Mišel de Notr Dam (poznatiji kao Nostradamus) rođen je u mestu Sent Remi de Provans u Francuskoj pokrajini Provansa. Otac mu se zvao Žam, a majka Renier de Sent Remi. Prezime de Notr Dam upućuje, čini se, na porodičnu mesnu oblast, a ime Nostradamus skovano je u kasnijim godinama. Žam de Notr Dam nasledio je uspešan porodični posao kao trgovac žitom.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Njegovi roditelji, iz okoline grada Avinjona, nisu bili plemenitog porekla. Kako je doba u kojem je Nostradamus živeo bilo i doba Inkvizicije, njegovi roditelji prešli su u Katoličku veru kada je Nostradamusu bilo devet godina. Nostradamus je bio najstariji od petoro dece (premda se u nekim izvorima javlja podatak da ih je bilo sedam ili osam, ali svaki i dalje tvrdi kako je Nostradamus bio najstarije dete). O prva tri njegova brata nisu dostupni opširniji podaci (bračni par de Notr Dam nije imao kćerki). Najmlađi brat, Cesar, postao je zastupnik u skupštini provansalskog parlamenta (Procuere du Parliament de Provance).

Nostradamusovo školovanje bilo je u rukama njegovog dede s majčine strane, Žana (inače doktora koji je mnogo znao o lekovitom bilju), a koji ga je podučavao osnovama latinskog, grčkog i hebrejskog jezika kao i matematici te astrologiji. Kada je njegov deda preminuo Nostradamusa su roditelji poslali na školovanje u Avinjon gde je pokazivao veliko interesovanje za astrologiju.

Godine 1522. roditelji Nostradamusa šalju na studije medicine u Monpeljeu. Nakon tri godine Nostradamus dobija doktorsku licencu pa odlazi u seoske delove Francuske kako bi pomagao žrtvama kuge koja je u to doba harala Francuskom. Nakon četiri godine vraća se u Monpelje kako bi odbranio svoj doktorat. U Monpeljeu je ostao oko godinu dana, ali njegov potpuno nov pristup lečenju pacijenata dovodio ga je u neugodne situacije pa stoga odlazi u Tuluz gde će obavljati doktorsku praksu. Negde oko 1534. godine Nostradamus se oženio mladom devojkom iz visokog društva, veoma lepom. Njeno ime ostalo je nepoznanica do danas. Ona mu je rodila sina i kćerku. Uskoro sledi serija tragedija. Kuga dolazi u Agen, mesto u kojem je Nostradamus živeo s porodicom i uprkos svim njegovim naporima od kuge umire Nostradamusova supruga kao i njihovo dvoje dece. Činjenica da nije mogao pomoći svojoj porodici, uprkos svom lekarskom znanju, imala je strahovito razočaravajući uticaj na Nostradamusa. Nakon smrti supruge njena porodica je tužila Nostradamusa tražeći povraćaj miraza. Na kraju svega, godine 1538. optužen je za jeres, što je u to doba bio veoma ozbiljan prestup koji ga je mogao koštati života. Nakon toga otputovao je u Lorenu, a potom u Veneciju pa na Siciliju.

Nostradamus se 1554. god. nastanio u Marseju. U oktobru iste godine Provansa je doživela jednu od najtežih nesreća u svojoj istoriji - izbila je epidemija kuge koja se širila neverovatnom brzinom. Nostradamus je tada nesebično pomagao ljudima ne bi li spasao što više ljudskih života. Kada je epidemija ugušena Nostradamus se nastanio u mestu Salon gde je odlučio da živi do kraja života. U oktobru se oženio s Anom Ponsar Žemel, bogatom udovicom (kuća u kojoj je tada živeo još uvek se može videti). U Saloni stanovnici baš nisu bili gostoljubivi prema Nostradamusu - pred njegovom kućom spalili su lutku nalik na Nostradamusa. Godine 1550. objavio je Almanah, a nakon 1554. Predviđanja - knjigu koja je čini se bila uspešna i ohrabrila ga da se ozbiljnije pozabavi Prorčanstvima. Jednu od prostorija u kući pretvorio je u sobu u kojoj je, kako kaže u Prorčanstvima, radio noću okružen okultnim knjigama. Glavni izvor njegovih magičnih inspiracija bila je knjiga zvana De Musteriis Eguptorum. Do 1555. godine Nostradamus je završio prvi deo svojih prorčanstva koja su sadržala predviđanja počevši od njegovog vremena pa do kraja sveta. Iste godine Mek Bonom je u Lionu objavio prva Nostradamusova dela. Od tada su izdanja Nostradamusovih prorčanstava uvek rasprodata. Malo se autora, osim sastavljača biblijskih tekstova, može pohvaliti takvom popularnošću u tako dugom vremenskom razdoblju.

Prorčanstva je pisao u stihovima. Stihovi su pisani zagonetnim, dvosmislenim stilom upotrebom francuskih, provansalskih, italijanskih, grčkih i latinskih reči. To je činio s razlogom jer je postojala opasnost da ga proglase vešcem, a takođe je želeo da neupućenima tajne proročanstva ostanu nepoznate. Knjiga, iako još nedovršena, štampana je 1555. i sadržavala je prve tri centurije i početak četvrte. Čuvši za Nostradamusa kraljica Katarina de Mediči pozvala ga je na Dvor. Dana 15. avgusta Nostradamus je iznajmio sobu u gostionici St. Mišel, a već narednog dana kraljica ga je primila. Kada su se sreli Nostradamus i kraljica u razgovoru su proveli dva sata. Kraljica se interesovala za katren u kojem se opisuje kraljeva smrt. Dve nedelje kasnije kraljica je ponovo pozvala Nostradamusa i tada mu je dala za zadatak da napravi horoskope za njenu decu čija je tragična sudbina već bila opisana u Prorčanstvima. Nedugo nakon toga Nostradamus je načuo da se pravosudni organi u Parizu raspituju o njegovim magijskim ritualima pa se vratio u Salon. Od tada pati od reume i artritisa, te se čini da nije puno radio osim što je izradio nekoliko horoskopa za svoje ugledne goste i dovršio pisanje Proročanstava. Godine 1564. kraljica Katarina, sada kraljica regent, odlučila je da proputuje kroz Francusku. Putujući posetila je i Nostradamusa. Tada ga je kraljica proglasila dvorskim lekarom. No, Nostradamus je osećao da mu se bliži kraj. Zato je 17. juna 1566. godine napisao testament, a 1. jula pozvao je lokalnog sveštenika kako bi mu dao poslednju pričest. Kada ga je sluga napuštao te noći rekao mu je da ga ujutro neće videti živog. Bilo je kao što je i predvideo.

Nostradamus je sahranjen uspravno u zidove salonske crkve, a njegova supruga Ana napravila je spomen-ploču. U doba Revolucije Nostradamusov grob oskrnavili su praznoverni vojnici. Sačuvani ostaci sahranjeni su u drugoj salonskoj crkvi, crkvi Svetog Lorena, gde se njegov grob i portret još uvek mogu videti. Dve godine nakon njegove smrti - 1568. u celosti su štampana njegova Proročanstva. Možda je zanimljivo spomenuti da je još kao mladi student podržao Kopernikovu teoriju da je Zemlja okrugla i da se Zemlja okreće oko sunca - 100 godina pre nego što će Galileo biti suđen za isto uverenje. Na Nostradamusovom grobu stoji ovaj epitaf:

Ovde leže kosti glasovitog Mišela Nostradamusa čije je gotovo božansko pero jedino bilo, prema sudu svih smrtnika, dostojno zapisati pod zvezdanim nadahnućem buduće događaje celog sveta... neka potomstvo ne dira njegove ostatke.


wikipedija

Biljke sa ljekovitim dejstvom protiv kuge - Mišel Nostradamus

Nostradamus nije bio samo prorok već i veoma vješt ljekar koji je doprinjeo da se stane u kraj širenju kuge u to vrijeme. Kako je bolest, često nazivana i "crnom smrću" uzimala maha i prouzrokovala ogroman broj nesrećnih slučajeva, Nostradamus je počeo da miješa nekoliko različitih biljaka u pokušaju da pronađe lijek za ovu strašnu bolest.
Biljna mješavina do koje je na kraju došao, sastojala se od piljevine čempresa, Florence iris, mirođije i pupoljske aloje, sve smiješano i samljeveno. Dodao je i tečnost mješavini (najvjerovatnije alkohol), formirao od dobijene mješavine sferne oblike i ostavio da se suše. Smatrao je da je lijek koristan i kod karijesa i da se kao takav može stavljati u zubne šupljine i kao anestetik. Kuga je konačno pretsla da se širi i Nostradamus je bio siguran da je do toga došlo i djelimično zbog rezultata njegovog istraživanja. Povećanje higijene je takođe imalo uticaj na zaustavljanje epidemije, jer su ljudi ohrabrivani da vode više računa o svom tijelu kao i sredini u kojoj žive. Poslije zaustavljanja epidemije, Nostradamus je postao nadaleko čuven. Svoje znanje je između ostalog koristio i za usavršavanje kozmetike, pomno bilježeći svaki proces. Na primjer:"mješati sluz puža 3 dana sa žabljim crijevima uzetim u maju baš kada se mjesec pojavi na nebu i nanijeti mješavinu na lice", pisao je Nostradamus u bilješkama; nasuprot protivotrovu za kugu, u same efekte ovakve mješavine se sa podozrenjem sumnjalo.

Nostradamus, sladokusac

Nostradamus je postao ljubitelj hrane kao sredstvo da pobjegne i zaboravi svoju tugu. U svojoj knjizi "Rasprava o kozmetici i čuvanju", uključuje i listu "recepata za poboljšavanje zdravlja, ljepote i ličnosti" u koju ubraja kožu i izbjeljivanje zuba, a raspravlja i o načinima pripreme džema koristeći narandžinu koru, brendi itd. Tehnike pripreme koje je Nostradamus usvojio u vrijeme kada je radio kao apotekar, obuhvatale su mješanje raznih sastojaka, sa njihovim učvršćivanjem dodavanjem šećera i kuvanjem. Bio je pravi pionir na ovom polju. Nije nam poznato kako se prodavala ova knjiga ali je lično bio veoma ponosan zbog same popularnosti knjige što je i mjerilo kvaliteta njegovih recepata. Niko tačno i ne zna kada se Nostradamus zainteresovao za umjetnost kuvanja. Kada je otišao u Italiju, oko 1548. godine, prelistao je knjigu o kulinarskim tehnikama kod jedne plemićke italijanske porodice. U knjizi su bili recepti o pečenju živinskih srca i goveđih glava, kao i o pripremi ukusne jaretine i teletine. Kada je Nostradamus proćitao i preveo knjigu, vjerovatno je tad bio inspirisan da i sam napiše jednu.

Katarina Mediči i Nostradamus


Katarina Mediči, kraljica Francuske, bila je jedna od glavnih Nostradamusovih pristalica. Po dolasku u Francusku povodom udaje za Anrija II, povela je sa sobom i svog čarobnjaka i proroka. Toliko je voljela proroke i zanima se za njih, da ih je često pozivala sebi na dvor. Ali uvijek kada bi joj neko dao loše proročanstvo vezano za nju ili njenu porodicu, odmah bi ga protjerala, tako da je bila oportunista u tom pogledu.
Kraljica je prvo saznala za Nostradamusa kada je izdana njegova knjiga "Proročanstva", maja 1555.godine. Pošto je čula samo riječi pohvale o knjizi, odmah ga je pozvala da predvidi budućnost njenim sinovima , a on je dao odgovor koji je zadovoljio kraljicu. Oktobra 1564.godine, Katarina i njen sin Šarl IX su posjetili Salon gdje je Nostradamus dao i drugo proročanstvo za koje je znao da će se dopasti kraljici. Uvijek kada bi se posavjetovala sa njim o budućnosti, Nostradamus bi odgovarao tako da joj udovolji, bez obzira na ono što je stvarno mislio ili vidio. Njegov način govora bi ostavljao mogućnost pozitivne promjene predviđanja o bilo kojoj situaciji o kojoj se kraljica tog trenutka interesovala. I zato je mnogo voljela Nostradamusa pa mu je, čak, odredila dvorskog ljekara i savjetnika.
Godine 1565.kada se Francuska uplela u religijske konflikte, Nostradamus je napisao pismo Katarini Mediči koje je sačuvano i do današnjih dana. Ovo su riječi iz pisma:
"Na kraju ćete imati mir, ljubav i postići ćete savez," ohrabrivši je uprkos političke nestabilnosti u zemlji.
Katarinino povjerenje u Nostradamusa nikada ničim nije poljuljano i ona mu je do same smrti bezrezervno vjerovala.

Francuska revolucija i prokletstvo groba

Za mnoge grobove čuvenih ljudi se vjerovalo da nose prokletstvo, pa tako ni Nostradamusov nije izuzetak.
Njegov sanduk, stavljen u franjevačku kapelu u Salonu, što je i bila njegova želja, bio je oštećen od revolucionarnih snaga Marseja u toku francuske revolucije. Zabili su sjekiru u sanduk. Jedan od razloga izbijanja revolucije bio je revolt protiv autoriteta Katoličke crkve, tako da je bilo normalno da vojnici napadnu crkvene strukture. U ovom slučaju su napadači bili privučeni činjenicom da je veliki prorok Nostradamus položen u toj kapeli. Čak se govorilo da je jedan od vojnika uzeo njegovu lobanu i pio alkohol iz nje, što je malo vjerovatno i previše bizarno. Nekoliko dana kasnije, vojnik koji je prvi dodirnuo grob, bio je napadnut iz zasjede i tom prilikom ubijen, tako da su poslije toga krenule prve glasine.
Prema nekim pričama, naravno nedokazanim i istorijski neosnovanim, vojnike koji su uništili crkvene zidove, sačekalo je nevjerovatno iznenađenje: u zidovima je bila mesingana pločica na kojoj je ugraviran bio baš taj datum. Priča, mada nedokazana i nevjerovatna, bila je i zastrašujuća i neki su to vidjeli kao dokaz Nostradamusove moći proricanja.
Poslije ovog slučaja, tjelesni ostaci Nostradamusa su rastureni, ali kasnije, godine 1972. dio njih je ponovo sahranjen u Kapeli sv. Lorenca u Salonu.