|
| |
Autor | Poruka |
---|
wild filly ADMIN
Poruka : 85778
Lokacija : divljina
Učlanjen : 28.03.2011
Raspoloženje : uvek extra
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre 29 Feb - 17:46 | |
| XIV
Igras se svakog dana svetloscu svemira. Posetiteljice nezna, stizes u cvetu i vodi. Vise si nego ta bela glava koju stezem rukama, poput grozda, svakog dana.
Nikome nisi slicna otkako te volim. Dopusti da te prostrem izmedju zutih venaca. Ko pise tvoje ime slovima od dima izmedju juznih zvezda? Ah, pusti me da se setim kakva si bila tada kada jos nisi postojala.
Odjednom vetar urla i udara o moj zatvoren prozor. Nebo je mreza skamenjena od senovitih riba. Ovde zamiru svi vetrovi, svi. I svlaci se kisa. Ptice bezeci prolaze. Vetar. Vetar. Mogu se boriti samo protiv ljudske snage. Nevreme skuplja tamno lisce i odvezuje sve barke vezane nocas o nebo.
Ti si ovde. Ah ti ne bezis. Odgovaraces mi sve do poslednjeg krika. Privi se uza me, kao da se plasis. Ipak ti ponekad cudna sena dira oci.
Sada i sada, malena, donosis mi kozju krv i grudi su ti mirisne kao i ona.
Dok tuzan vetar juri ubijajuce leptire ljubim te i moja radost grize ti usta od sljive. Mora da te bolelo da se na me priviknes, na dusu mi divlju i samotnu, na ime od koga svi beze. Toliko smo puta videli zvijezdu kako gori ljubeci nam oci i sumrak sto se nad nama gubi u lepezi sto se vrti.
Milujuci te kisile su na te moje reci. Odavno voleh tvoje telo od osuncana sedefa. Cak verujem da si vladarica svemira. Donecu ti copihue, radosno cvece s planina, tamne lesnike i sumske kosare celova.
Hteo bih s tobom uciniti sto prolece cini sa tresnjama. |
| | | wild filly ADMIN
Poruka : 85778
Lokacija : divljina
Učlanjen : 28.03.2011
Raspoloženje : uvek extra
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre 29 Feb - 17:48 | |
| XVII Ne volim te kao da si ruža od soli, topaz ili strijela karanfila koji prenose oganj: volim te kao što se vole neke mračne stvari, potajno, izmedju sjene i duše. Volim te kao biljku koja me cvjeta i nosi u sebi, skriveno, svjetlo onih cvjetova, i hvala tvojoj ljubavi u tijelu mi taman živi gusti miris koji se uzdigao iz zemlje. Volim te ne znajući kako, ni kada, ni odakle, volim te izravno bez problema i gordosti: tako te volim jer ne znam voleti drugačije, nego na taj način na koji nisam i nisi, blizu, da ti je ruka na mojim grudima moja, blizu da ti se oči sklapaju s mojim snom. |
| | | wild filly ADMIN
Poruka : 85778
Lokacija : divljina
Učlanjen : 28.03.2011
Raspoloženje : uvek extra
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre 29 Feb - 18:04 | |
| TIJELO ŽENE
Cuerpo de mujer, blancas colinas, muslos blancos ... (Pablo Neruda)
Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi, ima li veće nježnosti nego što je moja dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti?
Silazeći u tebe kao u ponornicu ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio: perunija, azaleja, robinija hispida.
Dok spavaš ti se igraš, rijeko u koju uranjam svoje ruke, rastužena i vječna, sa svojim šljunkom od sedefa i spaljene mahovine.
Na tebi sve prepoznajem i svemu se čudim: tu je ponor iz koga dolazim i kome se vraćam, i slana me žeđ obilazi dok umireš, slatka patnjo.
Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas, kao glas svoju jeku sto ne prestaje i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla.
Evo koliko te želim: kao pusta površina vode svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo gdje sve počinje, i odakle smrt ne silazi.
Ima li ljepše od tvoje kovine, od tvog voća koje se nudi? Ja sam brod što tone i što se ljulja između tvojih obala.
Evo te, pobijeđene i gole, ali tko će proći ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora? U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek.
Zagledan u beskrajne prostore otvaram dio po dio tvog tijela što se ne razlikuje više od mene u meni, jednako i jednako samo.
Tu je i nevidljiva pjesma koja preobražava sva tvoja čuda u jedno, uzdrhtalo na kiši, i prokleto nebo što ranjava plače iza tvojih vjeđa. |
| | | wild filly ADMIN
Poruka : 85778
Lokacija : divljina
Učlanjen : 28.03.2011
Raspoloženje : uvek extra
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre 29 Feb - 18:14 | |
| Žedj za tobom što me mori u noćima ...
Žedj za tobom što me mori u noćima gladnim, Drhtava ruka crvena što se do tebe pruža. Žedj pijana, ... mahnita žedj, ... šumska žedj u doba suše. Metalna žedj plama, Žedj pohlepnih korijena.
Potom, kamo navečer putuju oči tvoje, ako tad ne kreću mojima koje ih očekuju? Prepuna si sivih sjena što na mene motre. Majka me brojnim razumnim pitanjima optereti. Odgovore na njih imaš. Prepuna si glasova. Sidro si bijelo što se spušta u more našeg plova. Brazda nemirna sjemena imena moga. Da bude komadić moje zemlje na tvom tragu koji ne pokrivaš. Kada i kamo, bez očiju tvojih skitalačkih.
Stoga si žedj i ono što je utažiti treba. Kako te ne voljeti kad te i zato moram voljeti. Ako je to brodsko uže, kako ga presjeći, kako? Kako, kad su mi kosti kostiju tvojih žedne? Žedj za tobom, za tobom, djerdanu nježni i okrutni. Žedj za tobom što me noću poput psa grize. Oči su žedne, čemu onda oči tvoje? Usta su ti žedna, čemu poljupci tvoji? Duša plamti tim žarom koji te voli. Tijelo: razbuktali požar koji ti tijelo opeći mora. Žedj..... Žedj beskrajna. Žedj što tvoju žedj traži. I nestaje u njoj kao u vodi oganj. |
| | | wild filly ADMIN
Poruka : 85778
Lokacija : divljina
Učlanjen : 28.03.2011
Raspoloženje : uvek extra
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre 29 Feb - 18:16 | |
| Ljubavna priča
Mogao bih pisati stihove još tužnije ove noći... Napisati, na primer: Noć je osuta zvezdama i u daljini cvokoću zvezde.
Noćni vetar bludi po polju i peva... Mogao bih pisati stihove još tužnije ove noći.
Voleo sam je, a ponekad i ona je volela mene. U noćima kao što je ova, bila je u mom zagrljaju.
Toliko je puta poljubih pod beskrajnom kapom nebeskom. Volela me je, a ponekad, voleo sam i ja nju.
Ko ne bi voleo te oči krupne i sigurne? Mogao bih pisati stihove još tužnije ove noći, i misliti kako je nemam i kako je izgubih...
Slušam beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju, a stih pada na dušu kao na livadu rosa...
Šta mari što moja ljubav ne mogaše da je sačuva? Noć je osuta zvezdama, a ona samnom nije.
To je sve. U daljini nečija pesma. U daljini... Moja duša se ne miri s tim što sam je izgubio.
Kao da je žele privući, moje je oči traže, srce je moje traži, a ona samnom nije...
Ista je noć u kojoj se isto drveće belasa... Mi nekadašnji, već nismo ono što besmo...
Već je ne volim sigurno, al` kako je voleh... Moj glas je tražio vetar da bi joj do uha stigao...
Već je ne volim... sigurno, ali je i volim... možda. U noćima kao što je ova, bila je u mom zagrljaju.
Moja se duša ne miri s tim da sam je izgubio, mada je ovo poslednji bol koji mi nanosi, i ovo poslednje reči koje joj upućujem... |
| | | Samotnjak Super Član
Poruka : 662
Učlanjen : 20.06.2012
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sub 23 Jun - 15:17 | |
| AKO ME ZABORAVIŠ
Hoću da znam jednu stvar.
Znaš kako je to ako gledam kristalni mesec, crvenu granu spore jeseni u mom prozoru, ako dotaknem uz vatru neopipljiv pepeo ili izborano telo klade, sve me odvodi tebi kao da je sve sto postoji, mirisi, svetlost, metali poput barčica što plove ka ostrvima tvojim koja me čekaju.
E, pa dobro, ako malo-pomalo prestaneš da me voliš i ja ću prestati tebe da volim malo-pomalo.
Ako me odjednom zaboraviš ne traži me jer bih te ja već zaboravio.
Ako smatraš dugim i ludim vetar zastava što prolazi kroz moj život i odlučiš da me ostaviš na obali srca u kome imam korena zapamti da ću toga dana, toga časa dići ruke iščupati svoje korene u potrazi za drugim tlom.
Ali ako svaki dan, svaki sat, pristaneš da mi budeš sudbina s neumoljivom slašću, ako se svakoga dana popne jedan cvet do tvojih usana tražeći me o ljubavi moja, o moja u meni se sva ta vatra ponavlja, u meni ništa nije ugašeno ni zaboravljeno, moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena, i sve dok živiš biće u tvojim rukama ne napuštajući moje. |
| | | Enigma MODERATOR
Poruka : 55658
Lokacija : misterija
Učlanjen : 29.03.2011
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre 18 Jul - 18:40 | |
| PISMO
Kad razmisljam o tebi obuzima me njeznost veca nego sto mogu podnijeti, ponekad, i zato sutim promatrajuci te dok me ne vidis i, kao da je kraj godine, biljezim svakog dana od cega se sastojis, uplasen da nesto nedostaje; najprije ti citava i meni okrenuta licem na kome su usne, celo, obrazi i tragovi poljubaca, dva oka ispod nemirne kose i to bi bilo dovoljno da nema tvojih ruku koje me grle, zatim vrat, ramena, grudi i struk djevojcice koja place, oblina trbuha poput hljeba toploga dok zastajem na obali jezera koje vec skriva sjena. Ali ja zatvaram oci jer ti se stidis i pozelim da te cuvam kad padne vece, daleko od stvari koje te bez mene poznaju. Na satu kazaljka pokriva jedna drugu i ptica na tvom prozoru ne uzima vise zrno iz nepoznate ruke. Ugasi svjetlo, u tami ne mogu te odvojiti od sebe sama.
(Pablo Neruda) |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre 6 Feb - 12:56 | |
| 100 SONETA O LJUBAVI
Matildi Urrutia
Gospo moja ljubljena, mnogo patnje osjetih pišuci za te ove pjesme koje nazvah sonetima, mnogo sam trpio,ali radost poklona veca je nego livada. Znao sam dobro i u pocetku da su po vlastitom izboru i radi otmjenosti pjesnici svih vremena odabirali rime što su zvonile poput srebra, kristala ili kanonada. Ja, s mnogo poniznosti, sagradih ove sonete od drveta, dadoh im zvuk te opore i ciste tvari i takvi treba da stignu do tvog sluha. Ti i ja, hodajuci šumom i pješcanom obalom, pored izgubljenih jezera, pepeljastim prostranstvima, skupili smo komade cista drveta, grede izložene ljuljanju vode i nevremena. Od takva najnežnijeg iverja sazdao sam sjekirom, nožem, perorezom ovu drvenariju ljubavi i podigao male kuce od cetrnaest dasaka, da bi u njima živjele tvoje oci koje obožavam i pjevam. Tako utvrdivši svoje razloge ljubavi predajem ti ovaj centurion: sonete od drveta što su se uzdigli samo zato jer si im ti darovala život.
Poslednji izmenio lana dana Sre 6 Feb - 12:59, izmenjeno ukupno 1 puta |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre 6 Feb - 12:56 | |
| Jutro
1.
Matildo, ime od biljke, kamena ili vina, od svega što se rada iz zemlje i traje, rijeci u cijem rastu svice, u cijem ljetu planu svjetlo limunova.
U tome imenu plove brodovi od drveta okruženi rojem vatre morske modrine, i ova slova su voda neke rijeke što utjece u moje zakreceno srce.
O ime otkriveno ispod puzavice kao da su vrata nepaznata tunela što se s mirisom sveta spaja!
O, osvoji me svojim vrelim ustima, istraži me, ako želiš, svojim nocnim ocima, ali me pusti da plovim i spavam u tvome imenu.
Poslednji izmenio lana dana Sre 6 Feb - 12:59, izmenjeno ukupno 1 puta |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre 6 Feb - 12:57 | |
| 2.
Ljubavi, koliko puteva do jednog poljupca, kakva lutajuca samoca do tebe! Usamljeni vlakovi kotrljaju se s kišom. U Taltalu još nije svanulo proljece.
Ali ti i ja, ljubavi, mi smo sjedinjeni, sjedinjeni od odjece do korijenja, sjedinjeni od jeseni, vode i bokova, sve dok ti i ja ne budemo zajedno.
Misliti da je stajalo toliko kamenja koje nosi rijeka, ušce vode Boroa, misliti da smo se, odijeljeni vlakovima i narodima,
ti i ja jednostavno morali voljeti, izmiješani sa svima, s muškarcima i ženama, sa zemljom koja sadi i gaji karanfile.
Poslednji izmenio lana dana Sre 6 Feb - 12:58, izmenjeno ukupno 1 puta |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre 6 Feb - 12:58 | |
| 3.
Opora ljubavi, ljubičice okrunjena trnjem, šipražije izme?u mnogo strasti nakostrešeno, koplje bolova i krunico gnjeva, kojim si putem i kako pošla u moju dušu?
Zašto si sunovratila svoj bolni plamen, odjednom, izme?u hladnog lišća mog puta? Tko ti označi korake koji te nose k meni? Koji cvijet, kamen i dim pokazaše moje boravište?
Sigurno je da je drhtala stravična noć i zora ispunila sve vrčeve svojim vinom i sunce učvrstilo svoju prisutnost nebesku,
dok me okrutna ljubav opsjedala neprestano sve dok, sijekući svojim sabljama i trnjem, u mome srcu ne otvori užareni put. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre 6 Feb - 13:00 | |
| 4.
Sjetit ćeš se onog hirovitog klanca gdje su se uspinjali dršćući mirisi, s vremena na vrijeme ptica odjevena u vodu i tromost: a to je odjeća zime.
Sjetit ćeš se darova zemlje: neobuzdana mirisa i zlatne gline, trave šipražja, mahnita korjenja, začarana trnja poput mačeva.
Sjetit ćeš se rukoveti koju si donijela, rukoveti sjene i vode s tišinom, rukoveti kao što je kamen s pjenom.
I tada bijaše kao nikada i kao uvijek: po?imo tamo gdje nas čeka ništa i na?imo sve što nas tamo očekuje. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre 6 Feb - 13:00 | |
| 5.
Da te takne noć, ni zrak, ni zora, samo zemlja, nevinost grozdova, jabuke što rastu i slušaju čistu vodu, blato i smole tvog mirisnog kraja.
Od Quinchamalja gde se rodiše tvoje oči do tvojih nogu stvorenih za me na Granici ti si tamna glina koju poznajem: u bokovima ti diram ponovo svu pšenicu.
Možda nisi znala, Araukanko, i kad ti zaboravih poljupce, prije no što sam te volio, srce se moje sjećalo tvojih usana,
i bijah poput ranjenika na cestama sve dok nisam shvatio da sam našao, ljubavi, svoje područije cjelova i vulkana. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre 6 Feb - 13:01 | |
| 6.
U šumama, izgubljen, otkinuh tamnu granu i usnama, žedan, podigoh njen šapat: možda to bijaše glas kiše koja je plakala, zvono razbijeno i srce presječeno.
Nešto iz daljine što mi se činilo tegobno skriveno, pokriveno zemljom, krik prigušen beskrajnim jesenima, odškrinutom i vlažnom tminom lišća.
Ali tamo, prenuvši se od snova šume, grana ljeskova zapjeva pod mojim ustima i njen se bludeći miris verao po mom mjerilu,
kao da me odjednom potražilo korjenje koje napustih, zemlja izgubljena s mojim djetinjstvom, i zaustavih se ranjen skitničkim mirisom |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre 6 Feb - 13:01 | |
| 7.
"Poći ćeš samnom" - rekoh - i nitko nije znao gdje i kako drhti moja bolna duša i ne bijaše za me karanfila i barkarola, ništa, jedino rana ljubavlju otvorena.
Ponovih: po?i sa mnom, kao da već umirem i nitko ne vidje mjesec na usni što mi krvari, nitko ne vidje tu krv što se penjala tišini. O ljubavi, zaboravimo sada zvijezdu s trnjem!
Ali kad sam čuo tvoj glas kako ponavlja "Poći ćeš sa mnom" - kao da si oslobodila i bol i ljubav i bjesnilo zarobljena vina
što se iz svog potopljena podruma uspinjalo, i ponovo na svojim ustima osetih okus plamena, krvi i karanfila, kamena i paljevine. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre 6 Feb - 13:01 | |
| 8.
Kad tvoje oči ne budu imale boju mjeseca, dana s glinom, s radom ili s vatrom, kad ne bi zatočenu čuvala okretnost uzduha, kad ne bi, kao što jesi, bila tjedan jantara,
kad ne bi, kao što jesi, bila žuti trenutak u kome se jesen penje povijušama, da nisi još i hljeb koji mirisni mjesec mijesi noseći svoje brašno nebom,
o ljubljena, ne bih te volio! U tvome zagrljaju grlim ono što postoji, i pjesak, i vrijeme, i stablo kiše,
i sve živi zato da bih ja živio: ne odlazeći daleko mogu da vidim sve: u tvome životu vidim sve ono što je živo. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre 6 Feb - 13:02 | |
| 9.
U udaru vala protiv nepokorna kamena svetlo se raspada i uspostavlja svoju ružu i krug mora sužava se i postaje grozd, jedna jedina kap modre soli što pada.
O blistava magnolijo oslobo?ena u pjeni, magnetična putnice čija smrt cvjeta i vječno se vraća da bude i ne bude ništa: razbijena sol, zaslepljeni pokret morski.
Sjedninjeni ti i ja, ljubavi moja, šutimo, dok more uništava svoje večne kipove i obara svoje tornjeve bijesa i bjeline,
jer u tkanju tih tkanina nevidljivih od vode razbjesnele i neprestana pijeska branimo jedinu i progonjenu nježnost. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre 6 Feb - 13:02 | |
| 10.
Nježna je ljepotica kao da su glazba i drvo, ahat, tkanine i žito, breskve prozračne, podigli svoj prolazni kip. Prema valu upravlja suprotnu svježinu.
More kupa glatka stopala utisnuta u oblik tek učinjen u pesku i sada je njegov ženstveni oganj ruže tek mjehur na koji sunce i more nasrću.
Jao, neka te ništa ne takne do soli studeni! Neka ni ljubav ne sruši netaknuto proljeće. O ljiepa, odsjaju nerazorive pjene,
neka tvoji bokovi polože u vodu novu mjeru labuda ili žuta lopoca i neka plovi tvoj kip po vječnome kristalu. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre 6 Feb - 13:02 | |
| 11.
Gladan sam tvojih usta, glasa i tvoje kose i ulicama hodam ne hraneci se, tih, kruh mi ne daje snage i zbunjuje me zora, tražim tekuci zvuk tvojih koraka u danu.
Izgladnjeo sam za tvojim smijehom što klizi, za tvojim rukama boje bijesne žitnice, gladan sam blijedog kamena tvojih noktiju, želim ti jesti kožu od netaknuta badema.
Želim jesti munju izgorjelu u tvojoj ljepoti, nos koji vlada na tvome oholom licu, želim jesti nestalnu sjenu tvojih trepavica
i gladan idem i vracam se njušeci sumrak tražeci te, tražeci tvoje toplo srce kao neka puma u samoci Quitratue. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre 6 Feb - 13:03 | |
| 12.
Popuna ženo, putnena jabuko, topli mjesece, gusti mirisu alga, blato i svjetlo smrvljeno, kakvim se tamni sjaj otvara izmedu tvojih stupova? Kakva drevna noc dira covjeka svojim culima?
Jao, ljubiti je putovanje s vodom i zvijezdama, sa zrakom utopljenim i grubim olujama brašna: ljubiti je borba bljeskova i dvaju tijela jednim medom poražena.
Od cjelova prelazim tvoj mali beskraj, tvoje rubove, tvoje ruke i tvoja sicušna sela, i oganj genitalni preobražen u slast
juri osjetljivim putevima krvi sve dok se ne sruši kao karanfil nocni, sve dok ne bude i ne bude jedino munja u sjeni. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre 6 Feb - 13:03 | |
| 13.
Svijetlo koje se s tvojim nogu penje do kose, nabreklost koja obavija tvoj nježni oblik, nije od morskog sedefa, ni od hladna srebra: ti si od kruha, od kruha koji je ljubila vatra.
Brašno je podiglo s tobom svoju žitnicu i izraslo unaprije?eno sretnim godinama, kada je žito udvostručilo tvoje grudi ljubav je moja bila ugljen što zrije u zemlji.
O, hljeb je tvoje čelo, tvoje su noge hljeb, i tvoja usta, hljeb koji jedem, ro?en sa svjetlom svakog jutra, ljubljena, topla zastavo pekarnica,
vatra ti dade poduku krvi, od brašna si naučila da budeš sveta, od hljeba si primila govor i miris. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre 6 Feb - 13:04 | |
| 14.
Nedostaje mi vremena da slavim tvoje vlasi. Moram ih brojati i hvaliti jednu pi jednu: drugi ljubavnici žele živjeti s nekim očima, ja želim biti samo tvoj vlasuljar.
U Italiji su te nazivali Meduzom zbog uvojaka i sjaja tvoje kose. Zovem te: čupava moja i razbarušena: i srce moje poznaje sva vrata tvoje kose.
Kada zalutaš u svojoj vlastitoj kosi ne zaboravi me, sjeti se da te ljubim, ne dopusti da odem izgubljen bez tvojih vlasi
u svijet mračan na svim svojim putevima što samo sjenu poznaje i boli prolazne, ako se sunce ne popne na toranj tvoje kose. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre 6 Feb - 13:04 | |
| 15.
Već odavno te zemlja poznaje: jedra si kao hljeb ili drvo, tijelo si i grozd sigurne tvari, teška si kao akacija, sočivo zlaćano.
Ne postojiš samo zato što si oči lete i obasjavaju stvari kao otvoren prozor, već i zato što su te od gline umjesili i ispekli u Chillanu, začu?enoj peći od opeka.
Bića se rasipaju kao zrak ili voda i studen i neuhvatljiva su, brišu se u dodiru s vremenom, kao da su prije smrti bila usitnjena.
Ti ćeš pasti sa mnom kao kamen u raku i tako za našu ljubav što ne bje potrošena zemlja će i dalje živjeti zajedno sa nama. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre 6 Feb - 13:04 | |
| 16.
Ljubim komad zemlje koji si ti, jer u poljanama planetarnim nema druge zvijezde. Ti ponavljaš umnožavanje svemira.
Tvoje beskrajne oči svjetlo su koje imam sjaja rasutih zvijezda, koža tvoja drhti kao što drhte putevi kojima meteor putuje u kiši.
Od mjeseca bijahu za me tvoji bokovi, od sunca tvoja usta duboka, i njihova slast, od toliko gorućeg svjetla kao med u sjeni
tvoje srce spaljeno dugim crvenim zrakama, i tako prelazim vatru tvog oblika ljubeć' te, malu i planetsku, golubicu i geografiju. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Pablo Neruda Sre 6 Feb - 13:05 | |
| 17.
Ne volim te kao da si ruža od soli, topaz ili strijela karanfila koji pronose oganj: volim te ko što se vole neke mračne stvari, potajno, izmedu sjene i duše.
Volim te kao biljku koja ne cvjeta i nosi u sebi, skriveno, svjetlo onih cvjetova, i hvala tvojoj ljubavi u tjelu mi taman živi gusti miris koji se uzdigao iz zemlje.
Volim te ne znajući kako, ni kada, ni odakle, volim te izravno bez problema i gordosti: tako te volim jer ne znam voljeti drukčije,
nego na taj način na koji nisam i nisi, blizu, da ti je ruka na mojim grudima moja blizu da ti se oči sklapaju s mojim snom. |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Pablo Neruda | |
| |
| | | |
Similar topics | |
|
Strana 2 od 9 | Idi na stranu : 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9 | |
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 95 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 95 Gosta :: 2 Provajderi
Nema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 930 dana Pet 27 Sep - 15:38
|
Dvorana slavnih |
Naj Avatar Haossa !
Kreja
|
Poslanici naj aktivniji nedelje | |
|