Cecília Meireles (punim imenom Cecília Benevides de Carvalho Meireles) bila je brazilska pjesnikinja, slikarica, profesorica i novinarka. Smatra se jednim od najvećih lirskih glasova u književnosti na portugalskom jeziku.

Kći je bankarskog službenika Carlos Alberto de Carvalho Meireles i školske učiteljice D. Matilde Benevides Meireles. Rođena je u Rio de Janeiru, Tijuca, 07. studenoga 1901. g. Od četvoro djece, jedina je preživjela. Otac joj umire tri mjeseca prije njenog rođenja, a majka kada joj je bilo svega tri godine. Kako je u ranom djetinjstvu izgubila roditelje, podiže je njena baka D. Jacinta Garcia Benevides.

Kasnije će zapisati:

"Ove i druge smrti u obitelji, dovele su me do mnogih materijalnih prepreka, ali u isto vrijeme, vrlo rano sam se morala suočiti sa Smrću, te s njom uspostaviti prisnost, spoznajući odnose između Vječnog i Prolaznog."

"(...) U životu nikada nisam pokušavala pobijediti ili izgubiti, bila sam tek zadivljena. Pojam ili osjećaj prolaznosti svega u samom je temelju moje osobnosti."

"(...) Moje odrastanje bez roditelja dalo mi je dvije stvari koje se percipiraju kao negativne, a za mene su oduvijek imale pozitivan karakter: samoću i tišinu. To je područje mog života. Magično područje, gdje je geometrijski kaleidoskop iznjedrio svoj basnoslovan svijet, gdje su satovi otkrili tajnu svog mehanizma, i lutke igru svojih pogleda. Kasnije su se otvorile knjige, a s njima novi snovi i stvarnosti, u tako skladnim kombinacijama da još uvijek ne razumijem kako se može uspostaviti ravnoteža između njih, kako ih razdvojiti ili prebrisati krpom."

Poeziju počinje pisati već s 9 godina, a prvu zbirku tiska 1919., u svojoj 18-toj godini. Pohađa učiteljsku školu od 1913. do 1916. godine, te studira jezike, književnost, glazbu, folklor i pedagogiju.

Godine 1922. godine udala se za slikara Fernando Correia Dias, s kojim ima tri kćerke: Mariu Elvira, Mariu Mathilde i Mariu Fernanda, od kojih je dobila petoro unučadi. Njena najmlađa kćerka Maria Fernanda, također će postati velika glumica.

Njezin suprug je bolovao od akutne depresije, te je 1935. godine počinio samoubojstvo. 1940. godine ponovno ulazi u brak s profesorom poljoprivrede Heitor Vinícius da Silveira Grilo.

Kao novinarka vrlo je aktivna u dnevnom tisku s temama obrazovanja, a 1934. godine osniva prvu knjižnicu za djecu u Brazilu. Piše i pjesme za djecu, koje nisu namjenjene samo djeci, te ih je moguće iščitavati na više razina.

Za svoje stvaralaštvo dobila je niz priznanja, a poezija joj je prevedena na mnoge svjetske jezike.