Čarobni svet satova

Satovi po načinu merenja vremena



Mehanički mehanizam časovnika.

Najveći broj satova je sagrađen oko neke vrste oscilatora, koji menja položaj u beskrajnom nizu periodičnih promena, koje omogućavaju trajnu i stabilnu referentnu frekvenciju. Periodi ovog oscilatora se broje i konvertuju u određeno vreme na satu.

Mehanički satovi koriste klatno kao oscilator, koji kontroliše rotaciju niza zupčanika koji mere vreme.

Kristalni satovi koriste elektronski kvarcni kristalni oscilator i delitelj frekvencija ili brojač. Većina kristalnih satova s baterijskim napajanjem koristi oscilator od 215 Hz = 32.768 kHz.

Atomski satovi koriste mikrotalasni oscilator (maser) podešen izmenama energije elemenata kao što su cezijum, rubidijum ili vodonik. Oni su najprecizniji satovi. Atomski satovi na cezijumu se danas koriste kao zvanični merioci jedinica vremena.

Električni satovi mere periode od 50 ili 60 herca naizmenične struje, čijom stabilnom prosečnom frekvencijom upravljaju posebne elektrane.

Radio satovi periodično aktiviraju ugrađeni radio prijemnik da bi automatski podesili vreme prema radio signalu. Radio signal obično generiše atomski sat u radio stanici.

Sunčani satovi koriste prividnu rotaciju Sunca oko Zemlje kao svoju referentnu oscilaciju.

Astronomski časovnik


Astronomski časovnik je časovnik sa specijalnim mehanizmom i brojčanikom koji pokazuje relativne položaje Sunca, Meseca, zodijačku konstelaciju i pojedine glavne planete.

Jedan od najpoznatijih ovakvih časovnika je na starogradskoj većnici u Pragu, Češka. Poznat je kao „Pražský orloj“. Centralni deo završen je 1410. Četiri figure se pokreću svakog sata, a „Smrt“ (predstavljena skeletom) meri vreme. Za svaki sat postoji po jedna statua Dvanaest apostola na postolju iznad sata, a svih dvanaest se pokazuju u podne. Pokazivač kalendara je dodat 1870. ispod sata.


Lice astronomskog sata s pokretnim figurama u Pragu

Za vreme Drugog svetskog rata sat su gotovo uništili nacisti. Zahvaljujući herojskim naporima građana Praga najvažniji delovi sata su sačuvani. Postepeno je obnavljan do 1948. Sat je 1979. još jednom očišćen i renoviran. Prema lokalnoj legendi grad će zadesiti velika nesreća ako se sat zapusti, pa se zato stalno održava u dobrom stanju.

Olomouc, bivši glavni grad Moravske u istočnom delu Češke Republike, takođe ima jedan impresivan astronomski sat na glavnom trgu.

Muzej nauke (London) ima vernu kopiju 'Svemirske mašine', koji je 1092. konstruisao Su Sung u Kini. Ovaj veliki astronomski sat bio je visok deset metara a radio je pomoću pada vode i žive.

Astronomski sat na katedrali Lund u Švedskoj, Horologium mirabile Lundense napravljen je krajem 14. veka. Pošto je bio u skladištu od 1837, restaurisan i vraćen na mesto 1923. Kada radi, čuje se muzika In dulci jubilo sa najmanjih orgulja u crkvi, dok šest drvenih figura, koje pradstavljaju tri maga i njihove sluge, prolaze pored Bogorodice i Isusa.

Gradska većnica u Kopenhagenu ima kompletan astronomski sat, koji se nalazi u jednoj prostoriji. Sat je pravio preko 50 godina astronom amater i profesionalni sajdžija Jens Olsen. Sklapan je od 1948. do 1955. Između 1995. i 1997. sat je kompletno restauriran.

Versajska palata u blizini Pariza (Versaj) ima raskošan stoni astronomski sat u rokoko stilu koji su jedan sajdžija i inženjer pravili 12 godina. Poklonjen je Luju XV 1754.

Gros Horloge (veliki sat) u Ruana je čuveni astronomski sat iz 14. veka, a nalazi se u istoimenoj ulici.

Zytglogge u Bernu je poznati astronomski sat iz 15. veka koji se nalazi u glavnom gradu Švajcarske.

Katedrala Sen Žan u Lionu takođe ima astronomski sat iz 14. veka.

Nedavno je časovničar Kristijan van der Klauv napravio ručni astrolab, „Astrolabium 2000.“ Ulis Narden takođe prodaje astronomske ručne satove, „Astrolabium“, „Planetarium“ i „Tellurium J. Kepler“.

Atomski sat


Atomski sat na bazi cezija je sat koji koristi elektromagnetsko zračenje, koje nastaje kod prijelaza između dviju hiperfinih razina osnovnog stanja atoma cezija-133 na temperaturi od 0 K. Prvi atomski sat je napravljen 1955. u Velikoj Britaniji. Od tada, njegova izrada je toliko napredovala, da se smatra jednim od najpreciznijih uređaja, koje je čovjek napravio u svojoj povijesti. Najnovija generacija atomskih satova ima najveću grešku od 1 sekunde u 30 milijuna godina.

Atomski sat je najtočniji sat na svijetu. On čak preciznije mjeri vrijeme od rotacije Zemlje i kretanja zvijezda. Bez njega ne bi bio izvodljiv ni GPS (Global Positioning System), navigacija bi bila otežana, položaji planeta ne bi se mogli određivati tako precizno, ne bi bilo moguće tako precizno planiranje svemirskih letova.

I atomski i običan mehanički sat za mjerenje vremena koriste titranje ili osciliranje, ali kod atomskog sata je ono određeno masom jezgre atoma i silom gravitacije, te elektrostatičkom “oprugom” između pozitivnog naboja jezgre i elektronskog oblaka.

Prvi koji je predložio ideju korištenja elektromagnetskog zračenja, koje nastaje kod prijelaza između dviju razina osnovnog stanja atoma, je bio Lord Kelvin 1879. Isidor Rabi je 1930-tih razvio magnetsku rezonanciju i to je bio prvi praktični način da se to primijeni.  1949. je u SAD napravljen prvi amonijev maser, koji je imao veću grešku od kvarcnih satova, ali je radio na sličan način kao današnji atomski satovi. Prvi točan atomski sat je napravio Louis Essen u Velikoj Britaniji 1955., na osnovu atoma cezija-133. Točnost toga sata je dovela da je svojstvo cezija-133 izabrano od Međunarodnog sustava mjernih jedinica za određivanje trajanja jedne sekunde. Sekunda je trajanje od 9 192 631 770 perioda zračenja koje odgovara prijelazu između dviju hiperfinih razina osnovnog stanja atoma cezija-133 na temperaturi od 0 K.

Kvantni sat

2008. fizičari iz NIST-a (engl. National Institute of Standards and Technology) su prikazali kvantni sat, koji se zasniva na pojedinim ionima berilija i aluminija. To je najtočniji sat do tada, s najvećom greškom od 1 sekunde u milijardu godina. 2010. ista grupa fizičara je prikazali novi, još točniji sat, koji se zasniva na pojedinim ionima magnezija i aluminija, i koji je dvostruko točniji od predhodnog.

Od tada se za atomske satove koriste vodik-1, cezij-133 i rubidij-87, ali ipak cezij-133 je najtočniji. Atomski sat FOCS-1 u Švicarskoj, koji je počeo raditi 2004., ima najveću grešku od 1 sekunde u 30 milijuna godina

Sunčani sat



Sunčani sat je astronomska naprava koja pokazuje položaj sunca na nebu. Jedni su od prvih satova, izumljeni prije otprilike 5000 godina u Egiptu. Sjena pokazivača (Gnomon) prikazuje koliko je sati. Sunčani satovi koriste se danas samo kao ukras na trgovima ili zgradama. Ako je postavljen na ispravan način pokazuje i do 5 minuta točno.

Vodeni sat


Vodeni sat ili klepsidra je sat koji se koristio za mjerenje kratkih razdoblja vremena tokom dana ili noći, a koristio je približno jednoliko protjecanje vode kroz tijesan otvor iz jedne posude u drugu.

Vodeni i sunčani satovi se smatraju najstarijim instrumentima za mjerenje vremena. Ne zna se točno kada su izumljeni, a prvi zapisi datiraju iz 14 stoljeća pr. Kr. iz Egipta i Babilona. Ostaci vodenih satova su pronađeni i u Indiji i Kini.

U staroj Grčkoj i antičkom Rimu vodeni satovi su se dalje usavršavali, dodavanjem pokazivača vremena, zupčanika, povratne veze, zapinjača, a sve s ciljem povećanja točnosti. Daljnji napredak je ostvaren u Bizantu i u arapskom srednjovjekovnom svijetu, gdje se vodenom satu dodaju vodenu kolo, planetarni prijenosnik i elementi programiranja. I Kinezi su neovisno usavršavali svoje vodene satove, dodavanjem vodeničkog kola, zapinjača, da bi se kao takvi proširili u Japan i Koreju.

Vodeni satovi su se uglavnom podešavali sa Sunčanim satovima. Ostali su u upotrebi sve do 18. stoljeća, kada se uvodi u upotrebu mehanički sat s klatnom.

Stari Egipat


Najstariji vodeni sat za koji postoji dokaz je iz 1417. do 1379. pr. Kr., za vrijeme vladavine faraona Amenofisa III., a pronađen je zapis u hramu posvećenom bogu Amonu u Karnaku. Zapis je pronađen na nadgrobnom spomeniku dvorskog sudskog službenika Amenemheta, koji se smatra izumiteljem vodenog sata. To je bio jednostavni vodeni sat, iz kojeg je istjecala voda, kamena posuda sa malim otvorom pri dnu posude. Bilo je 12 oznaka koje su označavale satove, kada bi voda došla do njih. Ustvari, dužina sata je bila različita, ovisno o dužini dana, po ljeti je bio duži, a po zimi kraći. Vodeni sat su koristili svećenici za određivanje vremena svojih obreda po noći.

Babilon

U starom Babilonu vodeni sat se koristio za astronomske proračune. Nije sačuvan ni jedan vodeni sat, ali postoje zapisi na glinenim pločicama. Ti vodeni satovi nisu imali oznake na sebi, već se vrijeme računalo prema težini vode koja bi istekla. Dužina sata je bila različita, ovisno o dužini dana, po ljeti je bio duži, a po zimi kraći.


Indija

Pretpostavlja se da su se glinene posude iz nalazišta Mohendžo Daro, koristile kao vodeni satovi. Zapisi o njima postoje i u Atharuavedi, a to je četvrta Veda. Vodeni satovi su se koristili u astrologiji. I danas se ponekad koriste u budističkim školama.


Kina

U Kini su se vodeni satovi koristili u astronomiji i astrologiji. Najstariji zapis o njima datira iz 6 stoljeća pr. Kr. Vodeni satovi su se podešavali sa Sunčanim satovima, jer je primjećeno da protok vode ovisi o vlažnosti zraka i hlapljenju vode. Kasnije su zamijenili vodu sa živom ili pijeskom. Poznati astronom Zhang Heng je ugradio vodeničko kolo i jednu dodatnu posudu, jer je primijetio da protok vode ovisi o visini vode u posudi (hidrostatički tlak).

Danas u Pekingu za turiste još uvijek radi vodeni sat na Kuli s bubnjevima. Na njoj svakih 15 minuta izlazi mala brončana figura koja udara u činele. Taj vodeni sat koristi još zapinjač i lančani prijenos.

Stara Grčka i Rim

Grčki je svijet imao i rafiniranije vodene satove, primjerice onaj što ga je napravio izumitelj Ktesibije Aleksandrijski oko 270. pr. Kr. Kod njega je istjecanje vode, precizno upravljano pipcima, pokretalo svakovrsne automate pa su u njima zvonila zvonca, gibale se lutke i cvrkutale ptice - bio je to vjerojatno prvi sat s kukavicom. U antičkom Rimu, inženjer Vitruvije je opisao alarmne vodene satove sa bubnjevima i trubama.

Vodeni je sat još vredniju zadaću našao u sudnici, gdje je strankama određivao koliko smiju govoriti. Ako bi se govor morao načas prekinuti, primjerice zbog uvida u spis, izlazna bi se cijev začepila voskom, a odčepila tek kad bi govornik nastavio. U sportu se pak njima, na rimskim igralištima, određivao pobjednik utrka.

U Ateni je pak Kula vjetrova, koju je sagradio astronom Andronik negdje pri početku 1. stoljeća pr. Kr., na vrhu imala Sunčani sat, a u unutrašnjosti složeni vodeni sat, koji je pokazivao vrijeme preko brojčanika, dok je okretni disk pokazivao gibanje zvijezda i godišnji put Sunca kroz zviježđa.

Islamski svijet

Kasnije su u islamskom svijetu bile napravljene upravo veličanstveni vodeni satovi. Jedan su posebno kićen primjerak emisari kalifa Haruna al-Rašida donijeli iz Bagdada Karlu Velikom (724. - 814.), vladaru Svetoga Rimskog Carstva. U 11. stoljeću arapski mehanici u Toledu napravili par velikih vodenih sat s posudama koje su se punile kad bi mjesec rastao, a praznile kad bi opadao. One su pak bile napravljene tako promišljeno, da su radile preko stotinu godina bez ikakve potrebe za ugađanjem.

Mehanički ili kvarcni satovi


Svako može da izabere časovnik prema potrebama i mogućnostima, ali važno je izabrati proverenu marku zbog kvaliteta i mogućnosti servisiranja

Razvoj industrije


Razvojem industrije u 18. veku javljaju se nove tehnologije obrade metala, a time i mogućnost izrade preciznijih i tačnijih satnih mehanizama. U 19. veku tehnološki napredak se još ubrzava, tako da se u merenju vremena traži preciznost u sekundama i desetinkama sekunde. Sredinom prošlog veka elektronika otvara nesagledive tehnološke mogućnosti, čime se otvaraju vrata istraživanju svemira. Mehanički sat, iako razvijen do savršenstva, ne može da zadovolji potrebe tačnosti i navođenja ostalih uređaja, pa naučnici konstruišu potpuno nov uređaj za merenje vremena vrlo velike tačnosti, koji može da služi i kao tajmer nizu povezanih aparata. Za tu konstrukciju koristi se kvarcni kristalni oscilator i integralno kolo, i električna struja kao izvor energije. Posle primene u svemirskim istraživanjima, nova tehnologija počinje da se koristi i u proizvodnji predmeta za svakodnevnu upotrebu. Izradom velikih serija smanjuje se cena pojedinog mehanizma. Osamdesetih godina prošlog veka kvarcni satovi preovlađuju na tržištu, jer ih kao novost svi žele. Budući da imaju bateriju, nije ih potrebno navijati, izuzetno su tačni, a neki modeli imaju čitav niz raznih funkcija kao što su alarm, hronograf, telefonski imenik, barometar, dubinomer, visinomer, kompas, GMT, radio-podešavanje vremena i slično. Zbog masovne proizvodnje u Aziji cene satova za široku upotrebu postaju vrlo niske, čime su pojedini proizvođači mehaničkih časovnika ozbiljno ugroženi.

Renesansa mehanike


Međutim, početkom 21. veka dolazi do preokreta u potražnji, i proizvodnja mehaničkih satova, naročito onih skupocenih, doživljava renesansu. Zašto?

Odgovor je bio: “Ovde ispred sebe imate računar i elektronski aparat za podešavanje satova, ključ kojim otvarate vrata u trening centru je kodiran i propušta vas samo tamo gde smete da uđete, u džepu imate mobilni telefon, u toaletu vas od svetla do vode poslužuju fotoćelije i još vas nadzire kamera. Ta svakodnevna situacija stvara u ljudima potrebu za stvarima “koje imaju dušu” i koje su plod umeća i ručnog rada.

Mehanički satovi zahtevaju mnogo ljudskog rada, imaju veliki broj sitnih zupčanika, poluga, rubina, a za njihovu izradu potrebna je velika preciznost i kvalitetan materijal. Sve to uslovljava visoku cenu takvog časovnika. Mnogi ljudi se odlučuju za mehanički sat kao vrednu investiciju. On je ujedno i nakit, modni detalj, ali i sentimentalna uspomena.”



satoviinakit

Da li je ovo najluksuzniji sat na svetu?
Izvor: 24sata.hr

Kada sat pokreće tešnost, proizvodi se u seriji od 25 komada i košta 270.000 evra, možda je reč “ekskluzivan” blaga da ga opiše.


HYT se predstavio javnosti 2012.godine kada su osvojili mnoge nagrade za inovaciju u svetu satova. Otad njihovi satovi plene pažnju širom sveta

Apple je promociju novog sata odradio gotovo savršeno. Ipak, novi video iz HYT-a, luksuzne švajcarske kompanije koja proizvodi satove, dokazuje da se može i bolje. Video prikazuje novi model hidro-mehaničkog sata nazvanog HYT H3 te izgleda kao gedžet iz nekog futurističkog SF hita.

HYT se predstavio javnosti 2012.godine kada su osvojili mnoge nagrade za inovaciju u svetu satova. Uveli su tečnost u sat i počeli da je koriste kao instrument za označavanje vremena. Otad njihovi satovi plene pažnju zbog inovativnog dizajna, ali i zbog cena.

H3 sat napravljen je od titanijuma i platine, a kaiš je od aligatorske kože. U gornjem delu brojčanika nalaze se uređaji koji pokreću dve vrste tečnosti. Na šest kockica koje se rotiraju, svakih šest sati se prikazuje svih 24 sata, a na njih morate gledati zajedno s indikatorom tečnosti. On se puni u levu ili desnu stranu kroz cilindre i rotira vremensku skalu. U donjem delu sata je mehanički prikaz minuta i kad kazaljka dođe do kraja, automatski se vraća na prvi minut. Tu je još i indikator rezerve snage, odnosno pokazuje nam kad ćemo opet morati da navijemo mehanizam. Inače, sat bi trebao da radi nedelju dana s jednim navijanjem.

Sat će se proizvoditi u ograničenoj seriji od 25 satova i dostupan je od septembra.

Cena ovog primerka je 270.000 eura.


B92

Rimljani i Grci su za merenje vremena koristili mnoge vrste sunčanih satova. Medjutim za merenje vremena u kratkim intervalima ili za merenje vremena tokom noći, koristili su vodene i peščane satove zvane klepisudre. Kod njih se iskorišćavalo približno isto protečene vode ili peska kroz uzak otvor iz jedne posude u drugu.

Rimljani su upotrebljavali upravo takve satove na sastancima da bi merili vreme odrednjeno za pojedine govornike.
U isto vreme su koristili i vodene satove kod kojih se spuštanjem nivoa vode spušta i figurica koja štapićem na valjku pokazuje vreme.

Druge domišljate metode merenja vremena bile su pomoću sveća i uljnih svetiljki. Satovi koji su radili na toj osnovi ostali su u upotrebi sve do 1800. Godine , ali nikada nisu bili savršeni. Teoretski , sveća i ulje trebaju sagorevati u ravnomernom ritmu , pa merenjem koliko je sveća sagorela ili koliko je ulja potrošeno , čovek treba znati količinu proteklog vremena.

Krupan korak napred učinjen je u konstrukciji uredjaja za merenje vremena kada je Galileovo klatno primennjeno u upotrebi pri izradi časovnika. Godine 1657 primenjujući Galileovo otkriće na satove , Holandski naučnik Kristijan Higens proizveo je prvi sat sa klatnom , koji je prilično tačno pokazivao vreme.

Do 16. Veka proizvodili su se stoni satovi sa vrlo komplikovanim mehanizmima. Ti su se satovi vremenom usavršavali i bivali su sve veći , tako da su na kraju postali pravi umetnički radovi , i neizbežni deo enterijera svakog domaćinstva.
Otprilike u isto vreme počeli su se izradjivati i sve manji satovi. Oni su vremenom postali dragoceni predmeti sa prelepim ukrasima i gravurama. Ljudi su često satove nosili oko vrata kao ogrlice , pa su služili i kao nakit.

Izum dzepnog sata pripisuje se nemcu peteru Henlenu 1510. Godine. Dugo vremena su najboljiizradjivači dzepnih i stonih satova bili upravo Nemci, koji su bili vrlo domišljati u stvaranju čudnih i originalnih oblika.

U medjuvremenu su satovi na tornjevima i kulama postali prava remek dela. Neki su bili toliko komplikovani da su pokazivali dogadjaje od astronomskog značenja, kao npr. Pomračenje sunca i Meseca. Na drugima bi se kad su otkucavali odredjeni sat , počele pokretati figure.

Istorijat satova krenuo je napred 1867. Godine kada je švajcarac Dzordz Roskopf na tržište predstavio satove masovne proizvodnje.


Pre toga , svi satovi su bili vrlo skupi i posedovali su ih samo najbogatiji ljudi. Masovna proizvodnnja je upravo značila da su satovi postali jeftiniji , pristupačni širokim narodnim masama. Od tada , proizvodjači satova se nadmeću u proizvodnji jednostavnijih i savršenijih satova i takvih konstrukcija da bi se mogli upotrebljivati za različite svrhe. Prvi automatski sat pokrenut je 1948. Godine.

Danas postoje brojni električni, baterijski satovi od kojih najpopularniji postaju digitalni, kao i u skorom periodu popularni „pametni“ satovi.



zlataradojcinovic.

Časovnik koji nije za one sa slabim srcem


Iako smo navikli na interesantne i čudne kreacije MB&F brenda, ipak uspeju da nas iznenade…


Oni ove godine proslavljaju svoju desetu godišnjicu, a svoju poslednju kreaciju dizajnirali su u formi masivnog pauka koji nam prikazuje tačno vreme, koji se zove MB&F Arachnophobia stoni sat. Ova zver radi mnogo više od jednostavnog prikaza vremena, u to smo uvereni. Dizajn je inspirisan gigantskom skulpturom Maman koja je delo Luize Buržoa. MB&F verzija ove skulpture je definitivno manja, ali je podjednako strašna – svoje ime dobila je po fobiji, odnosno strahu od paukova, a idealno će izgledati kao zidni ili stoni dekor.


Ulazak u mračnu sobu, sa jezivim zvukom otkucaja i sam pogled na siluetu ogromnog pauka definitivno će ostaviti jak utisak na vas. Kompleksni mehanizam koji pokreće ovaj sat ima 218 komponenti, a vreme predstavlja uz pomoć dve kazaljke smeštene na leđa pauka, koje se savijaju i prate konture torzoa.


Ispod crne kupole paukovih leđa nalazi se modifikovani L’Epee 1839 mehanizam koji ga pokreće, dok se glava pauka sastoji od veoma jednostavnih delova. Sa impresivnom rezervom energije koja traje i do osam dana, ovaj sat predstavljen je u crnoj ili pozlaćenoj verziji. Iz abdomena ovog pauka izlaze noge, koje mu omogućavaju da ponosno stoji na vašem stolu, prozoru ili uzglavlju.


Dizajneri ovog brenda odlučili su da je jedini način dostizanja organskog izgleda upotreba injekcionog oblikovanja. Pozlaćena verzija ima noge od pozlaćenog mesinga, dok crna sadrži noge od crno lakiranog aluminijuma. Kao što ste mogli i da očekujete, izdanje koje je ekscentrično i jedinstveno poput ovog nikako nema malu cenu – crna verzija košta oko 20.000 evra, dok pozlaćena košta oko 25.000 evra.



luxlife.

Ponekad neke sjajne stvari počinju na veoma neobične načine. Kasio (Casio), poznati proizvođač elektronike i satova, je samo jedan od primera. Velika većina ljudi bi na pitanje o prvom Kasiovom proizvodu odgovorila da to mora biti neki mehanički kalkulator ili bar nekakva kasa. I većina bi pogrešila.

Firmu, prethodnicu Kasija, Kashio Seisakujo je u Mitaki, Tokijo osnovao Tadao Kašio (Tadao Kashio), 1946. godine. Posleratni Japan nije bio mesto visokotehnoloških proizvoda. Gospodin Kašio je izmislio i u svojoj firmi proizvodio: „Yubiwa lulu“, jednostavni pušački „asesoar“.

Evo fotografije tog, za Kasio tako važnog, proizvoda:
Ovaj pušački prsten omogućavao je da ruke ostanu slobodne, a da se cigareta ne mora odložiti nekud. Pretpostavljate da je (kako često biva sa ovakvim suludim, a jednostavnim proizvodima) Yubiwa bila ekonomski uspeh. Nagoveštaj i temelj kasnijeg, visokotehnološkog uspeha. Kako je Tadao, očigledno bio prilično inventivan, nije prošlo mnogo vremena do trenutka kada je počeo istraživati mogućnost za nove proizvode. Na jednom sajmu u Ginzi, 1949. godine, otkrio je elektronske kalkulatore. U to doba, mnogi kalkulatori su bili mehaničke naprave, aKasio je 1954, na tržište izašao sa modelom zasnovanim na solenoidima – dakle, sa elektro-mehaničkom napravom. Godine 1957. kompanija dobija ime: Casio Computer Co. Ltd. Ubrzo, Kasio paralelno sa razvojem kalkulatora počinje sa širenjem svog proizvodnog asortimana, sve dok, 1974. na tržište ne izbace Casiotron – prvi Casiov sat. Sat je bio digitalni, kvarcni i pojavio se samo godinu dana nakon prvog LCD sata sa 6 cifara - Seika 06LC. Od tog momenata svedoci smo brojnih varijacija i modela koje izbacuje Kasio. Njihove satove odlikuje vrhunski kvalitet za dati novac, odlična tehnologija i brojne inovacije. Kasio nije avangarda razvoja, ali veoma dobro prate trendove, vrlo brzo „uskaču u voz“ kada je u pitanju neki novi pravac i često osnovnu ideju unaprede. (Recimo, Casiotron nije bio prvi LCD sat, ali je imao dodatak kalendara). Takođe, Kasio je poznat po maštovitosti funkcionalnosti koje dodaju svojim satovima. U tom domenu varijacije su nebrojene. Jedna od veoma poznatih (i odgovarajućih, imajući u vidu istoriju kompanije) funkcionalnosti koju su dodali satovima je: kalkulator. (Naravno, ne prvi u svetu, ali je po tome čuven). IR termometri, visinomeri, FM predajnici, video igrice, kompasi, dubinometri, putanje planeta....sve to, i još mnogo više, je Kasio ugrađivao u svoje satove. Dok su drugi samo reciklirali etablirani izgled i funkcionalnost sata. Kasio se nije plašio eksperimenata na tom polju. Jedan je od omiljenih brendova svekolikih „Geek-ova“. Od Yubiwa lule preko kalkulatora, fotoaparata i razne druge potrošačke elektronike, do satova, Kasio je prešao dugačak put od svojih skromnih početaka do jedne od najinovativnijih kompanija za proizvodnju elektronike.

Proces izrade jednog ručnog mehaničkog sata kako bi bolje razumeli šta ih čini i kako funkcionišu