Bježeći od Morbova, Bred Beron nailazi na staru vojnu bazu u kojoj su vršeni monstruouzni eksperimenti... Eksperimenti koji su zauvijek promijenili njene žitelje!
Vestern. Taj famozni žanr, koga je Boneli dugo favorizovao. Koliko puta smo mogli vidjeti druge žanrove, nove ideje i zamisli? Ipak, revolucija je morala doći. Sada dolazimo do dobro poznate priče koja govori o promjenama koje je izazvao Marti Misterija, a nastavio taj moreplovac što plovi morem košmara, Dilan Dog. No trebalo je još čekati do naučne fantastike. Tada je došlo vrijeme za Natana Nevera, strip koji čudesno spaja sliku društva budućnosti, borbu za opstanak i razvoj Čovjeka i još puno toga... 2008 godine, Bred Beron nam je pokucao na vrata. Žanr je isti, ali su stripovi udaljeni svjetlosnim godinama. Bred Beron ne govori o bespućima svemira. Bred Beron ne pokušava da bude ’’dubokouman’’. Ovo je, naime, strip o čovjeku koji je riješio da spase svijet od vanzemaljaca Morbova, o misiji koja se graniči sa nemogućim. Bred hodi urbanom i ruralnom Amerikom. Svakim sledećim korakom sve dublje prodire u složeno tkivo te zemlje, posmatrajući kako razni društveni i politički sistemi nestaju ili vaskrsavaju. Uči. Sazrijeva. Uvjeren sam da će Bred Beron na kraju svoje sage biti duboko promijenjen čovjek, čovjek koji se možda neće snaći u svom starom životu i kada Morbovi odu.

Faraci voli svoj projekat, bez sumnje. Piše sa lakoćom, entuzijazmom. Piše srcem. Piše zabavno. Ubacivanje unutrašnjih monologa (koje uvijek volim da vidim) na pravo mjesto doprinosi boljoj i potpunijoj slici glavnog junaka, koji čitaocu postaje sve draži i draži. Ovdje se Bred suočava sa dvije prijetnje, ljudskom i morbovskom, a svakako može biti podjednako okrutna. Priča ’’Put nasilja’’ predstavlja jednu veliku posvetu, veliki omaž (i napisana je u tom stilu) jeftinoj naučnoj fantastici pedesetih i šezdesetih (doduše, tako možemo posmatrati i čitav serijal). U pitanju su one očaravajuće blesave pričice koje su izlazile u jeftinim nedeljnicima. Bile su naivne, ali su ondašnjim klincima omogućavali bijeg od sive stvarnosti. Ko zna, možda se tada i Faraci prvi put sreo sa naučnom fantastikom. Te priče su izazvale i jednu negativnu posledicu – djelimično i radi njih mnogi ljudi smatraju naučnu fantastiku neozbiljnim žanrom! Ja im preporučim ’’ Dinu’’ i ’’ Odiseju’’, a vi? Dakle, naš junak je bačen u iracionalni mikro-kosmos, djelić svijeta koji nekim čudom nije upoznao Morbove. U tom, možemo slobodno reći ludačkom, svijetu prebiva skupina američkih vojnika, unakaženih i tjelesno i duševno. Bolje rečeno, sada je njihov izgled vjerna slika duše. Najveća mora američke vojske je bila invazija i okupacija Amerike. Rusi ili Morbovi, ko mari? Barem kada se pitaju osioni oficiri. To su stranci i agresori koji se moraju uništiti. Čak i kada patrola Morbova, predstavnik ’ ’novog poretka’’ svijeta, bukvalno ušeta u njihove živote, oni su nesposobni da shvate suštinu, da izađu iz neprobojne opne svoga ludila. Ljudska rasa se suočila sa nečim što je daleko iznad njene moći i tehnologije. Sve razlike i sukobi starog svijeta iščezli pred navalom Morbova. U glavi zapovjednika i njegovih ljudi vanzemaljci su, i ostaće, ’ ’prokleta sovjetska čudovišta’’. Što se na kraju pokazalo kao prava premija za našeg Breda, zar ne?

Naslov epizode, ’’ Put nasilja’’, nije slučajan. Kada tu činjenicu spojite sa parom Kvekera-pacifista, stvar postaje više nego jasna. Koliko smisla imaju sva učenja o nenasilnosti i toleranciji kada se nađemo pred puškom (ili blasterom, u ovom slučaju).? Šta onda učiniti, pogaziti principe ili pretrpjeti štetu? Uvijek su mi na umu citati iz Klarkove ’’ Odiseje 3001’’, u kojima se govori kako je ljudska rasa oduvijek imala nezdrav višak agresivnosti. Nasilje truje dušu, brzo i sigurno. I sam Bred je svjestan ove istine, koju je morao naučiti u Normandiji. Ako ćemo suditi po Morbovima, isti zakon vlada bespućima solarnih sitema – zakon jačeg! Ima li ijednog kutka Vaseljene gdje je moguće izbjeći ovaj zakon? Da li je igdje razum ispred blastera? Za Morbove, odgovor je lak. A i za ljude. Nasuprot tom bezumlju, Bred je čovjek koji se ne koleba da upotrijebi silu, da oslobodi bijes u sebi, ali samo onda kada treba da odbrani sebe i svoju porodicu. Čak se i drži tog principa, zamislite. Agresivnost u određenoj mjeri, to jest u mjeri koja je dovoljna za opstanak. Tim putem treba ići, bez sumnje.

Obratite pažnju na scenu u kojoj vukovi napadaju Morbove. Ti vječiti ratnici su duboko ogrezli u svojoj superiornosti. Kada se susretnu sa odlučnim otporom, zbog iznenađenja ne nalaze snage da reaguju. ’’Poznajem ih... Jaki su, ali su spori i nesposobni da brzo reaguju...’’ Uništavajući rase i civilizacije, stekli su slatku iluziju nepobjedivosti. Nijedan pojedinac, nijedan narod, nijedna rasa nema snage da uzvrati udarac. Kao da su izgubili onaj vječiti strah tirana, koji se uvijek plaše da će ogorčenost ugnjevetavanih prouzrokovati njihov kraj. Istorijska neminovnost: čim neki narod (ili osoba) vjeruje da je najmoćniji i nepobjediv, počinje da gubi niti koje ga povezuju sa stvarnošću. A to je prvi korak ka porazu i uništenju.

Nemojte misliti da nisam svjestan da je epizoda, objektivno posmatrana, čisti promašaj. ’’ Slučajno’’ naletanje na bazu. Sve one smiješne ’’ mutacije’’. Ludi farmer. Međutim, prečesto nemilosrdno ocijenjujemo priče, tragajući i za najmanjim nelogičnostima poput horde krvožednih kritičara. Zaboravljamo da je najveći dio stripova jeftina zabava kojom ubijamo dosadu. Priča jeste zabavna, uprkos svim nelogičnostima i naivnosti, i to bi trebalo da je najvažnije.

Crtež je prolazan. Serijal nema naročito jake crtače, osim Brindisija koji nam je pokazao svoj raskošni talenat još u prvom broju. Svi su solidni, a rekao bih da je najslabiji posao obavila Ana Lazarini u drugom broju.