O piscu:
Harriet Elizabeth Stowe, rodjena Beecher, americka je knjizevnica rodjena 1811., a umrla 1896. godine. Pisala je dokumentarna djela, price i romane iz zivota u Novoj Engleskoj te putopisne crtice i drugu prozu. Medjutim, najpoznatija je po djelu Čiča Tomina koliba u kojem se snazno angazirala protiv ropstva u SAD.

Vrijeme i mjesto radnje ovog romana je u SAD u 18.-19. st. Likovi koji sudjeluju u ovom romanu su čiča Tomo, Eliza, gospodin i gospodja Shelby, gospodin Haley, Tom Loker, Eva, Augustin St. Clare, gospodjica Ofelia, Cassy, Emelina, gospodin Legree...

Kratka fabula:
Za vrijeme ropstva u SAD-u, tesko je bilo naci dobrog gospodara. Tu srecu su imali robovi gospodina i gospodje Shelby. Medjutim, kako su bili u dugovima, morali su neke prodati. Dosao je trgovac robljem i kupio Toma i djecaka Harry-a. U noci, majka djecaka Harry-a, Eliza, pobjegla je sa svojim sinom. Pocela je velika potraga za njima. U medjuvremenu, Tomo je prodan jednoj dobroj obitelji. Tu je bio sretan. Ali, nazalost, njegov gospodar je ubrzo umro, pa je Tomo prodan na trznici robljem nekom okrutnom gospodaru. Tomo je morao raditi na plantazama. Tu je od silnog bicevanja podlegao ranama. Eliza je sa svojim sinom i muzem sretno stigla u Kanadu, pa potom u Afriku.

Tema ove tuzne i tragicne price je ta kako je crncima u vrijeme ropstva bilo tesko, kako im je bilo tesko i mukotrpno zivjeti, kako su odvajani od svojih obitelji...



Opis likova:

Gospodin Haley:

Bio je to onizak, krupan covjek, grubih, obicnih crta lica, razmetljiva preuzetna ponasanja, karakteristicna za obicna covjeka koji laktima sebi krci put u zivot. Bio je vrlo upadljivo odjeven, odjeca mu je bila neukusna sarena, oko vrata je stavio modri rubac, obilno posut zutim pjegama, savijen u leprsavi uzao, sve u skladu s citavom njegovom pojavom. Svoje velike i grube ruke nacickao je prstenjem; ukrasio se i teskim zlatnim lancem za uru, objesivsi na nj citavu hrpu golemih raznobojnih pecatnjaka, kojima je obicavao u zaru razgovora s ociglednim zadovoljstvom poigravati e i zveckati.

Čiča Tomo:

Uz taj stol je sjedio Čiča Tomo, najbolji radnik gospodina Shelbyja, kojega kao glavnog junaka nase pripovijesti moramo citatelju tocno opisati. Bio je to visok, plecat, snazan covjek, sjajne crne boje, ciju je pravu africku fizionomiju karakterizirao izraz ozbiljnosti i razboritosti, spojen s ljubaznoscu i dobrocudnoscu. Cijela je njegova pojava odavala neku samosvjest i dostojanstvo, ali je u tome bilo i priproste skromnosti koja je ulijevala povjerenje.

Tetka Chloe:

A kuharica je ona uistinu i bila, dusom i tijelom u srzi svojoj. Svako pile, svaki puran, svaka patka, uozbiljili bi se kad bi je vidjeli u dvoristu kako se priblizava, jer su ocevidno osjecali da im se priblizava smrt. A istina jest da je ona neprestano mislila na przenje, pecenje i kuhanje, da je to moralo ulijevati strah u kosti svakom zivom komadu peradi. Njezini kolaci u svim svojim varijacijama, kao bazlamace, dvopeci, przene zemicke i sve ostale vrste, kojih je toliko da ih ne mozemo nabrojiti, bili su uzvisena tajna manje vjestim sljedbenicima njezine umjetnosti. Debelo bi joj se tijelo treslo od smijeha i ponosa, kad bi pricala kako je koja od njezinih pomocnih bezuspjesno kusala dovinuti se njezinoj vjestini.

St. Clare:

Augustin St. Clare bio je sin bogatog vlasnika plantaza iz Lousiane. Obitelj je potjecala iz Kanade. Od dva brata, koji su bili prilicno jednake cudi i karaktera, jedan se naselio na dobroj farmi u Vermontu, dok je drugi postao bogati vlasnik plantaza u Lousiani. Augustinova majka bila je Francuskinja iz hugenotske obitelji, koja se doselila u Lousianu u danima kad su ovdje bile osnovane prve naseobine. U djetinjstvu se isticao izvanrednom i osobitom osjetljivoscu karaktera, koja je vise podjecala na zensku njeznost, nego na obicajenu tvrdocu njegovog spola. Bio je vrlo nadaren.

Legree:

Malo prije nego je pocela prodaja, onizak, plecat i misicav covjek u kariranoj kosulji, prilicno razgaljenoj na prsima, i u hlacama koje su bile prilicno prljave i pohabane, prokrci sebi laktima put kroz mnostvo, kao covjek koji ozbiljno misli na posao. Bio je to covjek, premda onizak, goleme snage. Mora se priznati da njegova kao okrugla glava, njegove svijetlosive velike oci, sa cupavim zuckastim obrvama, i tvrdim, opora, od sunca opaljena kosa, nisu u pravi cas ni lose djelovali. Usta su mu bila velika i gruba, naduta od duhana, ciji bi sok izbacivao od vremena vrlo odlucno i snazno. Ruke su mu bile neobicno velike, dlakave, od sunca opaljene, pjegave i vrlo zamazane, s dugackim noktima koji su bili u vrlo losem stanju.

Cassy:

Bila je to zena visoka i vitka s neobicno njeznim rukama i nogama, odjevena u cistu i pristojnu haljinu. Po izgledu lica mogla je imati izmedju trideset i pet i cetrdeset godina.

Zanimljivi izrazi:

U razgovoru izmedju St. Clarea i Alfreda svidjele su mi se neke poslovice:
«Samo lozi parni stroj, ne zatvori ventil i sjedni na nj, pa ces vidjeti kuda ces dospjeti!»
«Kako je bilo u vrijeme Noe, tako ce uvijek biti; jeli su, pili su, obradjivali su zemlju, gradili su i nisu znali nista dok nije dosla poplava i sve ih odnijela!»
«Oni koji ne mogu vladati sami sobom, ne mogu vladati ni drugima.»

Pouka ove knjige je ta da mi ne mozemo kupiti neciju dusu. Svi su ljudi isti, jednaki, svi imaju jednaka prava. Boja koze i vanjski izgled ne treba da nam bude cijena. Treba znati procjeniti covjeka iznutra. Kao sto je i Tomo rekao: «Moja dusa nije vasa, Gospodaru! Vi je ne mozete kupiti! Sve je drugo meni svejedno, posve svejedno, ne mozete vi meni nauditi!»