Haoss forum: Pravo mesto za ljubitelje dobre zabave i druženja, kao i diskusija o raznim životnim temama. |
|
| Autor | Poruka |
---|
katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| Naslov: Pseudonim Ned 31 Avg - 23:53 | |
| Pseudonim (grč. ψεῦδο = lažno, ονυμα = ime) je izmišljeno, lažno ime koje ponekad koriste umetnici, pisci, ili ređe sportisti, političke ličnosti kao i druge javne ličnosti. Može i da se nazove umetničkim imenom, kao i aliasom (od latinskog aliās - na drugi način) ili akronimom a.k.a (od engleskog also known as - takođe poznat kao). Kod pisaca se koristi i francuski izraz nom de plume (ime pera). Razlog skrivanja pravog imena može biti različit i češće je to želja za promenom imena, pogotovo kod mladih, još nepoznatih pisaca ili ambicija da se zvučnijim imenom lakše probiju do slave kod medijskih ličnosti. Ređe je posledica opreznosti zbog straha od neke odgovornosti. Najčešće je to vid tajanstvenosti kojim umetnik želi da se okruži. Kada se otkrije, pseudonim obično postaje sastavni deo imena pisca ili sasvim zemeni ime. Oblici pseudonima su anagram, kriptogram, prenonim (pisci čija su imena bila duga skraćivali su ih tako da su se potpisivali samo imenom, bez prezimena), hagionim, frazeonim (umesto potpisa upotrebljava se fraza: "Hroničar", ili "Amerikanac" - Dž. F- Kuper. Ovakav tip pseudonima češći je u novinarstvu nego u književnosti), čest je pseudandronim (iza muškog imena skriva se žena pisac Žorž Sand - Aurora Didevan, Džordž Eliot - Meri En Evans). Ime se skrivalo jer je vladalo ubeđenje da je nepristojno da žene pišu, ređi je pseudoginim (muškarac se potpisuje ženskim imenom: Klara Gazil - Prosper Merime). Pseudonim je poznat još u antici, u vreme humanizma veoma je omiljen: imena se latiniziraju i greciziraju (Neander - Neumann; Agricola - Bauer i sl.) U XVI i XVII veku pseudonim je moda i pravilo i upotrebljavaju ga skoro svi pisci, naročito u obliku - anagrama. U XIX veku pseudonim istiskuje pravo ime pisca tako da su mnogi i poznati samo pod izmišljenim imenom: Bomarše - Caron, Stendal - Anri Bejl. Danas su pseudonimi retki, obično ih upotrebljavaju mladi pisci da bi svojim novim imenom nešto sugerisali (Maksim Gorki, J. Grobarov) Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta |
| | | katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| | | | katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| | | | katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| | | | katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| | | | katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| | | | katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| | | | katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| | | | katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| Naslov: Re: Pseudonim Pon 1 Sep - 0:07 | |
| Skrivali se od kritika
Ljudi ponekad mijenjaju ime jer se otiskuju u novu karijeru a nisu baš sigurni hoće li uspjeti. Tako je pisac kriminalističkih romana Jo Nesb prvi roman u Norveškoj objavio pod pseudonimom jer je u to vrijeme već bio establirani glazbenik banda "Di Derre" i nogometaš, a nije bio siguran hoće li ga kao pisca shvatiti ozbiljno.
Obrnuti je problem imala J. K. Rowling, autorica serijala o Harry Potteru, koja je prvi roman za odrasle, krimić "Kukavičji zov" objavila pod muškim pseudonimom Robert Galbraith, jer se bojala zlobnih kritika.
Prvi veliki američki pisac je Samuel Langhorne Clemens, rođen 1835. godine u Missouriju. U Nevadi je prvo radio kao rudar, a 1862. postao izvjestitelj za novine Territorial Enterprise u mjestu Virginia City. Clemens je bio novinar/početnik i izmislio je pseudonim Mark Twain, jer mu je bilo neugodno potpisivati tekstove svojim pravim imenom. Svoje najveće djelo, Pustolovine Toma Sawyera, objavljuje pod pseudonimom Mark Twain 1876., kada je već postao etablirani pisac.
I Allan Stewart Koenigsberg je bio previše sramežljiv da potpiše pravim imenom svoje prve novinske teksktove, a počeo ih je pisati sa 15 godina. U svom je svjetski slavnom pseudonimu zadržao samo ime, pretvorio ga u prezime i postao Woody Allen, možda najpoznatiji satirični filmski redatelj. Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta |
| | | katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| Naslov: Re: Pseudonim Pon 1 Sep - 0:11 | |
| Pseudonimi kriju popularne pisce Svako od nas je barem jednom pročitao knjigu pisca za kojeg nikada nije čuo, a da mu se toliko svidjela, kao da ju je napisao neki veoma poznati autor. Možda se iza tog pseudonima baš krije naš omiljeni književnik? Prodaja novog kriminalističkog romana "Zov kukavice" astronomski je skočila kada je otkriveno da je autor Robert Galbrajt, u stvari J.K. Rouling, autorka bestselera Hari Poter serijala. Roulingova je želju za anonimnošću objasnila time što je htjela da objavi knjigu bez velikih očekivanja publike. Prodaja "Zova kukavice" skočila je za više od 500.000 odsto kada je otkriveno ko je pravi autor. Roulingova nije sama u tajnom svijetu poznatih autora koji pišu knjige pod pseudonimom. "Regulators", Ričard Bakman: Pravo ime autora romana "Regulators" nije Ričard Bakman nego je to ime jednog od najpopularnijih i najpoznatijih pisaca svih vremena Stiven King. Ovaj neprikosnoveni majstor naučne fantastike svoju karijeru počeo je pisanjem kratkih novela, kao što je "Regulators", i to kao Ričard Bakman. U početku njegove karijere vladalo je uvjerenje da izdavači prihvataju samo jednu knjigu godišnje od istog autora, pa se King potpisao kao Bakman, kako bi mogao da piše dvije knjige godišnje. "Poems", Karer, Elis i Ekton Bel: "Poems" je zbirka pjesama potpisana muškim imenima Karter, Elis i Ekton Bel iza kojih su čuvene sestre Šarlot, Emili i En Bronte. Na ovaj potez su se odlučile kako bi izbjegle seksističke stavove onih koji nisu ljubitelji ženskih pisaca. Sestre Bronte poznate su po poeziji i romanima koji su potpisani njihovim imenima. Šarlot je autorka "Jane Eyre", Emili je napisala "Orkanske visove", a jedno od najpoznatijih djela treće sestre En je "Agnes Grey". King se potpisao kao Bakman kako bi mogao da piše dvije knjige godišnje "The Adventures of Lucky Starr", Pol Frenč: Autor "I, Robot", "Foundation", "Nightfall" i više od 300 drugih radova Ajzak Asimov napisao je popularnu naučno-fantastičnu seriju za mlade "The Adventures of Lucky Starr", pod pseudonomom Pol Frenč. Knjige dijele priču o siročetu Dejvidu Staru, koji postaje rendžer i riješava misterije. Smatra se da se Asimov umorio od svog pseudonima, pa je ostavio tragove u kasnijim knjigama, koje će navesti čitaoce da otkriju ko je stvarni autor. "Odds On", Džon Lang: Reditelj i pisac Majkl Krikton, najpoznatiji po "Jurassic Park and Er", objavio je svoju prvu knjigu "Odds On" 1966, pod imenom Džon Lang. Napisao je sedam drugih novela, potpisanih kao Džon Lang, Džeferi Hadson i Majkl Daglas dok je bio još student. "I Wish That I Had Duck Feet", Teo Le Zig: Oni koji su voljeli "I Wish That I Had Duck Feet" kao djeca, vjerovatno nisu shvatili da je autor Teo Le Zig bio u stvari jedan od njihovih omiljenih - Dr Sejs. Rođen kao Teodor Ted Sejs Gejzel. Autor knjiga za djecu počeo je svoju karijeru kao politički karikaturista prije pisanja i ilustracije njegove prve knjige za djecu. "Exit to Eden", En Rempling: Ljubavni roman "Exit to Eden", pod koji je potpisana En Rempling, napisala je jedna od najčitanijih autora današnjice En Rajs. "Exit to Eden" uslijedio je nakon nagrađenog djela te autorke "Interview with the Vampire", koji je i adaptiran u filmsku priču, dok je Elton Džon ostvarenje iskoristio za mjuzikl "Lestat". Rajsova je odlučila da piše erotske romane pod pseudonimima, En Rempling i A.N. Rokelor, a u stvari je rođena kao Hauard Alen O'Brajan, što je iskoristila kao još jedan pseudonim. "Vengeance in Death", J.D. Rob: "Vengeance in Death" je roman najbolje prodavanog serijala "In death", koji je napisala Nora Roberts, pod pseudonimom J.D. Rob. Poznata po romanima "Tribute", "Angels Fall" i "Montana Sky", i otvorena po pitanju svog alter ega, Nora Roberts željela je priliku da dođe do novih i različitih grupa čitalaca. Ona je takođe koristila pseudonime Sara Hardesti i Džil Marš. "Giant's Bread", Meri Vestmakot: Ako ste pročitali "Deset malih crnaca", "Ubistvo u Orijent ekspresu", ili "Smrt na Nilu" Agate Kristi, čitali ste zapravo radove Meri Vestmakot. Kristijeva je napisala "Giant’s Bread", zajedno sa još pet drugih romana pod pseudonimom, jer su bili daleko od onoga što je pisala tipično za njene fanove. Njena kćerka je izjavila da su romani pod pseudonimom Meri Vestmakot koji nisu imali srećne krajeve ipak zadržali glas njene majke. Ben Akiba Čuveni srpski književnik Branislav Nušić (1864-1938), osim pod svojim imenom, pisao je i pod pseudonimom Ben Akiba. Nušić je bio plodan pisac, poznat po svom upečatljivom humoru. Pisao je o ljudima i njihovoj često duhovitoj prirodi. Njegove bezvremenske komedije "Gospođa ministarka" i "Narodni poslanik" i nakon toliko dugo vremena rado su izvođene na daskama koje život znače i napune pozorišta do posljednjeg mjesta kada god se izvode. Po njegovim knjigama snimljen je i veliki broj filmova, među kojima su i "Sumnjivo lice" i "Pokojnik". nezavisneRazmisli dva puta pre nego što otvoriš usta |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Pseudonim Pon 22 Dec - 12:39 | |
| Priča o književnim pseudonimima, iz ovih ili onih razloga - uvijek je zanimljiva. Da pisac izmisli svoje ime može biti motivisan različitim stvarima. Nekada željom da i samo ime bude njegova kreacija, a ne dar od nekoga, ali, katkad postoje i drugačiji razlozi - jedan bi mogao biti i neravnopravnost žena kroz istoriju. Imamo, naime, brojne primjere dama koje su kada krenu da pišu uzimale muško ime. Neki pisci skraćivali su imena kako bi bila zvučnija, a neki su ih izmišljali kako bi iz ovih ili onih razloga zaštitili svoje bližnje. Pogledajmo kroz neke od slavnih primjera ovoga književnog običaja - kakvih je sve bilo motiva i - izbora. S druge strane, u nekim slučajevima književni pseudonimi postajali su toliko slavni i poznati, da malo ko zna da su - izmišljeni. Ipak, provjerite kako su se zvali Pablo Neruda, Džordž Orvel, Džordž Eliot, Volter, Mark Tvejn, Džozef Konrad... Jedrenje na rijeci Orvel Mnogi čitataoci upoznati su s činjenicom da je ime Mark Tvejn zapravo književni pseudonim pod kojim je svoje knjige objavljivao Samjuel Langhorn Klemens. Drugi popularni američki pisac, Džek London takođe je pisao pod pseudonimom. Tvorac Bijelog očnjaka, i Martina Idna, rođen je kao Džon Grifit. Ponajbolji dramski pisac svoje generacije, Tenesi Vilijams (Tramvaj nazvan želja, Noć iguane, Mačka na usijanom limenom krovu) zvao se Tomas Lanije Viliajms III. Tomas Lejni Vilijams
Pisac jedne od najpopularnijih knjiga za najmlađe, Luis Kerol, tvorac “Alise u zemlji čuda” takođe se odlučio za - izmišljeno ime. Iako ime Luis Kerol zvuči 'očaravajuće engleski' američkoj publici, Čarls Latvidž Dodžson još je 'zvučnije'. Dodžson je usvojio svoje drugo ime Luis Kerol 1856. zato što je navodno bio preskroman i nastojao je zadržati privatnost. Kad su na njegovu kancelariju u Oksfordu počela stizati pisma naslovljena na Kerola, odbijao ih je, kako bi zadržao vjerodostojnost. Ime koje će krasiti njegova remek-djela odabrao je izdavač na listi od nekoliko ponuđenih pseudonima. Poljski pisac Józef Teodor Konrad Korzeniovski počeo je objavljivati romane u kasnim godinaima, a budući da je za strano tržište bilo zahtjevno pohvatati toliko imena, odlučio se za englesku, jednostavniju verziju originalnog imena. Poljski intelektualci osuđivali su ga za taj 'šamar' domovini i nasljeđu, a nije pomogla ni činjenica da je preuzeo englesko državljanstvo i objavljivao na engleskom. Pisac je objasnio: 'Poznato je da sam Poljak i da je Józef Konrad moje krsno ime, koje sam kasnije koristio i kao prezime, kako stranci ne bi iskrivili moje pravo ime i prezime. Ne čini mi se da sam bio nevjeran domovini time što sam pokazao da mogu biti dobar vojnik poput Engleza te da im mogu nešto vrijedno prenijeti na njihovom jeziku.' Erik Artur Bler pripremao se objaviti prvu knjigu “Niko i ništa u Parizu i Londonu”, pa je zaključio da ne želi osramotiti svoju porodicu iznošenjem u javnosti svojih doživljaja života u krajnoj bijedi i siromaštvu. Odabrao je ime Džordž Orvel koje je reflektovalo njegovu ljubav prema engleskoj tradiciji i prirodi. Naime, Džordž je svetac zaštitnik Engleske, a rijeka Orvel bila je popularno mjesto za jedrenje, koje je pisac često posjećivao. Kad je jedan pseudonim - malo Ipak, možda je najneobičniji primjer pisca koji daje sebi ime, najveći portugalski moderni pjesnik - Fernando Pesoa. On je, naime, imao mnoštvo pseudonima, odnosno u takvom slučaju pravilo je reći - heteronima. Pažljivi biografi ističu da je objavljivao pod više od sedamdeset imena. Pesoa se poigravao - znao je polemisati sa svojim heteronimima... Ipak, među svim silnim (izmišljenim) imenima najpoznatija su tri: Alberto Kaeiro, Alvaro de Kampos i Rikardo Reiš. Čileanski nobelovac i pjesnički velikan - pisac “100 soneta o ljubavi”, Pablo Neruda rođen je kao Rikardo Elieser Neftali Rejes Bazoalto. Biografi kažu da je od malena imao veliko zanimanje i strast prema književnosti, ali kako njegov autoritativni otac to nije podržavao mladić se odlučio za - pseudonim. Kad je počeo objavljivati poeziju, morao je sakriti svoje pravo ime kako ne bi naljutio oca. Odabrao je pseudonim Pablo Neruda kao posvetu češkom pjesniku i pripovjedaču Janu Nerudi (Malostranske priče). Kasnije je u potpunosti usvojio svoj pseudonim i nikad se više nije potpisivao ili predstavljao pravim imenom. Kontroverzni italianski pisac (Koža) Kurcio Malaparte zamijenio je svoje krsno ime Kurt Zukert, jer mu nije zvučalo dovoljno italijanski. Najpopularniji italijanski prozaik druge polovine dvadesetog vijeka, Alberto Moravija (Ravnodušni, Rimljanka) rođen je kao Alberto Pinkerle. Italo Zvevo, veliki tršćanski pisac, tvorac “Zenove sviejsti”, rođen je kao Etore Šmic. Odabirajući pseudonim htio je da spoji dvije kulture koje su ga formirale, pa se zato odlučio za ime Italo i prezime Zvevo, što je italijanski naziv za Švabe, odnosno Njemce. Muško ime za spisateljice Još u devetnaestom vijeku gotovo je nemoguće bilo objavljivati pod pravim imenom, ako ste žena, naravno, a da vas se ozbiljno uzme. Zato neke od najpoznatijih muških pseudonima koje su koristile spisateljive imamo baš u tom vremenu. Slavna i harizmatična Žorž Sand (1804 - 1876) rođena je kao Oror Dipon. Ipak, odabrala je ime koje zvuči kao muško. Slična sudbina je zadesila i englesku spisateljicu Meri En Evans (1819 - 1880), koja je svoje uspješne romane - “Sajlaz Marner” i “Vodenica na Flosi” objavila pod imenom koje ne zvuči nimalo ženski - Džordž Eliot. Da se stvari nisu mnogo pomjerile ni u dvadesetom vijeku govori slučaj izuzetne danske spisateljice Karen Bliksen (čiji život je poslužio kao osnova za film “Moja Afrika” sa Meril Strip u ulozi slavne spisateljice). Ona je dio svog književnog opsua objavila pod muškim imenom - Isak Dinesen. Bliksen
Jedan vrlo svjež primjer pokazuje da ni dvadeset prvi vijek nije lišen - sličnog rezona, kada je riječ o uspješnim spisateljicama, mada, je doduše, sada sve to malo više - zamaskirano. Izdavač Džoan Rouling, nije bio siguran da će ciljana publika njenih knjiga o Hariju Poteru, dakle dječaci koji ulaze u adolescenciju, biti pretjerano zainteresirana za priče 'veće od života', o mračnim čarobnjacima i školi magije, ako saznaju da ih je napisala - žena. Stoga ju je zamolio da napiše samo nedefinirane inicijale umjesto punog imena. Rouling nije imala krsno ime, pa ga je za tu priliku, konstruisanja prijemčljivog fantasy pseudonima, posudila od svoje bake Ketlin. Nuša postaje Nušić Na južnoslovenskom književnom prostoru praksa uzimanja pseudonima nije bila toliko uobičajena kao u drugim djelobvima Evrope, ali, to ne znači da nije bilo pseudonima. Ipak, ovdje su, i dalje, po pseudonimima poznatiji revolucionari nego li pisci. Ipak, valja se prisjetiti da je srpski boemski pjesnik i vječiti antimalograđanski pobunjenik, Rade Drainac rođen kao Radenko Jovanović. Možda najpoznatiji pseudonim pripadao je najvećem srpskom komediografu, Branislavu Nušiću (Gospođa ministarka, Dr) koji je rođen pod egzotičnim cincarskim imenom Alkibijad Nuša. Prežihov Voranc, nekada nezaobilazno ime svih školskih lektira u SFRJ, nosio je građansko ime - Lovro Kuhar. Naravno, ovo je samo dio i više nego brojnih primjera književnih pseudonima. Nismo spomenuli Maksima Gorkog koji je rođen pod imenom Aleksej Pješkov. Japanac Jukio Mišima, uspješni pisac i neuspješni pučista zapravo se zvao - Kimitake Hiraoka... Na koncu, možda je najmudrije, kao i u mnogim drugim situacijama, prizvati Šekspira - Zbilja, što je ime. Ruža bi jednako mirisala i da se ne zove tako... Volter je želio da zaštiti bližnje Kad je Fransoa Mari Arue bio zatvoren u zloglasnoj tamnici Bastilje, napisao je predstavu. Kako bi simbolički označio svoj prekid s prošlim životom, posebno sa porodicom, kojoj nije htio donijeti nove probleme zbog svojih političkih stavova, potpisao ju je s imenom koje će zadobiti golemu slavu i poštovanje - Volter. Veliki pisac i filozof, lucidni kritičar društva učinio je da taj pseudonim postane i pridjev. Kad nekome kažete da misli ili piše volterovski zasigurno ste mu dali lijep kompliment. Najslavniji francuski dramski pisac Molijer rođen je kao Žan Batist Poklen. Uz Flobera i Balzaka, najveći prozaik XIX vijeka u francuskoj književnosti, pisac genijalnih romana Crveno i crno i Parmski kartuzijanski manastir, Stendal takođe je odabrao svoje ime. Rođen je kao Mari Anri Bejl. Jedan od najslavnijih pseudonima u francuskoj modernoj književnosti pripada velikom pjesniku, nobelovcu Sen Džon Persu. Ipak, većina ljubitelja njegovih čudesnih “Morekaza” zna da se prije proslavljenog pjesničkog imena, “građanski” zvao - Aleksis Leže. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Pseudonim Pon 22 Dec - 12:43 | |
| Iako pisci žive od svojih slavnih i uspješnih imena, neke knjige radije objavljuju pod pseudonimima. Razlozi sežu od zaštite privatnosti i mogućeg političkog progona do smanjenja rizika neuspjeha. Sljedeći veliki pisci objavili su zanimljiva djela pod lažnim imenima: Agatha Christie Napeti krimići Agathe Christie osvojili su čitatelje diljem svijeta, a njezino ime asocira nas upravo na napete romane i nenadmašnu Miss Marple. No, "kraljica krimića" ima i romantičnu stranu - pod pseudonimom Mary Westmacott napisala je ukupno šest romantičnih priča, među kojima su "Ruža i tisovina" i "Teret". Stephen King Na temelju njegovih romana snimani su blockbusteri, njegovi hororci prevedeni su na 40 jezika i prodani u više od 400 milijuna primjeraka. Kako bi utvrdio stoji li iza uspjeha isključivo njegovo slavno ime, Stephen King je između 1977. i 1985. knjige objavljivao pod imenom Richard Bachman. Pod pseudonimom je u tom razdoblju napisao sedam komercijalno uspješnih romana (Rage, The Long Walk, Roadwork, The Running Man, Thinner). Kasnije je kolekciji Richarda Bachmana dodao hitove The Regulators i Blaze. Godine 1972. je za potrebe jedne kratke priče u muškom magazinu uzeo pseudonim John Swithen. Nora Roberts Dramatične ljubavne priče specijalnost su Nore Roberts čije su knjige redovito bestselleri i zauzimaju prva mjesta New York Timesa. Kako bi se iskušala u drugim žanrovima, kreirala je pseudonim J.D. Robb (inspirirana imenima svojih sinova Dan i Jason). Pod pseudonimom je napisala nekoliko SF krimića u kojima glavnu ulogu ima policajka Eve Dallas, a radnja je smještena u New York u 21. stoljeću. Samuel Langhorne Clemens Ako se pitate o kome se radi, Samuel Langhorne Clemens poznatiji je pod pseudonimom Mark Twain. Američki književnik koji je, između ostalog, napisao "Pustolovine Toma Sawyera" i "Pustolovine Huckleberry Finna", na početku karijere objavljivao je priče pod raznim imenima. Izraz Mark Twain na rijeci Mississippi se inače koristi za označavanje dubine (dva hvata duboko). Truman Streckfus Persons Truman Streckfus Persons također je kao autor poznatiji po svom pseudonimu. Truman Capote napisao je klasike "Doručak kod Tiffanyja" i "Hladnokrvno ubojstvo". |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Pseudonim Sub 13 Jun - 9:33 | |
| Prvi koji je koristio pseudonim bio je Ksenofont, atenski povjesničar koji se početkom 4. st. pr. Kr. potpisao kao Temistogen, sin pravde, iz Sirakuze. I otovorio Pandorinu kutiju pseudonima. Alexander Dumas Otac ili Pere kako ga pišu u domovini zapravo je rođen Dumas Davy de la Pailleterie, a “tata” Pinocchia je Carlo Lorenzini kojeg znamo kao Carla Collodija. François Marie Arouet? Voltaire. Kada su ga strpali u Bastillu u ranim 1700.-ima napisao je komad. Kako bi označio prijelomnu točku u svom životu, razvrgnuo sa svim lošim navikama iz prošlosti, osobito s obitelji, potpisao se kao Voltaire. A ime dolazi od Arouert, mlađi. Obiteljsko je prezime uzeo i inicjale od le jeune – Arouet l(e) j(eune) i anagramom došao do – Voltaire. “L” u “j”, te “u” u “v”. Eric Arthur Blair nije htio osramotiti obitelj kada je pisao o svom siromaštvu u knjizi “Gore dolje po Parizu i Londonu”. George Orwell je odabrao jer je volio tradicionalni engleski pejsaž. George je svetac zaštitnik Engleske a rijeka Orwell, populatno mjesto za jedrenje bilo je mjesto koje je volio posjećivati. Jacques Anatole François Thibault? Anatole France. Marie-Henri Beyle? Stendhal kojeg smatraju jednim od najoriginalnijih i najkompleksnijih pisaca prve polovice 19. stoljeća imao je mnogo, mnogo pseudonima – dvjestotinjak! Stendhal je uzeo po ruskom gradiću koji je nekada bio poznat po maškarama i karnevalima, po drugima po njemačkom..Dominique mu je bio jedan od najdražih pseudonima. John Griffith London je Jack London, Solomon Bellows je skratio ime na Saul Bellow, a Lev Davidovič Bronštejn je Lav Trocki. Daniel Handler je Lemony Snicket a Danil Ivanovič Juvačov je Harms. Proučavatelji su iznijeli nekoliko verzija porijekla pseudonima povezujući ga s engleskim, njemačkim, francuskim, hebrejskim jezikom, te sanskrtom. U piščevim je rukopisima više od 40 pseudonima (Hharms, Haarms’, Dandan, Karl Ivanovič Šusterling, Čarms, Horms, Šardam.i drugi) a Harms je smislio u srednjoj školi. Ni John le Carre nije ime, već pseudonim – ime mu je David John Moore Cornwell. Mary Ann Evans je George Eliot i s tim je imenom ušla u kjnjiževnost a s esejom “Silly Novels by Lady Novelists”. Nije željela da joj pisanje ima spol i da je itko ocijenjuje kao ženskog pisca. A, željela je i sakriti aferu koju je imala s oženjenim muškarcem. Kada je objavljena njena prva knjiga, “After Adam Bede” i postigla uspjeh, objavila je tko je. Nije utjecalo na popularnost pa je poslije objavila još šest knjiga podjedako rado čitanih. Currer, Acton i Ellis Bell zapravo su sestre Brontë, Charlotte, Emily i Anne da bi izbjegle kritike kako je to što pišu “žensko” pisanje. Prvo su objavile “Pjesme”Charlotte je ljutito napisala kritičaru kada se otkrilo da je ona iza pseudonima:”Za vas ja nisam ni muškarac ni žena već samo autor – i to je jedini standard po kojem trebate ocijenjivati moje djelo, jedino po čemu mogu prihvatiti vaš sud.” Charles Lutwidge Dodgsonuzeo je ime Lewis Caroll. Prvo je latinizirao svoje ime u Carolus Ludovicus pa ga preveo na engleski – Carol Lewis i okrenuo redoslijed. Razlog je bila skromnost i željda da zaštiti svoj privatni život. Nekoliko je verzija imena bilo a ovo pod kojim ga poznajemo izabrao je izdavač Dodgson. Jedan od najdražih pjesnika svakako je Pablo Neruda za kojeg će mnogi reći kako je napisao naljepše ljubavne stihove. Njegov otac zabranio mu je baviti se pisanjem, smatrao je to bezveznim poslom pa je Neftalio Ricard Reyes Basoalta postao Pablo Neruda. Tako je Neftalio koji je od malena pisao, morao naći neko ime kako tata ne bi vidio da piše. Pablo Neruda odabrao je u čast češkog pjesnika Jana Nerude a poslije je promijenio i službeno postao – Pablo Neruda. Sa ženama književnicama uzimanje drugog imena imalo je drugi razlog. Necijenjene kao pisci uzimale su pseudonime kako Žensko ime ne bi imalo utkecaja na procjenu. Tako je Amandine-Aurore-Lucile Dupin postala George Sand. “Zima u Majorci” objavljena 1855. napisala je George Sandaka Amantine Lucile Aurore Dupin koja je s piscem Julesom Sandeauom surađivala na svojoj knjizi. Tako je nastala George Sand. Valjda svako dijete u Americi zna da je Samuel Langhorne Clemens pravo ime Marka Twaina koji je, kao i mnogi, na početku karijere objavljivao pod raznim imenima. Zgodno je da je ” Mark Twain” na rijeci Mississippi označavao dubinu – dva hvata dubine. Truman Streckfus Persons zapravo je pravo ime Trumana Capotea a Isaac Asimov pisao je kao Paul French. Često se događalo da su prvu knjigu objavili pod nekim drugim imeno, na primjer Michael Crichton je prvu knjigu objavio kao John Lang. Neki su malo promijenili ime – Daniel Foe u Defoe, Napeti krimići Agathe Christie poznati su ali kada se htjela okušati u romantičnim pričama izabrala je ime Mary Westmacott i napisala šest romantičnih priča. Nije drugačije bilo ni s Karen Blixen koju je svijet upoznao pod imenom Isak Dinesen a pisala je i kao Tania Blixen, Osceola i Pierre Andrézel. Današnja kraljica ljubavnih romana Nora Roberts pisala je SF krimiće kao J.D.Robb (spojila je početna imena svojih sinva) Posljednji je primjer Joanne Rowling koja je dodala Kathleen pa imena skratila u – J.K.Rowling. Razlog je bojazan nakladnika da će teško prodati knjigu o nekakvom čarobnjaku koji je napisala žena. Nedavno je podigla buku jer je izašao roman koji je napisao Robert Gallbright da bi se s još većom bukom otkrilo da je Robert zapravo JK. Stephen King je kao Richard Bahman objavo “Regulators” jer je želio da mu izdavači prihvate dvije knjige godišnje misleći kako može objavljivati samo jednu pa je između 1977. i 1985. knjige objavljivao kao Bachman. Čehov je pisao kao Antoša Čehotne, Aleksej Maksimovič Pješkov je Gorki a Moliere je Jean-Baptiste Poquelin. Maksim Gorki ili Jegudi Hlamida zove se Aleksej Maksimovič Pješkov a Dickens je pisao kao Boz a to je ime koristio i Raymond “Boz” Burrell. Joseph Conrad je svoje ime promijenio što je možda i shvatljivo jer zove se: Józef Teodor Konrad Nalecz Korzeniowski. Poljak je počeo objavljivati svoja djela krajem 1800e i anglizirao je svoje ime. Neki su ga zemljaci napali da time ne poštuje svoju poljsku domovinu i nasljedstvo čak i kada je postao britanskim građaninom i pisao samo na engleskom. Korzeniowski je objasnio:”Svima je poznato da sam Poljak i da su moja imena Józef Konrad a koja sam kasnije koristio prvo kao ime a drugo kao prezime a kako stranci ne bi izmijenili moje ime… Meni ne izgleda da sam nevjeran svojoj domovini dokazujući Englezima da gospodin iz Ukrajine (bio je etnički Poljak rođen na bivšoj poljskom teritoriju koju je kontrolirala prvo Ukrajina a poslije Rusko carstvo) može biti podjednako dobar mornar kao što su oni, a ima nešto i u tome da im se to kaže na njihovom jeziku.” Vladimir Nabokov je pisao kao Vladimir Sirin, a njemački je pisac svoje ime Georg Friedrich Leopold Freiherr von Hardenberg skratio ime na Novalis. Francuski nobelovac Sully Prudhomme je zapravo René François Armand Prudhomme. Najgori je razlog svakako progon književnika pa je, kako smo već pisali, Erich Kästner s dolaskom nacista na vlast postao nepoželjan pisac. Pisao je kao Melchior Kurtz, Robert Neuner i Berthold Bürger. Ako neznate tko je Alberto Pincherle, reći ćemo poznatije prezime, Moravia. Anne Rice je zapravo Howard Allen Frances O’Brien ali i Anne Rampling and A.N. Roquelaure. Boris Akunin je rođenjem Grigory Shalvovich Chkhartishvili C.S.Forester koji je napisao romane o kapetanu Horatiu Hornbloweru i slavnu Afričku kraljicu zvao se Cecil Smith a C.S. Lewis objavljivao je i kao Clive Hamilton. Sjajna spisateljica i autorica scenarija Diablo Cody zove se Brook Busey a Dr Seuss je Theodor Seuss Geisel. Eckhart Tolle je zapravo Ulrich Leonard Tolle a mnogi su se šalili da je Erika Leonard rođena kao Erika Mitchell morala izmisliti pseudonim E.L.James zbog objavljivanja “Pedeset nijansi sive”. Gabriela Mistral rođena je kao Lucila Godoy Alcayaga a Guillaume Apollinaire je Wilhelm Albert Włodzimierz Apolinary Kostrowicki. Harold Robbins je rođen kao Harold Rubin, Irwin Shaw kao Irwin Shamforoff a Italo Svevo kao Aron Ettore Schmitz. Paul Èluard zapravo se zvao Eugène Grindel a Tristian Tzara Sami Rosenstock. Toni Morrison je Chloe Anthony Wofford a Julia Quinn je Julia Pottinger. Nicci French je Nicci Gerard i Sean French a Sapphire je zapravo Ramona Lofton Saki ima ime, a glasi Hector Hugh Munro. Sylvia Plath koristila je Victoria Lucas a Jesenjin Sergej Molot. Francois Rabelais je od imena i prezimena napravio anagram – Alcofribas Nasier i tako se potpisivao. Oscar Fingal O’Flahertie Wills Wilde je skratio ime u Oscar Wilde. Neki su uzeli majčina imena kao David Benioff koji je rođen kao Friedman. Benioff je majčino djevojačko prezime. Danas omiljeni Jo Nesbo prvi je roman objavio pod pseudonimom jer je u Norveškoj već bio poznat kao glazbenik i nogometaš pa je mislio da ga neće ozbiljno shvatiti kao pisca. A kod nas? Koliko Vam srce želi pseudonima, šifri… Stanko Vraz je zapravo Jakob Frass i prvo je koristio pseudonim samo za pisanje da bi na kraju uzeo to ime kao svoje. Pisao je i kao Nenad Bezimenović i Jakob Rešetar. Antun Branko Šimić koristio je mnoga imena: Slavče, Antun Šimić, Ante Šimić, Antun B. Šimić, A.B. Šimić, Hercegovac, Branko Zvonković, Drinovci, Fran Galović kao Gledalac, Hrvatski đak, Samotni putnik i sa mnogo šifri. Eugen Kumičić je pisao kao Jenio Sisolski, a Ksaver Šandor Gjalski je zapravo Ljubomil Tito Josip Franjo Babić koji je uzeo ime djeda po mami a Martin Lipnjak bio je pseudonim Gustava Krkleca. Janus Panonius je Ivan Česmički Dragutin Tadijanović pisao je kao Margan Tadeon i Lem Kamen a Mijo Mirković je pisao kao Mate Balota i takvog ga pamtimo. Gundulić je pisao pod speudonimom Mačica a Držić kao Vidra. Vesna Parun se prozvala Pave Versa, a Milutin Cihlar je bio Nehajev, Milutin Borišev ili Hajev, Alpha i Sincerus. Marija Jurić je novinarske tekstove i knjige objavljivala pod raznim imenima: Jurica Zagorski, Petrica Kerempuh, Iglica jer je bilo nepojmljivo da se žena bavi pisanjem. O novinarstvu da i ne govorimo. Pseudonim Zagorka uzela je iz ljubavi prema svome zagorskom puku. Prežihov Voranc je Lovro Kuhar.
Poslednji put izmenio Esti dana Sub 13 Jun - 9:41, izmenio ukupno 2 puta |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Pseudonim Sub 13 Jun - 9:34 | |
| Kada se otkrije, pseudonim obično postaje sastavni deo imena pisca ili sasvim zemni ime. Oblici pseudonima su anagram, kriptogram, prenonim (pisci čija su imena bila duga skraćivali su ih tako da su se potpisivali samo imenom, bez prezimena), hagionim, frazeonim (umesto potpisa upotrebljava se fraza: "Hroničar", ili "Amerikanac" - Dž. F- Kuper. Ovakav tip pseudonima češći je u novinarstvu nego u književnosti), čest je pseudandronim (iza muškog imena skriva se žena pisac Žorž Sand - Aurora Didevan, Džordž Eliot - Meri En Evans). Ime se skrivalo jer je vladalo ubeđenje da je nepristojno da žene pišu, ređi je pseudoginim (muškarac se potpisuje ženskim imenom: Klara Gazil - Prosper Merime). Pseudonim je poznat još u antici, u vreme humanizma veoma je omiljen: imena se latiniziraju i greciziraju (Neander - Neumann; Agricola - Bauer i sl.) U XVI i XVII veku pseudonim je moda i pravilo i upotrebljavaju ga skoro svi pisci, naročito u obliku - anagrama. U XIX veku pseudonim istiskuje pravo ime pisca tako da su mnogi i poznati samo pod izmišljenim imenom: Bomarše - Caron, Stendal - Anri Bejl. Danas su pseudonimi retki, obično ih upotrebljavaju mladi pisci da bi svojim novim imenom nešto sugerisali (Maksim Gorki, J. Grobarov). |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Pseudonim Sre 30 Nov - 14:20 | |
| Ko kaže da je najbolja umetnost ona koja se da videti samo na papiru ili na platnu? Ili u sjajno izvajanoj skulpturi? Sledećih četvoro umetnika su dokaz da je prava umetnost ona koja inspiriše ljude oko sebe i budi izvesne emocije, bez obzira na alate koji se koriste u njenom stvaranju. Arhitekta danju, Umetnica u ponoć
Hong Ji (Hong Yi), poznatija pod pseudonimom „Crvena“, je umetnica i arhitekta iz Malezije, za koju se kaže da voli da slika, ali ne četkicom. Ono što njen stil čini specifičnim je to da za izradu portreta koristi krajnje neobične materijale: od semenki suncokreta, preko otisaka kafe koje pravi dnom šoljice, sve do čarapa okačenih na bambusove štapove. I sve to postiže poigravajući se bojom i formom, stvarajući optičke iluzije. (doduše, ovde bih nekako stavila snimak, jer je kratak i mnogo interesantniji od samih slika ) Inpiraciju za ovakve projekte je našla u Šangaju, u atmosferi samoga grada. Ona tvrdi da ovim putem želi da iskaže svoja osećanja prema zemlji iz koje njena porodica potiče. „Slikajući“ portrete ikona kineskog kulturnog i političkog života, Hong Ji ne prestaje da nadahnjuje javnost svojom kreativnošću. Oblak od soli
Motoi Jamamoto (Motoi Yamamoto) je postao poznat po svojim instalacijama i skulpturama koje pravi od – soli. Bile one dvodimenzionalne ili trodimenzionalne, definitivno ostavljaju bez daha svojom veličinom, a količina strpljenja kojom raspolaže Jamamoto, kao i njegova posvećenost svakom detalju u radu sa ovako jednostavnim materijalom je zapanjujuća. So, kao i bela boja, u Japanu predstavljaju simbol pročišćenja, ali i žalosti. Jamamoto je počeo sa izradom ovih umetničkih dela nakon smrti svoje sestre, kako bi očuvao sećanje na nju. Danas se njegova dela mogu videti u mnogim galerijama, a na fejsbuk stranici jedne od njegovih izložbi se nalaze fotografije izrade jedne od najpoznatijih instalacija pod nazivom „Lebdeća bašta“.
Vodeni Baron
Vodeni Baron (Splash Baron) je pseudonim mladog umetnika Hung Vei Čen (Hung Wei Chen) koji ukrašava ulice u Melburnu, Australiji, veoma kratkotrajnim – ali ništa manje impresivnim – ilustracijama od vode. Naime, Čenovi jedini alati su mop i kofa sa vodom, pomoću kojih slika po pločnicima. Najčešći motivi su životinje, ali i pokoji portret.Na svojoj fejsbuk stranici, Baron priča o inspirativnom susretu sa jednim uličnim pevačem. Zadivljen efektom koji je pevačev glas imao na prolaznike, Čen se zapitao na koji način bi i on mogao da natera ljude da zastanu i uživaju u trenutku putem vizuelne umetnosti, što je dovelo do njegovog veštog oslikavanja ulice najobičnijom kofom vode. Čini se da je u ovoj ideji i uspeo, jer su vremenom blogeri širom sveta počeli da pišu o Baronu i njegovim jednostavnim, ali veoma kreativnim umetničkim delima Dama sa pticama
Diana Beltran Herera (Diana Beltran Herrera), kolumbijska umetnica, ima jednu od najpoznatijih serija skulptura koje nisu rađene nijednim tradicionalnim vajarskim materijalom, već – papirom. Na desetine vrsta ptica krasi njen portfolio, a telo svake od njih je prekriveno listićima papira nalik na perje, što dodatno pojačava njihovu verodostojnost „originalima“. Hererine ptice su raznih oblika, veličina, kao i većinom po uzoru na već postojeće vrste Herera koristi ograničen broj alata kako bi oživela svoje male papirnate skulpture, ponekad ih čak i fotografišući u prirodi, na drveću. Ovim putem želi da prikaže narušen odnos između čoveka i prirode u savremenom društvu. Koristeći prvenstveno papir za svoje skulpture, Herera oslikava promenu, kratkotrajnost i proces transformacije.
Ovaj sjajan tekst pripremila je Marijana Stojanovic. Hvala! |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Pseudonim Sre 30 Nov - 14:31 | |
| Malo se zna Benksijevom identitetu. Sigurno znamo da je potekao iz Bristola, dok se čak i o njegovom imenu spekuliše, pa tako u medijima možemo naći razne varijante: Robin Benks, Robert Benks, Robin Ganingam i slično. Ni jedna od varijanti nije potvrđena. Čak ni 2013. kada je navodno njujorška policija privela Benksija zbog vandalizma. O tome koliko Benksi dobro krije svoj identitet, govori i slučaj da je nepoznata osoba 2011. pokušala da na i-beju proda njegovo pravo ime (napisano na cedulji), a cena je bila više od tri i po hiljade dolara. Magazin Tajm je uvrstio Benksija u listu najuticajnijih ljudi 2010. godine, rame uz rame sa Stivom Džobsom i Barakom Obamom. Njegova dela kupuju holivudske zvezde za basnoslovne cifre. Ono što je neobično u celoj priči je što se grafiti u mnogim zemljama i dalje smatraju za dela vandala, a u najboljem slučaju društvo pomirljivo posmatra klince iz kraja koji se likovno izražavaju po fasadama zgrada. Iako su grafiti još u antici bili jedno od sredstava izražavanja javnog mnjenja, do danas se u velikoj meri na njih ne gleda sa preteranom naklonošću. Postavlja se pitanje kako je onda jedan crtač grafita dospeo do Metropoliten muzeja? Benksi je devedesetih godina, kada je počeo da se bavi grafitima, vodio stalnu trku sa vremenom zbog policije koja se starala da bristolski zidovi ostanu u svom izvornom stanju. Iz tog razloga je počeo da se bavi tehnikom stencil (trafaret) koja podrazumeva pravljenje šablona od kartona ili papira, preko koga se za vrlo kratko vreme može preći sprejom. Najpre je na delove koje je crtao počeo da dodaje detalje za koje je prethodno pripremao šablone. Kroz radove je kritikovao konzumerističko, kapitalističko društvo, a neki od njegovih radova su postali simboli popularne kulture poslednijih godina. 2004. godine Benksi je odštampao seriju novčanica od 10 funti ali je zamenio lice kraljice Elizabete licem princeze Dajane i natpis „Bank of England“ je promenio u „Benksy of England“. Iako je više nego očigledno da je u pitanju lažni novac, Benksi jeimao problem zbog ove epizode koja je protumačena kao pokušaj falsifikovanja jer je više osoba pokušalo da ovaj novac koristi za kupovinu. 2003. godine Benksi postavlja samoinicijativno svoje radove u mnoge poznate muzeje, pa čak i u Luvr. Neke od njegovih intervencija na poznatim slikama i doprinele stvaranju prepoznatljivog buntovničkog imidža, koji je postao poznat pod imenom „gerila grafit“. Primeri su Mona Liza sa smajlijem, intervencija na Vorholovom portretu Merilin Monro, kolica za market na Moneovim ljiljanima i mnoge druge. Postavljanje radova u muzeje poput Metropoliten muzeja u Nju Jorku, Britanskog muzeja u Londonu ili Luvra predstavlja jasnu poruku elitističke umetnosti i u pitanje autoritete pa i samu svrhu i namenu umetnosti. Na taj način Benksi pokazuje svoj razvojni put od buntovnog mladića koji „bombarduje“ zidove u kraju – do pravog konceptualnog umetnika! Ubrzo su zidovi postali preuski za ideje ovog umetnika, pa se on više ne ograničava na grafite: koristi najrazličitije načine da bi publici preneo svoje ideje. Jedna od najpoznatijih je prelomljena telefonska govornica koju je 2006. postavio u centar Londona. Crvene, rustične govornice, koje su jedan od prepoznatljivih simbola Londona. Benksijeva govornica je oborena, sa zabijenim budakom na sredini i crvenom bojom koja treba da simulira krv govornice. Vlasti su ubrzo uklonile govornicu, ali je britanska vodeća telekomunikaciona kompanija postavila govornicu u svoju zgradu kao simbol modernizacije telekomunikacija.
Nakon pokazanog uspeha u privlačenju pažnje javnosti na svoju uličnu umetnost, snimio je i dokumentarni film „Izlaz kroz prodavnicu poklona“. 2010. je Udruženje vašingtonskih filmskih kritičara ovaj film nagradilo za najbolji dokumentarni film.
Na Benksijevom oficijelnom sajtu je moguće pogledati i skinuti radove u visokoj rezoluciji bez naplate. Po rečima umetnika, tek sada kada je internet dostupan većini čovečanstva umetnost prestaje da bude buržoaska i elitistička, jer zaista svako sa dobrom idejom i pristupom internetu ima mogućnost da se afirmiše kao umetnik. Uprkos tome što cene njegovih radova postaju sve veće i veće, Benksi i dalje pamti svoje početke i odakle potiče, pa ima sjajne gestove, kao što je, na primer, njegovo prodavanje radova za 60 dolara na ulici. Ovi radovi se inače prodaju za stotine hiljada evra na aukcijama!
Novinar Maks Foster je skovao termin „Benksijev efekat“ kojim opisuje značaj Benksijevog uspeha za popularizaciju ulične umetnosti. Benksija u tom smislu možemo posmatrati kao Robina Huda umetnosti, koji je umetnost oteo od društvene elite i vratio je običnom čoveku.
Tamara nikada ne pokušava da opiše sebe u jednoj rečenici kao što je ova. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Pseudonim Pet 4 Maj - 10:23 | |
| Svakodnevno se susrećemo s raznim numeričkim kodovima na koje smo toliko navikli da ni ne preispitujemo njihovo značenje. Otkrijte zašto je za grešku na internetu izabran baš broj 404, kod popularnog agenta Džejmsa Bonda 007, i zašto za pomoć zovemo 112.
007 je broj koji ne možemo čuti, a da ne pomislimo na fiktivnog i zgodnog britanskog špijuna, Džejmsa Bonda. Tvorac lika i originalne serije Džejmsa Bonda, Ian Fleming, bio je novinar i pisac koji je radio za britansku Pomorsko-obaveštajnu službu tokom Drugog svetskog rata.
Svog junaka nazvao je Džejms Bond po stvarnom naučniku koji je posmatrao ptice te je na njegovo ime naišao u knjigama, a nekako je odgovaralo karakteru lika kojeg je zamislio u glavi. Ubrzo je fiktivni Džejms Bond postao znatno popularniji nego njegov stvarni imenjak koji je zbog te krađe identiteta imao problema u britanskom aerodromu, gde su ga optužili da je falsifikovao svoje ime. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Pseudonim Pet 4 Maj - 10:23 | |
| Ipak, Fleming je svog Bonda obogatio neizostavnim numeričkim kodom - brojem 007, koji se temelji na 0070 što je bio kod koji je Nemačka dodelila nizu svojih tajnih poruka koje su naposletku dovele do čuvenog "Cimermanovog telegrama" - tajni kanal komunikacije koji su održavale Nemačka i Meksiko. Tim putem je Nemačka nagovarala Meksiko na uključenje u Drugi svetski rat, za slučaj da u njega uđe SAD, a i iznesen je nemački plan potopa američkih brodova nemačkim podmornicama. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Pseudonim Pet 4 Maj - 10:23 | |
| Slavna internet 404 greška Svakom je korisniku interneta poznata je omražena fraza "Eror 404:Page not found" (Greška 404:Stranica nije pronađena" koja se pojavi ako je link prekinut ili internet veza nije dostupna. Glasnine govore kako je kod 404 osmislila grupa mladih naučnika koji su i započeli internet, a radili su u CERN (Evropskoj organizaciji za nuklearna istraživanja). U sobi pod brojem 404 imali su centralnu internet bazu podataka, a odatle su ručno tražili i slali podatke iz centralne baze. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Pseudonim Pet 4 Maj - 10:24 | |
| Baza podataka je rasla u veličini, a ljudi su uskoro počeli potraživati dokumente s pogrešnim imenima. Čim bi se to dogodilo, naučnici bi odgovarali jednostavnom frazom - Soba 404:Dokument nije pronađen. Nakon što je internet postao automatizovan, naučnici nisu više ručno morali da odgovaraju na greške, već je umesto toga server automatski odgovarao porukom 404.
Druga teorija glasi da je do 404 greške došlo od HTTP kodova koji označavaju greške, pri čemu brojka 4 označava grešku klijenta, a u prevodu bi cela fraza značila "greška klijenta".
Daj pet! Izraz "daj pet" nastao je iz američke kulture (high five), najviše zbog filmova. Ovakva vrsta pozdrava potiče od bejzbol igrača los anđeleskih Dodžersa, Dastija Bejkera i Glena Berka, koji su se tako pozdravili nakon dobijene utakmice. Naime, Berk je krenuo s namerom da se rukuje, a Bejker je podignuo otvoreni dlan. Zbunjeni Berk nije znao što drugo da uradi, pa je pljesnuo njegov dlan svojim. Brojni sportisti su navodno tvrdili kako su oni ti koji su izmislili "daj pet", a jedan od njih je košarkaš Lemont Slits koji je profesionalno igrao 1960-ih. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Pseudonim Pet 4 Maj - 10:24 | |
| Ipak, postoje neki koji tvrde da je ovaj pozdrav puno stariji - čak i više hiljada godina. Na drevnim egipatskim crtežima mogu se pronaći ljudi koji imaju i životinjska obeležja, a ruke su im podignute u zrak kao da će međusobno "dati pet".
Zašto se zove 112? Ovaj međunarodni broj za poziv upomoć takođe nije slučajnost, već je standardizovan nakon preporuke Evropskog veća poštanske i telekomunikacijske administracije (CEPT) 1972. godine, a odobren je od strane Veća Evrope 1991. Ovaj broj odabran je jer sadrži različite cifre, budući da se na numeričkim tastaturama koje su danas univerzalne tako smanjuje rizik slučajnog odabira broja, npr. kada bi ga deca birala. Dokazano je da kada bi razni predmeti pritisli tastaturu, češće bi bio biran jedan te isti broj, nego sekvenca u kojoj su različiti.
(Express) |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Pseudonim Pon 26 Nov - 13:32 | |
| Najslavniji pseudonimi: Kako su se zvali Neruda, Orvel, Tvejn... Da pisac izmisli svoje ime može biti motivisan različitim stvarima. Nekada željom da i samo ime bude njegova kreacija, a ne dar od nekoga... Priča o književnim pseudonimima, iz ovih ili onih razloga - uvijek je zanimljiva. Da pisac izmisli svoje ime može biti motivisan različitim stvarima. Nekada željom da i samo ime bude njegova kreacija, a ne dar od nekoga, ali, katkad postoje i drugačiji razlozi - jedan bi mogao biti i neravnopravnost žena kroz istoriju. Imamo, naime, brojne primjere dama koje su kada krenu da pišu uzimale muško ime. Neki pisci skraćivali su imena kako bi bila zvučnija, a neki su ih izmišljali kako bi iz ovih ili onih razloga zaštitili svoje bližnje.
Pogledajmo kroz neke od slavnih primjera ovoga književnog običaja - kakvih je sve bilo motiva i - izbora. S druge strane, u nekim slučajevima književni pseudonimi postajali su toliko slavni i poznati, da malo ko zna da su - izmišljeni.
Ipak, provjerite kako su se zvali Pablo Neruda, Džordž Orvel, Džordž Eliot, Volter, Mark Tvejn, Džozef Konrad...
Jedrenje na rijeci Orvel
Mnogi čitataoci upoznati su s činjenicom da je ime Mark Tvejn zapravo književni pseudonim pod kojim je svoje knjige objavljivao Samjuel Langhorn Klemens. Drugi popularni američki pisac, Džek London takođe je pisao pod pseudonimom. Tvorac Bijelog očnjaka, i Martina Idna, rođen je kao Džon Grifit. Ponajbolji dramski pisac svoje generacije, Tenesi Vilijams (Tramvaj nazvan želja, Noć iguane, Mačka na usijanom limenom krovu) zvao se Tomas Lanije Viliajms III.
Tomas Lejni Vilijams
Pisac jedne od najpopularnijih knjiga za najmlađe, Luis Kerol, tvorac “Alise u zemlji čuda” takođe se odlučio za - izmišljeno ime. Iako ime Luis Kerol zvuči 'očaravajuće engleski' američkoj publici, Čarls Latvidž Dodžson još je 'zvučnije'. Dodžson je usvojio svoje drugo ime Luis Kerol 1856. zato što je navodno bio preskroman i nastojao je zadržati privatnost. Kad su na njegovu kancelariju u Oksfordu počela stizati pisma naslovljena na Kerola, odbijao ih je, kako bi zadržao vjerodostojnost. Ime koje će krasiti njegova remek-djela odabrao je izdavač na listi od nekoliko ponuđenih pseudonima.
Poljski pisac Józef Teodor Konrad Korzeniovski počeo je objavljivati romane u kasnim godinaima, a budući da je za strano tržište bilo zahtjevno pohvatati toliko imena, odlučio se za englesku, jednostavniju verziju originalnog imena. Poljski intelektualci osuđivali su ga za taj 'šamar' domovini i nasljeđu, a nije pomogla ni činjenica da je preuzeo englesko državljanstvo i objavljivao na engleskom.
Pisac je objasnio: 'Poznato je da sam Poljak i da je Józef Konrad moje krsno ime, koje sam kasnije koristio i kao prezime, kako stranci ne bi iskrivili moje pravo ime i prezime. Ne čini mi se da sam bio nevjeran domovini time što sam pokazao da mogu biti dobar vojnik poput Engleza te da im mogu nešto vrijedno prenijeti na njihovom jeziku.'
Erik Artur Bler pripremao se objaviti prvu knjigu “Niko i ništa u Parizu i Londonu”, pa je zaključio da ne želi osramotiti svoju porodicu iznošenjem u javnosti svojih doživljaja života u krajnoj bijedi i siromaštvu. Odabrao je ime Džordž Orvel koje je reflektovalo njegovu ljubav prema engleskoj tradiciji i prirodi. Naime, Džordž je svetac zaštitnik Engleske, a rijeka Orvel bila je popularno mjesto za jedrenje, koje je pisac često posjećivao.
Kad je jedan pseudonim - malo
Ipak, možda je najneobičniji primjer pisca koji daje sebi ime, najveći portugalski moderni pjesnik - Fernando Pesoa. On je, naime, imao mnoštvo pseudonima, odnosno u takvom slučaju pravilo je reći - heteronima. Pažljivi biografi ističu da je objavljivao pod više od sedamdeset imena. Pesoa se poigravao - znao je polemisati sa svojim heteronimima... Ipak, među svim silnim (izmišljenim) imenima najpoznatija su tri: Alberto Kaeiro, Alvaro de Kampos i Rikardo Reiš.
Čileanski nobelovac i pjesnički velikan - pisac “100 soneta o ljubavi”, Pablo Neruda rođen je kao Rikardo Elieser Neftali Rejes Bazoalto. Biografi kažu da je od malena imao veliko zanimanje i strast prema književnosti, ali kako njegov autoritativni otac to nije podržavao mladić se odlučio za - pseudonim. Kad je počeo objavljivati poeziju, morao je sakriti svoje pravo ime kako ne bi naljutio oca. Odabrao je pseudonim Pablo Neruda kao posvetu češkom pjesniku i pripovjedaču Janu Nerudi (Malostranske priče). Kasnije je u potpunosti usvojio svoj pseudonim i nikad se više nije potpisivao ili predstavljao pravim imenom.
Kontroverzni italianski pisac (Koža) Kurcio Malaparte zamijenio je svoje krsno ime Kurt Zukert, jer mu nije zvučalo dovoljno italijanski. Najpopularniji italijanski prozaik druge polovine dvadesetog vijeka, Alberto Moravija (Ravnodušni, Rimljanka) rođen je kao Alberto Pinkerle. Italo Zvevo, veliki tršćanski pisac, tvorac “Zenove sviejsti”, rođen je kao Etore Šmic. Odabirajući pseudonim htio je da spoji dvije kulture koje su ga formirale, pa se zato odlučio za ime Italo i prezime Zvevo, što je italijanski naziv za Švabe, odnosno Njemce.
Muško ime za spisateljice
Još u devetnaestom vijeku gotovo je nemoguće bilo objavljivati pod pravim imenom, ako ste žena, naravno, a da vas se ozbiljno uzme. Zato neke od najpoznatijih muških pseudonima koje su koristile spisateljive imamo baš u tom vremenu. Slavna i harizmatična Žorž Sand (1804 - 1876) rođena je kao Oror Dipon.
Ipak, odabrala je ime koje zvuči kao muško. Slična sudbina je zadesila i englesku spisateljicu Meri En Evans (1819 - 1880), koja je svoje uspješne romane - “Sajlaz Marner” i “Vodenica na Flosi” objavila pod imenom koje ne zvuči nimalo ženski - Džordž Eliot. Da se stvari nisu mnogo pomjerile ni u dvadesetom vijeku govori slučaj izuzetne danske spisateljice Karen Bliksen (čiji život je poslužio kao osnova za film “Moja Afrika” sa Meril Strip u ulozi slavne spisateljice). Ona je dio svog književnog opsua objavila pod muškim imenom - Isak Dinesen.
Bliksen
Jedan vrlo svjež primjer pokazuje da ni dvadeset prvi vijek nije lišen - sličnog rezona, kada je riječ o uspješnim spisateljicama, mada, je doduše, sada sve to malo više - zamaskirano. Izdavač Džoan Rouling, nije bio siguran da će ciljana publika njenih knjiga o Hariju Poteru, dakle dječaci koji ulaze u adolescenciju, biti pretjerano zainteresirana za priče 'veće od života', o mračnim čarobnjacima i školi magije, ako saznaju da ih je napisala - žena. Stoga ju je zamolio da napiše samo nedefinirane inicijale umjesto punog imena. Rouling nije imala krsno ime, pa ga je za tu priliku, konstruisanja prijemčljivog fantasy pseudonima, posudila od svoje bake Ketlin.
Nuša postaje Nušić
Na južnoslovenskom književnom prostoru praksa uzimanja pseudonima nije bila toliko uobičajena kao u drugim djelobvima Evrope, ali, to ne znači da nije bilo pseudonima. Ipak, ovdje su, i dalje, po pseudonimima poznatiji revolucionari nego li pisci. Ipak, valja se prisjetiti da je srpski boemski pjesnik i vječiti antimalograđanski pobunjenik, Rade Drainac rođen kao Radenko Jovanović. Možda najpoznatiji pseudonim pripadao je najvećem srpskom komediografu, Branislavu Nušiću (Gospođa ministarka, Dr) koji je rođen pod egzotičnim cincarskim imenom Alkibijad Nuša. Prežihov Voranc, nekada nezaobilazno ime svih školskih lektira u SFRJ, nosio je građansko ime - Lovro Kuhar.
Naravno, ovo je samo dio i više nego brojnih primjera književnih pseudonima. Nismo spomenuli Maksima Gorkog koji je rođen pod imenom Aleksej Pješkov. Japanac Jukio Mišima, uspješni pisac i neuspješni pučista zapravo se zvao - Kimitake Hiraoka...
Na koncu, možda je najmudrije, kao i u mnogim drugim situacijama, prizvati Šekspira - Zbilja, što je ime. Ruža bi jednako mirisala i da se ne zove tako...
Volter je želio da zaštiti bližnje
Kad je Fransoa Mari Arue bio zatvoren u zloglasnoj tamnici Bastilje, napisao je predstavu. Kako bi simbolički označio svoj prekid s prošlim životom, posebno sa porodicom, kojoj nije htio donijeti nove probleme zbog svojih političkih stavova, potpisao ju je s imenom koje će zadobiti golemu slavu i poštovanje - Volter.
Veliki pisac i filozof, lucidni kritičar društva učinio je da taj pseudonim postane i pridjev. Kad nekome kažete da misli ili piše volterovski zasigurno ste mu dali lijep kompliment.
Najslavniji francuski dramski pisac Molijer rođen je kao Žan Batist Poklen. Uz Flobera i Balzaka, najveći prozaik XIX vijeka u francuskoj književnosti, pisac genijalnih romana Crveno i crno i Parmski kartuzijanski manastir, Stendal takođe je odabrao svoje ime.
Rođen je kao Mari Anri Bejl. Jedan od najslavnijih pseudonima u francuskoj modernoj književnosti pripada velikom pjesniku, nobelovcu Sen Džon Persu. Ipak, većina ljubitelja njegovih čudesnih “Morekaza” zna da se prije proslavljenog pjesničkog imena, “građanski” zvao - Aleksis Leže.
|
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Pseudonim | |
| |
| | | |
Strana 1 od 1 | |
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
Ko je trenutno na forumuImamo 650 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 650 Gosta :: 3 Provajderi Nema Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 930 dana Pet 27 Sep - 15:38 Dvorana slavnih
Naj Avatar Haossa !
Kreja
Poslanici naj aktivniji nedelje |
|
Danas u 1:35 od Emelie
» Uz ovo kuliram
Danas u 1:29 od Emelie
» Jedna stara stvar
Juče u 23:17 od Emelie
» Uživo...
Juče u 22:44 od Emelie
» A malo bluesa?
Juče u 22:38 od Emelie
» Šta slušate dok kuckate na Haossu?
Juče u 22:35 od Emelie
» Šta trenutno slušate?
Juče u 22:27 od Emelie
» Pozdrav Haossu
Juče u 22:22 od Emelie
» Leonardo da Vinči
Sre 30 Okt - 12:57 od budan
» Edvard Hoper
Sre 30 Okt - 12:54 od budan
» Salvador Dali
Sre 30 Okt - 12:53 od budan
» Pablo Picasso
Sre 30 Okt - 12:51 od budan
» Claude Monet
Sre 30 Okt - 12:50 od budan
» Edvard Munch
Sre 30 Okt - 12:49 od budan
» Pesma za moju dušu
Pon 28 Okt - 1:54 od Emelie
» Pusti nešto osobi iznad
Pon 28 Okt - 0:11 od Emelie
» Joseph Lorusso
Sub 26 Okt - 10:16 od budan
» Johanes Vermer
Sub 26 Okt - 10:12 od budan
» Završava se na TOR
Pet 25 Okt - 14:39 od EROTIC MAN
» Kaladont na drugu reč
Pet 25 Okt - 14:37 od EROTIC MAN