Naj, naj, naj od Prirode


Najduže.
Najviše.
Najdublje.
Najniže.
Najveće.
Najmanje.

A stvorila Priroda.  

Najviša točka na zemlji

Mount Everest - Himalaja

Koordinate: N27 98 33.0 / E86 93 33.0
Visina: 8848 (8850) metara

Mount Everest (nepalski Sagarmatha, tibetanski Chomolangma) je planina na granici Nepala i Kine, u lancu Himalaje. S nadmorskom visinom od 8,848 metara (po nekim izvorima 8850 metara - obje su "točne" i koriste se za visinu Mount Everesta), najviša planina Azije a ujedno i najviša na Svijetu.


Otkriće i naziv

1809. godine britanske vlasti u Indiji započele su Veliku trigonometrijsku izmjeru radi pronalska lokacije i naziva najviših planina na svijetu. 1830-ih nepalske vlasti odbile su u više navrata britanskim znanstvenicima dozvoliti rad na teritoriju te zemlje, strahujući mogući gubitak suverenosti od tada dominantne imperijalističke sile, te su sva daljna osmatranja i mjerenja obavljana iz indijske regije Terai. 1847.

Andrew Waugh, glavni geodetski nadzornik Indije, tijekom osmatranja sa stanice Sawajpore na istočnom kraju Himalaje, primjetio je na udaljenosti od oko 230 km, planinski vrh iza Kangchenjunge, koja se tada smatrala najvišom planinom na svijetu.

John Armstrong, jedan od Waughovih službenika, došao je do istih podataka osmatranjima dalje na zapadu, te je planinu privremeno nazvao vrh "b". Waugh je kasnije zapisao da su osmatranja ukazivala da je vrh "b" viši od Kangchenjunge, ali radi velike udaljenosti bila su potrebna mjerenja iz bližih lokacija.

Osmatranje iduće godine spriječilo je loše vrijeme, a 1848. Waugh je poslao Jamesa Nicolsona u područje, koji je ponio s sobom tada najveći teodolit na raspolaganju i uspio se približiti do 174 km od planine. Prvi proračuni vrhu "b" dali su visinu od 9,200 metara, ali nije uzet u obzir lom svjetlosti na tako velikim udaljenostima. Michael Hennessy, također Waughov asistent, novootkrivenoj planini dao je novi naziv - "Vrh XV". 1852. godine, indijski matematičar Radhanath Sikdar, stacioniran u sjedištu velike izmjere u Dehradunu, koristeći trigonometrijske kalkulacije bazirane Nicholsonovim mjerenjima, prvi je ustanovio da je "Vrh XV" najviši na svijetu.

Nakon brojnih ponovljenih izračuna koji su uzeli u obzir probleme loma svjetlosti, atmosferskog pritiska, i temperature na velikim udaljenostima izmjere, 1856. je objavljeno da je "Vrh XV", s 8840 metara nadmorske visine najvjerovatnije najviši na svijetu.

Uobičajena praksa Velike trigonometrijske izmjere bila je nazivati novootkrivene planine lokalnim imenima, ali Waugh nije mogao pronaći naziv u raširenoj upotrebi, što je bilo otežano i zabranom pristupa za strance u Tibetu i Nepalu. Iako je naziv Chomolungma bio već tada poznat. Odlučeno je "Vrh XV" nazvati po Georgeu Everestu, Waughovom prethoniku na mjestu glavnog nadzornika velike izmjere.

Iako se sam Everest usprotivio toj odluci, britansko Kraljevsko Geografsko Društvo (Royal Geographical Society) službeno je prihvatilo taj naziv. Tibetanski naziv Chomolungma ili Qomolangma u prijevodu znači "Sveta Majka", lokalni naziv u Darjeelingu bio je Deodungha - "Sveta planina", dok je nepalski naziv Sagarmatha, u prijevodu "Nebeska glava", novijeg datuma. 1960-ih godina službeno ga je prihvatila nepalska vlada.

Osvajanje

Prva pokušaj osvajanja vrha Mount Everesta datira u rane 1920-e. Nakon istaživačke ekspedije 1921., kojoj je bio cilj ustanoviti postoji li mogućnost uspona sa sjeverne strane, 1922. nova britanska ekspedicija dostiže visinu od 8,320 metara. 1924. treća britanska ekspedicija uspinje se na 8,558, ali pri pokušaju osvajanja vrhunca nestaju Andrew Irvine i George Mallory, čije tijelo je pronađeno tek 1999. Iako nema pouzdanih dokaza, smatra se da tada nisu dostigli vrhunac.

Tijekom 1930-ih nizaju se britanske ekspedicije koje u nekoliko navrata postižu visinu iznad 8,000 metara; Hugh Ruttledge predvodio je dva pokušaja osvajanja 1933. i 1936., egleski ekscentrik Maurice Wilson 1934. umire pri samostalnom usponu, 1938. pokušaj predvođen Billom Tilmanom dostiže 8,230 m, ali loše vrijeme i fizička iscrpljenost prisiljava ga na odustajanje.




Prvi uspon nakon drugog svijetskog rata zbio se 1947. kada je kanađanin Earl Denman ilegalno prešao granicu Tibeta i započeo uspon sa sjeverne strane, ali bio je prisiljen odustati radi snažnog nevremena. 1950. kineska invazija Tibeta zatvara granice te zemlje strancima, dok Nepal čini suprotno, što omogućava pokušaje uspona s južne strane. 1952. švicarska ekspedicija odustaje 200 metara ispod vrhunca, dok iduće godine britanska ekspedicija predvođena Johnom Huntom, 29. svibnja, 1983. u 11:30 po lokalnom vermenu osvaja vrh s Novozelanđaninom Edmundom Hillaryjem i Šerpom Tenzingom Norgayem. Slijedeći uspješan uspon postigli su kinezi sa sjeverne strane sedam godina kasnije, 1960. godine.


Prva žena na vrhu bila je 1975. japanka Junko Tabei. Prvi uspon bez dodatnog kisika postigli su 1978. čuveni talijansko-tirolski alpinist Reinhold Messner i austrijanac Peter Habeler. 1980. Messner postaje prvi čovjek koji je sam osvojio najviši vrh na svijetu.

Jedini Hrvat koji je bio na vrhu Everesta i to dva puta je Stipe Božić iz Splita, na jugoslavenskoj ekspediciji 1979. po Zapadnom grebenu i makedonskoj ekspediciji 1989. po jugoistočnom grebenu. Prvu izvidničku ekspediciju iz Tibeta 1988. vodio je Darko Berljak iz Zagreba, kao i još dvije ekspedicije na Mt. Everest 1989. i 1997.godine Zagrebačka ekspedicija 1989. prva je ponovila Australski smjer po Velikom kuloaru i došla 300 m iznad spoja s Messnerovim smjerom sa Sjevernog sedla, no nažalost prekinula je uspon na 8.000 m zbog lošeg vremena. Osam godina kasnije na hrvatskoj ekspediciji na Mt. Everest iz Tibeta po Sjevernom sedlu na vrh su došla dva Slovenca - Franc Pepevnik i Pavle Kozjek (bez uporabe umjetnog kisika), dok je Danko Petrin iz Zagreba na putu prema vrhu odustao na visini od 8 350 metara kako bi pri silasku pomogao jednom njemačkom penjaču koji je oslijepio.

(CULMEN.info)

Mount Everest nije najviši

Znamo da je Mount Everest najviši vrh na Zemlji, točnije rečeno visok je oko 8850 metara iznad razine mora, no ako se postavi pitanje uistinu najviše točke (najbliže Mjesecu) rezultat će biti drukčiji.



Chimborazo

Zemlja naime nije savršena sfera, već sadrži mnoga udubljenja i izbočine od kojih je najviša ona oko ekvatora. 
Tako su stanovnici Ekvadora, Kenije, Tanzanije i Indonezije zapravo bliže Mjesecu od ostalih, a najvišom točkom na Zemlji mogao bi se smatrati Mount Chimborazo smješten u Ekvadoru.
Planina Chimborazo je najviša planina u Ekvadoru, visoka 6.267 m, dio Anda. 
Ponekad možemo stvari gledati i iz druge perspektive te privremeno zanemariti postojeća ustaljena pravila i mjere. 

Visinu kao mjeru udaljenosti možemo sagledati kroz različita mjerenja, npr. od srednje razine površine mora, od same baze uzvišenja ili od središta Zemlje.
Prema geodetskim i kartografskim mjerenjima srednja razina mora uzima se kao polazna, nulta točka od koje se mjere visine na Zemlji. 
Naravno da je prema tome Sagarmatha/Chomolungma ili zapadnjacima poznat kao Mount Everest visine 8 850 m u planinskom lancu Himalaje na granici između Nepala i autonomne kineske pokrajine Tibet najviši vrh na Zemlji.

Pokušajmo zamisliti da smo isušili sva mora na Zemlji te da visine vrhova računamo od baze u podnožju. 
Prema tom mjerenju pacifički otok Hawaii biti će najviše uzvišenje s vrhom Mauna Kea (10 203 m). To je relativna visina uzvišenja u odnosu na njegovo podnožje. Na ovom se mjestu magma izdiže iz velikih dubina i tali litosfernu ploču koja se kreće iznad tog područja koje geolozi nazivaju «hot spot». Pacifik je prekrio 5 999 metara ovog magmatskog uzvišenja tako da prema mjerenim vrijednostima Mauna Kea izlazi 4 205 m iznad površine mora.
Zanimljivo je da, gledajući iz druge perspektive, možemo tvrditi da Mount Everest nije najviši vrh te da postoje čak četiri vrha koja su «viša», tj. udaljenija od zemljinog središta - Chimborazo, Cotopaxi, Huascaran i Kilimanjaro.
Interesantno je da prema ovakvim mjerenjima «najviši» vrh Chimborazo nije najteže osvojiv. Alpinisti ne bi imali velikih problema s adaptacijom na visinu, bilo bi dovoljno kisika, a snježna granica je, što je možda najvažnije, bila bi znatno više nego na Mount Everestu.

(Dnevnik.hr)

Najniža točka na Zemlji

Mrtvo more




Lokacija 31.54,35.48
Najveća dubina 400 m
Nadmorska visina -427 m
Vrsta jezera Slano jezero
Pritoci Jordan
Države Jordan, Izrael

Mrtvo more (hebr. ים המלח Yam HaMelach odnosno "Slano more"; arap. بحر الميّت Bahr al-Mayyit ili بحر لوط Bahr Lūt, "More smrti" ili "Lotovo more") je jezero koje napaja Jordan. Na njega izlaze Izrael, od Izraela okupirana Zapadna obala i Jordan.

Zemljopis

Mrtvo more je slano jezero iz koje voda ne ističe. Veliko je 600 km² koje kao završno jezero leži u depresiji. To je dio Jordanskog jarka i sjeverni je nastavak tzv. velikog istočnoafričkog jarka. Površina vode u jezeru se obično navodi s oko 396 m ispod razine mora. U stvarnosti se razina, radi značajnog isušivanja, već nekoliko godina nalazi na više od -400 metara. Najnovije izraelske karte (2005) već označavaju razinu s -427 m. Time su obale Mrtvog mora najdublja slobodno pristupačna površina na Zemlji. Mrtvo more je najniže smješteno jezero na Zemlji, ali nije istovremeno i najdublje. Dno jezera je na -794 m nadmorske visine.

Slanost

Sadržaj soli u jezeru iznosi i do 33 posto, a prosječno je 28 posto. Uporedbe radi, salinitet Sredozemnog mora je oko 3 posto. Samo Asalsko jezero u istočnoj Africi ima još viši sadržaj soli u vodi, skoro 35 posto.

Iz Mrtvog mora voda ne ističe, što znači da sva voda koja uđe u njega, u njemu i ostaje. Zapravo bi razina vode u jezeru trebala rasti, tako dugo dok ne naraste dovoljno visoko da se prelije i dalje odtekne u neko drugo jezero ili more. To se, međutim, ne događa. Na Mrtvom moru vlada suha pustinjska klima, a kiša jedva da pada. Ljeti je vrlo toplo, i iznad 40°C, pa je zbog toga i isparavanje vrlo veliko, tako da razina površine neprekidno oscilira oko neke srednje vrijednosti jer voda koja uđe u jezero ispari. Ali isparava samo voda. Svi minerali, soli i ostalo ostaju i neprekidno se u vodi i dalje skupljaju. Tako je došlo do slanosti od više od 30 %.

Iako se zove Mrtvo more, ono nije biološki mrtvo. No život u njemu je ograničen samo na različite mikroorganizme, naročito na anaerobne bakterije koje razgrađuju nitrate, sumpor i celulozu. U ovom ekstremnom okolišu žive i neki halofiti, biljke koje podnose sol.

Razina vode

Zbog neprekidnog oduzimanja vode iz rijeke Jordan za opskrbu Izraela i Jordana pitkom vodom, Mrtvom moru prijeti polagano isušivanje. Već godinama opada razina vode u jezeru jer se dotok vode neprekidno smanjuje, a isparavanje ostaje jednako. Planovi za spašavanje Mrtvog mora predviđaju, da ga se kanalom spoji s zaljevom Akaba. S pripremama se već počelo. Dovedena voda bi mogla održavati stabilnu razinu jezera, a prirodni pad vode kroz kanal bi se mogao koristiti kao izvor energije.

Međutim, postoje upozorenja, da bi uzimanje vode iz zaljeva Akaba moglo ugroziti tamošnje koraljne grebene, a s druge strane bi miješanje te dvije vrste vode moglo dovesti do tvorbe gipsa na velikim površinama.

Trenutna razina vode u jezeru je 417 m ispod razine mora, a od 1980tih opada godišnje oko jedan metar. Ovo opadanje su uzrokovali ljudi odvajanjem vode iz rijeke Jordan za piće ali i za poljoprivredu. Tijekom proteklih 30 godina se površina jezera smanjila za jednu trećinu. Predviđa se, da će razina vode u jezeru do 2020. pasti na 430 m ispod razine mora. Pretpostavlja se, da je najviša razina vode bila oko 2000 godina prije nove ere, i da je iznosila oko 250 m ispod razine mora.

U vrijeme oko 1930te je utok vode u Mrtvo more bilo oko 1300 milijuna m³, dok danas iznosi oko 350 milijuna m³. Proglašeno je "Ugroženim jezerom 2006". Kako bi održali određenu razinu vode u jezeru, Izrael i Jordan planiraju kanal od Crvenog mora do Mrtvog mora. Kanal bi bio dug oko 300 km, a stajao bi oko pet milijardi dolara.



(Wikipedija)

Poklonite se The Presidentu, najvećem stablu na svijetu

Nitko nikada nije uspio okinuti fotografiju 3200 godina starog drveta tako da bi ono bilo kompletno vidljivo na jednoj slici. Upravo to je uspjelo fotografima National Geographic magazina koji su napravili zaista genijalnu sliku!



Trebalo im je 32 dana i čak 26 fotografija kako bi uhvatili ovo 75 metara visoko drvo poznato pod nazivom "The President". 



Razlog zašto su išli u projekt fotografiranja je taj da prikažu svima kako je zapravo veliko ovo drvo! Ova drveća su nevjerojatno rijetka i mogu se pronaći jedino u Sierra Nevadi, a zanimljivo je kako ovo drvo svake godine naraste za jedan kubični metar.





(Pun kufer)

Huang Shan: “Najljupkija planina Kine”



Planina Huang Shan (“Žuta Planina”), strma, zastrašujuća i prekrasna, sa oštrim vrhovima i dubokim ponorima je nastala prije otprilike 100 miliona godina, kada je u području nestalo Yangtse more.



Osim po bogatoj geološkoj istoriji, planina Huang Shan je odigrala važnu ulogu u kineskoj kulturi. Danas je poznata kao “najljupkija planina Kine”, a smatra se i jednim od najboljih primjera ‘klasičnog kineskog krajolika’. Pored toga, ova planina se smatra svetom, a često je bila motiv tradicionalnog kineskog slikarstva, pjesništva i moderne fotografije.



pixelizam

Čudo prirode: Stena u obliku slona
I baš tako se zove "Elephant Rock" ili Slonova stena. Pogledajte fotografije koje će vas ostaviti bez teksta. One su dokaz da je najbolji umetnik ipak PRIRODA!
Ostrvo Heimej (u prevodu "Domaće ostrvo) na Islandu je najveće i jedino naseljeno ostrvo arhipelaga Vestmenjar.
Na ovom ostrvu živi oko 4.500 ljudi i jedno je od najpopularnijih mesta Islanda.
Glavni razlog je stena nazvana Slonova stena visoka oko 202 metra koja je sastavni deo aktivnog vulkana Eldfel (u prevodu Planina vatre).
Erupcije se često dešavaju, a stanovnici se uglavnom oslanjaju na morsku vodu koja hladi lavu, piše iscreamsundae.com.
Baš zbog čestih erupcija na ostrvu se nalazi mnoštvo kamenja zanimljivih oblika.