|
| |
Autor | Poruka |
---|
neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Darko Balaš Čet 19 Apr - 20:10 | |
| Osječanin Darko Balaš Pjesnik, pisac, edukator, profesor, menadžer.. Darko Balaš, bard slavonske i ljubavne poezije, rođeni Osječanin i jedan od najpoznatijih pjesnika..
Osvajač prvog mjesta po izboru publike za pjesmu: "Voljeti nju bilo je lako" na natjecanju portala Književnost uživo u Rijeci. Osvojio je je drugu nagradu na natjecanje za ljubavnu poeziju: "Komadić srca", na portalu Pisci i njiževnost 2015. Isto tako, dobija nagradu za 3. mjesto na istom književnom portalu za svoju pjesmu: "Vrba". Njegovi uspjesi doveli su ga i do Hrvatske televizije, gdje je jedan od rijetkih pjesnika koji su čitali svoju poeziju gledateljima u cijeloj Hrvatskoj. Darko Balaš jedan je od najčitanijih pjesnika regije jer je na svojoj facebook stranici Poezija, tekstovi i pjesme ljubavi uspio okupiti gotovo 35 000 obožavatelja koji prate njegovu poeziju svaki dan.
**************************************** *********************************************
U carstvu lepih reci Čini se da su ljudi zaboravili koliko je poezija u stanju da daruje, da iznedri, da nagradi. Poezija se nepravedno našla na marginama javnog interesovanja, ustupajući mesto formama koje to ne zaslužuju. Jedan čovek je, preko društvenih mreža, uspeo da postavi poeziju na mesto koje joj pripada, a to je centralno. Darko Balaš, pesnik iz Osijeka, neumorni i plodni poeta, vraća poeziji davno izgubljeni zamah, davno zaboravljenu lepotu. Na radost više hiljada ljubitelja pisane reči, Darko Balaš neumorno objavljuje stihove prepune nadahnuća, stihove kojima promoviše ljubav, čežnju, romantiku, baš koliko i patnju, ranjivost, slabost.
Ljubav je Balaševa neiscrpna tema, ali on piše i o životu, ne odričući se svojih nemira, svojih vrtložnih emotivnih senzacija. Kada čitate njegove stihove, imate utisak kao da možete da ih udahnete, da imaju neki svoj život, izvan granica virtuelnog. Toliko su ubedljive, jer niču sa tla suštastvenog obilja. Po njegovom carstvu lepih izraza pleše svetlost, što im daje dodatni, vizuelni identitet. Žene se, pri čitanju Balaševe poezije, osećaju kao boginje, ustoličene na pijedestalu muških srca.
Svaki stih je oda ženi, ali i prožimanju koje ona ostvaruje sa muškarcem. Naslovi njegovih najnovijih pesama su „Poema o sudbini“, „Stari ljubavnici“, „Prošapući mi ime“, „Ptica slomljenih krila“, „Čarobni krug“.
Putevima života „Korak po korak, lagano, život poput staze teče. Krene u jutro, buja u danu, zastane u kasno veče. Jedino ljubav, tminu tera kad sumrak se spusti, jedino ona od svjetla je vodič kroz krajolik pusti„ — stihovi su iz pesme „Putevima života.“ Uprkos tome što stvara tek nekoliko godina, Darko Balaš je postigao punu pesničku zrelost, ali nam neprekidno stavlja do znanja da je njegovo inspirativno vrelo neiscrpno, da ćemo se iz njega napajati sve veličanstvenijim stihovima, ovenčanim uzdasima njegovih čitalaca.
Alternativa
Poslednji izmenio neno dana Čet 19 Apr - 20:35, izmenjeno ukupno 1 puta |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Darko Balaš Čet 19 Apr - 20:11 | |
| Spajanje...
Nosila je nešto čudesno u tim očima punim tajne. Nekakav praiskonski osmijeh koji govori kako je sreća jedino u razumijevanju koliko je čarolije skriveno u srcu žene, čarolije koja prebriše sve ružne stvarnosti i stvara svjetove jedine vrijedne življenja. Vidio sam u tom jednom pogledu sva tisućljeća borbe protiv muške gluposti koja je ženu željela pokoriti iz straha kako smo slabija karika u lancu stvaranja, kako su one same sebi dovoljne i kako smo tu kao pčele koje produžuju zauvijek čarobnu ljepotu cvijeta. Samo na tren, već sljedeće sekunde, nježnost, oprost i poziv na istraživanje zaiskrio je u tim zdencima beskarajne dubine, zajedno s diskretnim, blagim pokretom tih pupoljaka koje je nosila namjesto usana. Pupoljak se samo navlaš otvorio, nagovjestivši svu slatkoću nektara koji čeka kako bi potekao cijelim mojim bićem ako uspjem odsvirati pravu melodiju koja će ga nagnati na cvjetanje. Osjetila je, naravno, prepoznala želju u meni i glas joj je postao dublji, melodičniji u komunikaciji s prijateljicom, u igri koja traje od postanka. Ženinom srcu ništa ne može ostati skriveno, pa tako niti moja nespretna interpretacija neizanteresiranosti. Ona je znala kako više ništa ne postoji, samo poziv svemira koji muškarca pretvori u samo jednu misao koja odjekuje prostorom i koju njeni senzori bezgrešno detektiraju kao što suncokret bez razmišljanja zna u kojem smjeru potražiti sunce. Spajanje! Oduvijek i zauvijek, stvoreni smo za spajanje, stvoreni kako bi djelili puninu postojanja u dvoje. Stvoreni za te slatke rituale kojima spajanje činimo posebnim, jer ono to doista i jest. Oboje smo to znali, instiktivno i bez ikakvog napora. Osjetio sam poziv poput elektriciteta koji briše sve drugo što godinama nosim u sebi, zaboravio sve savjete, taktike i ljubavne izjave koje osiguravaju siguran zgoditak. Ostao sam potpuno gol i tako dječje nespretan. Sva mudrost na koju sam toliko ponosan i koju sam stjecao u misiji izgradnje najbolje verzije sebe, isčeznula je poput presahlog potoka koji preplavi bujica što se nakon dolaska proljeća spusti niz padine dotad smrznutih planina. I donese novi život, na početku predivan i nesiguran, a kasnije sve bujniji i pun svrhe. - Ddddobar dan - istisnuo sam nespretno, dok me bujica nosila sve bliže ušću njene duše, za kojim sam čeznuo kao ptica koja preleće tisuće kilometara u potrazi za mjestom spajanja - često dolazite ovdje?
Autor: Darko Balaš |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Darko Balaš Čet 19 Apr - 20:11 | |
| Kad jednom odem....
Kad jednom odem, pamti naše dane Što biseri su na božanskoj nisci Čitav život u jedno sjećanje stane Sami smo mu čuvari i pisci
Kad jednom odem, budi opet sretna Volim te, moju ljubav svemiri pamte Neka ti se osmjeh prikrade u predvečerja sjetna Srećo, duše se ne rastaju, zauvijek plamte
Kad jednom odem, na nebu zvijezdu potraži Onu, što svakog putnika domu vodi Znaj kako čuvam te, gore, na vječnoj straži Sve do zore, kad novi dan se rodi
Kad jednom odem, čuj pjesmu slavuja Neka te ona miluje do nekog novog sutra Pravog odlaska nema, život nanovo buja U beskrajnom plesu između noći i jutra
Autor: Darko Balaš |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Darko Balaš Čet 19 Apr - 20:12 | |
| Miriši proljeće...
Miriši proljeće na tvojim usnama od čuda Poći ću s tobom na putovanje....bilo kuda Uzmi me, jedino na tvojim usnama postojim Odvedi me u postelju od cvijeća, više se ne bojim
Lomili su me vjetrovi, tukle ledene kiše Obećao sam sebi, voljeti neću....nikada više Izgradit ću kule oko svjetla što u meni je zgaslo Još samo iskra ostala je, dok oko kula trnje je raslo
Sam, poput duha što divljim stazama luta Još samo odsjaj prošlosti što čeka kraj puta Molio sam anđele neka me negdje drugdje odnesu Izgubljen isplakao dušu, prokleo sudbinu u bijesu
Znaš li kako si spasila život, jedino ti, potpuno sama Donijela svježe jutro i sunce, kad već se spustila tama Miriši proljeće u slapu te tvoje nestvarne kose Rođen sam opet, smiju se zvijezde, k meni te nose
Autor: Darko Balaš |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Darko Balaš Čet 19 Apr - 20:15 | |
| U našem svemiru sami...
Slobodna, u noći, predaješ se tami... Ti i ja, u našem svemiru sami... Osjećam ti dušu u polumraku, Miris lavande pleše u zraku.
Nisam tu kako bih oteo tijelo, Želim ono što jesi, potpuno, cijelo. Svaki trag svjetlosti i topline, Iskru spajanja što u mraku sine.
Ne boj se, meni možeš sve reći, Šapnuti tiho što te vodi ka sreći, Ne brini, naše tajne skrivaju sjene, Sruši strahove, vjeruj u mene...
I stvarat ćemo priču, potpuno novu, Poslati svjetlost zvjezdanom krovu, Prepustiti svijet tragi-komičnoj drami, Ti i ja, u našem svemiru sami....
Darko Balaš |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Darko Balaš Čet 19 Apr - 20:15 | |
| VOLJETI NJU BILO JE LAKO…
Voljeti nju bilo je lako. Jednostavno, poput šapata proljetnog vjetra što se svjež poigrava po procvjetalim parkovima uvijek neuhvatljiv, uvijek tako duboko životan dok mami osmjehe nanovo probuđenih lica koje je zima svakodnevice pretvorila u bezlične fasade potpuno u skladu sa sivilom ulica bez svjetlosti. Došla je uz osmjeh, doplesala korakom želje čiji je korijen duboko posađen u djetinjstvu jednog povučenog dječaka i učinila da san već davno zaboravljen u čudnim stranputicama sudbine otpleše valcer ostvarenja u svakom zajedničkom susretu. I dječak je zaplesao, nestašni vjetar njene vedrine dodirnuo mu je srce i ono se ponovno rodilo odbacujući suvišnu i otežalu kožu opreza i ogorčenja, presvlačeći se u ruho čiste radosti koju može stvoriti jedino ljubav. Prepoznali su se, čovjek sa srcem dječaka i neuhvatljivi vjetar utekao iz kaveza strogih pravila i neizrecive dosade. I proslavljali su prepoznavanje smijehom koji dolazi jedino iz duša koje su slobodne i koje su željne potvrde jedne druge kroz zajedničko otvaranje onoj tankoj niti povezanosti koju imaju samo odabrani. U svijetu bezličnosti, nepovjerenja i zavisti oni su pjevali zajedno, dodirujući razdraganom pjesmom svako srce koje je bilo privučeno njima gravitacijom sreće koju su poput plime širili obalama dotad mrtvog prostora svuda oko njih. Siva mjesta postajala su čarobna, a dosada puste svakodnevice pretvorila se u raskošnu dvoranu najblistavijih balova koji odišu elegancijom, profinjenošću i stilom. Čovjek sa srcem dječaka blistao je dok je svoje oči ogledao u kristalnim zdencima njenih smaragda i sam postajući dragulj neprocjenjive vrijednosti utkan u nevidljivo ruho želje koja je postala stvarnost. Tada, skladao je pjesme divljenja tom proljetnom vjetru koji je u svom lutanju ipak osluhnuo na tren i zastao, privučen snagom stihova čija ljepota je razbila sve kaveze i pravila od kojih je vjetar želio umaći. Predivna žena shvatila je da vjetar njene duše nije običan i zatvoren besciljnom utrkom za ispunjavanjem nametnutih joj pravila i osmjehnula se čovjeku koji je prepoznao svu slobodu koju je tako iskonski željela. I tada, ona se osjećala slobodnom, najvrjednijom i drugačijom od svih drugih. Čovjek sa srcem dječaka koje može vidjeti jedino ljepotu bio je nešto sasvim novo, sasvim drugo što ju je nagnalo da zastane i napuni svoj vjetar snagom za sve vrhove koji mu priječe da nastavi svoj put. Svaki susret odisao je divljenjem, a dječak i vjetar plesali su još dugo sve dok proljeće nije napokon minulo, pretvorilo se u blijesak sunčanog ljeta i zarumenjelo se punim bojama jeseni. I tada, dok je jesen nevidljivim koracima tiho ustupala mjesto prvim ledenim prstima zime i dok su lica na ulicama postajala zamišljena i daleka, njihov ples je prestao, proljetni vjetar njenog srca odlutao je negdje u daljinu, a čovjek sa srcem dječaka vratio se svojim snovima. Možda mu u snu i uspije uloviti taj vjetar i zadržati ga u kutku srca kao sjećanje koje će istisnuti ozbiljnost svakodnevice i natjerati ga da se sjeti da život nije samo nesnošljivi teret problema. Osmjehnut će se tad i nastaviti dalje, uz misao koja razbija sivilo odrastanja i tiho mu šapuće: Voljeti nju bilo je lako. |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Darko Balaš Čet 19 Apr - 20:18 | |
| Minut do spasa....
Koraci se ne čuju od kiše što pada Ostavljamo tišinu ulicama grada Tiho, kao i sve što nestaje Jedino krik srca ne prestaje
Pognute glave, svatko na svoju stranu Samo nebo vidi ugašeno svjetlo u stanu Zašto sve ljubavi završavaju noću? Ne odlazi, zastani, još te hoću!
Zar ne čuješ kako tišina u meni plače? I kako te nikad nisam volio jače Zastani, okreni se, za minut će biti kasno Želim te, želim te, užasno strasno
Zovem te, nijemim urlikom bez glasa Još samo minut do spasa No šutim, sad samo tišina postoji Izgubljeni djelovi duše, zauvijek tvoji
Ponesi ih, meni ne trebaju više Niz lice mi plešu jesenje kiše Možda te sretnem kad jednom prestanu A olovni oblaci zauvijek nestanu
Autor: Darko Balaš |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Darko Balaš Čet 19 Apr - 20:19 | |
| Ona je vjetar....
Nerazriješiva misterija za sva vremena Jednostavno, ona je vjetar, ona je žena Stvorena da trpi, stvorena da voli Najvrijedniji predmet u životnoj školi
Krhka poput nježne strune violine Čeka pravu notu kad' iz oka sine Silna poput orkana što svjetove ruši Dođe nošena vjetrom i zauvijek ostane u duši
Eh, a vjetar pušta sudbini neka ga nosi Zaluta, skrene, no nikad' ljubav ne prosi Zauzdati ga ne možeš, pusti nek' leti Jedino tako, možda se umori, doma se sjeti
I tada, otključat će ti tajna, zaboravljena vrata Tamo mu je srce, skriveno iza dveri od zlata Tamo je sunce, tamo rađa se novi dan Dat' svrhu će jutru, čarolijom obojat' svaki san
Nerazriješiva misterija za sva vremena Jednostavno, ona je vjetar, ona je žena
Autor: Darko Balaš |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Darko Balaš Čet 19 Apr - 20:20 | |
| PJESMA LJUBAVNA…
Jesi li znala gdje putuju duše? I kako ih lovci ranjavaju i guše Kad’ si mi predala iskru kojom plamtiš Zaboravljaš li me, ili me pamtiš?
Znam, u pijesku vremena naši tragovi postoje Pronaći će ih oni koji sudbine kroje Zasuti ih zauvijek zvjezdanom prašinom Anđeli će plakati, shrvani tišinom
Neka ih moja pjesma k tebi vodi Jedino zajedno, duše se raduju slobodi Prevarili su te lovci, skrenuli s puta Od tada si zvijezda koja bespućem luta
Ćutim kako me tražiš kroz noći duge Ćutim kako te slamaju kajanja i tuge I zato pjevam, srcem, punoga glasa Ustani, bori se, do luke spasa
Pjesmu ljubavnu čak i svemiri čuju Čut ćeš ju i ti, kad svladaš oluju
Autor: Darko Balaš |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Darko Balaš Čet 19 Apr - 20:21 | |
| VOLI ME…
Voli me, kao snijeg zimu Voli me, kao oseka plimu Kao mjesec poljubac noći Prije nego sunce će doći
Voli me, kao nikada prije Voli me, duša to smije Kao vjetar što se predaje moru Dok u plesu čekaju zoru
Voli me, kao vatra plamen Voli me, kao tragatelj znamen Kao pero na vrelom tijelu Trag dodira za vječnost cijelu
Voli me, kao jutro rosu Voli me, kao livada nogu bosu Kao što sumrak voli dan Dok u zagrljaju tonu u san
Čuj pjesmu anđela i voli me Savršeno, kao stih rime
Autor: Darko Balaš |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Darko Balaš Čet 19 Apr - 20:22 | |
| DVA KORAKA DO NEBA…. 26. rujna 2017.
Zavoljeh te tako prokleto lako Na dva koraka do neba Znaj, netko je davno zapisao tako Treptaj oka sve je što treba
Dala si mi beskraj, na tren Vječnost u oazi osmjeha od čuda Znaj, ostat ću zauvijek njen Nektar vina, kad su pustinje posvuda
I pričaj…pričaj mi o svemu Pričaj kako svako lutanje ima kraj Znaj, ponekad i anđeo ima tremu Kad je na korak putu za raj
Volim to što nosiš duboko u sebi Tisuću zvijezda od čistog srebra Znaj, nikad ih oskrnavio ne bi Izdajom, podlim udarcem pod rebra
Ako odeš, ponesi i ovo malo duše Ako se bojiš, poslušaj šapat u noći Znaj, samo se vjerom zatvori ruše Pusti…pusti ljubav i ona će doći
Zavoljeh te tako prokleto lako Na dva koraka do neba Znaj, netko je davno zapisao tako Treptaj oka sve je što treba
Autor: Darko Balaš |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Darko Balaš Čet 19 Apr - 20:25 | |
| Ćutim te
Još dodir ti ćutim u slatkim noćima, Putujem žudnjom u sklopljenim očima, Prosipaš zvijezde po vatri želje moje, Uzmi dušu, uzmi srce, sve je tvoje.
Još kožu ti ćutim satkanu od svile Dok vrele ruke od svijeta su je krile I dah na jastuku od mojih snova Dok otvaraš mi vrata u svitanja nova.
Još kosu ti ćutim u slapu rasutu po meni, Taj beskraj čežnje u voljenoj ženi I predaju tvoju bez imalo straha, Napokon spremnu do poslijednjeg daha.
Još miris ti ćutim u svakom kutku biti, Razliven po rijeci kojom plivala si i ti. Nosila nas je maticom strasti tražeći more I iskrala se, krišom, pred svitanje zore. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:45 | |
| Koraci se ne čuju od kiše što pada Ostavljamo tišinu ulicama grada Tiho, kao i sve što nestaje Jedino krik srca ne prestaje
Pognute glave, svatko na svoju stranu Samo nebo vidi ugašeno svjetlo u stanu Zašto sve ljubavi završavaju noću? Ne odlazi, zastani, još te hoću!
Zar ne čuješ kako tišina u meni plače? I kako te nikad nisam volio jače Zastani, okreni se, za minut će biti kasno Želim te, želim te, užasno strasno
Zovem te, nijemim urlikom bez glasa Još samo minut do spasa No šutim, sad samo tišina postoji Izgubljeni djelovi duše, zauvijek tvoji
Ponesi ih, meni ne trebaju više Niz lice mi plešu jesenje kiše Možda te sretnem kad jednom prestanu A olovni oblaci zauvijek nestanu |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:46 | |
| Spajanje...
Nosila je nešto čudesno u tim očima punim tajne. Nekakav praiskonski osmijeh koji govori kako je sreća jedino u razumijevanju koliko je čarolije skriveno u srcu žene, čarolije koja prebriše sve ružne stvarnosti i stvara svjetove jedine vrijedne življenja. Vidio sam u tom jednom pogledu sva tisućljeća borbe protiv muške gluposti koja je ženu željela pokoriti iz straha kako smo slabija karika u lancu stvaranja, kako su one same sebi dovoljne i kako smo tu kao pčele koje produžuju zauvijek čarobnu ljepotu cvijeta. Samo na tren, već sljedeće sekunde, nježnost, oprost i poziv na istraživanje zaiskrio je u tim zdencima beskarajne dubine, zajedno s diskretnim, blagim pokretom tih pupoljaka koje je nosila namjesto usana. Pupoljak se samo navlaš otvorio, nagovjestivši svu slatkoću nektara koji čeka kako bi potekao cijelim mojim bićem ako uspjem odsvirati pravu melodiju koja će ga nagnati na cvjetanje. Osjetila je, naravno, prepoznala želju u meni i glas joj je postao dublji, melodičniji u komunikaciji s prijateljicom, u igri koja traje od postanka. Ženinom srcu ništa ne može ostati skriveno, pa tako niti moja nespretna interpretacija neizanteresiranosti. Ona je znala kako više ništa ne postoji, samo poziv svemira koji muškarca pretvori u samo jednu misao koja odjekuje prostorom i koju njeni senzori bezgrešno detektiraju kao što suncokret bez razmišljanja zna u kojem smjeru potražiti sunce. Spajanje! Oduvijek i zauvijek, stvoreni smo za spajanje, stvoreni kako bi djelili puninu postojanja u dvoje. Stvoreni za te slatke rituale kojima spajanje činimo posebnim, jer ono to doista i jest. Oboje smo to znali, instiktivno i bez ikakvog napora. Osjetio sam poziv poput elektriciteta koji briše sve drugo što godinama nosim u sebi, zaboravio sve savjete, taktike i ljubavne izjave koje osiguravaju siguran zgoditak. Ostao sam potpuno gol i tako dječje nespretan. Sva mudrost na koju sam toliko ponosan i koju sam stjecao u misiji izgradnje najbolje verzije sebe, isčeznula je poput presahlog potoka koji preplavi bujica što se nakon dolaska proljeća spusti niz padine dotad smrznutih planina. I donese novi život, na početku predivan i nesiguran, a kasnije sve bujniji i pun svrhe. - Ddddobar dan - istisnuo sam nespretno, dok me bujica nosila sve bliže ušću njene duše, za kojim sam čeznuo kao ptica koja preleće tisuće kilometara u potrazi za mjestom spajanja - često dolazite ovdje? |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:46 | |
| Kad jednom odem, pamti naše dane Što biseri su na božanskoj nisci Čitav život u jedno sjećanje stane Sami smo mu čuvari i pisci
Kad jednom odem, budi opet sretna Volim te, moju ljubav svemiri pamte Neka ti se osmjeh prikrade u predvečerja sjetna Srećo, duše se ne rastaju, zauvijek plamte
Kad jednom odem, na nebu zvijezdu potraži Onu, što svakog putnika domu vodi Znaj kako čuvam te, gore, na vječnoj straži Sve do zore, kad novi dan se rodi
Kad jednom odem, čuj pjesmu slavuja Neka te ona miluje do nekog novog sutra Pravog odlaska nema, život nanovo buja U beskrajnom plesu između noći i jutra |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:46 | |
| Jesam li te dovoljno volio? Jesam li ti dao sve što si zaslužila? Od koje sam to ljepote obolio? Hvala ti za sve živote što si mi ih pružila!
I neka me čuju nebesa za sva vremena Samo je jedan razlog što postojim Bez njega sam praznina bez imena Ti si taj razlog, hrabar pred ponorom, stojim
Zalud se rodio onaj tko te osjetio nije Zalud su svitale sve biserne zore Samo ti tjeraš srce nek vječnošću bije Močvare stvarnosti pretvaraš u more
Jesam li te dovoljno volio? Može li se voljeti vila stvorena od Boga? Vrijedna svake suze koju sam prolio Dala mi svrhu, poklonila mi toliko toga
Zapisala si naše svjetlo u knjigu stvaranja Utkala ga u svemir, neka i nakon smrti traje Jedina si istina, bez prljavštine i varanja Tako je to....kad' smrtnik zauvijek dušu daje |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:47 | |
| Hvala ti što letim večeras, što postojim Ponijela si me nebu na krilima svojim Anđele, u koji me to svijet vodiš? Bože.... tako mi trebaš, tako mi godiš
Hejjjjj, neka se zaori s vrhova planina Tvoje svjetlo vodi me protiv svih tmina Anđele, osmjehom me nosiš na vrh svijeta Živim, pjevam! S nekih drugih planeta
Večeras, mirim se sa svim ranama Večeras, počivam na tvojim svetim granama Anđele, posadila si korjen nove vjere Večeras odbacujem okove, trajem bez mjere
I kunem se, za mene više nema drugog puta Ako on ne vodi do tvojih toplih skuta Anđele, tvojim poljupcem rađam se bolji Tako je moralo biti, zapisano...po Božjoj volji |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:47 | |
| Stvorili su te vilenjaci u nekoj igri radosti Divlji cvijet u pustinji, oda neprolaznoj mladosti Bože, kidaš me, trgaš, bacaš tminama Spuštaš me k paklu i dižeš visinama
Otrove, ti kraljice slomljenih želja Vladarice beskonačnih tuga, princezo veselja Što juriš niz vjetrove koji razdiru dušu Katkad me miluju, katkad orkanima pušu
I neka sam proklet dok se sudbina igra Razvalila si tvrđave srca, sad je nemirna čigra Al' imaš me, svaki djelić samo tobom diše Znam, više nisam svoj, nikada...nikada više
Rob sam čežnje, zauvijek uboden tvojim trnom Tvojim očima, tvojim usnama, beskrajnom kosom crnom Otrove, što smrtonosno tečeš mi niz vene Nek' umrem noćas, prevaren slatkoćom nestvarne žene |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:47 | |
| Neka su mi prsti u tvojoj kosi Dok zaboravljamo javu, slobodni i bosi Neka me odvedu struje tamo gdje postojiš Duboko unutra, znam, više se ne bojiš
Teku bujice dodira, padaju tople kiše Ne postojimo, u stvarnosti nema nas više Još jedino nam naš skriveni kutak treba Naš čarobni, tajni prolaz do neba
Zajedno, možemo predati dah jedno drugom Pripijeni, nestvarni, zaštićeni ljubavnim krugom Neka se svijet sam o sebi brine Koprenu zabluda, tvoje vrelo tijelo skine
Stvoreni smo kako bi otvarali vrata raja To možemo samo kad' se duša s dušom spaja Putujemo strašću u skrivene djeliće sebe Otkrivaš me cijelog, ja otkrivam tebe
Znali smo, kada smo se prvi put sreli Kako ćemo jedino spajanjem postati cijeli Sad je taj tren, kada se stapamo u jedno Neka traje u vječnost, dva života vrijedno |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:47 | |
| Jedina, samo istina postoji Kad nas zaguše laži Ti...vilinski koraci tvoji Stope u vremenu, što duša ih traži
Toplina, što otapa led oko srca Zagrljaj, naš zaklon od oluje Stvarnost se izgubi i puca Ne trebam ništa, sve što želim, tu je
Jedina, od propasti me spasi Budi sidro što me drži u luci Putokaz, kad se zadnje svjetlo gasi Nek' završim lutanja na tvojoj ruci
Toplina, kupujem vječnost u tvome krilu Siguran, dok kraj mene prolaze sjene Zaogrnut u tvoju kosu i svilu Pronalazim što jesam, pronalazim "mene"
Jedina, poklonila si svrhu mome putu Nek' završi tu gdje si napokon stala Odsanjajmo zajedno našu zvjezdanu minutu Čaroliju, što nam ju je sudbina dala
|
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:48 | |
| U tvom oku začela se ta sunčana zraka Moj štit od samoće, krijesnica sred mraka Svjetionik na obzoru uzburkanog mora Nakon olujnih noći, rodila se zora
Već dugo te tražim, kroz oči druge Komadić sreće i beskrajne tuge Odustah od sreće, milijun puta zgažen Zaboravih san, toliko dugo tražen
O, kako je lako predati se ugrizu zvijeri Koja pronalazi ponore, u sve sumnja i mjeri Pretvori čovjeka u mrlju koju isperu kiše Jedan bljesak u tmini i...nema ga više
A katkad je potreban još samo jedan korak Koliko god nemoguć, koliko god gorak I ukazat će se svjetlo iza planina od straha Ljepota pobijedila je zvijer, ostadoh bez daha
Voljena, znaš li koliko sam pregazio blata? Prije no što stigoh pred rajska vrata I vrijedjelo je, sad znam kako čarolija postoji To su te zvjezdane oči i vreli poljupci tvoji |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:48 | |
| Ma samo stisni svoju dušu uz mene Ovdje je sigurna, ovdje ne vene I budi kraljica, budi sve ono što želiš Ne daj se strahu, živiš samo dok dijeliš
U našem poljupcu vječnost se skrila Bez njega smo prolazni, ptice bez krila Taj tren je naš, sve drugo ne postoji Samo otkucaji srca koje se više ne boji
Možemo sve, vjerom jedno u drugo Zbogom očajni dani, zbogom jutarnja tugo Najvrijednija je svjetlost što se rodila u nama Tu smo konačno vitez i njegova dama
Sobice su dvorovi, ulice balne dvorane Radošću tjeramo i vrijeme nek' stane Za sreću je potrebno toliko malo Samo pružiti si ruke, znati kako nam je stalo |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:48 | |
| Zoveš me, čujem ti glas u plaču kiše Odbijam priznati, kako nema te više Još bdiješ samnom, u noći bez snova Šapućeš riječi, svaka je zakletva nova
Ne, ne trebam javu u kojoj te nema Ne želim napolje, oluja se sprema Zoveš me, u vjetru pleše tvoj glas Živ je! Postoji! Jedino on nosi spas
Od ovih sjena što caruju u praznini Od tihih jecaja što odjekuju bolom u tišini Jedina, slijedit ću pjesmu što duša je čuje Opipljiva, stvarna, još uvijek tu je
Zoveš me, naša zvijezda sija u noći Još samo malo, i ja ću k vilama poći Odlazim s osmijehom, već te držim za ruku Ostavljam košmare što me k ponoru vuku
Zoveš me, s granice što vječnost je tka Čujem te, miran sam, srce put zna |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:49 | |
| Proleti, taj kratki dah što vječnost znači Poput latice krhak, a od sudbine jači Samo suza u jednoj kapi nebeske kiše Zasja u treptaju svemira...i nema ga više
Prođe u pjesmi što tugu i radost nosi Poput traga vjetra u raspuštenoj kosi Čarolija stvaranja u besmislu praznine Iskra svjetlosti, što se zapali i mine
Dođi, jedino ćemo ljubavlju ostaviti priču Dođi, jedino zaljubljeni vjerom planine miču Raduj se, prepusti, igraj se do kraja Začas, svjetlost zgasne i nestane sjaja
Ne brini za druge, samo me drži za ruku Pretvorimo naš kratki dah u sigurnu luku |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Darko Balaš Uto 27 Nov - 17:49 | |
| Ima li vremena za nas? Pod zvijezdom koja traje Moj prijatelj, moj jedini spas Još samo ona nadu mi daje
Oprosti...oprosti što sam te volio U tvojim očima tražio snove Oprosti, što sam od tebe obolio Znam, svakog njegova sudbina zove
Koliko života treba za malo sreće? Koliko platiti za sigurnu luku? Osjetit', kako svaka staza skreće I koliko boli pustiti ti ruku....
Ne zaboravi nas, pod nebeskim svodom Ni zvijezdu koju svojom si zvala Iako putovat ćemo svatko svojim brodom Sjeti se, koliko nam je čarolije dala
Ima li vremena za nas? Ili smo stigli na kraj puta? Pozovi me, ja čut ću ti glas I slijedit' zvijezdu, koja za tobom luta |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Darko Balaš | |
| |
| | | |
Similar topics | |
|
Strana 1 od 2 | Idi na stranu : 1, 2 | |
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 181 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 181 Gosta :: 2 Provajderi
Nema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 930 dana Pet 27 Sep - 15:38
|
Dvorana slavnih |
Naj Avatar Haossa !
Kreja
|
Poslanici naj aktivniji nedelje | |
|