Mačke su zbog svojih očiju uvijek bile predmet ljudske pozornosti, dok su ih zbog svjetlucavih irisa i gotovo hipnotičkog pogleda obožavale brojne zvijezde poput Elisabeth Taylor i Kim Novak, tako su tijekom povijesti, a naročito za vrijeme Inkvizicije milijuni mačaka platile glavom jer su im pridavana demonska i vražja svojstva. Znanstvenici su desetljećima pokušavali razotkriti tajne mačjih očiju i shvatiti kako mačke vide svijet oko sebe, čini se da je, zahvaljujući najmodernijoj tehnologiji, misterija konačno razriješena.

Fotograf Nickolay Lamm je nedavno objavio kompjuterski obrađene fotografije koje su trebale s velikom točnosti prikazati kako vide mačke. Njegovom radu je u najvećoj mjeri pomogla znanstvena studija tima sa Sveučilišta Pennsylvania i njihovog veterinarskog fakulteta. Ova mala poslastica je nastala i uz svesrdnu pomoć brojnih znanstvenika koji su kroz dugi niz godina ispitivali mačji vid.

Do sada je bilo poznato kako mačke očima hvataju pet puta više svijetlosti od ljudskog oka. No također je bilo poznato kako mačke relativno lako zasljepljuje izravna sunčeva svjetlost te da je na svaki mogući način pokušavaju izbjeći, čak što više, s obzirom da su noćne životinje, sunčeva svjetlost ih uspavljuje, to jest oni počnu lučiti hormon spavanja melatonin čim sunčeva svjetlost padne na bilo koji dio njihova tijela. Tome ste sigurno imali priliku svjedočiti, jer mačke izgledaju kao da se jako puno vole sunčati.

Mačke na suncu luče koktel hormona koji ljudi izlučuju za vrijeme noći, dok nas sunčeva svjetlost energizira i budi, mačke uspavljuje i opušta.

Novo istraživanje je pokazalo kako mačke vide boje no dosta bljeđe od ljudi, znanstvenici smatraju kako za takvo stanje postoji iznimno praktično objašnjenje, mačkama bi intenzivne boje, koje vide i doživljavaju ljudi, bile pre intenzivne i smanjivale bi njihovu moć fokusa na pojedini plijen.

Učesnik studije dr. William Crumley, šef okulističkog odjela veterinarskog fakulteta Pennsylvanie, je izjavio slijedeće za Huffington Post:

„Smatram da slike koje je stvorio Nickolay Lam odlično prezentiraju razlike u doživljavanju boja između ljudi i mačaka, osim u razlikama u noćnom i dnevnom vidu, također je očigledna rezolucija mačje slike koja je puno manja od rezolucije slike ljudskog oka.“

Lammove kompjuterske ilustracije su najbolje prikazale jednu iznimno drastičnu razliku između mačjeg i ljudskog „pogleda na svijet,“ naime ljudsko vidno polje je široko 180 stupnjeva, dok mačke imaju vidno polje od nevjerojatnih 200 stupnjeva.

O načinu na koji mačke vide svijet oko sebe se dosta pisalo i istraživalo, no najnovije kompjuterske ilustracije nam omogućavaju pogled iz “mačje perspektive.”

Razlike su očigledne i u perifernom vidu, mačke imaju stanovito povećalo u sredini vidnog polja, dok im prema krajevima slika postaje sve mutnija. Mačke, također, jako dobro vide predmete koji se brzo gibaju, dok je ljudima slika sve mutnija što se predmeti brže kreću u našem vidnom polju.

„Naša retina ima puno više čunjića nego li mačje oči, zbog toga imamo fantastičan dnevni vid s predivnim živim bojama i detaljnom rezolucijom. Mačke imaju puno više vidnih štapića u retini zbog toga im je rezolucija slike manja no vide odlično po noći. Psi i mačke imaju otprilike isti maleni broj čunjića u retini zbog toga najbolje vide za slaba svjetla.“

S obzirom da su mačke bića drugog denziteta, one potpuno drugačije doživljavaju svijet oko sebe. Osim razlike u vidu i vidnom polju, postoje neke stvari koje su značajno različite u percepciji ljudskih bića i mačaka. Po istraživanju Ouspenskyog, mačke su iznimno svjesne svoga tijela i njegovih potreba, no s druge strane svijet van njih samih im je pun lažne živosti, poput suhog lista koji nosi vjetar, mačkama se on čini živ dok god ga vjetar nosi, naši prsti mačkama mogu predstavljati čudnovatog pauka, kabel od usisivača može nalikovati na živu zmiju, a sam usisivač izgleda na čudnovato i bučno čudovište. Mačke se satima mogu igrati s laserskim svjetlom koje se „šeta“ po zidu, za njih je to živa stvar koja može postati lovina.

Mačke često nežive stvari asociraju sa živim bićima iz svoje okoline, stvari koje se miču, a koje ne mogu asocirati niti s jednim svojim “plijenom” im izgledaju poput čudovišta iz najgore noćne more.

Mačja percepcija ima još jednu manu, naime mačke ne mogu odrediti izvor svjetla, ne samo na laserskim lampama već imaju sličan problem i s prirodnim izvorima svjetlosti, poput Sunca i Mjeseca, mačke mogu slučajno pogledati u Sunce ili Mjesec no neće moći odrediti od kud Sunce sija.

Ljudi mogu jasno vidjeti objekte na 30 do 60 metara dok mačke mogu jasno vidjeti predmete koji se nalaze na daljini većoj od šest metara, sve predmete koji se nalaze na manjoj razdaljini vide jako slabo ili ih vide iskrivljeno.

Mačke se najčešće prestraše od životinja koje su napravile nagli pokret. Razlog za takvu reakciju je što spore kretnje mačke uopće ne vide.

Mačja percepcija je interesantna po još jednoj stvari, naime mačkama se čini da se objekti i životinje koje se kreću jako sporo, u stvari nepomični, zbog toga se mačke često prestraše od skakavaca ili guštera kada „iz niže brzine prebace u petu.“ Mačkama se tada čini da je mrtav predmet oživio i tako se prestraše.

Želite li pregledati galeriju Lammovih kompjuterskih ilustracija koje vjerno dočaravaju razliku između ljudskog i mačjeg vida, kliknite na bilo koju sliku.

Mačke nemaju oštru perspektivu poput ljudi, no njihovo vidno polje je puno šire, svi nevažni detalji za ovog malog predatora stvaraju smetnju, stoga je njihova slika puno mutnjija i manje rezolucije.

Boje u mačjoj slici su puno bljeđe, a sjene gotovo niti ne primjećuju, snažno svjetlo ih zasljepljuje.

Mačke najbolje vide objekte i životinje koje se kreću, brze kretnje ljudskom oku stvaraju probleme, dok ih mačke vide s velikim detaljima.

Statični objekti mačkama nemaju nikakvu važnost, sve što se sporo miče, za mačke je nepomično, pripadnici mačje vrste ne mogu vidjeti vlas trave ili lišće na drveću koje se polako njiše na vjetru.

Mačje oko zahvaljujući reflektirajućem sloju skuplja pet puta više svjetlosti u retini nego li ljudsko oko. Mačke iznimno dobro vide u mraku i sumraku.

Mačke ne mogu odrediti izvor svjetlosti poput Sunca i Mjeseca, za njih takva vrsta svjetlosti ima difuzan i mutan sjaj.

Mačke iznimnu pažnju posvećuju ljudima, životinjama i objektima koji se miču ili njišu, s obzirom da nemaju osjećaj za dubinu slike, prestraše se ako je "slika pre živa" ili ako su predmeti pre veliki i nemaju veličinu i brzinu njihova svakodnevnog "menija."