Otok parkova i vulkana


Tenerife su jedan od najljepših kanarskih otoka. Smještenih na istom merdijanu kao i Florida i Karibi, pripadaju Španjolskoj iako su od nje udaljeni 1500 km i bliže su afričkoj obali i Maroku.

Otok je nastao vulkanskom erupcijom prije dvanaest milijuna godina. Svoj sadašnji oblik nastao je prije tri milijuna godina spajanjem tri različita otoka nastala zahvaljujući aktivnostima vulkana Teide.

Postoji i mišljenje da su Tenerife zapravo ostaci zapadnih vrhova gorja Atlasa koji su ostali stršati iz mora nakon postupnog odvajanja Južne Amerike od afričkog kopna, a istraživači bujnije mašte spominju i Atlantidu.

Mada Tenerife pripadaju Španjolskoj, na njemu ima najmanje Španjolaca, jer ovde dominiraju Afrikanci, Južnoafrikanci, Englezi, a posljednjih godina i Nijemci, Skandinavci i Amerikanci.

Da su Tenerife nešto posebno pokazuje i to što su ga nazvali „otokom suprotnosti“ (južni dio otoka ima više sunčanih sati od sjevera te na tom dijelu otoka dominiraju polupustinjska prostranstava i vulkanski pejzaž dok na sjeveru ima više vlage i kiše pa vegetacija doslovno buja) ili „otokom viječnog proljeća“ zbog izuzetno blage klime tijekom cijele godine.

U samom srcu Tenerife, usred nacionalnog parka Teide, nalazi se najviši vrh Španjolske, Pico del Teide.

Kao čitavo otočje, tako je i Pico del Teide (3715 m) vulkanskog podrijetla. Na samom vrhu, na okomitim i krševitim obroncima, duboke i tamne usjekline označavaju mjesta na kojima se lava izlila. Sumporni plinovi i dalje izlaze iz kratera, pa su mu i ljeti vrh i krater gotovo žuti. Prvobitni stanovnici otoka Tenerife poznati kao Guanche, vrh su prozvali Vrh pakla, što su njihovi španjolski osvajači u 15.stoljeću preveli u Pico de Teide.

Vrh je praktično tijekom cijele godine pod snijegom i zaštitni je znak otoka, tako da ne čudi što Tenerife u prijevodu znači „bijela planina“.



Pico del Teide je 2007. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi zbog jedinstvenog prirodnog krajolika kojemu se teksture i boje stalno mijenjaju, okružen “morem oblaka”, a koji je nastao zbog jedinstvenih atmosferskih prilika; ali i zbog toga što pruža dokaze o geološkim procesima koji točno određuju evoluciju oceanskih otoka. God. 2007., proglašen je i jednim od “Dvanaest blaga Španjolske.

I dok se na južnim obalama otoka svi sunčaju i kupaju, u Nacionalnom parku Teide, posjetitelj prođe kroz sve klimatske zone u kojima uspijeva i različit oblik vegetacije, od najniže nadmorske visine u kojoj uspjevaju subtropske kulture (banane, avokado, papaja, kaktusi) pa kroz podučja u kojima su nasadi vinograda i šume kestena i sve do vegetacijske zone u kojoj prevladava crnogorica, a zatim se dolazi u zonu u kojoj uspjeva rijetko planinsko i endemsko bilje.

Glavni sastavni dio Nacionalnog parka je Las Cañadas. Las Cañadas je zapravo krater. Smatra se da je krater nastao urušavanjem supervulkana te da je tako nastao krater promjera 17 kilometara, koji je ujedno i najveći krater na svijetu.


U blizini Las Cañadas nalaze se stijene nazvane Los Roques de Garcia ili jednostavno Los Roques. Los Roques su slikovite monolitne stijene koje su nakon erupcije ostale stršeći u moru magme, a utjecaj atmosfe ih nije uništio zbog čvrstog sastava. Najveća okomita stijena nazvana je LaCatedral.

Iz Nacionalnog parka cesta vodi do 2356 metara nadmorske visine od kuda vozi žičara do platforme La Rambleta na visini od 3555 metara. S platforme se pruža nezaboravan pogled na sam otok Tenerife, ali se vrlo često vide i okolni otoci: Gran Canaria, La Palma, La Gomera i El Hierro.

Jedno od čarobnijih, ali i pomalo zastrašujućih mjesta je Las Gigantes na zapadnoj strani otoka, čije se crne litice dižu okomito iz mora u visinu od 600 metara. Sa hridi ove strme obale vidi se susjedni otok La Gomera poznatiji kao “zeleni otok”, s nacionalnim parkom Garajonay (lovorove šume). Ovdje stanovnici još uvijek žive od poljoprivrede i ribarstva, a služe se i neobičnim zviždukavim jezikom silbo.

Tenerife nije samo otok španjolskog temperamenta, karnevala i dobih jela, nego i mjesto prirodnih i kulturnih znamenitosti.

Glavni grad, Santa Cruz je moderan grad s mnoštvom kulturnih spomenika i atrakcija za posjetitelje kao što su crkva Iglesia de la Concepción, tvrđava Castillo de San Juan Bautista, tradicionalna tržnica Nostra Signora d’Africa ili arhitektonski monument l’Auditorium de Tenerife (sa krovom u obliku jedra) i trgovima, gde se svake godine održava jedan od najčuvenijih svjetskih karnevala.

Desetak kilometara sjeverno od grada nalazi se poznata bijela plaža Las Teresitas, napravljena od pjeska doveženog iz pustinje što je razlikuje od svih ostalih plaža na otoku koje su “pokrivene” crnim vulkanskim pijeskom te uokvirene vulkanskom lavom.

Na zapadnoj obali, gde su temparature nešto niže, u mjestu Porto de la Cruz, uglavnom borave stariji turisti, pretežno Britanci. Od davnina je Puerto de la Cruz bilo odmorište za pripadnike višeg staleža i od tuda je zadržao imidž mirnog odmorišta višeg stila. Povijesni centar gradića je atraktivan i sačuvan te se oko glavnog trga Plaza de el Charco protežu uske uličice s kućama karakteristične otočke arhitekture. Kod Puerta se nalazi i park Loro Parque. Pingvini, delfini, morski lavovi, papagaji, gorile, tropske i kanarske ribe smješteni su na površini od 13 ha. Životinje žive u područjima koja su uređena kao njihovo prirodno stanište. Nekoliko puta dnevno su i predstve za posjetitelje. Ne bi trebalo zaboraviti ni Jardin de Aclimatacion – botanicki vrt s brojnim tropskim vrstama iz Amerike, Afrike i Azije te Bananera El Guanche – plantažu banana i drugih egzotičnih vrsta.

Novosagrađeno turističko naselje na plaži Playa de las Americas je najposjećenije mjesto na otoku za one željne sunca i mora, koje se nastavlja na staro ribarsko mjesto Los Cristianos. Oba su danas prepuna hotela i apartmana, koji se protežu sve do Costa Adeje. Rivijera duga 10 km isključivo je namijenjena turizmu. Hoteli se redaju u nizu, jedan ljepši od drugoga. Zalaze i po nekoliko kilometara od mora u brda, i raznih su stilova – u obliku kineskih, tajlandskih, indonežanskih, maorskih građevina, s grčkim stupovima ili u obliku piramide – što im daje posebnu draž. Čaroliju doživljaja upotpunjuju krasni drvoredi i fontane.


Uz sjevernu obalu nižu se plantaže palmi, a po strmim obroncima nekadašnjih vulkana na staloženom pepelu posađeni su vinogradi. Središte tog vinorodnog kraja je Icod de los Vinos. Osim vina, Icod de los Vinos poznat je i po izuzetno starom stablu zmajevca i vjerojatno najpoznatijem drvetu na svijetu.

Španjolci zmajevac zovu Drago milenario, što će reći tisućljetni zmajevac ili zmajevo drvo. Znanstveni je naziv zmajevca Dracaena draco L. (draco,lat. zmaj, zmija) i spada u obitelj Agavaceae. Ime je dobio po smolastoj tekućini koja iz njega curi ako se stablo ozlijedi. Tekućina je ispočetka bezbojna, a kada se na zraku skrutne, postane tamnocrvena poput zgrušane krvi. Starosjedioci (Guanches) su je upotrebljavali za mumificiranje svojih pokojnika. Poslije su Španjolci tu vrstu prenijeli u Europu, gdje je »zmajeva krv« postala jedna u nizu ljekarija primitivne pučke medicine.

Na sjeverozapadnom dijelu otoka, nalazi se Masca koje se nalazi skriveno između stijena, tako da se ne vidi s mora, a do kojeg se do nedavno moglo doći samo malim puteljkom koji vodi od mora. Postoji legenda koja kaže da su gusari sakrili svoje blago u jednu od špilja u blizini mjesta, koje do danas nije nađeno. U blizini sela je i istoimeni klanac; idealno mjesto za avanturiste i za sve koji su športskog duha.

Na sjevernoj strani otoka nalazi se Los Realejos, najstarije naselje na Tenerifima. U njemu se nalazi najstarija crkva Tenerifa, Iglesia de Santiago, iz 1498.

Gradić Garachico na sjevernoj obali nekad je bio glavni grad otoka Tenerife. Godine 1706. u erupciji vulkana Trevejo, Garachico je potpuno uništen i zatrpan lavom. Legenda priča kako je jedan svećenik uspio spasiti dio stanovnika Garachica povevši ih na onu stijenu koja se vidi ispred grada u moru, na kojoj je postavio križ i molitvom zaustavio lavu. Tako legenda, a povijest kaže da je zaista dio ljudi preživio na toj stijeni i poslije su ponovo izgradili grad na pepelu i lavi koja se izlila u more.


Sa ceste koja prolazi visoko iznad Garachica pruža se prekrasan pogled na cijeli grad i lijepo se vidi kako je gradić izgrađen na lavi koja se ulila u ocean i ohladila.

Na pola puta između Aeropuerto Reina Sofia i glavnoga grada Santa Cruz, nalazi se manje mjesto Güimar. U tom gradiću pronađene su piramide. Za sad se ne zna tko ih je sagradio, ali se pretpostavlja da su izgrađene u obredne svrhe. Ukupno ih ima šest, a između njih se nalaze poravnati platoi i ozidani torovi u kojima su vjerojatno držane životinje namijenjene žrtvovanju.


Od 1991. godine ove piramide je proučavao poznati norveški antropolog, Thor Heyerdhal. Pronašao je velike sličnosti s piramidama u Peruu, Meksiku i Mezopotamiji. U kompleksu s piramidama nalazi se i muzej posvećen Heyerdahlovim istraživanjima u kojemu se između ostalog može vidjeti i replika u prirodnoj veličini njegovog broda od papirusa, Ra II s kojim je uspio preploviti Atlantik od Afrike do Južne Amerike.

U podnožju Anaga gorja nalazi se ostatak suptropskih šuma koje su nekada zahvaćale sjevernu Afriku. Ovdje su se prilagodile i opstale premda ih je već prije milijuna godina drugdje nestalo.

Jedno od najstarijih naselja na otoku, La Parque, poznato je kao mjesto u kojem su stanovali prvi bogati španjolski trgovci. Gradić je smješten u istoimenoj nizini poznatoj po plantažama banana. Zanimljivosti gradića su crkva Concepción i Casa de los Balcones (Kuća balkona) iz 1632 godine sa predivnim drvenim balkonima u unutarnjem dvorištu kuće, koji svjedoče o arhitekturi otoka.


svetokonas