, poznat po svojoj lukavosti koja je glavna sastavnica Odiseje
Kalhant (Κάλχας) - moćan grčki prorok i vrač, vodio je Grke svojim predviđanjima

Trojanci i saveznici
Hektor (Έκτωρ) - Prijamov prvorođenac, vođa Trojanaca
Prijam (Πρίαμος) - trojanski kralj
Paris (Πάρις) - trojanski princ i Hektorov brat, znan i kao Aleksandar, oteo je Helenu te to postaje uzrokom Trojanskog rata.
Eneja (Αινείας) - Hektorov rođak i poručnik u vojsci
Glauko i Sarpedon - vođe likijskih snaga

Žene
Helena (Ελένη) - bivša spartanska kraljica, Menelajeva žena, sadašnja Parisova družica
Andromaha, (Ανδρομάχη) - Hektorova žena, majka njihova sina Astinaksa
Hekaba (Εκάβη) - trojanska kraljica, Prijamova žena, Hektorova, Kasandrina i Parisova majka.
Briseida - robinja koja je bila Ahilejeva nagrada koju mu je Agamemnon oduzeo što je rezultiralo Ahiljevom srdžbom.

(Wikipedia)

Evo jedne s Grunfove majice:

"Ako ugledate duha
napijte se PIK piva do uha!"

Sad mi na pamet pade još jedna:

"Raditi, raditi, a poslije spavati."

''Ne predaj se nikad, osim kad moraš!''

Ne budi bik koji sjedi budi bizon koji se kreće

Ovo je leš, i to mrtav!

Jeremija nakon saune: "Osjećam se 2 dana mlađi"

Kad se neko povrjedi ili umire pa ga pitaju
Jel boli?
Ne, škakilja

Nisu buhe, već kožna infekcije by odvjetnik Grebb

Zar su stvarno potrebna dva flastera?
Da, prvi da pokrijem troškove, a drugi je čisti profit

Sir Oliver: Zamisli jedan broj
Naivac: pet
Sir Oliver: sedam, izgubio si

Sir Oliver i Bob su u zasjedi u ZOO vrtu maskirani kao dadilja i beba, nailazi neka žena
Žena: Vidi lijepe bebe, koliko ima godina
Sir Oliver: 35 i ako vam je lijepa odite okulistu

Alan Ford je italijanski komični strip.
Alan Ford su stvorili scenarist Luciano Secchi, pseudonim Max Bunker, i crtač Roberto Raviola, pseudonim Magnus. Lik Alana Forda nacrtan je po uzoru na britanskog glumca Petera O'Toolea.

Prvi broj Alana Forda izašao je u Italiji u maju 1969. Nakon samo nekoliko brojeva strip je stekao iznimnu popularnost. Nakon broja 75. Magnusa kao crtača zamjenjuje Paolo Piffareiro. Nakon toga dolazi do postupnog ali stalnog pada u kvaliteti Alana Forda. Alan Ford izlazi u Italiji u novim epizodama redovito (mjesečno) i danas. Raznim promjenama crtača i scenarista, tokom vremena, izgubili su se i mnogi sporedni likovi koji su stripu davali dodatnu draž, a sam strip je izgubio osnovnu crno-humornu nit.

Alan Ford je siromašni i plavokosi mladić koji je odrastao u sirotištu. Vrlo je naivan i dobrodušan pa ga se često iskorištava. Čista je suprotnost drugom poznatom tajnom agentu Jamesu Bondu. Igrom slučaja i zamjene identiteta postaje tajni agent i član grupe TNT. Ova grupa, koju čine najrazličitiji likovi, rješava brojne tajne zadatke, redovito riskirajući vlastiti život. Međutim, od toga nemaju neke velike financijske koristi već su uglavnom gladni i poderani odrpanci. Sjedište Grupe TNT je cvjećarnica u Petoj Aveniji, a mjesto radnje grad New York.

Ostali članovi grupe TNT:

Minuette Macon, lijepa francuskinja, od 2005 je Alanova desna ruka i trenutna ljubav. Ostali članovi grupe TNT su nestali i grupa se sada sastoji od Alana, Minuette i Klodovika, pod imenom „Jeftina agencija T.N.T za istrage“.

Vođa grupe TNT je Broj 1,starac u kolicima i sa dugačkom bradom. O njemu osobno se ne zna gotovo ništa. On,međutim, ima malu crnu knjižicu u kojoj se nalaze podaci i grijesi iz prošlosti o svemu i svakomu. Broj 1 je iznimno škrt pa sve financijske uspjehe grupe zadržava za sebe a svojim ljudima daje tek mrvice. Često zna i ispričati poneku priču gdje se uz poznate osobe iz historije pojavljuje i on osobno.

Bob Rock (Robert Rock) je niskog rasta i ima veliki nos (autoportret Magnusa). Zbog toga je vrlo iskompleksiran i tanak sa živcima. U vječnoj je svađi sa svima. Ima tri brata, Tim, Tom i Tumb, koji su prije bili kriminalci. Njihov otac je poginio u pljački banke a majka je pogubljena na električnoj stolici.

Sir Oliver (Sir Oliver Oliver) je englez i uvijek je u odijelu i cilindru. Najsposobniji je član grupe ali ima naviku da ukrade sve što mu dođe pod ruku.

Grunf (Grunt von Grunt) je izumitelj koji je u stanju za nevjerovatno malo novaca proizvoditi najrazličitije izume. Ti izumi gotovo uvijek rade ali skoro nikada onako kako bi trebali. Grunf često nosi majice sa najrazličitijim natpisima npr. Ko leti vrijedi, ko vrijedi leti, ko ne leti ne vrijedi.

Šef (Gervasius Twinklminkelson) je nekada bio zamjenik Broja 1, a sada samo spava u cvjećarnici.

Jeremija (Jeremija Lešina) je čovjek koji boluje od svih mogućih bolesti i neprestano kuka kako će umrijeti.

Postoje i brojne životinje koje dijele sudbinu članova grupe TNT. To su pas Nosonja, papagaj koja govori Klodovik, mačka Prudy, zamorac Skviki...


Sporedni likovi:

Uz članove grupe TNT postoje i niz sporednih likova koji se uvijek iznova pojavljuju:
Njihov susjed je stari penzioner koji se stalno svađa sa njima jer u životu nema pametnijeg posla.

Brok je policijski inspektor ali baš i nije previše sposoban za taj posao.
General War povjerava Broju 1 zadatke od nacionalne sigurnosti koji su naravno dobro plaćeni

Xerex je zmija koju je Broj Jedan dobio na čuvanje od prijatelja te je i ujedno veliki uživatelj ruma

Sigmund Listić - uvijek „nacvrcani“ poštar koji nosi pisma s godinama zakašnjenja

Pizistrat Nelson - također poštar koji stalno „žica“ napojnice, samim tim je uvijek u nemilosti članova grupe.

Brenda je djevojka iz sirotišta u koju je nesretno (kao i uvijek) zaljubljen Alan Ford.
Bert je glavni pomoćnik generala Wara u Minisarstvu za istraživanje ruda i gubljenje vremena.

Veliki Cezar - bivši gangster, šef podružnice grupe u LA-u. Okružen je zvijerima, gorilom Theodorom, crnom panterom Betty, psom Teddyem, a za njega rade izumitelj Lamp, te Bobova braća, Tim, Tom i Tumb.

Trgovac Bing Sir Oliver često njemu prodaje ono što ukrade.

Alonisius Alonisius Stari poznanik Broja Jedan

Bert pomoćnik Generala Wara

Tobia Quantrill stari prijatelj Broja Jedan

Negativci

Superhik je najveći neprijatelj Grupe TNT. On krade od siromašnih i nemoćnih da bi dao bogatima; usporedba sa Robin Hoodom je neizbježna. Po danu je čistač i zbog toga ne voli siromašne ljude jer oni bacaju smeće posvuda. Doživio je nesreću u kojoj se zamalo utopio u hiljadama litara alkohola iz neke tvornice. Tada je dobio veliku moć i u stanju je svakoga savladati svojim alkoholnim zadahom.

Bepa Joseph je ženski lik (životna ljubav Superhika) - također je svojevrsni neprijatelj grupe TNT. Krasi je impozantna veličina, bradavica na nosu i trodnevna brada.
Gumiflex je bitno opasniji, uporniji i učinkovitiji neprijatelj grupe TNT. Tajanstvena osoba gumenog lica, koja nevjerovatnom lakoćom mijenja izgled i identitet.
Konspirator

Margot - superšpijunka inspirirana likom Modesty Blaise, najdugovječniji neprijatelj Grupe TNT, susreću se s njom od prvih brojeva. Radi za onoga ko vise plaća.
Tromb, debeli čovječuljak koji želi uništiti planet Zemlju.

Maharadža Blic - nesretni činovnik koji je odlučio opljačkati banku na električnom slonu
Trio Fantastikus - čine ga Konspirator, Dr.Alsar i Stampel - sasvim neobična grupa pljačkaša banaka

Baby Kate - šefica bande duhova, likova iz 30-tih godina 20. vijeka. Nesretno zaljubljena u Alana Forda.

Veliki Cezar"- nekad desna ruka Broja 1 i voditelj poslovnice u L.A. koji ga je izdao i time navukao bijes i vječnu mržnju i progon od strane grupe TNT. Često se pojavljuje u kombinaciji s nekim od negativaca u ulozi savjetnika. Njegovo najače oružje je dugogodišnja saradnja sa grupom TNT koja mu omogućuje dobro poznavanje metoda rada grupe i predviđanje svakog njihovog koraka unaprijed i to ga čini neuhvatljivim.
Barun Vurdalak - vođa bande vampira

Na plaži za bogate:

"Kako je to moguće?! Bogat sam, a utapam se!!"

"Ko leti vrijedi, ko vrijedi leti, ko ne leti ne vrijedi"

"Ko hoda ne trči"

Tko leži, ne bježi.

"...Agente Bob Rock, odbit ću vam 10% od plaće zbog ispoljavanja kretenizma. Poznato je da je glupost dar prirode ali je nije potrebno isticati!!!..." ... Broj 1

br 1:
Grunfe godina te znam al me uvek iznenadiš sa svojom glupošću!

Grunf:
Dal da to shvatim kao kompliment?

"Jeremija, sačuvaj dah za izricanje posljednje volje ... "

"Bolje gotova gotovina nego čekovno očekivanje"