Mladica (Hucho hucho)



Kako je mladica sve rijeđa riba kod nas, nije ju lako pronaći , a ni uloviti. U susjednoj Austriji, potpuno je nestala, a zbog industrijalizacije polako izumire.
Najveća je salmonidna riba, kod nas, a uglavnom se lovi po zimi.
Ribiči je zovu "Dunavski losos, pošto živi i jedino je ima u dunavskom slivu.
Ima izduženo valjkasto tijelo, sa snažnim zubima i jakom gubicom. Gornja joj je strana tijela zelenkastosmeđa ili plavkastosiva, a prema trbuhu prelazi u bijelosrebrnu boju. Po glavi i hrptu ima crne točke, a na tjemenu i hrptu nešto su veće crne pjege.

Peraje su žućkastosive, bez pjega. Koža joj je čvrsta i debela. Nalazimo jei u rijekama do 1000 m nadmorske visine. Glavni joj je plijen, podust, klen, pa i pastrva. Rado se zadržava u većim rijekama, virovima i iza velikog kamenja te podvodnih greda. Rijeke gdje živi mladica su hladne i pretežno bistre, čisto pjeskovito, kamenito ili šljunkovito dno, jaka struja s brzacima, slapovima, bukovima, te dovoljna dubina i dovoljno riba kojima se mladica hrani. To su teže pristupačni predjeli gorskih rijeka pritoka Dunava. Mladica se, prema tome, nalazi u najgornjem području Dunava, u Dravi na području iznad i ispod Varaždina, na terenima oko 50 km toka Drave; u gornjem toku Save do Zagreba. Može se naći na ušćima Kupe i Une. Na Kupi se nalazi kod brane kod sela Turki u Gorskom Kotaru pa sve do Ozlja, hidrocentrale. Rijeka Dobra isto ima mladice.
Za mrijest odabire pješčane terene, gdje ženka kopa repom rupu na dnu rijeke, po nekoliko dana puštajući ikru, oko nje obično pliva po nekoliko mužjaka koji se znaju i međusobno žestoko gristi.

Ribolov mladice je zimsko tmurno vrijeme ,jutarnji mraz, ili po koja pahulja snjega. Kada se vode ohlade, mladica se spušta u potrazi za podustom. Dolazi u niže i srednje tokove, pa kasnije, kada se vode zagriju, opet se vraća u svoja stalna područja. Oprezna riba, dobro pliva i vidi pa je teško prevariti. Naći ćemo je i na prijelazima vode iz dubokog u plitko i ispod podkopanih obala
Na takvim mjestima mladica čeka sitniju ribu. Ona se lovi obično špinanjem, a rjeđe krupnom mušicom. Lovi se čvrstim priborom, te velikim varalicama sve do 12 cm. Odlični rezultati mogu se postići i pletenicom ("copfom").
Čim osjetimo otpor, treba dati jaku kontru ,zbog tvrdog nepca, inače se udica neće zakvačitii. U ribolovu na mladicu treba biti uvijek na to spreman, i ne treba špinati uz visoku obalu ili na nepristupačnom mjestu.

Staništa i sezona lova



Mladica se ne zadržava na plićacima i na mjestima bez zaklona, a u lov većinom izlazi u svitanje i u sumrak.
U jesen i s padom temperature zraka i vode odlazi u duboke virove, a u lov odlazi na ulaze i izlaze iz brzaka i na mjesta sa sporijim protokom. Dok je voda hladna sve duže boravi u dubinama, a u zimi u lov izlazi najčešće pred porast vode i to na prijelaze iz dubine prema plićim mjestima, gdje sačekuje jata ribe, uglavnom podusta. Tada lovi i tijekom dana, uglavnom pri dnu, ali nije pravilo.

Sezona lova počinje 1. listopada pa do 16. veljače. Najbolji uvjeti za lov su kada nakon dužeg perioda veoma hladnog vremena temperatura zraka poraste, odnosno kada "odjuži". Tada se lovi velikim voblerima, cofovima, peševma od spužve, silikonskim glavinjarama i shadovima, uglavnom na prijelazima iz dubine u plićake. Jako bistra ili previše mutna voda ne pogoduju ribolovu, a i tada se lovi dubinskim varaličarenjem. Teške varalice traže pravilnu prezentaciju. Zadržavaju se na dnu i vode se niz maticu rijeke, ali tako da se zbog bržeg protoka vode bacaju onoliko uzvodno koliko bi se u nizvodnom režimu mogao pretražiti najveći dio vode. Prilikom pretraživanja vira prvo se pretražuje ulaz u vir, zatim najdublji dio, pa onda izlaz iz vira.

Griz mladice

Kad mladica uzme cof, silikonac ili tešku žlicu pri samom dnu to ćete jedva osjetiti, kao da se varalica sama od sebe zaustavila. Kontriranje se obično obavlja u dva do tri navrata zbog njenih tvrdih čeljusti. Mladica prvo na mjestu gdje je uzela varalicu pokušava osloboditi udica i treba je što prije dići iz dubine, a ako se to ne napravi u samom početku borbe, slijedi dugačak i snažan bijeg nizvodno, skoro nezaustavljiv ako je riječ o većem primjerku, što je ispit i za ribolovca i pribor koji u ovom slučaju trpi najveća moguća opterećenja u slatkovodnom ribolovu.

Kod voblera, udarac mladice se jako dobro osjeti i ne ostavlja mjesta sumnji. Kod napada na vobler koji je ipak kvači s i do 6 krakova, mladica je energičan borac, a kada je zakvačena u gornjim slojevima vode , uvijek će iskočiti iz vode. Maksimalno koristi vodeni tok kako bi otplivala u zaklon i tu se oslobodila udica, a pri tome se čak postavlja i bočno radi pružanja što većeg otpora. Usmjeravanje k obali se vrši tek kada je mladica potpuno izmorena, jer se u plićak u, koristeći dno i površinu kao oslonac, nerijetko oslobodi varalice. Ukoliko nemate podmetač prihvat ribe je najsigurniji hvatom za rep, kada se potpuno umiri. Borba s mladicom je izvanredan doživljaj već i zato što je to dosta rijetka riblja vrsta koju se traži na vodi danima, mjesecima, pa i godinama, pa s pravom nosi naziv kraljice i "ribe od 1000 zabačaja".

Umjetni mamci za mladice

Od voblera najviše "voli" izdužene i "mišolike", odnosno "fat" forme. Ipak, najlovniji su dvodijelni (jointed) izduženi modeli koji nisu sastavljeni iz dva tanja dijela, već im je prednji dio "fat" oblika, a zadnji je u obliku tanjeg repića. Mladica se lovi (i ulovi) metalnim varalicama, te joj treba bacati veće i velike žlice izduženog tipa ("willow" oblik) koje obavezno trebaju biti blago udubljene, a po mogućnosti da su mesingane ili bakrene u uvjetima bistre vode zbog ublažavanja odsjaja, dok su sjajni bolji za zamućenu vodu. Trebaju biti opremljene kvalitetnom trokukom udicom, a po mogućnosti s nekim detaljem kao što je nalijepljeno oko ili srcoliki dodatak od plastike na zadnjoj udici. Najviše mladica ulovljeno je na stari, dobri D.A.M.-ov Heint i Abuov Toby.



Ako lovite leptirima, važno je da imaju čvrstu konstrukcijsku osnovu žicu, te da žica nije previše kruta poradi eventualnog pucanja kod uvrtanja pod ribom. Druga važna stvar kod spinera je krilce koje obavezno treba biti "willow" oblika i blago udubljeno, jer svaki drugi oblik teško je voditi u tekućoj vodi i kreće se nepravilno. Svaka sumnjiva udica treba svoje mjesto ustupiti kvalitetnoj. Kao i kod žlica, i ovdje su važne boje komponenti. Mladica izvrsno vidi, a dokazano je da napada mesingane i bakrene detalje po bistroj, a niklovane po zamućenoj vodi. Odaberete li Mepps Long ili Profiblinkerov Spiner nećete pogriješiti. Broj četiri neka vam bude donja granica, na one manje "lupat" će vam samo nedorasli primjerci koje ćete teško osloboditi neozlijeđene.

Silikonske shad forme koje drhte i vibriraju prilikom kretanja kroz vodu sigurni su elementi za napad mladice. Veličine ispod 9 cm Su premalei, a 20 joj je nekako "taman". Zebeovi shadovi dužine 12 cm, kao i Profiblinker Attracttori u što prirodnijim dekorima pravi su odabir. Podrazumijeva se da moraju biti opremljeni pravom udicom, najbolje bi bile veličine 10/0 i 12/0, ali njih je skoro nemoguće nabaviti. Alternativa su jig udice Matzuo 8/0 uz dodatak trokuke koje sigurnije kvačenje ribe prilikom kontriranja, ali i lakše zapinjanje za podvodne prepreke. Silikonski shad može se opremiti zvučnom komoricom u repu ili nekim drugim vanjskim sitnim detaljem.



Glavinjare mogu biti metalne, plastične ili silikonske. Ipak, naj efikasnije su se pokazale upravo silikonske. Zahvaljujući olovnom otežanju u kojem se nalazi konstrukcijska žica i mjestu za kvačenje u leđnom dijelu, ove varalice daleko lete i po padu u vodu brzo stižu do dna, a vibriraju i za propadanja kroz vodene slojeve i kod privlačenja. Zahvaljujući tjemenom udubljenju i nagibu repa ostvaruju rad i vibraciju koju je moguće korigirati savijanjem repnog dijela, a da ne stvara preveliki otpor pri vođenju. Ono što je najvažnije je da je unutra jaka konstrukcijska žica koja je sigurno spojena u olovnom otežanju, jako prstenje i jake kvalitetne trokuke.

Boje? Poznati pastrvski dekor i i sve varijacije na temu zlatne i bakrene boje, dobra su varijanta,, ali može ih se naći i u "živčanim" dekorima.
Peševi od spužve su varalice nastale na području Bosne i Hercegovine, a "izmislili" su ih sami ribiči za lov pastrva i mladica (Massafly).

Manje je poznato da se njima mogu loviti sve grabežljive vrste riba. Varalica je sastavljena iz olovnog otežanja s rupom u sredini u kojoj eventualno može biti zalivena i alka za kvačenje, debljeg najlona od kojeg je napravljen predvez za koji su u tijelu učvršćene jake trokuke udice, a sve je smješteno u tijelo od spužve oblikovanog škarama (ili u novije vrijeme u vrućem kalupu).

Paklara (lat. Lampetra lampetra) je omiljena hrana mladice i pastrve. Zmijolikog je oblika, a boje su joj od srebrnaste i tamnožute do smeđe. Za vrijeme mrijesta početkom proljeća paklare formiraju klupko nalik na pletenicu, a tada su ribama lak plijen. Ribiči paklare u mrijestu imitiraju cofovima (zopfovi, pletenice) koje rade od raznih materijala, najvažnije je samo da u zagasito žute boje. Zopf je dugačak 20 cm i a toji se iz 5 dijelova - specijalne olovne glave, konstrukcijske žice, plastične perle, 6 do 10 tankih niti od gume, silikona ili kože, te od jedne ili dvije jake trokuke udice. Uz malo prakse uspješno se pravi u kućnoj radinosti. Specifičnost ovog mamca je sličan spinnerbait konceptu - što više traka oko trokuke, teže zapinje za podvodne prepreke!