Svijet nikada nije bio tehnološki napredniji nego što je sada, ali to ne znači da se neke tehnologije nisu izgubile na putu. Mnoge od tehnologija, izuma, i proizvodnih procesa antike jednostavno su nestali s vremenom, dok druge još uvijek u potpunosti ne razumijemo.

Predstavljamo vam pet poznatih primjera izgubljene tehnologije:


5. Stradivari Violine



Jedna od izgubljenih tehnologija je i proces pravljenja violina (i jos ponekih instrumenata) koje su imale najkvalitetniji zvuk. Proizvodila ih je Stradivari porodica u Italiji (cca 1650-1750), a budući da je nemoguće replicirati kvalitetu zvuka koji proizvode, postale su svjetski poznate.

Danas postoji samo oko 600 Stradivari instrumenata, a uglavnom vrijede i po nekoliko stotina hiljada dolara.

Kako se izgubila?

Tehnika pravljenja Stradivari instrumenata bila je poznata samo Antoniju Stradivari i njegovim sinovima, Omobonu i Francescu. Nakon što su preminuli, proces je umro s njima. Ali to nije spriječilo mnoge pokušaje da se ovaj proces ponovo oživi.

Istraživači su pokušali sve, od gljiva kojima su oblikovali instrumente, do teze da je gustoća drveta odgovorna za prelijepi i jedinstveni zvuk.

Ali, kao i uvijek postoje dvije (ili više) škole misli. Nekoliko studija dovelo je do zaključka da većina ljudi uopće neće primijetiti razliku u kvaliteti zvuka između Stradivari i moderne violine.

Mehanizam iz Antikitere



Jedan od najtajanstvenijih arheoloških nalaza je ono što je poznato kao Mehanizam iz Antikitere, bronzani stroj koji su otkrili ronioci kod obale grčkog otoka Antikitera u ranim 1900-im. Mehanizam se sastoji od preko 30 stupnjeva prijenosa, i može se manipulirati tako da prilagodi astronomske pozicije Sunca, Mjeseca i drugih planeta. Uređaj je pronađen među ostacima brodoloma, a pretpostavlja se da datira iz 1. ili 2. stoljeća prije Krista.

Njegova prava svrha još uvijek nije u potpunosti poznata, a misterija koja stoji iza njegove izgradnje i korištenja zbunjuje naučnike već godinama. Trenutno mišljenje je to da je Mehanizam iz Antikitere nekakav sat koji je mogao računati lunarne faze, zbog čega ga neki zovu i ‘prvi analogni kompjuter’.

Kako se izgubila?

Sofisticiranost i preciznost koja se vidi u dizajnu mehanizma sugeriše da to nije bio jedini uređaj takve vrste, a mnogi naučnici pretpostavlju da njegova upotreba može biti široko rasprostranjena. Ipak, postojanje drugih uređaja poput Mehanizma iz Antikitere ne pojavljuje na povijesnim zapisima sve do 14. stoljeća, što bi značilo da je tehnologija bila izgubljena gotovo 1400 godina. Zašto i kako – to će vjerovatno ostati tajna, pogotovo jer je mehanizam još uvijek jedinstveno drevno otkriće.

Čelik iz Damaska




Čelik iz Damaska je nevjerovatno jaka vrsta metala koji je bio široko korišten na Bliskom istoku u periodu od 1100 – 1700 godina prije Krista. Najveću slavu je stekao kod izgradnje mačeva i noževa. Oštrice napravljene od  ovog čelika su bile poznate po svojoj čudesnoj snazi i sposobnosti rezanja, a za njih se tvrdilo da su mogle rezati kamenje i druge metale, uključujući i slabije mačeve.

Vjeruje se da se pravio od dvije vrste čelika: jedne iz Indije a druge iz Šri Lanke, koje su se zatim ih topile i spajale.

Kako se izgubila?

Čini se da je ovaj proces proizvodnje čelika nestao oko 1750. godine prije Krista. Tačan uzrok za sada je nepoznat, ali postoji nekoliko teorija. Najpopularnija je da je ponestalo ruda potrebnih za poseban recept za Čelik iz Damaska, pa su kovači bili prisiljeni razviti druge tehnike. Druga je da je cijeli recept za Čelik iz Damaska bio otkriven slučajno, i da kovači zapravo i nisu znali da imaju neku posebnu tehniku.

Bez obzira na tehniku, Čelik iz Damaska je jedna od onih tehnologija koju moderna nauka još uvijek nije u potpunosti reproducirala.

Na tržištu postoje noževi i mačevi, za koje se tvrdi da su napravljeni od Čelika iz Damaska – budite oprezni pri kupovini istih, jer iako su vjerovatno izdržljivi i dobro napravljeni, ipak nisu od Čelika iz Damaska. Ova misteriozna tehnologija je izgubljena već hiljadama godina.

Bagdadska baterija



Ovi čudni artefakti su otkriveni 1936. godine tokom arheoloških iskapanja u selu Khuyut Rabbou’a koje se nalazi oko 20 km jugoistočno od centra grada modernog Bagdada.

U Decembru 1939. godine, ubrzo nakon početka Drugog svjetskog rata njemački arheolog po imenu Wilhelm König ih je pronašao u podrumu Narodnog muzeja Iraka. Odmah je prepoznao njihovu sličnost sa galvanskim baterijama i objavio rad u kojem je tvrdio da se ovi stari električni uređaji mogu koristiti za galvansko pretvaranje zlata u srebro.

Rekonstrukcija ovog uređaja je pokazala da bi mogli generisati električnu struju u rasponu od 0,4 do 1,9 volta. Naravno, neki naučnici osporavaju ove tvrdnje, jer tvrde da su rekonstrukcije netačne.

Kako se izgubila?

Niko ne zna sa sigurnošću za šta su se ovi uređaji koristili, mada većina dokaza upućuje na to da su korišteni za galvanizaciju ukrasnih predmeta. Neki opet tvrde da su korišteni u medicinske svrhe, ali jedno je sigurno – Bagdadska baterija je i dalje misteriozni objekat.

Iako još nije utvrđeno da je artefakt zaista bio baterija, ukoliko bi se to utvrdilo – postao bi najstarija na svijetu, otkrivena za više od jednog milenija ranije od one poznate koju je otkrio Alesandro Volta.

Niko još nije sa sigurnošću utvrdio odakle potiče i kako se izgubila ova tehnologija, ali trenutno popularno mišljenje je da potiču iz perioda Sasanidskog carstva.

Grčka Vatra (Morska Vatra)



Možda i najpoznatija od svih izgubljenih tehnologija je ono što je poznato kao Grčka Vatra, zapaljivo oružje koje je koristila vojska Bizantijskog carstva. Primitivni oblik napalma, Grčka Vatra je vrsta “ljepljive vatre” koja je mogla da gori čak i na vodi. Ovo oružje je korišteno u odbrani Carigrada od napada Arapskih osvajača.

Korišteno je na više načina, na početku u staklenim posudama kao ‘ Molotovljev koktel’, kasnije, kao divovske brončane cijevi montirane na ratne brodove iz kojih su ispaljivali oružje na neprijateljske brodove. Bilo je čak i manjih vrsta koje su se mogle koristiti u stilu modernih bacača plamena.

Kako se izgubila?

Tehnologija koja stoji iza Grčke Vatre sigurno nije potpuno strana. Uostalom, moderne vojske koriste slična oružja godinama. Ipak, najbliži kolega s Grčkom Vatrom, napalm, nije usavršen do ranih 1940-ih, što bi značilo da je ova tehnologija bila izgubljena nekoliko stotina godina.

Oružje je nestalo nakon pada Bizantijskog Carstva, a naučnici godinama pokušavaju da pronađu magičnu formulu pomoću koje je pravljeno. Moderne teorije sugerišu da je oružje vjerovatno bilo koktel napravljen od nafte i drugih kemikalija, uključujući kalcijum oksid, kalijev nitrat ili sumpor.



pixelizam.