Maksimir

Maksimir

U vrijeme svečanog otvaranja, 1843. godine, zagrebački park Jurjaves (Maksimir) bio je najveći i najljepši perivoj u jugoistočnoj Europi, kojim je prošetao i car Franjo Josip I. 1852. godine. Danas je, iako je izgubio mnoga svoja prvotna obilježja, uvršten u popis svjetske baštine i zaštićeni je spomenik prirode i spomenik kulture. Široj javnosti je uglavnom nepoznato, da su nam park Maksimir u nasljeđe ostavila dvojica zagrebačkih biskupa (Vrhovac, Alagović), te prvi zagrebački nadbiskup i kardinal Juraj Haulik.

Park Maksimir uređivan je od 1794. do 1843. godine, odnosno do smrti nadbiskupa Haulika 1869. godine. Idejni začetnik parka, i prvi koji je počeo s krčenjem teško prohodne stoljetne šume hrasta lužnjak, u kojoj su uz vukove obitavale i divlje svinje, bio je biskup Maksimilijan pl. Vrhovac (+1827.). Zacrtao je osnovne konture parka, a navoženjem zemlje formirao je veliki brežuljak, središnju točku parka gdje se danas nalazi Vidikovac, i 800 metara dugu aleju od brežuljka do državne ceste Zagreb – Beč (od 1900. godine Maksimirska cesta), pa je perivoj prozvan njegovim imenom Maksimir.



1852. Pogled s Vidikovca na Gornje i Donje jezero, prošireni ribnjak između Vidikovca i "Maksimirske ceste".

(hkv.hr)

Aleksandar Alagović (+1837.) je naznačio položaj jezera (ukupno šest) i uredio brojne puteve za šetnju koji se zrakasto šire od Vidikovca. Uredio je i današnji park Ribnjak kod Zagrebačke katedrale.

Juraj Haulik (+1869.) ostavio nam je Maksimir kakav danas imamo. Prva dva jezera spojena malim vodopadom i drvenim mostićem iznad njega (Gornje i Donje, odnosno Prvo i Drugo jezero), stvorio je proširenjem ribnjaka koji se nalazio između Vidikovca i "Maksimirske ceste". Iz Beča je doveo carsko-kraljevskog arhitekta (projektirao je Ljetnikovac, Vidikovac, Švicarsku kuću, Mirnu kolibu, Narodni hram, Hram prirode, Brezovu kolibu, Ombrelu (kišobran), Kameno sjedište i "Latern-tempel" tj. Paviljon Jeka), vrtnog arhitekta i kipara (Napuljski ribar, Žetelica, Majka Božja, Dječaci, Križ). Nakon Haulikove smrti polako su nestajale znamenitosti staroga parka.



2011. Gornje ili Drugo jezero



Vidikovac visok 17 metara je izgrađen u razdoblju 1841 -1842.; obnovljen 1991. godine.



Na Vidikovcu su održavani nedjeljni promenadni koncerti sve do oslobođenja 1945. godine. Tradicija je obnovljena prije nekoliko godina. Proteklog ljeta posjetitelje je salonskom glazbom zabavljao zagrebački profesionalni ansambl Animato, sastavljen od diplomiranih glazbenika (Muzička akademija): Martina (1. violina), Lara (2. violina), Tomislav (klarinet), Vanja (flauta), Vesna (klavir), Oleg (kontrabas), Lovro (violončelo) i Nikolina (vokal). Zemlja smješka, Grofica Marica, Mala Florami...

1864. Tiha koliba

Tiha koliba je izgrađena 1842. godine.

1864. Švicarska kuća

Švicarska ("Tirolska") kuća je izgrađena 1842.; u prizemlju je bio lugarev stan, a na katu Haulikov salon s rezbarenim drvenim stropom i "slikarijama na staklu prozora". Na fotografiji vidimo i uređeni golubinjak, a na nizbrdici iza kuće uređen je prvi zoološki vrtić (zverinjak) u Maksimiru – "prikupljeni su jeleni i košute".

2011.




1931.

1934. Dolina dalija

Posljednja prvenstvena golf utakmica na osam rupa održana je 1934., a golf-klub Zagreb se nakon toga ugasio.

Dolina dalija

Paviljon Jeka ("Latern-tempel"), simbolički posvećen planinskoj nimfi Eho, jedini je očuvani paviljon iz Haulikova vremena. Ovaj dvanaestostranični paviljon s deset polukružnih prozora i dva ulaza izgrađen je 1845. godine kod Prvog jezera i današnjeg ulaza u Zoološki vrt. Zbog naglašenih akustičkih svojstva odbija zvukove što posebno veseli djecu. Ovakvi paviljoni bili su "in" u ondašnjim europskim parkovima.

Neogotička kapelica Sv. Jurja, sa zvonikom na preslicu(!), izgrađena je 1864. na mjestu srušenog Narodnog hrama.

Nadbiskup i kardinal Juraj Haulik je želio da mu grob bude u kapelici Sv. Jurja.

1841. - izgrađena su glavna ulazna vrata: kolni ulaz u park je bio između dva velika kvadratična stupa (pilona) s velikim kamenim vazama, a do ovih pilona bila su dva manja, također s kamenim vazama, koji su bili ulazi za pješake.

1867. - je izgrađen novi portal – na velikim pilonima postavljene su skulpture dviju božica iz rimske mitologije, Flore (božica cvijeća) i Pomone, (božica voća i drveća). U sredini masivnog nadvratnika s atikom uokvirenom vitičastim ornamentom uklesan je natpis Jurjevac.