Istorija stripa

Strip je niz povezanih crteža, većinom uz tekst. Poznat je i kao "deveta umetnost".


Danas smatramo da su svaka narativna likovna djela koja su se sastojala od slika u nizu zapravo preteče stripa (poput egipatske Knjige mrtvih ili rimskog Trajanovog stupa, ili grafičkih satira Williama Hogartha). No, u 19. stoljeću, u radovima europskih i američlkih ilustratora, počeo se oblikovati strip kakvoga poznajemo danas. Kao oblik masovnog medija, strip je nastao početkom 20. stoljeća u SAD-u s pojavom stripova u dnevnim novinama gdje je standardizirano nekoliko odlika (sličice u nizu, tj. engleski: "strip", te tekst u balonima i dr.). Ovakva kombinacija riječi i slike se ubrzo proširila svijetom i uskoro su izdavane jeftine knjige novinskih stripova, a kasnije i originalni strip albumi. Danas se stripovi nalaze ne samo u novinama, nego i kao strip albumi (knjige), grafički romani i web stripovi.


Preteče stripa

Strip je kao zasebna umjetnička forma nastao koncem 19. i početkom 20. stoljeća, zajedno s filmom i animacijom s kojima je dijelio zajedničku sudbinu vezanu za tehnološki razvitak tijekom industrijske revolucije. No, narativne ilustracije su postojale stoljećima prije napredka u tiskarstvu novina i časopisa 1890-ih.


Staroegipatski papirusi su uvijek prikazivani sa slikama u nizu popraćenim hijeroglifima u kojima se opisuje prikazana scena i obratno (poput knjige mrtvih). Zbog takve uporabe sekvencijalnih slika s tekstom, pretečama stripa smatramo i starogrčki reljefni frizovi na hramovima, te narativni frizovi na rimskim trijumfalnim stupovima (poput Trajanova stupa u Rimu iz 113. god.), srednjovjekovni iluminirani rukopisi i tapiserije (Tapiserija iz Bayeuxa). Također je srednjovjekovni običaj bio na istoj slici istodobno prikazati više prizora iz iste priče u srhu stvaranje naracije.

No, razlog zbog kojega ova djela ne možemo smatrati pravim stripovima je nedostatak komunikacije sa širom publikom koja će postati moguća tek razvojem modernih tiskarskih tehnika, čime je strip postao oblikom masovnih medija.


Razvoj prije 19. stoljeća

zumom tiskarskog stroja i pojedinačnih tiskarskih znakova, potpuno je odvojen način nastanka teksta od načina nastanka slike u tiskarstvu. Isprva je bila dovoljna tehnika drvoreza za rijetke ilustracije u vjerskim knjigama, no u 17. i 18. stoljeću došlo je do pojave političkih i društvenih knjiga sa satiričnim ilustracijama i karikaturama. Iz ovog doba potječu primjeri poput A True Narrative of the Horrid Hellish Popish Plot (oko 1682.), te The Punishments of Lemuel Gulliver (“Kazne Lemuela Gullivera”) autora Francisa Barlowa i A Rake's Progress (Rakeova propast) Williama Hogartha (1726.). William Hogarth se često smatra osobom koja je uobličila formu stripa svojim grafičkim djelima u nizu, poput Rakeove propasti koja u osam sljedbenih prizora s tekstom prikazuje moralnu i društvenu propast nemoralnog i slabovoljnog lika, te daje društvenu kritiku Londonskog života u 18. stoljeću.


Uslijedio je razvoj dnevnih novina koje su često koristile ilustraciju za kritiku i podsmjeh aktualnim zbivanjima, te su se već 1840-ih pojavile karikature u nizu kako bi se slikama ispričala anegdota. Tada nastaje tekst u balonu kao oblik uokviravanja dijaloga likova, proizašavši iz srednjovjekovnog phylactera, etikete u obliku svitka kojom se imenovala osoba ili događaj na slici. Umjetnici poput George Cruikshanka oblikovali su ove phylactere u obliku balona, ali su još uvijek u njih upisivali objašnjanja za svoje slikovne prikaze, a ne dijalog u radnji. Uskoro su napušteni, a namjesto njih koristili su se dijalozi ispod slika. Ponovno ih je oživio Richard F. Outcault, upravo kao mjesto smještaja dijaloga likova, umjesto pisanja ispod slike


Prvi stripovi u 19. stoljeću

Švicarac Rodolphe Töpffer se smatra najvažnijom osobom u razvoju stripa u 19. stoljeću. Kada su baloni s tekstom već bili skoro zaboravljeni, on je započeo ispisivati dijaloge likova svojih ilustracija (objavljivane uporedo u Europi i SAD-u) ispod slika. Zbog velike potražnje, njihove piratske kopije su se pojavile na oba kontitnenta.[3]God. 1845., svoje misli o “slikovnim pričama” je obznanio u “Eseju o fizionomiji” u kojemu se zalaže za simbiozu slike i riječi, bez prevladavanja ijednog nad drugim


God. 1843. satirične ilustracije iz novina i časopisa su u britanskom magazinu “Punch” nazvane ”cartoons (umjetničke skice)” u duhu satirične asocijacije s izložbom pripremnih skica koje je tada organizirao britanski parlament. Naziv se zadržao i dan danas kao pseudonim za karikature u nizu i stripove. U kontinentalnoj Europi, u sličnim časopisima poput njemačkog “Fliegende Blätter” i francuskog “Le Charivari”, ili pak američkih “Judge” i “Puck” one su nazvane “Strip” (engleski: vrpca) zbog najčešćeg oblika od par sličica u nizu.[6]
God. 1865. Wilhelm Busch je u njemačkim novinama objavio strip Max i Moritz koji se smatra prvim djelom u obliku stripa. On će uvelike utjecati na R. Dirksa koji je 1897. god. objavio strip “Katzenjammer klinci”[7]


U isto vrijeme započeo je razvoj Manhua, Kineskog oblika stripa, koji će se potpuno oblikovati oko 1927. god.[8] Na njegov razvoj presudno je djelovalo uvođenje litografskog tiska sa Zapada i kopiranje satiričnih ilustracija iz europskih časopisa. Prije svega u Hong Kongu je osnovan časopis "The China Punch", po uzoru na britanski “Punch”, u kojemu je objavljena prva ilustracija japanskog autora – "Situacija na Dalekom istoku" Tse Tsan-Taija iz 1899 .god. Do 1920-ih već je postojalo razvijeno tržište za stripove veličine dlana poput “Lianhuanhua”

God. 1884. u Velikoj Britaniji je objavljen časopis Ally Sloper's Half Holiday, koji se smatra prvim strip magazinom jer nazvan po glavnom liku koji se kontinuirano pojavljuje u svakom izdanju. God. 1890. izdata su još dva magazina: Comic Cuts i Illustrated Chips, ćime je ustanovljena tradicija britanskog stripa

U SAD-u, R.F. Outcaultove ilustracije u kombinaciji s balonima teksta u seriji stripova Hoganova ulica i Žuti dječak (The Yellow Kid) se odavno smatraju prvim pravim stripom, iako to danas spore mnogi znanstvenici koji otkrivaju ranije primjere kombinacije narativnih slika i tekstova u balonima,što ne umanjuje Outcaltovu popularnost kao prvog strip autora

wikipedija

Današnji svet ima tri centra stripa: Francuska / Belgija, Japan i SAD. Ta tri centra imaju posve različite tradicije stripa.

Francuska/Belgija oduvek neguje umetničku stranu stripa, a sa usponom stripa za odrasle 60-tih godina dvadesetog veka strip se počinje tretirati kao prava umetnost. Francuski je strip obično u formatu albuma sa četrdesetak velikih stranica, na kvalitetnoj hartiji i sa tvrdim koricama. Autori stripa imaju mnogo viši status nego u Americi i Japanu i smatraju se umetnicima. Najslavniji autor je Belgijanac Erž (Tintin).

Japan je najmlađi ali i najveći od tri centra. Japanski stripovi, manga, čine 40% ukupnog štampanog materijala u Japanu. Svaki mesec izlazi oko 350 strip-magazina i 500 stripova. Izdaju se u sveskama od dvestotinjak stranica (tankobon), a nije neobično da serija dosegne i 10,000 stranica. Zato se u japanskim stripovima najviše pazi na radnju, dok je crtež sporedan. Poseban fenomen je dodžinši, ogromno tržište amaterskih stripova. Najslavniji autor je Osamu Tezuka (Astro Boj, Blekdžek).

U Sjedinjenim Državama masovna potrošnja stripova nastala je tek pojavom superheroja, koji i danas čini osnovu američke industrije stripa. Postoji oštra razlika između comics stripova, koji se prodaju u formi sveščica od dvadesetak stranica i smatraju se razbibrigom i graphic novels crtanih romana, koji su u obliku albuma sa tankim koricama i umetničkim pretenzijama. Najslavniji autor je Frenk Miler (Povratak Crnog Viteza).


wikipedija

Istorija stripa
Strip – zabava za sve uzraste



Stripovi su forma crteža u kombinaciji sa kratkim tekstom. Tekst uglavnom označava dijalog ili kratak opis situacije koja je prikazana.

Daleka istorija stripa

Začetkom stripa se smatra još Trajanov stub u koji su uklesane slike koje gledane jedna za drugom čine priču. Ovakve priče postoje i kod starih Grka, u egipatskim hijeroglifima, na tapiserijama...

Počeci komedije u slikama

U međuvremenu se pronalaskom štamparske prese razvijao i crtež uz tekst... Prvo su slike bile religioznog karaktera, ali se dijapazon tema proširio u 17. i 18. veku na politički i društveni život i strip je polako dobijao karakter satire i komedije.

Istorija „oblačića“

I oblačić sa tekstom je imao svoj razvojni put - od samo male aplikacije u nekom od uglova crteža, preko trake koja je sjatala gore ili dole ma crtežu i objašnjavala radnju bolje do oblačića da dijalogom likova.

Prvi crtač stripa

Rudolf Tofer švajcarski umetnik uz 19. veka koji se smatra začetnikom stripa kakvog sada poznajemo. On je prvi pravio niz slika koje su oblikovale priču sa komentarima ispisanim u donjem delu slika. Plagijatori ovog načina crtanja su strip proširili po Evropi i odneli ga u Ameriku.

Prve strip knjige

U Kini su u 20. veku prvi stvripovi bili izdavani u knjižicama veličine dlana. U Velikoj Britaniji strip je prepoznat kao komična priča za decu, dok se u Americi otišlo najdalje pa su teme za strip bile akcije, avanture, misterije i humor u širem smislu.

U Japanu se razvija nešto drigačiji strip pod uticam drugačije kulture... Najpopularniji stripovi su mange koje su specifične svojim izgledom i pričom. Uvek se radi o fantaziji u nekim slučajevima za odrasle, u drugim za decu. Japanska manga se izdaje kao knjiga velikog formata od nekoliko stotina stranica, gotovo uvek počiva na nekoj mitskoj priči ili nekoj narodnoj priči, a tako razvijena i filmovana priča zove se anima.

Prvi nacrtani superheroji

1938. objavljena je prva strip knjiga Ekšon komiksa - Supermen kao naslovni motiv. Supermen ubrzo postaje superheroj, a priča o njemu vrlo prepoznatljiv i opšteprihvaćen žanr. Prvi ga je nacrtao Džo Šuster, a doradio ga je Džeri Sigl.

1962. je Piter Parker, srednjoškolac štreber, kada ga je ujeo radioaktivni pauk i in počinje da se penje po zidovima solitera i postaje Spajdermen, a prvo ga kreira Stiv Ditko.

Alan Mur je jedan od najpoznatiji crtača stripova crtao je ceo serijal Watchmen-a, V for Vendetta i From Hell kao i Betmena (The Killing Joke) i Supermena (Whatever Happend to the Man of Tomorrow).

Frenk Miler je najpoznatiji po svojoj 'tamnoj strani' on je vrtao stripove kao što su Ronin, Dardevil (Born Again), Betmen (The Dark Knight Returns, Sinc Citi i 300). Režiser Robert Rodrigez je kasnije po stripu Sin City napravio film.

„Niska“ ili „visoka“ umetnost?

U početku stripovi su bili samo trake sa nekoliko sličica povezanih u priču zbog svoje jednostavnosti, kako je to delovalo u očim određenog probja ljudi strip za „nisku“ umetnost.

Svaki crtač stripa unosi neku svoju osobenost u svoj strip, te je to jedna od osnovnih karakteristika zašto se strip smatra umetnošću.



Francuzi pridaju izuzetan značaj ovoj umetnosti, nazivaju je 9. umetnošću i redovno organizuju festivale i izložbe stripova.


Top shop

Supermanov strip broj 1 na eBayu dosegnuo cijenu od 1,7 milijuna dolara


 
Originalno prvo izdanje strip-serijala Action Comics u kojemu se prvi puta pojavljuju Superman i Lois Lane dosegnulo je na eBayu cijenu od 1,7 milijuna dolara a do kraja kupovnog razdoblja ostalo je još čak šest dana, piše britanski Telegraph.
Primanje ponuda za strip-izdanje Action Comics Number 1 otvoreno je 14. kolovoza s početnom cijenom od milijun dolara, te je dosad zaprimljena 21 ponuda, što je cijenu podiglo na sadašnjih 1,75 milijuna dolara.

Riječ je o vrlo rijetkom izdanju iz 1938. opisanom kao "muzejski primjerak" zahvaljujući ocjeni devet (od deset) koju mu je dodijelila tvrtka za ocjenjivanje kvalitete stripova Certified Guaranty Company.

Nicolas Cage drži rekord

Prvo izdanje stripa koji je utemeljio žanr superheroja na dobrom je putu da dosegne raniji rekord originalnog izdanja tog istog stripa, koji je kad ga je 2011. za 2,16 milijuna dolara kupio glumac Nicholas Cage postao najvrjedniji strip svih vremena.

Cageov je primjerak bio nešto lošije kvalitete, iako je također imao ocjenu devet.
Ova se prodaja od ostalih na eBayu razlikuje po tome što prima ponude isključivo od unaprijed odobrenih potencijalnih kupaca.

(Danas.hr)

Pet smrti koje su promenile istoriju stripa

Pogledajte smrtne slučajeve bez kojih strip heroji ne bi postali ono što jesu.


Živote heroja iz stripova obeležile su tragedije, koje su ih, zajedno sa ponekom "intervencijom" iz svemira ili od strane radioaktivnih paukova, učinile superherojima. Pogledajte spisak ličnosti čiji je odlazak označio nastanak superheroja.

5. EDVARD BLEJK poznat i kao THE COMEDIAN


Naravno, radi se o remek-delu Alana Mura i Dejva Gibonsa iz 1987. godine. Sve se desi na samom početku ove veličanstvene grafičke novele – Blejk, inače odvratni i bahati avanturista i kostimirani heroj, nekada najmlađi član ''Minutmen'' grupe, bačen je kroz prozor sopstvenog stana i tako počinje verovatno i najznačajnija priča ikada ispričana u stripu. Njegova smrt će naterati Roršaha da istraži ovu, ali i sve naknadne smrti koje će se desiti u 12 kolosalnih svezaka stripa pod imenom ''Watchmen''. Sve ostalo je istorija. Materijal za Nobela.

DŽEK MURDOK


Nesrećan slučaj i osveta. Okej, sve se vrti oko ovoga u stripovima o superherojima, pa ni Daredevil, slepi njujorški advokat Met Murdok, nije izuzetak od ovog pravila. Meta je oslepela radioaktivna supstanca koja je ispala iz kamiona, što je samo izoštrilo njegova preostala čula. Ali ko zna kako bi ovaj heroj u crvenom upotrebio svoje moći da nije bilo njegovog oca Džeka Murdoka, hrabrog i beskompromisnog boksera koji ni za živu glavu nije hteo da proda svoj meč za titulu. Mafija, naravno, takve stvari ne prašta, ali Daredevil je umeo ne samo da osveti smrt svog oca, već i da nastavi da...uči, uči i samo uči.

DŽOR EL i LARA


Superheroj sa druge planete, Supermen a.k.a. Klark Kent a.k.a. Kal-El, ne samo da je najusamljeniji junak na planeti Zemlji, već se njegova tuga prostire i kroz ceo svemir. Njegov biološki otac, Džor-El, vodeći naučnik Kriptona, predvideo je propast i uništenje planete, ali mu to nije pomoglo da spase svoj svet. Ipak, samo nekoliko trenutaka pre nego što će Kripton da se raspadne u paramparčad, on i Lara uspevaju da svoju bebu stave u raketu i pošalju je u svemir. Ostatak je istorija. Džor-Elova uloga je od esencijalnog značaja za mit o Supermenu, što je Holivud obeležio time što je ulogu oca u Donerovom filmu dodelio ni manje ni više nego Marlonu Brandu, dok ga u novom filmu "Čovek od čelika" glumi još jedan oskarovac - Rasel Krou.

UJKA BEN


I dok su se Kal-El i Lara žrtvovali za svog sina, ni smrt ujka Bena, Spajdermenovog drugog oca, nije bila bez značaja za karakter Pitera Parkera. Štaviše, da nije bilo ujka Bena, ko zna kako bi se razvijao najslavniji tinejdžer među superherojima. Krivica zbog Benove smrti (Piter je mogao da zaustavi ubicu) je jedan od osnovnih pokretačkih motiva u priči o ovom borcu za pravdu koji nikada neće zaboraviti Benove reči da sa velikom moći stiže i velika odgovornost. Nasmejani junak će na stranicama stripova gubiti i devojke i prijatelje i trpeti razne druge udarce, ali ni na njega, a ni na celokupan Marvelov svet, nijedna druga smrt neće ostaviti ovako dubok trag.

VEJNOVI


Ipak, nijedna smrt u svetu stripa nije toliko velika, značajna i nepovratna kao ubistvo Tomasa i Marte, roditelja Brusa Vejna, bogatog industrijalca, izumitelja, plejboja i filantropa. Sve što Betmen čini, nekako je povezano sa tom tragičnom noći u kojoj je jedan probisvet opljačkao i ubio njegove roditelje koji su se vraćali iz pozorišta. Mali Brus na kolenima i dva nepomična tela pored njega – slika je koju nijedan ljubitelj stripa nikada neće moći da izbriše iz svoje memorije. Nema dileme da je upravo ova Brusova trauma iz detinjstva pokretački motiv za sve što čini Betmen. A učinio je mnogo toga, ne samo za svoj Gotam Siti, već i za milione obožavalaca.


mondo