Kako Biblija gleda na žene?

   “Od žene je grijeh počeo i zbog nje svi umiremo” (KNJIGA SIRAHOVA, 2. STOLJEĆE PR. N. E.)

   “Vi ste vrata kroz koja je vrag ušao u svijet, vi ste uzele plod sa zabranjenog drveta, vi ste prve prekršile Božji zakon (...). Vi ste jednim činom uništile muškarca, koji je slika Božja” (TERTULIJAN, O OBLAČENJU ŽENA, 2. STOLJEĆE N. E.)

STOLJEĆIMA su se te i slične izjave filozofa i drugih učenih ljudi koristile kao izlika za loše postupanje prema ženama. I dan-danas neki se pozivaju na vjerske tekstove kako bi opravdali mišljenje da muškarac ima vlast nad ženom, tvrdeći da je žena kriva za zlo koje pogađa ljudski rod.
Podupire li Biblija takvo gledište?
Je li Bog doista naumio da muškarci preziru i zlostavljaju žene?

Je li Bog prokleo žene?

Kad je u edenskom vrtu Eva uzela zabranjeni plod, Bog nije prokleo nju, već Sotonu Đavla, za kojeg Biblija kaže da je “prazmija” (Otkrivenje 12:9; 1. Mojsijeva 3:14). Istina, Bog je rekao da će Adam “gospodariti” nad svojom ženom, ali time nije odobrio takvo postupanje (1. Mojsijeva 3:16). On je naprosto otvoreno rekao koje će posljedice prvi grijeh ostaviti na Adama i Evu te na njihov odnos.

Božja volja nipošto nije bila da žene trpe zlostavljanje. Do toga je dovela nesavršenost, koju je čitav ljudski rod naslijedio od svojih praroditelja. Misao da žena mora biti pod vlašću muškarca kako bi okajala prvi grijeh nije biblijska (Rimljanima 5:12).

Je li Bog stvorio ženu tako da bude podređena muškarcu?

Kratko rečeno, nije. U 1. Mojsijevoj 1:27 piše: “Bog je tada stvorio čovjeka na sliku svoju, na Božju ga je sliku stvorio — stvorio ih je muško i žensko.” Te riječi pokazuju da je Bog i muškarca i ženu stvorio “na sliku svoju”, to jest tako da mogu odražavati njegove osobine. Premda su se Adam i Eva razlikovali po fizičkoj građi i bili jedinstveni po svojoj osobnosti, oboje su od Boga dobili isti zadatak. Njih su dvoje u Božjim očima imali jednaka prava (1. Mojsijeva 1:28-31).

Prije nego što je stvorio Evu, Bog je rekao: “Načinit ću mu [Adamu] pomoćnicu, kao njegovu nadopunu” (1. Mojsijeva 2:18). Što znači riječ “nadopuna”? Pokazuje li ona da su žene podređene muškarcima? Ne, zato što se hebrejska riječ prevedena izrazom “nadopuna” može prevesti i izrazom “pomoć kao što je on”. Dakle Bog je zamislio da muž i žena surađuju jedno s drugim, da se međusobno nadopunjuju, a ne da muž gospodari nad ženom (1. Mojsijeva 2:24). Njihovu suradnju možemo usporediti sa suradnjom kirurga i anesteziologa tijekom operacije. Iako samu operaciju vrši kirurg, ona ne bi uspjela bez suradnje s anesteziologom. Ima li onda uopće smisla raspravljati o tome tko je važniji? Biblija jasno pokazuje da su u Božjim očima muškarac i žena jednako vrijedni.

Kako znamo da je Bogu stalo do žena?

Bog je znao kako će se muškarci, koji su nakon prvog grijeha naslijedili nesavršenost, ophoditi sa ženama. Zato je izraelskom narodu još u drevno doba dao zakon koji je štitio žene. Govoreći o Mojsijevom zakonu, koji je stupio na snagu u 16. stoljeću pr. n. e., spisateljica Laure Aynard u svojoj knjizi La Bible au féminin (Biblija iz ženske perspektive) kaže: “Najveći dio odredbi Mojsijevog zakona koje se tiču žena dan je s ciljem da se zaštite njihova prava.”

Naprimjer Mojsijev zakon zahtijevao je da se čast iskazuje i ocu i majci (2. Mojsijeva 20:12; 21:15, 17). Zakon je nalagao i da Izraelci budu obzirni prema trudnicama (2. Mojsijeva 21:22). Za razliku od mnogih zemalja u kojima su u današnje vrijeme ženama uskraćena najosnovnija prava, u Izraelu su ženama još u davna vremena prava bila zajamčena zakonom.

Zakon u kojem se odražava Božje mišljenje o ženama



Zakon koji je Jehova Bog dao izraelskom narodu štitio je i muškarce i žene, pomagao im da usvoje Božja moralna mjerila i budu u prisnom odnosu s njim. Jehova je svom narodu obećao da će ga uzvisiti “iznad svih drugih naroda na zemlji” ako se bude držao njegovog zakona (5. Mojsijeva 28:1,2). Koja je prava taj zakon jamčio ženama?

Navest ćemo samo nekoliko primjera.

1. Osobne slobode i prava: Položaj žena u starom Izraelu uvelike se razlikovao od položaja koji su žene imale u mnogim drugim drevnim narodima. Izraelkama su zakonom bila zajamčena mnoga prava. Iako je muž bio glava obitelji, žena je uz puno povjerenje svog muža mogla primjerice kupiti polje, saditi vinograd, a ako je znala tkati i presti, mogla je imati svoj  obrt (Mudre izreke 31:11, 16-19). Očito je da pod Mojsijevim zakonom žene nisu bile obespravljene, nego su bile punopravne članice društva.

Smatralo se normalnim da žena ima blizak osobni odnos s Bogom, sama mu upućuje molitve i brine se za svoju duhovnost. Biblija spominje Hanu, ženu koja je jedan svoj problem povjerila Bogu u molitvi i dala mu zavjet za koji nije tražila privolu svog muža (1. Samuelova 1:11, 24-28. Jedna žena iz grada Šunama imala je običaj na dan počinka odlaziti proroku Elizeju i razgovarati s njim (2. Kraljevima 4:22-25). U starom Izraelu žene su vršile i neke odgovorne službe. Bog je neke Izraelke, primjerice Deboru i Huldu, odabrao da narodu objavljuju njegovu volju. Valja zapaziti da se svećenici i drugi muškarci koji su imali određenu vlast nisu ustezali tražiti savjet od njih (Suci 4:4-8 2. Kraljevima 22:14-16, 20).

2. Obrazovanje: Budući da je Bog sklopio savez sa svim Izraelcima, i žene su prisustvovale prigodama u kojima se čitao Božji zakon, što im je nesumnjivo bila prilika da slušaju i uče (5. Mojsijeva 31:12; Nehemija 8:2, 8. Pojedine su žene primale pouku kako bi mogle sudjelovati u bogoslužju. Tako su neke “prema svome redu služile na ulazu u šator sastanka”, a neke su pjevale u raznim prigodama (2. Mojsijeva 38:8 1. Ljetopisa 25:5, 6).

Žena prodaje na tržnici



Svakodnevica žena u starom Izraelu

Mnoge su žene imale znanje i sposobnosti koje su im omogućavale da vode svoj obrt (Mudre izreke 31:24). Za razliku od drugih naroda, u kojima su samo očevi poučavali svoje sinove, u Izraelu su i otac i majka poučavali sinove dok oni ne bi odrasli (Mudre izreke 31:1). Iz svega toga jasno se vidi da Izraelke nisu bile priproste, neuke žene.

3. Čast i poštovanje: Jedna od Deset zapovijedi nedvosmisleno nalaže: “Poštuj oca svojega i majku svoju” (2. Mojsijeva 20:12). Mudri kralj Salamun napisao je: “Slušaj, sine moj, pouku oca svojega i ne ostavljaj upute majke svoje” (Mudre izreke 1:8.

Prema Mojsijevom zakonu, muškarci su se trebali s poštovanjem odnositi prema ženama s kojima nisu bili u braku (3. Mojsijeva 18:6, 9; 5. Mojsijeva 22:25, 26). Muževi koji su bili pod tim zakonom morali su biti obzirni prema svojoj ženi zbog njene građe, naročito onda kad je imala mjesečnicu (3. Mojsijeva 18:19).

4. Zaštita: Jehova Bog u svojoj Riječi za sebe kaže da je “otac (...) djeci bez oca i sudac udovicama”. Drugim riječima, on se obavezao štititi udovice i siročad, koji nisu imali zaštitu u obitelji (Psalam 68:5; 5. Mojsijeva 10:17, 18. Biblija govori o udovici jednog proroka kojoj je vjerovnik htio nepravedno uzeti sinove za robove. Jehova se na čudesan način pobrinuo da udovica podmiri dugove i tako je sačuvao njeno dostojanstvo (2. Kraljevima 4:1-7).

U Bibliji je zapisano i što se dogodilo s kćerima Izraelca koji se zvao Selofhad. Prije nego što je izraelski narod ušao u Obećanu zemlju, Selofhad je umro, a da nije imao sinova. Njegovih pet kćeri zatražilo je od Mojsija da im da nasljedstvo u Obećanoj zemlji. Kako je Jehova reagirao kad je to čuo? Učinio je i više nego što su te žene tražile. Rekao je Mojsiju: “Daj im svakako posjed koji će biti njihovo nasljedstvo među braćom njihova oca i prenesi na njih nasljedstvo njihova oca.” Otada je u Izraelu vrijedio zakon: “Kad tko umre a nema sina, prenesite njegovo nasljedstvo na njegovu kćer” (4. Mojsijeva 27:1-8.

Diskriminacija žena u drevnim spisima



Od 1. stoljeća n. e. Filon Aleksandrijski i drugi pisci počeli su tumačiti izvještaj iz 1. Mojsijeve kroz prizmu grčke filozofije. Filon je smatrao da je Eva kriva za prvi grijeh i da je zato osuđena na život “bez ikakve slobode i podčinjena muškarcu”. Prezir prema ženama, koji je bio karakterističan za grčku filozofiju, utjecao je na židovsku religiju i djela crkvenih otaca.

U Midrašu Rabi, židovskom zborniku iz 2. stoljeća n. e., zapisano je gledište jednog rabina koji je smatrao da žena treba nositi veo. On je rekao: “Zgriješila je i zbog srama se mora skrivati od ljudi.” Tertulijan, utjecajni kršćanski teolog iz 2. stoljeća n. e., smatrao je da žena treba svojim izgledom pokazivati “sram i kajanje”. Takva su učenja uvelike odgovorna za diskriminaciju žena. Što je najgore, mnogi ih smatraju biblijskima, iako su ona potpuno oprečna onome što Biblija uči.

Ponižavanje žene

"Bolja je zloća muška nego dobrota ženska; od žene potječe sramota i ruglo."
[Knjiga Sirahova* 42, 14]




Nakon što je svojeručno načinio muškarca (na svoju sliku i priliku), i udahnuo mu svoj Dah - vječnu dušu, Bog ne stvara ženu, nego stvara životinje i daje Adamu da vidi koja bi mu mogla poslužiti kao "pomoć" (hebrejski 'ezer', znači partnerica, supruga):

"Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć/nicu kao što je on." Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime."

Nakon što je Bog stvorio sve životinje iz zemlje i priveo ih Adamu, on ih imenuje u jednom danu (polarne medvjede, platipuse, wombate, dinosaure i žirafe u istom rajskom vrtu?) - ali nije našao sebi privlačnu seksualnu partnericu između svih ženki životinja* (?!), Bog ga uspava i istrgne mu rebro (ponestalo blata zemaljskoga?).

No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on.*

*Šarićev prijevod:
Tada reče Gospod Bog: "Nije dobro čovjeku, da je sam. Načinit ću mu pomoćnicu, koja mu pristaje."
...ali se Adamu ne nađe među njima pomoćnica, koja bi mu pristajala.

Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.

Iz ovoga vidimo da žena nije stvorena kao muškarac, da slobodno šeta rajskim vrtom i imenuje životinje, nego upravo radi muškarca, da mu se nađe kao pomoć.

Muškarac - Čovjek onda imenuje ženu, kao i sve druge životinje prije nje:
"Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta! "

Knjiga postanka 2, 20

I tako započinje priča koju je mogao izmisliti samo najgori ženomrzac. Žena je nastala poslije životinja od nebitnog dijela muškog tijela (donje rebro je jedno od rijetkih kostiju koje ponovno izraste). Žena je potekla od muškarca, a muškarca je načinio osobno Svemogući Bog i udahnuo mu svoj Dah. Muškarac je tako ženi posrednik do Boga. Ona samo preko njega može do Boga. Izgleda da je svoju "dušu" dobila od muškarca, a ne izravno od Boga.
Ili je žena po Bibliji bez duše? Ne kaže se izravno, ali se s njom svakako tako postupa.


________
*Knjigu Sirahovu su protestanti izbacili iz Biblije.

Novi Zavjet



"Ali htio bih da znate: svakomu je mužu glava Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog."

Bog je .......... Glava Kristu .......... Krist je glava muškarcu .......... muškarac je glava ženi.

Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!
Efežanima 5, 21

Krist je .................... Glava Crkvi <=> muškarac je .................... glava ženi
Kao što je Krist=Bog Vrhovni gospodar Crkve kao zajednice grješnih vjernika, tako je i Muškarac vladar nad ženom. Uočite da je Krist-Bog neizmjerno nadmoćniji od svjetovne Crkve. Primijenite taj odnos u paru muškarac - žena. U ovoj biblijskoj jednadžbi, muškarac je neizmjerno viši od žene. Od Crkve se traži bespogovorno slijeđenje Božjih zapovijedi. Isto tako se žena mora bespogovorno podložiti muškarcu u svemu.

Kao u svim Crkvama svetih, žene na Sastancima neka šute. Nije im dopušteno govoriti, nego neka budu podložne, kako i Zakon govori. Žele li što saznati, neka kod kuće pitaju svoje muževe jer ružno je da žena govori na Sastanku.
1Korinćanima 14, 34-35

Žene nemaju što govoriti - neka šute i budu pokorne prema Zakonu (Mojsijevom?). Ako ih nešto zanima, nek' pitaju svoga muža kod kuće, a ne na crkvenim sastancima gdje muškarci vode glavnu riječ.

"Ako se žena ne pokriva, neka se šiša; ako li je pak ružno ženi šišati se ili brijati, neka se pokrije.
A muž ne mora pokrivati glave, ta slika je i slava Božja; a žena je slava muževa. Jer nije muž od žene, nego žena od muža. I nije stvoren muž radi žene, nego žena radi muža."
1Korinćanima 11



Ako niste znali značenje mita iz Postanka, to je objašnjenje. Muškarac je stvoren na sliku i slavu Božju, a žena je samo muškarčeva slava, stvorena da bi bila za njega a ne on radi nje, mora si iz sramote pokriti glavu ili obrijati svoju kosu. Muškarac je "Božji Prvorođenac" (Biblija je prepuna hvalospjeva o prvorođenim sinovima - oni su Bogu najdraži), žena je došla na red tek poslije životinja, na muškarčev zahtjev. Žena je ispod muškarca, koliko je muškarac ispod Gospodina Isusa-Boga, tj. neizmjerno je niža!

"Tada Adam reče: "Ta je napokon kost od kostiju mojih i meso od mesa mojega. Ona će se zvati žena, jer je uzeta od čovjeka." Zato ostavlja muž oca i majku i prianja za ženu svoju, i budu jedno tijelo."

Postanak 2, 23-24

"Tako su dužni i muževi ljubiti svoje žene kao svoja tjelesa. Tko ljubi svoju ženu, sebe samoga ljubi."
Efežanima 5:28

Po tijelu su dakle ujedinjeni, pa ih tjelesnost tj. spolna žudnja privlači jedno drugome (zbog rebra), no dijele li podjednako i Duh? Je li Eva-žena s Adamovim rebrom dobila i Božji duh? Ili je muškarac ostao "bliži Bogu" od žena? Čitajte dalje pa zaključite sami.

"Sveti brak"



Bračna pravila za žene

"Dobro je čovjeku ne dotaći ženu. Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža."
1Timotej 7

Neoženjenima pak i udovicama velim: dobro im je ako ostanu kao i ja. Ako li se ne mogu uzdržati, neka se žene, udaju. Jer bolje je ženiti se negoli izgarati. A oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: žena neka se od muža ne rastavlja - ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mužem pomiri - i muž neka ne otpušta žene.

Tako, tko se oženi svojom djevicom, dobro čini, a tko se ne oženi, bolje čini. Žena je vezana dokle živi muž njezin. Umre li muž, slobodna je: neka se uda za koga hoće, samo u Gospodinu. Bit će ipak blaženija ostane li onako, po mojem savjetu. A mislim da i ja imam Duha Božjega.

"Žena neka u miru prima pouku sa svom podložnošću. Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego - neka bude na miru. Jer prvi je oblikovan Adam, onda Eva; i Adam nije zaveden, a žena je, zavedena, učinila prekršaj. A spasit će se rađanjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i posvećivanju, s razborom."
1Timotej 2, 12-15

A spasit će se rađanjem djece:

U knjizi Postanka:
"A ženi reče: "Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom."

To je sudbina koju su pisci Biblije namijenili ženama, uz opis zašto to treba tako biti. Smrt, grijeh i patnje prouzročila je žena, pa su sve žene zato krive! Nije li to nepravedno, budući da je Bog Adamu zabranio jesti sa tog stabla, a ne Evi! Bog je uz to, tobože, namjerno umnožio bolove ženama kod rađanja* za kaznu, a žene se uspoređuju s kujama koje se tjeraju, i daju se muškarcima kao ropkinje da nad njima gospodare. Ima li divljaka, najprimitivnijih plemena, koji su pokazali takav prezir prema majčinstvu i ženi općenito?
Kako su kršćanski teolozi žestoko napadali primjenu anestetika kod poroda, jer je "Bog osobno naredio da žena mora patiti!" Danas se crkveni prezir prema ženama pretvorio u izjednačavanje vrijednosti odrasle žene s njezinim zametkom, tj. tek oplođenim jajašcem velikim koliko je tanka vlas kose.

U nastavku Biblijskih priča, opisuje se kako se očevima rađaju sinovi. Rođenje kakve kćeri je toliko sramotno i nevrijedno spomena da - NITI JEDNA KĆER - nije imenom navedena. Ispada kao da su Adamovi sinovi sa svojom majkom Evom pravili djecu. [Hatshepsut]

"Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: "Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!" Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik.

Eva je ponosna na MUŠKO čedo, i taj blagoslov pripisuje bogu Jahvi. Za djevojčicu se ne bi zahvaljivala; sramota je roditi djevojčicu i posve nebitan podatak, pa se rođenje djevojčica namjerno nikad ne spominje.

"Kajin pozna svoju ženu te ona zače i rodi Henoka; Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael... itd... itd..."

"Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet..."

... ...Šemovi sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram. Aramovi sinovi: Us, Hul, Geter i Mešek. Arpakšadu se rodi Šelah, Šelahu se rodi Eber. Eberu se rodiše dva sina: jednom bješe ime Peleg, jer se za njegova doba razdijelila zemlja. Njegovu je bratu bilo ime Joktan. Od Joktana se rodiše Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah, Hadoram, Uzal, Dikla, Obal, Abimael, Šeba, Ofir, Havila i Jobab. Svi su to sinovi Joktanovi...

... ...Jonatanovi su sinovi bili: Pelet i Zaza. To su bili Jerahmeelovi sinovi. Šešan nije imao sinova, nego kćeri; ali je Šešan imao slugu Egipćanina po imenu Jarhu. Zato je Šešan dao kćer sluzi Jarhi za ženu i ona mu rodi Ataja. Ataj rodi Natana, Natan rodi Zabada... ...

(Egipćaninu, koje su Izraelci prezirali, navedeno je ime Jarhu. Židov Šešan ima kćer i daje je strancu - sluzi Jarhu, za ženu - kojoj se nije udostojao spomenuti ime - ali njihovom sinu kojeg je rodila opet je zapisano ime - Ataj.)

I tako sve do potopa. Nigdje spomena da se rodila kćer ! Ne znamo ime Nojine žene, kao niti žena njegovih sinova, koji jedini nisu podavljeni u potopu. Spašeni su Noa, njegova bezimena žena, njegova tri sina: Šem, Ham i Jafet, sa svojim bezimenim ženama. Valjda je jedina njihova zasluga što su muški srodnici svetoga muškarca Noe. Geneologija njegovih sinova je "precizno" navedena.

Dakle imamo Glupsona koji rodi Tupsona, a Tupson rodi Mamlaza. Gdje su spomenute njihove požrtvovne majke i radine žene? Koja drskost i bezobraština u beskrajnom nizanju imena muškaraca koji tobože RAĐAJU muškarce. Taj prezir i bahatost prema ženama je proglašen "Božanski nadahnutim tekstom". Samo ta činjenica je dovoljna da Biblija padne kao "sveta knjiga".
Odakle to silno nabrajanje muškaraca i njihovih potomaka? Biblijski pisci su držali da "muškarac rađa", a žena samo prima njegovo sjeme da bi izraslo novo biće. Ona je samo plodno tlo, utroba u kojoj izrasta čovjek od "muškog zametka", stroj za rađanje.

Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?
Job 31,15

Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.
Jr 1, 5

U prijevodu SZ od Daničića piše "i rodi Ovaj Onoga". U novijim prijevodima crkva pokušava "ublažiti" prijevod pa piše "rodi mu se, ili rodiše mu se" pod izgovorom "da bi bili razumljiviji narodu". No u originalu stvarno piše da "očevi rađaju sinove".

Daleko nakon potopa se po prvi puta spominje kćer Dina, koja se rodila nakon 6 sinova.
Zatim je silovana...

"Dina, kći koju je Lea rodila Jakovu, iziđe da posjeti neke žene onoga kraja. Opazi je Hivijac Šekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i na silu s njom leže."

Slijedi NEMILA:
"I ona opet zače i rodi kćer. I reče mu Jahve: "Nadjeni joj ime Nemila, jer mi odsad neće biti mila kuća Izraelova"



Ukupno u Starom i Novom testamentu poimence su nabrojana rođenja samo DVIJE kćeri: Dine i Nemile. Nabrajanje tipa: "...rodi mu se sin po imenu "taj i taj", a njemu sin po imenu "taj i taj" postoji na stotine. Ako se uopće spominju kćeri, to je tipa: "...te mu se rodilo još sinova i kćeri." Ako se biblija bavi nekom ženom po imenu, budite sigurni da se radi o prostitutki, nerotkinji (kojoj Bog naknadno otvori utrobu da rodi sina i da je poštedi "prokletstva jalovosti" - muški ne mogu biti jalovi), stranoj špijunki (Dalila), bludnici-izdajici svoga naroda (Rahaba), ubojici proroka Ivana Krstitelja (Saloma), silovanoj, ubijenoj, osramoćenoj, pokornoj, raspuštenoj itd. Isusova majka Marija bitna je jedino što rađa muškoga sina, muškomu Bogu, a začela je po Duhu Svetomu, koji je, valjda, također muškarac. Uloga Marije kao "majke Božje" je nastala tek naknadno, crkvenom tradicijom.

Međutim, čak i prema Mariji, majci koja je imala roditi Božjega SINA (nigdje spomena o Božjim KĆERIMA) prema biblijskoj priči, postupa se grubo i surovo, i spominje se tek na par mjesta. Naime piše:
A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti.

Dakle, Marijina trudnoća je već bila jasno vidljiva, a ona nije znala odakle. Kada to vidi veliki 'pravednik' Josip, on odluči napustiti je, što bi prema biblijskim zakonima za Mariju značilo osudu na smrt kamenovanjem!
On - pravedni muškarac - ne htjede je izvrgnuti sramoti. Zar je trebao glasno svima govoriti da je kurva pa da je odmah kamenuju?
U kakvoj je smrtnoj stravi ta žena živjela tijekom trudnoće, nadajući se da će ju Josip možda ipak uzeti za ženu i sprati s nje "sramotu"?
Tek kada pravedni Josip definitivno odlučuje prepustiti ju njezinoj zloj sudbi, pojavljuje se Anđeo koji ga nagovara na suprotno. Gdje je bio do tada? Zar su oboje morali biti izloženi tim užasnim moralnim dilemama? Zar milosrdni Bog nije mogao poštedjeti Blaženu bezgrješnu Bogorodicu od života u stravi nekoliko mjeseci trudnoće i poslati anđela prije? Reći Josipu da uzme Mariju za ženu, jer će im se poslije roditi Sin. Kakav je to bolesni smisao za humor?
Tu ženu, na kraju 9. mjeseca trudnoće, Josip trpa na magarca i voza 200 kilometara amo-tamo po Izraelu, pa odmah poslije poroda 100 kilometara u Egipat i nazad. Stvarno je čudo da je ta žena preživjela takvu torturu.

Poznate su i riječi koje je Isus tobože uputio svojoj majci Mariji na svadbi. On joj bahato odbrusi: "ŽENO, što ja imam s tobom!"*, a kada mu jave da ga majka s obitelji čeka i želi s njim razgovarati, on prezrivo odvraća:"Tko je majka moja, tko li braća moja?" I pruži ruku prema učenicima: "Evo, reče, majke moje i braće moje!.
Osim dvije rečenice pred smrt na križu, to su jedine zabilježene riječi koje je Isus uputio svojoj majci - bezgrješnoj Bogorodici koja neće umrijeti nego će biti uznesena u nebo, Kraljici sviju Anđela itd.
________
*Je li to Isus stvarno rekao, a pisci se sjetili pa zapisali, ili je pisac evanđelja opet posegnuo za Starim zavjetom, kao na mnogim drugim mjestima?

1Kraljevima 17, 16
Brašna u ćupu nije nestalo, i krčag s uljem nije se ispraznio, kako je to bio unaprijed rekao Gospod preko Ilije. Reče ona Iliji: "Što ja imam s tobom, čovječe Božji?"

Mariji je dato i "lijepo proročanstvo" kada su u hram donijeli malenu bebu Isusa. "Pravedan i bogobojazan" čovjek Šimun ih blagoslovi i Mariji najavljuje "radosti" koje će imati sa svojim sinom: "Ovaj je eto postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!"

Još uvreda

Ženke životinja nisu dovoljno dobre za žrtvovanje Jahvi.

Okajnica za glavara
"Ako nehotično pogriješi glavar i učini štogod što je Jahve, Bog njegov, zabranio... neka kao svoj prinos donese muško jare bez mane."
ALI
"Ako tko od običnoga puka nehotično pogriješi učinivši štogod što je Jahve zabranio... neka kao svoj prinos za grijeh koji je počinio donese žensko jare bez mane."


1Samuel 18, 25-27

Jedna od najgnjusnijih seksističkih priča ikada napisanih. Šaul prodaje svoju kćer Davidu. Ali on nije htio novac, neeeeeeeeee to bi bilo previše normalno. On je zatražio 100 kožica s penisa ubijenih Filistejaca. David mu je velikodušno isporučio 200 'obrezaka' s mrtvaca.

Odmah dobiva ženu za taj podvig.

Još prije nego što je isteklo vrijeme, spremi se David i krenu sa svojim ljudima te ubi Filistejcima dvije stotine ljudi; i donese njihove obreske i predade ih kralju na broj da bi postao njegov zet. Tada mu Šaul dade svoju kćer Mikalu za ženu. Šaul je jasno vidio da je Jahve s Davidom

Sretne umiruće sino-rađajuće majke

"Kad je čula vijest da je otet Kovčeg Božji i da je umro njezin svekar i poginuo njezin muž, savila se i rodila jer su je najednom uhvatili trudovi. Kako je bila na samrti, rekoše joj žene koje stajahu oko nje: "Budi bez brige jer si rodila sina!"
1Samuel 5

Umiruća majka kojoj je poginuo muž i svekar, mora biti presretna. Rodila je SINA pa može umrijeti u miru - obavila je svoj zadatak na zemlji i ispunila smisao sebe kao stroja za rađanje sinova. Da je slučajno rodila kćerku "onda bi imala razloga za brigu".

I Rahela može biti presretna:
Još bijaše malo puta do Efrate, a Rahela se nađe pri porođaju. Napali je teški trudovi. Kad su joj porođajni bolovi bili najteži, reče joj babica: "Ne boj se jer ti je i ovo sin!" Kad se rastavljala s dušom - jer umiraše Rahela - nadjenu sinu ime Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin. Tako umrije Rahela.
Knjiga Postanka 35, 16

Umiruća sino-rađajuća majka, zadnjim izdisajem daje ime svom sinu, ali otac ga preimenuje... Zašto bi poštovao zadnju želju i rijeći majke koja je upravo umrla na porodu. On odlučuje nazvati sina Benjamin. Biblija prelazi preko tog poniženja kao da tako treba biti, kao primjer kako vjernici trebaju postupati.

"Uđe on k njoj i Jahve joj dade te ona zatrudnje i rodi sina."
Knjiga o Ruti 4, 13

Jer, zatrudnjet ćeš, evo, i rodit ćeš sina. I neka mu britva ne prijeđe po glavi, jer će od majčine utrobe dijete biti Bogu posvećeno
Knjiga o sucima 13, 5

Elkana pozna Anu, ženu svoju, a Jahve je se opomenu. Ana zatrudnje i, kad bi vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, "jer sam ga", reče, "izmolila od Jahve".
Prva knjiga o Samuelu 19, 1

Dođe k njoj i leže s njom. Ona zatrudnje i rodi sina komu nadjenu ime Salomon. Jahve ga zamilova i objavi to po proroku Natanu. Ovaj ga nazva imenom Jedidja, po riječi Jahvinoj.
Druga knjiga o Samuelu 12, 24

Nema slučaja u Bibliji da bi Bog "učinio da neka žena zatrudni" i da je rodila kćerku. Jahve nikad ne posreduje za kćeri. Blagoslivlja samo sinove. Pripisivanje utjecaja Jahvea na rođenje kćeri bilo bi kao da je Jahve sudjelovao u rođenju kakve ovce ili koze.

Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: "Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima."
Evanđelje po Luki 1, 24

Izak se obrati Jahvi za svoju ženu jer je bila nerotkinja. Jahve ga usliša te njegova žena Rebeka zače. No djeca se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: "Ako je tako, zašto ću živjeti!" Ode, dakle, da se posavjetuje s Jahvom. I Jahve joj reče: "Dva su svijeta u utrobi tvojoj; dva će se naroda iz tvog krila odijeliti. Narod će nad narodom gospodovati, stariji će služiti mlađemu." Došlo vrijeme da rodi, kad gle - blizanci u njezinoj utrobi.
Knjiga Postanka 25, 21

Tada Rahela reče: "Jahve mi je dosudio pravo. Uslišao je moj glas i dao mi sina." Stoga mu nadjenu ime Dan.
Knjiga Postanka 30, 6

Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usliša i otvori njezinu utrobu. Ona zače i rodi sina te reče: "Ukloni Bog moju sramotu!" Nadjene mu ime Josip, rekavši: "Neka mi Jahve pridoda drugog sina!"
One je noći on s njom ležao. Bog usliša Leu; ona zače te Jakovu rodi petog sina.
Leina sluškinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina, i Lea opet uskliknu: "Blago meni! Žene će me zvati blaženom!"
Evo: sinovi su Jahvin dar, plod utrobe njegova je nagrada.

Davidova majka:

David je najslavniji lik "staroga zavjeta". Taj kralj je Božji miljenik i pomazanik - Mesija tj. Krist (Krist je grčki prijevod hebrejske riječi Meshiah). Njegov otac Jišaj je rođen u Betlehemu, kao i sam David, pa je moralo nekako ispasti da je i Isus rođen u Betlehemu, kako bi se ispunilo "proročanstvo" da će od Davida, iz grada Betlehema, poteći najveći izraelski Mesija, donositelj mira i prosperiteta izabranom narodu. Simbol Židova je šestokraka Davidova zvijezda - a priču o Davidu i Golijatu zna svako dijete. Što znamo o njegovoj majci koja je rodila tu najslavniju osobu? Ama baš ništa. Kao da je David pao s neba, zajedno sa svoje sedmero braće.

Koga je Isus čudesno nahranio s kruhom i ribama

5000 žena ili muškaraca?

A jelo je oko pet tisuća ljudi, osim žena i djece«
Mt 14, 21

I jeli su svi i nasitili se. I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba. A jelo je pet tisuća muškaraca.
Mk 6, 44

A bijaše oko pet tisuća muškaraca.
Lk 9, 14

Reče Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli.
Iv 6, 10b

Latinski, tj. grčki izvornik kod evanđelista Mateja i Marka imaju genitiv plurala »virorum«, odnosno »andres«, dok kod evanđelista Luke i Ivana imamo »viri« odnosno »andres« što na tim jezicima doista znači »muškaraca«. Spominjanje mnogo trave ujedno znači da su apostoli lako mogli u gustoj travi sakriti košarice s kruhom i ribicama (ili su se i košarice čudesno stvorile ni iz čega?).

Tragikomično

[Nefertari] "Ako se dvojica potuku, pa žena jednoga pođe da izbavi svoga muža iz šaka onoga koji ga tuče i pruži ona svoju ruku i onoga uhvati za sram*, odsijeci joj ruku i neka je ne sažaljuje oko tvoje."
Ponovljeni zakon 25, 11

Muško spolovilo je bilo takva svetinja i tabu, da prema ovom biblijskom zakonu ženi treba odsjeći ruku ako ga dotakne, pa makar to bilo u obrani svoga supruga.
______
*Doslovan prijevod s hebrejskog je "ono što izaziva stid" (mabush).

Momci su čisti - nisu se dotakli žena

"A svećenik odgovori Davidu: "Nemam pri ruci običnoga kruha nego samo svetoga kruha; ali samo ako su se tvoji momci uzdržali od žena." David odgovori svećeniku ovako: "Sasvim pouzdano! Žene su nam bile uskraćene, kao uvijek kad izlazimo na vojni pohod, i tijela su u momaka čista."
1Samuel 21, 4-5

Romantika, tjelesna ljubav i razdvajanje, na biblijski način

"Ako koji ČOVJEK
UZME ženu
i UĐE k njoj,
ali je potom zamrzi,
pripiše joj ružnoće i ozloglasi je govoreći: 'Oženih se njome, ali kad joj priđoh, ne nađoh u nje znakova djevičanstva' - neka tada djevojčin otac i majka uzmu dokaz djevojčina djevičanstva te ga iznesu pred gradske starješine na vrata."

Roditelji moraju čuvati krvavu plahtu (ili krvavu krpu) prve bračne noći kao dokaz da je žena ušla u brak kao djevica.
Ako je nemaju, muž može poslati svoju suprugu na kamenovanje. Ako krvavom plahtom (krpom koju je otac stavio na prst i deflorirao kćer - stari primitivni običaj prije "konzumacije" braka) "dokažu" da je bila nevina, klevetnički muž samo plaća kaznu 100 srebrnika ženinom ocu, a ženu (koju je želio predati bijesnoj rulji da je kamenuje kao kurvu) MORA zadržati (ženu se niti ne pita hoće li živjeti s tim monstrumom).

Potom neka progovori starješinama djevojčin otac: 'Ovome sam čovjeku dao svoju kćer za ženu, ali mu je omrzla. Stoga joj pripisuje svašta ružno i tvrdi: nisam u tvoje kćeri našao znakove djevičanstva. Ali evo djevičanskih znakova moje kćeri!' I neka razastru plahtu pred gradskim starješinama.
Neka tada starješine onoga grada uzmu muža pa ga kazne; neka ga, zato što je pronio ružan glas o jednoj izraelskoj djevici, udare globom od stotinu srebrnika pa ih dadnu ocu mlade žene. I neka mu ona i dalje bude ženom da je ne može pustiti dok je živ.
Ali ako optužba - da se na mladoj ženi nije našlo djevičanstvo - bude istinita, neka djevojku izvedu na kućna vrata njezina oca pa neka je ljudi njezina grada kamenjem zasiplju dok ne umre, jer je počinila besramnost u Izraelu odajući se bludu u očevu domu. Tako ćeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine.
Ponovljeni zakon 22, 13

Uočite da se ženu tretira kao nijemu mumiju bez ikakvog prava. Muž je povrijedio čast ženina oca - tvrdeći da je nevinost izgubila dok ju je njezin otac čuvao - pa njemu mora platiti kaznu za klevetu.
Biblijski pisci su ovom sramotnom odlomku dali pompozan naslov: "Dobar glas mlade žene"
Poznato crkveno licemjerje na djelu.

Knjiga o Esteri



Biblijski apologeti vole isticati Knjigu o Esteri (jedan od tri biblijska spisa koji je naslovljen po ženi: Estera, Judita i Ruta), kao nekakav dokaz da se žene potpuno ravnopravno tretiraju s muškarcima.

Da vidimo po čemu je Estera zaslužila takvu posebnu čast.

Kralj Ahasver napravi veliku gozbu i opije se.

Za piće su služili zlatni pehari, sve jedan drugačiji od drugoga, a vina je bilo kraljevski obilno, kako i dolikuje kraljevskoj moći.

Sedmoga dana, kad srce kraljevo bijaše veselo od vina...

Kada su već svi muškarci bili mrtvi pijani od pijančevanja 7 dana, naredi svojoj kraljici Vašti da "pokaže svoju ljepotu" njemu i pijanim gostima.
1, 7-11

Vašti odbija plesati (gola?) pred pijancima. Kralj saziva mudrace i oni ga "mudro" savjetuju, a njihove "mudre" riječi su zabilježene u Bibliji, svim muževima na znanje i ravnanje:
"Kraljica je Vašti skrivila ne samo kralju nego i svim poglavarima i svem narodu koji prebiva u svim pokrajinama kralja Ahasvera. Jer će za držanje kraljičino doznati sve žene pa će prezirati svoje muževe govoreći: 'Kralj je Ahasver naredio da dovedu preda nj kraljicu Vašti, ali ona ne htjede doći.' ...pa će biti prkosa i prezira u izobilju.
...kralj neka preda kraljevsku čast drugoj ženi, boljoj od nje!

Kad se ta naredba koju će kralj učiniti pročuje po svem kraljevstvu, koje je zaista veliko, sve će žene iskazivati poštovanje svojim muževima, od najvišega pa do najnižega." Riječ se svidje i kralju i njegovim knezovima. Stoga on učini kako mu je savjetovao (mudrac) Memukan. Uputi pisma u sve kraljevske pokrajine, svakoj pokrajini pismom kojim se ona služila, a svakom narodu njegovim jezikom, da svaki muž bude gospodar u svojoj kući.

Rekoše tada momci što služahu kralja: "Neka se potraže za kralja mlade djevojke, djevice lijepa izgleda."
Svaka je djevojka morala ući kralju kad je na nju, prema uredbi za žene, došao red, to jest nakon dvanaest mjeseci.
Tako dovedoše i Esteru u kraljevu palaču, pod nadzor Hegeja, čuvara žena.

Ona bi ulazila uvečer, a ujutro bi se vraćala u drugi harem, pod nadzorom Šaašgaza, kraljeva eunuha, čuvara priležnica.

I tako je Estera pobijedila u natjecanju u SEKSU s drugim djevicama i postala pokorna i poslušna nova kraljica - u još jednoj 'poučnoj' biblijskoj pričici. Međutim, povjesničari ne poznaju niti priznaju postojanje nikakve židovske princeze na dvoru perzijskog kralja Xerxesa I, kao niti kraljice Vašti, niti biblijske podjele na 127 provincija, iako postoje obimni zapisi o tom carstvu.
Ostaje još pitanje uloge "eunuha čuvara". Jesu li čuvali nestašne princeze od drugih muškaraca, ili ih držali u pokornosti kao robinje?

Ocjene (1-5) ove biblijske priče:
- povijesna vrijednost = 0
- moralna pouka = 0
- literarna vrijednost = 0
- simbolika = 0
- dokaz primitivnosti i zaglupljenosti biblijskih pisaca = 5

Judita

Dotična vrijedi kao najljepši primjer prikaza neke žene u Bibliji. Barem takav dojam žele stvoriti teolozi. Što stvarno piše u Bibliji?

Priča o Juditi počinje ovako:
Tih dana sve je to čula /o pljački Holofernove vojske/ Judita, kći Merarija, sina Oksa, sina Oziela, sina Elkija, sina Ananije, sina Gedeona, sina Rafaina, sina Ahitoba, sina Elije, sina Helkije, sina Eliaba, sina Natanaela, sina Salamiela, sina Sarasadaja, sina Izraelova. Njezin muž Manaše, iz istoga plemena i obitelji, bješe umro za žetve ječma.

Biblijski pisac kao da je osjećao grižnju savjesti što se usudio napisati nešto pozitivno o nekakvoj ženi, pa to kompenzira brojnim imenima muškaraca: sinova, očeva i muževa.

Udovica Judita je primjer kako se treba ponašati nakon muževljeve smrti:
Judita odonda življaše kao udovica već tri godine i četiri mjeseca. Načinila je sebi sobu na ravnome kućnom krovu, navukla preko bokova kostrijet i nosila haljine udovičke. Postila je sve dane udovištva svoga, osim uoči subote i za samih subota, uoči mlađaka i za samih mlađaka te za svetkovina i blagdana doma Izraelova.

Judita odluči stvar uzeti u svoje ruke, lijepo se dotjerati i zavesti Holoferna:
Svuče sa sebe kostrijet, skide udovičke haljine, opra vodom tijelo, namaza se mirisavom mašću, počešlja kosu i stavi prevjes na glavu, odjenu se u svečane haljine u koje se odijevala dok je još živio muž njezin Manaše. Obu sandale, metnu narukvice, ogrlice, prstenje, naušnice i sav nakit: uresi se što je mogla ljepše da bi očarala oči ljudi koji je budu gledali.

Kad je došla do vojskovođe, laskavo mu je nalagala o svom divljenju njegovim carem Nabukodonozorom i njegovoj mudrosti. Uz to mu je prodala trik da će biti špijunka i izdajica svog naroda i dovesti ga usred Jeruzalema. Seks se podrazumijevao.

Holofernu se srce uzbudi, duša mu se uznemiri i spopade ga ognjena žudnja da bude s njom. Od onoga dana kad ju je prvi put vidio, samo je vrebao priliku da je zavede. Kaza joj Holoferno: "Dođi pij i veseli se s nama!" Judita odgovori: "Hoću, pit ću, gospodaru, jer osjećam da je danas moj život tako velik kako nije bio nikada od moga rođenja." Uzela je, jela je i pila pred njim što joj njezina sluškinja bijaše priredila. Holoferno je uživao u njoj i pio je toliko vina koliko ga nije pio nikad u životu.

Pijanom Holofernu ljepotica Judita odrubi glavu:
Priđe stupu postelje, do Holofernove glave, i skide odande Holofernov mač. Zatim, primaknuvši se postelji, zgrabi kosu Holofernovu i kaza: "Gospodine Bože Izraelov, ojačaj me danas!" I iz sve snage udari dvaput Holoferna po vratu i odrubi mu glavu. Njegov trup potom otkotrlja s ležaja i strže zastor sa stupova. Malo kasnije iziđe i glavu Holofernovu predade sluškinji. Ona je metnu u svoju torbu. Obadvije zatim, po običaju, iziđoše na molitvu.

Izvadivši glavu iz torbe, pokaza im je i reče: "Evo glave Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske asirske, i evo zastora pod kojim je ležao pijan. Bog ga je pogodio rukom jedne žene!

Ako ga ubije žena, to je najveća sramota.

Blagoslov odrubiteljice glave:
Ozija joj kaza: "Blagoslovljena bila, kćeri, od Boga Svevišnjega više od svih drugih žena na zemlji! Blagoslovljen Gospod Bog, stvoritelj neba i zemlje, koji te vodio da odsiječeš glavu vođi neprijatelja naših!
Judita im reče: "Poslušajte me, braćo! Uzmite ovu glavu i objesite je na krunište naših zidina.

Epilog - no seks. Sva svoja ostala blaga dala je muškarcima:
Mnogi su je prosili, ali ona ne upozna ni jednoga čovjeka u sve dane života svojega otkad joj umrije muž Manaše i bi pridružen narodu svome... Prije smrti razdijelila je svoja dobra rođacima svojim i rođacima muža svojega Manašea.

Cijela priča ima za cilj nametnuti sliku udovice koja, čak i ako je lijepa, pametna, sposobna i hrabra, ona treba ostati u celibatu nakon muževe smrti i ko' živi mrtvac, biti izolirana od života, obučena u vreću, u totalnoj osami, moliti dan i noć, a poslije smrti sve razdaje muškim rođacima. Poruka je: "Bez muškarca je žena bezvrjedna. Živa je već mrtva."

Najveći biblijski prorok Izaija o ženama

Bezvlađe u Jeruzalemu

"Deran tlači narod moj i žene njime vladaju."

Pitam se što bi taj primitivac danas rekao na preporuke da u vladama bude podjednak postotak žena i muškaraca.


Prigovor ženama

I reče Jahve: "Što se to ohole kćeri sionske te ispružena vrata hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi zveckaju? Oćelavit će Gospod tjeme kćeri sionskih, obnažit će Jahve golotinju njihovu." U onaj će dan Gospod strgnuti sve čime se ona ponosi: ukosnice i mjesečiće, naušnice, narukvice i koprene, poveze, lančiće, pojaseve, bočice s miomirisima i privjese, prstenje i nosne prstenove, skupocjene haljine i plašteve, prijevjese i torbice, zrcala i košuljice, povezače i rupce. Mjesto miomirisa, smrad; mjesto pojasa, konopac; mjesto kovrča, tjeme obrijano; mjesto gizdave halje, kostrijet; mjesto ljepote, žig.

Zanimljivo kako je Jahve dobro upućen u detalje ženskih ukrasa i odjeće. I kako posprdno likuje da će sve to biti strgnuto s njih, a kose obrijane. Podli bijesni ženomrzac.

Jeruzalemske udovice

Muževi tvoji od mača će pasti, junaci tvoji u kreševu. Vrata će tvoja kukat' i tugovati, na zemlji ćeš sjedit' napuštena. sedam će se žena jagmiti za jednoga čovjeka - u dan onaj: "Svoj ćemo kruh jesti," reći će, "i u halje se svoje oblačiti, daj nam samo da tvoje nosimo ime, skini sa nas svu sramotu našu."
Izaija 3, 12-25

Retorika o Jeruzalemskim ženama se nastavila u Novom zavjetu. Tu im Isus Krist objavljuje radosnu vijest o Božanskoj kazni jer ga nisu priznali:
"Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.' Tad će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!'

Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja."
Evanđelje po Luki 19, 41

PJESMA O VRSNOJ ŽENI

Teolozi često kontriraju tvrdnju da je žena ponižena u Bibliji, navodeći sljedeće stihove "pohvale radinoj ženi":

Izreke 31, 10
Tko će naći ženu vrsnu?
(valjda je to jako teško, vrsnih muškaraca ima posvuda, ali vrsna žena...)

- Pribavlja vunu i lan i vješto radi rukama marnim.
- Ona je kao lađa trgovačka: izdaleka donosi kruh svoj.
- Još za noći ona ustaje, hrani svoje ukućane i određuje posao sluškinjama svojim.
- Opazi li polje, kupi ga; plodom svojih ruku sadi vinograd.
- Opasuje snagom bedra svoja i živo miče rukama.
- Vidi kako joj posao napreduje: noću joj se ne gasi svjetiljka.
- Rukama se maša preslice i prstima drži vreteno.
- Sama sebi šije pokrivače, odijeva se lanom i purpurom.
- Platno tka i prodaje ga i pojase daje trgovcu.
- Sinovi njezini podižu se i sretnom je nazivaju
(Vrsna žena rađa sinove, a ne kćeri.)

Ali nikada ne navode zadnji stih, koji spominje čime se "bavi" njezin suprug dok se vrsna žena danonoćno pretrgava od svih mogućih poslova:
Muž joj je slavan na Vratima, gdje SJEDI sa starješinama zemaljskim.

Pozitivni ženski likovi?

Bibliolatri vole navoditi neke biblijske žene, koje su, tobože, primjeri ravnopravnosti žena i muškaraca:
Hanna - služavka; htjela je biti trudna.
Ruta - rodila slavnog sina Solomona (dobar stroj za rađanje sinova).
Miriam - nije ništa prorokovala, samo je udarila u svoj bubanj i pjevala; a bog Jahve ju zarazio neizlječivom i sramotnom leprom radi opravdane kritike Mojsija.
Sara - je pokorno zvala muža Abrahama svojim gospodarem iako ju je davao neznancima, i nagovorila ga je da protjera drugu ženu sa sinom u pustinju, jer je željela da sve naslijedi njezin sin.
Debora - bijaše sutkinja, ali nije se ničime isticala. Nije bila nikakav vojskovođa, samo je jednom vojskovođi dala savjet.
Estera - njezina uloga je nalikovala junakinji kakve sapunice, radije nego vođe svog naroda.
Naomi - nije prodavala samo nekretnine, već i Rutu.
Marija, Lazarova sestra - svojom kosom briše Isusove noge polivene pre-dragocjenom svetom mašću.
Marija - je tek poslušna utroba za rođenje sina Isusa
I to je to.

Sljedeći ženski likovi nisu tako "bezazleni":
Saloma - zbog neuzvraćene ljubavi, zatražila je i dobila odsječenu glavu Ivana Krstitelja na pladnju.
Delila - prijevarno izručila supruga Samsona neprijateljima u ropstvo, sljepoću i smrt.
Nepoznata žena - je ubila klinom kroz glavu generala u bijegu, ali nije odlučila o ishodu bitke kao npr. Samson sa svojom čeljusti od magarca.
Eva - je unijela grijeh radi kojega svi umiremo/prokleti smo od rođenja, pa nam je muškarac Isus morao otvoriti vrata u Raj (samo ako ga priznamo).

Fatalna udovica Sara i njezinih 7 ubijenih muževa

Sari, kćeri Raguelovoj, u Ekbatani Medijskoj, dogodi se te je izruži jedna sluškinja njezina oca zbog toga što je sedam muževa za koje Sara bijaše pošla pakosni zloduh Asmodej ubio prije nego što su ušli k njoj. Reče joj ona sluškinja:
"Jest, ubijaš svoje muževe! Sedam si ih imala, a ne bijaše ti sreće ni s jednim. Zašto nas kažnjavaš? Ako su umrli, poteci za njima! Nikad mi ne vidjele ni tvoga sina ni tvoje kćeri!" Kad je Sara to čula, veoma se ražalostila. Plačući je otišla u očevu sobu, u nakani da se objesi.
Ali onda, promislivši, reče u sebi: "Zar da mi oca kude i da mu predbacuju: 'Imao si jedinu, ljubljenu, kćer, pa ti se, na nesreću, i ona objesila.' Starog bih oca svoga rastužila i gurnula u carstvo mrtvih. Ne, neću se objesiti: bolje mi je moliti Boga da mi udijeli smrt da nikad više ne čujem ovakvih uvreda."

Ova pričica sugerira da u udovice ulaze fatalni demoni koji ubijaju njihove muževe. Iako je Sara odlučila da se NE objesi, poruka je jasna.

Poligamija + mnoštvo ljubavnica

U Bibliji se spominju razni "slavni sveti muškarci" koji imaju mnoštvo ljubavnica i supruga, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Nigdje se to ne osuđuje. Solomon npr. ima 700 žena i 300 ljubavnica - prilježnica. Možemo samo zamisliti kakva je kvaliteta emocionalnog-društvenog-seksualnog života žena u takvim brakovima. Kao što se opisuje u Knjizi Postanka (21,10), ljubavnica se može otpustiti kada više nije potrebna, a kada supruga dosadi, nabavi se još jedna ili otjera stara. Abraham je imao dvije ljubavnice (konkubine); Gideon: barem 1; David: mnogo; Nahor: 1; Jakob: 1; Elifaz: 1; Gideon: 1; Kaleb: 2; Manaše: 1; Saul: 1; David: barem 10; Rehoboam: 60; Solomon: 300; neidentificiran Levit: 1; Belšazar: više od jedne.

Spaljivanje živih djevojaka

Kćer kao žrtva paljenica za uspješan ratni pohod

"I Jiftah se zavjetova Jahvi: Ako mi predaš u ruke Amonce, tko prvi iziđe na vrata moje kuće u susret meni kada se budem vraćao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit će Jahvin i njega ću prinijeti kao paljenicu."
Knjiga o sucima 11, 39

I tako je Jiftahu izašla u susret kćer i on ju je spalio na žrtveniku, a bog ga nagrađuje tako što postaje slavan sudac u Izraelu.

"Ako se kći kojeg svećenika oskvrne podavši se javnom bludništvu, ona oca svoga skvrne, pa se mora na vatri spaliti."
Levitski zakoni 21, 9

Dakle djevojka se ne spaljuje da bi se "očistila od svojih grijeha i tako otišla u raj" (formulacija milostive Inkvizicije prema naputcima iz Novog Zavjeta). Ona se mora spaliti zato da se spere ljaga sa ugleda njezinog oca. Nije ju dobro čuvao, pa se odmah odala bludništvu. Spaljivanjem te djevojke, njezin otac se oslobađa od javne sramote. Djevojka je u cijeloj priči nijema mumija bez ikakvog prava, duše i života.

Spali obje žene, i kćer i njezinu majku, jer ih je oženio isti muškarac
Čovjek koji se oženi kćerju i njezinom majkom - krajnja je to pokvarenost! - neka se u vatri spali i on i one, da među vama ne bude pokvarenosti.
Levitski 20, 14

Muškarac je u to doba imao apsolutnu moć. Žene su im se morale pokoravati ili bi protiv njih iznio kakvu optužbu i na sudu ne bi imale nikakve šanse. Biblija strogo propisuje da se u ovakvom slučaju spale svo troje: muškarac, kćer i njezina majka. Vjerojatno živi, na lomači... Milostivi Bog nije mogao izmisliti neki blaži zakon? Npr. da se brak poništi. Zar nije KRAJNJA BIBLIJSKA POKVARENOST donositi propise o spaljivanju živih ljudi?