Papige



Česti kućni ljubimci.
Pričaju.
Pjevaju.
Laki za "održavanje".
Najbolji.  

Rozekolis papiga: Prekrasne boje i dobar temperament

ROZEKOLIS papiga (Agapornis roseicollis) papiga je velika oko 15 centimetara koja nam dolazi iz Angole i Namibije, a može se naći duž cijelog priobalja Narančaste rijeke. Naziva je se još i ružogrlom papigom. U posljednje je se vrijeme može naći i u Južnoafričkoj Republici.
  
[You must be registered and logged in to see this image.]

ROZEKOLIS papiga (Agapornis roseicollis) papiga je velika oko 15 centimetara koja nam dolazi iz Angole i Namibije, a može se naći duž cijelog priobalja Narančaste rijeke. Naziva je se još i ružogrlom papigom. U posljednje je se vrijeme može naći i u Južnoafričkoj Republici.

Mužjak i ženka se ne razlikuju mnogo, tj. nema uočljive razlike među spolovima. Oboje su svijetlozelene boje s nebeskoplavim perjem na području trtice. Krila su tamnije zelena, a krajnji rubovi letnih pera crni s plavkastim odsjajem. Vrat, obrazi i vrh glave su im crvenkasti. Kljun je krupan i svijetle, rožnate boje. U mladosti su blažih nijansi, bez crvenih obilježja na glavi te s crnim vrhom kljuna.
Dobroga temperamenta, lako se pripitome te nauče fućkati i izgovarati pokoju riječ

Slučajnim mutacijama i kasnijim križanjima uzgojene su brojne nove boje ovih papiga, tako da sada imamo 18 osnovnih boja i desetak šarenih mutacija.

Kao i većina papiga, vole veće krletke, osobito ako su u paru. U paru najbolje dolazi do izražaja njihov temperament. Lako se pripitome te nauče fućkati i izgovarati pokoju riječ.

Nisu osjetljive na niže temperature, ali zimi ih je ipak bolje držati na toplom. Jako vole sve voće o povrće, osobito smokve.

Ako im se pruže svi uvjeti, uključujući i svakodnevan slobodni let, mogu poživjeti između 10 i 15 godina.

(Index.hr)

Najemotivnija papiga: Kakadu obožava pažnju, ljubav i igru

KAKADUI su iznimno inteligentne, ali i emotivne ptice. Jako vole maženje i igranje te uživaju u našoj pažnji.
  
[You must be registered and logged in to see this image.]

KAKADUI su iznimno inteligentne, ali i emotivne ptice. Jako vole maženje i igranje te uživaju u našoj pažnji.

Uživaju u našoj prisutnosti i izražavanju ljubavi pa ih nedostatak istih može baciti u depresiju u kojoj se počnu agresivno ponašati, krešte, grizu, čupaju perje i slično. Vrlo loše podnose situacije u kojima se osjećaju usamljeno i zapostavljeno.

Upravo zbog svoje emotivnosti smatraju se najboljim ljubimcem među papigama. Lako se i brzo pripitomljavaju te relativno brzo svladavaju i govor. Nakon dužeg vremena bit će u stanju izgovarati čitave rečenice, a u nekoliko godina mogu naučiti čak stotinjak riječi.

Vole i djecu te druge ljubimce, a osjećaj da su voljeni potreban im je gotovo kao hrana i voda.

(Index.hr)

Pjevajuća papiga: Raspjevana i nježna australska ljubimica

PJEVAJUĆA papiga (Psephotus haematonotus) jedna je od više vrsta tzv. travnatih papiga koje žive širom unutrašnjosti Australije uz rubove šuma u nepreglednim savanama, u blizini potoka ili rijeka. Te su papige vrlo elegantne, sve ih karakterizira dug, plosnat rep. Najpoznatije su po prekrasnom glasanju koje podsjeća na kanarinčevo.
  
[You must be registered and logged in to see this image.]

PJEVAJUĆA papiga (Psephotus haematonotus) jedna je od više vrsta tzv. travnatih papiga koje žive širom unutrašnjosti Australije uz rubove šuma u nepreglednim savanama, u blizini potoka ili rijeka. Te su papige vrlo elegantne, sve ih karakterizira dug, plosnat rep. Najpoznatije su po prekrasnom glasanju koje podsjeća na kanarinčevo.

Pjevajuća papiga velika je oko 28 centimetara. Dolazi nam iz jugozapadnih dijelova Australije. Postoje dvije podvrste koje se razlikuju po jačini zelene boje kod ženki i veličini crvenih polja na trtici kod mužjaka. Kljun im je plavkastosiv.

Mužjak

Mužjak ima zelena prsa i glavu te žuti trbuh. Dugi plosnati rep mu je zelen, a podrepak svijetloplav. Letno perje je plavkasto. Na trtici ima veliko crveno polje. Na korijenu krila manje je polje žućkaste boje.

Ženka

Ženke su tamnozelene sa smećkastim odsjajem. Na rubovima krila i trbuhu perje ima žućkasti odsjaj. Dugim uzgojem dobivene su i druge boje, tako da ženke mogu biti i žute, a mužjaci u nekoliko boja.

Ova papiga već od rane mladosti ima svoje prave boje, samo u nešto slabijem intenzitetu.

Temperament

Vrlo su raspjevane, ali i vrlo plahe i nježne. Dosta su nepovjerljive, a najsretnije su u paru kada njihova ljupkost potpuno dolazi do izražaja.

Uvjeti

Ovu papigu treba, kao i većinu drugih, držati izvan propuha i direktnih sunčevih zraka.

(Index.hr)

Crnoglava papiga: Šarena ptičica porijekom iz Afrike

CRNOGLAVA papiga (Agapornis personata) potječe iz Afrike, točnije, iz Tanzanije i Kenije gdje živi uzduž riječnih korita. Naziva se, prema svom latinskom nazivu, i personata.
  
[You must be registered and logged in to see this image.]

CRNOGLAVA papiga (Agapornis personata) potječe iz Afrike, točnije, iz Tanzanije i Kenije gdje živi uzduž riječnih korita. Naziva se, prema svom latinskom nazivu, i personata. Dugačka je oko 14,5 centimetara.

Ova papiga specifična izgleda ima žuta prsa te crveni kljun na crnog glavi, što izgleda vrlo upečatljivo. Leđa i krila su zeleni, a vrhovi letnih pera crni. Trtica je plava, a rep zelen za žućkastim nijansama pri korijenu. Trbuh im je zelen, a izražen je bijeli kožni prsten oko očiju.

Tako izgledaju crnoglave papige u divljini, ali uzgojem su dobivene brojne nove boje, a ima i albino mutacija. Kod nas zbog visoke cijene uglavnom nema takvih boja.

Crnoglava papiga najbolje funkcionira u paru, koji ne moraju nužno sačinjavati papige različita spola, i u što većoj krletki. Voli toplo vrijeme i zimi treba posebno paziti da joj ne bude prehladno.

Mlade su papige nešto bljeđih boja, pogotovo perje na glavi koje će kasnije potamnjeti. Vole se kupati i hrane se uobičajenom hranom za papigice, a posebno vole banane. Žive do 12 godina.

(Index.hr)

TIGRICE - Melopsittacus Undulatus

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poreklo tigrica


Ovo je jedna od najpoznatijih i najrasprojtranjenije čuvanih papagaja kao kućnih ljubimaca, kako kod nas, tako i širom Evrope, pa i sveta. Postojbina ove vrste je skoro čitava Australija, izuzev obalskih zona. Gnezde se u dupljam drveća i to u jatima, iz čega se vidi da je reč kolektivnoj vrsti papagaja.

Njihova osnovna – prirodna boja je zelena sa žućkastom glavom i sa po tri crna pera u obliku minđušica sa svake strane vrata, a krila su prošarana crnim prugama, po kojima je ova ptica i dobila ime, asocirajući na šare tigra, dok je rep plavičasto zelen. Dužina joj dostiže i do 19 cm. U dugotrajnim periodima suše, koji nisu retki za Australiju, migriraju u velikim jatima, do kišovitih predela, gde odmah počinju sa gneždjenjem, a napuštaju okolinu po izleganju mladih. Ženke snesu 5-7 nekada i do 10 belih jaja veličine 9 x 15 mm. Pošto snese drugo jaje, počinje da leži na njima, s tim što jaja snosi svaki drugi dan. Period inkubacije traje od 18-21 dana, a mladi po izleganju ostaju u gnezdu 4-5 nedelja. Dve nedelje nakon izletanja iz gnezda, a to je period u kome uče od roditelja da se sami hrane i usavršavju letenje, mladi su osposobljeni za nezavisan život, pa napuštaju roditelje.

Kada je reč o tigrici, onda je to papagaj koji se veoma dobro odgaja u zatočeništvu. Naučno ju je još 1805 god. Opisao izvesni G-din. Shaw, ali je postala poznata zahvaljujući G-dinu. John Gold, koji ih je prvi doneo u Englesku 1840 godine. Od tada, pa sledećih 10-tak god. masovno je izvožena iz Australije pa je australijska vlada bila prinuđena dekretom da zabrani dalji izlov i izvoz.


Ponašanje tigrica


Tigrice su veoma dinamične, aktivne i interesantne ptice. S obzirom da u prirodi žive u jatima to su ptice koje ne podnose usamljenost. To trebaju imati na umu svi budući vlasnici ovih ptićica , ali i oni koji je već imaju i zabrinuti su zbog njene vidne tuge i nesreće. Naime, ovim pticama je neophodna pažnja i ljubav. Vlasnici moraju biti spremni svakodnevno provoditi dosta vremena s njima u igri i razgovoru, te ih na taj način učiniti sretnim.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ako ,kojim slučajem znate da ćete tokom dana dosta vremena izbivati iz kuće onda svojoj ptićici nabavite par. Bit će vam zaista zahvalna i sata koje provodite van kuće, umjesto usamljena, provodit će u veselom čavrljanju, cvrkutanju i nježnim poljubcima i češkanju sa svojim partnerom.Uvriježeno je pogrešno mišljenje da ptice u paru prekidaju odnos sa čovjekom i da ne prićaju. Ove ptice imaju mogučnost da uz malo strpljenja nauče od oponašaju priličan broj riječi i to vrlo čisto i razgovijetno.Kada su u paru, naučene rijeći koriste prilikom tepanja i udvaranje svoj partneru. Ove ptice vole slobodu . Ne podnose da dosta vremena provode zatvorene u kavezu. Zbog toga vlasnici ovih ptica trebaju voditi računa da svojim ljubimcima obezbjede obavezno puštanje iz kaveza. Iz zahvalnosti, ove ptice će iskoristi mogučnost da već dio vremena van kaveza provedu na vašem ramenu ili glavi, što svako od nas i očekuje od kućnog ljubimca.


Ishrana tigrica


Što se tiće ishrane, tigrice su vrlo zahvalne ptićice. Pred osnovne sjemenske mješavine, svježe vode, sipine kosti, nekog mineralno-vitaminskog preparata i jod-kocke, koje bi im trebale biti non-stop na raspolaganju, vaše tigrice će uživati raznovrsnom voću, povrću, začinskim biljkama i ostaloj hrani.

Neku vrstu hrane će odmah s rado prihvatiti, a neku će prihvatiti tek poslije upornog nuđenja. Naravno, nešto će sa oduševljenjem jesti, a nešto tek malo probati, ali svakako treba znati da je raznovrsna i bogata ishrana veoma bitna za zdravlje i kvalitetan život vaše tigrice.

Od voće tigrice će rado jesti : jabuku, krušku, šljivu, bananu, ananas, breskve, trešnje, višnje, borovnice, kupine, maline, grožđe, dinju, jagode, kivi, lubenicu, kajsije, smokve.. neke ptice će rado jesti i agrume (limun, naranđu, mandarinu, klementinu..), a neke će ih izbjegavati, jer teško podnose kiselinu koja se u njima nalazi.

Od povrće tigrice smije jesti: mrkvu, špinat, blitvu, tikvice, šampinjone, brokule, papriku, patliđan, kukuruz, paradajz, krastavac, cveklu, grašak, kako i mnoge vrste salate, a posebno vole radić i list i cvijet maslačka.

Treba izbjegavati kupus i kelj, jer ga neke ptice ne podnose.

Od začinskog bilj tigrice smiju jesti : peršun, kopar, bosiljak, zovu, vlasac, timijan...

Pored gore navedenog tigricama se ponekad smije davati: kuhani krompir, tjestenina, riža; kuhano jaje, dvopek,nemasni mliječni proizvodi...

Tigrice nikako ne bi smjele jesti nezdravu hranu kao što je: čips, smoki, suhomesnati proizvodi..., a treba voditi računa da i dozvoljena hrana nipošto ne bude vruća, slana, nekuhana, a voće i povrće nesmije biti prskano i neoprano.


Uzgoj i razmnožavanje tigrica


Tigrice se u zatočeništvu dosta uspješno uzgajaju i razmnožavaju, kako u uzgajivačnicama gdje se trudi oponašati prirodno razmnožavanje i gdje se drže u jatu, tako i u domaćinstvu gdje se drže jedan do dva para.

Ženke sa godinu dana starosti postaju spolno zrele i u toku jedne godine optimalno je da imaju dva do tri legla.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Obično snesu 5-7 nekada i do 10 bijelih jaja veličine 9 x 15 mm. Pošto snese drugo jaje, počinje da leži na njima, s tim što jaja snosi svaki drugi dan. Period inkubacije traje od 18-21 dana, a mladi po izleganju ostaju u gnezdu 4-5 nedelja. Dve nedelje nakon izlijetanja iz gnezda, a to je period u kome uče od roditelja da se sami hrane i usavršavju letenje, mladi su osposobljeni za nezavisan život, pa napuštaju roditelje.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Kućica za parenje treba da budu napravljene od daske ili debele šper-ploče, veličine 20 x 15cm u bazi i visine 20cm, sa otvorom od 6cm u prečniku. Dijagonalno od ulaznog otvora na podu treba napraviti udubljenje prečnika 6-7cm i dubine 1cm u koje će ženka položiti jaja i ležati na njima.

Nimfa

[You must be registered and logged in to see this image.]

Nimfa (Nymphicus hollandicus) je najmanji pripadnik porodice kakadua i endemična vrsta Australije. Cijenjene su kao kućni ljubimci u cijelom svijetu i uglavnom ih je lako održavati. Kao kavezne ptice su na drugom mjestu po popularnosti, odmah iza tigrica.

Jedini pripadnik roda Nymphicus, nimfa se prije smatrala ćubastim papagajem ili malenim kakaduom. Međutim, novija istraživanja pokazuju da nimfa pripada jednoj potporodici kakadua, Calyptorhynchinae. Zato se sada smatraju najmanjim kakaduima. Nastanjuju unutrašnost Australije, a staništa su im močvare i šikare.

Opis

Prepoznatljiva uspravna ćuba nimfi pokazuje raspoloženje jedinke. Uspravna je kada je nimfa uzbuđena ili uplašena, lagano nakrivljena kada je opuštena, a spuštena blizu glave kada je agresivna ili se sprema za obranu. Također je spuštena ali viri prema van kada nimfa pokušava izgledati primamljivo. Za razliku od većine kakadua, ona ima duga repna pera koja čine otprilike pola njihove dužine. Sa dužinom od 300-330 mm najmanji je kakadu i najsličniji papigama.

"Normalni" ili "Divlji" tip nimfe je uglavnom sive boje sa upadljivim bijelim prugama na rubovima krila. Lice mužjaka je žuto ili bijelo, dok je lice ženke uglavnom sivo ili svijetlosivo, a oba spola imaju narančast krug na području gdje su uši, za koje se često kaže da su "obrazi". Ova narančasta boja je jača kod mužjaka a slabija kod ženki.

Rasprostranjenost

Nimfe potiču iz Australije gdje se mogu naći uglavnom u suhim ili polusuhim prostorima, ali uvijek blizu vode. Ova nomadska ptica će se seliti na mjesta gdje ima vode i hrane. Obično se vide u parovima ili jatima. Ponekada ih se skupi stotine oko jednog pojilišta. Na žalost farmera, često jedu i usjeve. Ne žive na jugozapadu i jugoistoku Australije, duboko u zapadnoaustralskim pustinjama i na poluotoku Cape York. Jedina su vrsta kakadua koji se ponekada mogu razmnožavati na kraju prve godine života.

Dužina života

Dužina života nimfi u zatočeništvu je uglavnom 15-20 godina, iako neki autori to smanjuju na samo 10-15 godina, a zabilježena je jedna jedinka koja je bila stara 36 godina. Ishrana i vježbanje, baš kao i kod ljudi, su često važni faktori koji određuju koliko će nimfa živjeti.

U zatočeništvu

Nimfe se uglavnom smatraju dobrim kućnim ljubimcima zbog lijepog ponašanja, iako ne postoji garancija za ovo. Kao i kod većine drugih kućnih ljubimaca, način na koji su ptice odgajane i održavane ima efekta na ponašanje u odrasloj dobi. Neke ptice su veoma društvene, dok druge mogu biti plahe i povlačiti se u kut kaveza kada im se približi nepoznata osoba. Ako je vlasnik strpljiv i često je u kontaktu s njima nimfe se pripitomi lako u odnosu na neke druge vrste papiga.







(Wikipedija)

Rozekolis papagaj: Prekrasne boje i dobar temperament



Rozekolis papagaj (Agapornis roseicollis) velik je oko 15 centimetara i dolazi iz Angole i Namibije, a može se naći duž celog priobalja Narandžaste reke. Naziva se još i ružogrlim papagajem. U poslednje vreme može se naći i u Južnoafričkoj Republici.

Mužjak i ženka se ne razlikuju mnogo, tj. nema uočljive razlike među polovima. Oboje su svetlozelene boje s nebeskoplavim perjem na području trtice. Krila su tamnije zelena, a krajnji rubovi letnih pera crni s plavkastim odsjajem. Vrat, obrazi i vrh glave su im crvenkasti. Kljun je krupan i svetle boje. U mladosti su blažih nijansi, bez crvenih obeležja na glavi i sa crnim vrhom kljuna.

Dobrog temperamenta, lako se pripitome i nauče da izgovaraju po neku reč

Slučajnim mutacijama i kasnijim ukrštanjima uzgojene su brojne nove boje ovih papagaja, tako da sada imamo 18 osnovnih boja i desetak šarenih mutacija.

Kao i većina papagaja, vole veće kaveze, posebno ako su u paru - kada najbolje dolazi do izražaja njihov temperament. Lako se pripitome i mogu da nauče da izgovaraju po neku reč.

Nisu osetljive na niže temperature, ali zimi ih je ipak bolje držati na toplom. Jako vole voće i povrće, posebno smokve.

Ako im se pruže svi uslovi, uključujući i svakodnevan slobodni let, mogu poživeti između 10 i 15 godina.



b92

Afrička siva papiga (žako) - Psittacus Erithacus

[You must be registered and logged in to see this image.]

U zadnje vrijeme postaju sve popularniji ljubimci i čak i u našim krajevima može se naći sve više uzgajivača ove vrste papiga. Postoje dvije podvrste, timneh i kongo žako, pri čemu je kongo nešto veći i kompletno crnog kljuna, dok je timneh nešto sitniji i sa svijetlim dijelom gornjeg kljuna. Kao ljubimci su slični, iako kažu da timneh žakoi nešto prije progovore i nešto su manje osjetljivi na novosti i strane osobe u svojoj okolini od kongo žakoa. Svakako ta vrsta papiga po stručnjacima spada u najinteligentnije, ovisno koga pitate reči će vam da dostiže inteligenciju djeteta od 5 pa sve do 9g.

Kao sa svim velikim, dugoživućim papigama, žako zahtijeva predanost i spremnost za davanje puno vremena, prostora i "resursa" odn. igračaka - obzirom na visoku inteligenciju treba ih zabaviti. Pomalo su osjetljive prirode pa mnogi preporučaju da ih drže samo iskusniji vlasnici, no i oni koji prije nisu imali papige mogu biti odlični vlasnici žakoa ukoliko su spremni informirati se i posvetiti se svojem pernatom ljubimcu.

Većina žakoa vrlo je dobra u oponašanju ljudskog govora i drugih zvukova (mikrovalna pećnica, telefoni, zvono i drugi). Međutim uvijek postoje i iznimke, pa tako postoje i žakoi koji nisu progovorili. Istraživanja su pokazala da mogu povezati izraze sa njihovim značenjem, te ih koristiti u odgovarajućoj situaciji, što i mnogi dugogodišnji vlasnici potvrđuju. Kod igre i treninga sa žakoima potrebna je strpljivost, ponavljanje i zabava, i uz te pretpostavke ne bi trebalo biti problematično naučiti ga i pokojem triku. Kako su često skloni strahovima od raznih stvari, preporuča se da im još kao bebama svaki dan prezentirate nešto novo - igračkicu, pomalo promijenjen raspored u sobi. A ukoliko imate starijeg žakoa koji je već razvio fobije ili plašljivost pokušajte s kliker treningom.



Ukoliko ih se zanemaruje skloni su depresiji i neurotičnom ponašanju (poput kričanja, čupanja perja, samoozljeđivanja), stoga im treba posvećivati dovoljno pažnje i vremena, te ih na vrijeme, još kao malene, naučiti kako da se igraju i ponekad i sami zabave na neko vrijeme. Igračke od drveta i mnogih drugih materijala trebale bi biti sastavni dio velikog kaveza, te ih treba redovito mijenjati kako bi se zadržao interes za bavljenje njima. Preporuča se koristiti i igračke za "foraging" odn. traženje hrane i samonagrađivanje, posebno u vrijeme kada su ptice same. Redovito kupanje je također bitno, kao i raznolika prehrana bogata osim sjemenkama i većim količinama povrća, voća, a ako uspijete nabaviti i pelete tim bolje.

Ovo nisu papige za "neko vrijeme" ili za "pokazivanje statusa", ukoliko ne dobiju zaluženu pažnju patiti će, a najčešće to i pokazati nekim nepoželjnim ili po sebe opasnim ponašanjem. Stoga dobro razmislite možete li i želite li nekoliko desetljeća redovito posvećivati svoje vrijeme ptici koja je poput djeteta i zahtijeva i bavljenje njom kao s djetetom. Mnogi žakoi tijekom puberteta završe u oglasnicima jer se pojave ponašanja kojima oni testiraju vaše granice (poput male djece), no ta su ponašanja prolazna i uz dovoljno strpljenja, ljubavi i odgovarajući trening (osnovnih komandi) taj period se može proći i bez potrebe za potragom za novim vlasnikom.



Ime: Afrička siva papiga (žako, Psittacus Erithacus)
Osobnost: inteligentni, privrženi, emocionalni, vrlo socijalni, skloni neurotičnom ponašanju ako ih se zanemaruje
Čišćenje: puno vremena troše na uređivanje perja, a kupanje im ponudite svakih nekoliko dana
Češći zdravstveni problemi: upale dišnog sustava, gubitak težine, napadi, tumori, samoozljeđivanje kao posljedica depresije
Životni vijek: 50 do 75 godina
Spolna zrelost: sazrijevaju u starosti od 2 do 4g
Boje: sivo tijelo, kongo ima svjetliji rep i crni klju, timneh ima kestenjasto-smeđe-crveni rep i svijetli dio gornjeg kljuna

(Papiga.net)

Senegalska papiga

[You must be registered and logged in to see this image.]

Prirodno stanište senegalske papige su: Senegal, Gambija, Gvineja, Nigerija, Kamerun, Čad. Senegalac naseljava savane sa drvećem, otvorene šume, mogu se često naći i u naseljenim oblastima. Migracije kod ove vrste su česte u potrazi za hranom. Veličina ove papige je 23 cm. Glava je siva sa plavim odsjajem, prelijepa zelena boja po leđima, krilima i prsima. Boja na trbuhu varira od limun žute do narančaste. Kljun je crn. Ženka je sitnije građe od mužjaka. Ako se nabavi mlada ptica brzo se pripitomljava, može oponašati govor. Zahvalna je za uzgoj, starije ptice mogu ostati malo rezervirane prema uzgajivaču. To su papige koje se svrstavaju  po sposobnosti imitiranja na 3, 4 mjesto. Posebno su pogodni kad su ručno hranjeni. Senegalci prolaze kroz fazu u kojoj vole grickati, ali i kroz plašljivu fazu, prije nego sa oko 2 godine dosegnu emocionalnu samostalnost. Često ne odaberu najdražu osobu za stalno dok ne prođu te dvije faze. Uz dobru njegu i puno pažnje požive i 20 do 30 godina. Ovim pticama morate se baviti svaki dan kako ne bi postali posesivni na svoj najbliži okoliš. Vole se maziti, ne vole se češkati po vratu kao neke veće papige. Ako senegalac odluči da želi češkanje može to pokazati napuhnutim perjem na vratu, naginjući glavicu na stranu, zatvarajući svoje malene okice i češkajući sam sebe. Obožavaju ljuljačke i druge akrobatske igračke. Senegalska papiga nosi 3 - 4 jaja, inkubacija traje 25 dana, period do potpunog dobivanja perja je 9 do 10 tjedana.


   
Ishrana i određivanje spola:

Hrane se raznim vrstama sjemena, žitaricama, pupoljcima, mladim kukuruzom, kikirikijem. Puno voća i povrća svaki dan naročito grožđe, smokve, jabuke, breskve. Određivanje spola po nekima je lako a po nekima nesigurno. Bazira se na boji podrepnog perja, kod mužjaka bi ono trebalo biti čisto žute boje, dok je kod ženki ono prošarano zelenim perima. Najsigurnija je DNA analiza.



(Papiga.net)

Mali žutoćubi kakadu

[You must be registered and logged in to see this image.]

Ova patuljasta vrsta kakadua najbrojnija na ostrvima Java i Flores, a dosta ih ima na Cebelsu, Butonskom i Sunda ostrvima. Uneseni su u prirodna staništa Singapura gde iz godine u godinu povećavaju rasprostranjenost. Postoji šest podvrsta koje se razlikuju po obojenosti ćube koja može biti gotovo bela kao kod podvrste C. Si occidentalis ili jarke narandžaste boje kod podvrste C. s. eitrinocristata.


Mali žutoćubi kakadu mužjak i ženka su mat bele boje sa jačim žutim odsjajem pokrovnog perja na ušima i obrazima. Pera u repu su sa unutrašnje strane do pola žute boje, kljun je crn, a ćuba je uzdignuta i svetložuta, boje limuna.



Ženka se razlikuje po crvenkastosmeđoj šarenici u oku.



Mlade papige su isto obojene, a kljun im ima belkasti odsjaj i sivo oko.

Uz pravilan smeštaj i ishranu mali žutoćubi kakadu papagaji žive oko 30 godina.

Kakadu: Najbolji ljubimac među papigama

Pticu pustite van kaveza samo ako ste sigurni da su svi prozori zatvoreni i nikada ju ne ostavljajte bez nadzora

[You must be registered and logged in to see this image.]

KAKADUI su vrlo inteligentne papige, koje se brzo i lako pripitomljavaju. Odlični su imitatori, a uz malo posvećenosti vlasnika naučit će ponavljati riječi pa čak i složene rečenice.
Jako su društveni i vole biti u centru pažnje. S njima je zabava zagarantirana pa se sve veći broj ljudi pri izboru ljubimca odlučuje baš za ovu vrstu. 
 
Tjelesne karakteristike 
 
Kakadue možemo podijeliti u nekoliko skupina: bijeli, crni i ružičasti, koji su najrjeđi. Spadaju među velike papige, a ovisno od vrste do vrste mogu narasti i preko 40 cm. Kao kućni ljubimci najzastupljeniji su žutokukmati kakadu i Kakadu goffin. Svi imaju lepezasti i pokretljivi kljun, koji šire kada su uzbuđeni ili uplašeni. Kljun može biti žuti, ljubičasti ili crni. Jak, crn kljun koriste pri ishrani ili za obranu. Odrasla jedinka dostiže dužinu od 40 cm, raspon krila oko 25 cm, a dužinu repa do 11 cm. Životni vijek im je od 30 do 70 godina. 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Smještaj 
 
Velikim papagajima treba omogućiti prostrane kaveze, minimalnih dimenzija 100x80x180 cm po jedinki. U kavez stavite drvene prečke, penjalice, konop s čvorovima i druge igračkice, kako bi papagaj imao zanimaciju. Svježa voda i hrana trebaju biti lako dostupne. Kakadu više voli šetati te se penjati uz pomoć kljuna nego letiti pa je poželjno često puštati pticu da se slobodno kreće po stanu. Pticu pustite van kaveza samo ako ste sigurni da su svi prozori zatvoreni i nikada ju ne ostavljajte bez nadzora. Nekoliko penjalica i igračke držite po stanu, a na taj način izbjeći ćete da se papiga dosađuje i gricka namještaj. U ljetnim mjesecima, kada su temperature više, kavez možete držati u dvorištu ili na terasi, ali on ne smije biti izložen direktnoj sunčevoj svjetlosti. Kakadu voli proljetne i ljetne pljuskove i tada širi krila, sve dok ne bude potpuno mokar. Možete ga i sami tuširati mlakom vodom, ali ne u zimskom periodu. Nemojte ga držati u prostorijama ispod 12 Celzijevih stupnjeva.
 
Hranjenje
 
Osnovu jelovnika čini mješavina sjemenki namijenjena velikim papigama. Vole, među ostalim, suncokret, kukuruz, bijele sjemenke, a ishranu možete obogatiti i orasima, lješnjacima, kikirikijem ili bademima. Od ljudske hrane povremeno im treba davati kuhana jaja, tjestenine od cijelog zrna pšenice, grašak i grah. Voće i povrće treba činiti 30 posto cjelokupnog dnevnog jelovnika. Vole banane, jabuke, tropsko voće, mrkvu, svježi krastavac, papriku, blitvu, peršin i drugo zeleno povrće. Treba izbjegavati dinju, lubenicu, krušku, breskvu, kao i sve slatkiše i grickalice namijenjene ljudima. Gotove poslastice za velike papige možete davati povremeno, jednom tjedno, bez pretjerivanja. Suhu hranu treba držati u kavezu, a svježe voće i povrće micati iz njega nakon 4 sata. Voda mora biti svježa i čista. 
 
[You must be registered and logged in to see this image.]
 
Karakter
 
Kakadu je visoko inteligentna papiga, koja voli biti u društvu vlasnika. Lako oponaša zvukove i melodije iz okoline, a uz malo truda savladat će riječi i složene rečenice. Treba im pažljiv, strpljiv i posvećen vlasnik. Nisu dobri ljubimci za ljude koji su često izvan kuće. Ako su zapostavljeni i često sami padaju u depresiju i tada krešte i čerupaju perje. Vole djecu i dobro se slažu s drugim ljubimcima. Ako želite da vaš ljubimac bude sretan i zdrav, igrajte se s njim bar nekoliko sati na dan, puštajte ga da se slobodno kreće van kaveza i priuštite mu kvalitetnu hranu. Uz odgovarajuću njegu i brigu, kakadu čak i u kućnim uvjetima, može živjeti i do 70 godina. 

(Index.hr)