Najluđi fudbaleri svih vremena

Bilo je i biće mnogih velemajstora, znalaca, čarobnjaka u svetu fudbala, ali bilo je i mnogo onih koje bismo mogli da nazovemo čudacima ili malo jače ludacima. Ovo je lista najluđih.


Teško je u ovoj kategoriji fudbalera napraviti preciznu skalu, poređati ih po nekakvoj gradaciji. Svako od ovih koje ćete videti na listi zaslužuje da bude na prvom mestu. Zato smo ih samo nabrojili, a vi ih svrstajte kako vam drago.

(Mondo)

Dijego Armando Maradona





Nesumnjivo, jedan od najboljih igrača koji je fudbal iznedrio. Sa loptom je umeo i MOGAO da uradi sve. Dao je i gol rukom koji je kasnije dobio epitet "Božja ruka". Ali, spisak njegovih "vanfudbalskih aktivnosti" zaista je dugačak. Napadi na novinare (rukama, puškom...), svađe sa raznim (najčešće Peleom) preko medija, doping skandali, afere...

Jedan od najvećih skandala koje je režirao datira iz 1994. godine kada je z svoje kuće u Buenos Ajresu pucao iz vazdušne puške po novinarima i fotoreporterima i pritom je povredio četiri osobe. Potom je osuđen na dve godine i 10 meseci uslovne kazne.

Maradona (52) je prošle godine postao otac, po četvrti put.

Luis Suarez



Još jedan ludi Južnoamerikanac. Luis Suarez, urugvajski fudbaler, sada igrač Barselone, po mnogima zaslužuje psihijatrijsko lečenje ili bar nadzor.

Do sada je već tri puta ugrizao protivničke fuidbalere u svojoj karijeri, a zbog poslednjeg takvog čina, na Mundijalu u Brazilu 2014. godine, dobio je četvoromesečnu zabranuigranja fudbala.

Nakon što je ugrizao Đorđa Kjelinija u Brazilu, na utakmici Urugvaj - Italija na društvenim mrežama su se pojavile razne šale na Suarezov račun (pogledajte OVDE). Kada je u leto 2014. godine prešao iz Liverpula u Barselonu, pokajao se zbog svojih prethodnih, teško razumljivih, poteza i rekao da to više nikada neće uraditi. Hm, videćemo...

Mario Balotelli





Odakle početi priču o ovom momku, koga je još kao dvogodišnjaka usvojila italijanska porodica Baloteli?

Gotrovo da ne prođe nedelja, a danas on ne iznenadi nekom svojom novom budalaštinom, nekon infaltilnom forom... Jedan od njegovih najupečatljivijih poteza bio je kada je na derbiju Mančester junajted - Mančester siti (1:6), posle gola podigao dres, a ispod je imao majicu sa natpisom: "Zašto uvek ja?" (Whz Always Me?). Dobro pitanje!

Zašto Mario?

U martu 2013. godine dao je intervju u kojem je priznao da mu je jedina želja da bude "normalan čovek".

"Za to što nikad nisam bio u konkurenciji za najboljeg fudbalera sam ja kriv. Odricanje mnogo znači u sportu. Od mladosti nisam mogao da radim normalne stvari koje radi dečaci mog uzrasta. Možda imate lep auto ili lepu kuću, ali ponekad poželim samo da budem normalan momak, a ne mogu", rekao je Baloteli.

On je, još dok je igrao u Interu, skrenuo pažnju na sebe, obukavši dres najvećeg rivala interista - Milana. Još tada je najavio da će ući na nekakvu ovakvu listu.

Baloteli nije loš momak, to kažu i oni koji su igrali ili igraju sa njim (Lazar Marković, njegov saigrač iz Liverpula je to nedavno potvrdio), ume često i da nasmeje druge, kao recimo onomad kada se na treningu Sitija mučio da stavi marker na sebe.

Erik Kantona





Legenda francuskog fudbala, ali pre svega Mančester junajteda. Kantona je i danas jedan od fudbalera u kojeg se kunu navijači giganta iz Mančestera, igrač koga su obožavali.

Kantona se posle fudbalske karijere bavio raznim stvarima, čak je snimio i erotski film, pokrenuo je neku svoju revolucionarnu borbu, a da ima vruć temperament pokazao je u martu 2014. godine kada je u metro stanici u severnom delu Londona fizički nasrnuo na jednog muškarca.

Iako je njegovo fudbalsko znanje nesporno, ovaj detalj mu je obeležio karijeru, kada je kao igrač Junajteda, u stilu Brusa Lija nasrnuo na navijača koji ga je nervirao.

Vinnie Jones


Velšanin prikladnog nadimka – Psycho, apsolutni rekorder po broju polomnjenih cjevanica i nagnječenih rebara u engleskom nogometu. Također, drži rekord za najbrže dobijen žuti karton u tadašnjoj engleskoj Prvoj Diviziji(danas Premierliga); podvig za koji mu je 1990. trebalo čitavih pet sekundi od početka meča između njegovog Sheffield Uniteda i Manchester Cityja. Nakon karijere se proslavio i u Hollywoodu gdje danas glumi raznorazne luđake; s tim da je gluma možda prejaka riječ jer se čovjek jednostavno ponaša prirodno. Poznat i po incidentu s podjednako ludim Gascoigneom kada mu je zgnječio jajca. Duhovni otac Batice Mirkovića.

Rene Higuita


Svaki pošten golman mora biti malo udaren u glavu. Čak i na menadžeru postoji posebna rubrika za ekscentričnost golmana. Međutim, autor škorpiona, legendarni kolumbijski golman koji je harao Južnom Amerikom krajem osamdesetih i devedesetih je posebna kategorija udarenosti. Kada ničim izazvan krene driblati protivnički napad postaje noćna mora svojih trenera, ali i navijača. Međutim, uglavnom mu te eskapade budu oproštene jer je kao golman za 15 klubova u nekih 450 utakmica u karijeri zabio 44 gola, od čega 3 za reprezentaciju. U sezoni 1999./2000. za svoj tadašnji klub Independiente Medellin u 20 utakmica u ligi zabio 11 golova. Statistika koje se ne bi postidio ni solidan ofenzivni vezni. Jedan od rijetkih koji je na ovoj listi prvenstveno zbog šutanja lopte, ali svejedno ništa manje lud od ostalih.

Pepe


Definitivno jedan od ponajboljih braniča na svijetu posljednjih desetak godina. Igrač podvojene ličnosti koji kada je Pepe trpa u džep ponajbolje svjetske napadače, a kada poprimi alter ego Hulk, trpa ih u bolnice. Na ovoj listi završio zahvaljujuči upravo spomenutom alter egu koji se prominentno ukazao 2009. na utakmici između njegovog Real Madrida i susjednog Getafea kada je prvo srušio protivničkog napadača u prodoru da bi ga potom propisno iscipelario dok se ovaj na podu previjao od bolova. Ni to mu nije bilo dosta pa je zatim desnim krošeom opalio po zubima žrtvinog suigrača koji je došao pomoći palom suborcu. Naravno, uslijedila je rekorda kazna Saveza, 10 utakmica zabrane igranja i obvezno pohađanje tečaja kontrole bijesa. Poznat i po udaranju suigrača za vrijeme utakmice i zavidnim MMA vještinama. Otkako ne igra prvu postavu, na kladionicama značajno porastao koeficijent za crveni karton u utakmicama Reala.

Paolo Di Canio


Valjda najomiljeniji deklarirani fašist na svijetu. Ikona među navijačima desetak klubova za koje je igrao, zabijao i tukao po Italiji, Engleskoj i Škotskoj; otpadnik u civiliziranoj Europi. Zbog dugog jezika i veličanja fašizma nije ubilježio nijedan nastup za nacionalni tim Italije, iako je realno imao kvalitetu. Na ovu listu, osim što je dovoljno lud da se deklarira fašistom, stigao još luđom epizodom iz 1998. kada je u dresu Sheffield Wednesdaya udario suca koji mu je dao crveni karton jer je ranije nasrnuo na sve igrače Arsenala koji su mu bili u domašaju šaka. Dobio suspenziju saveza od 11 utakmica i ušao u legendu. Ući u sukob s Di Caniom je bio ultimativni test hrabrosti. Kasnije se kao trener nije libio pucati šamare svojim igračima tijekom utakmice. Duševan čovjek sve u svemu.

Paul Gascoigne


Jedan od najtalentiranijih engleskih igrača svih vremena i jedini na ovoj listi koji ima dijagnosticiran psihijatrijski poremečaj. I to više njih. Doduše, bipolarni poremečaj, bulimija i opsesivno-kompulzivni sindrom i nisu bogznakakve duševne bolesti, ali sama činjenica da je Gazzu dijagnosticirao psihijatar je dovoljan razlog da se dotični pojavi u TOP 5 na ovoj listi. Prema vlastitom priznanju, dok je igrao najbolji nogomet u karijeri rješavao je dvije boce viskija na dan. Pored alkohola, nije mu bilo mrsko ni povuči liniju bijelog s vremena na vrijeme. Iako je jedno vrijeme bio među najplaćenijim nogometašima na svijetu, odavno je bankrotirao, a prošle godine skoro umro od alkohola. Danas se liječi po klinikama u Kaliforniji, sve na račun zabrinutih suigrača. Unatoč svemu, ima status jednog od največih igrača Tottenhama svih vremena i najboljeg u svojoj generaciji u Engleskoj. Noćna mora PR agenata i protivničkih obrana.

Joey Barton


Joey Barton ima sve predispozicije da još dugo ostane zacementiran na tronu nogometnih luđaka. Dok je igrao za Manchester City zaradio šestomjesečnu zatvorsku kaznu i tečaj kontrole bijesa zbog tuče u McDonaldsu u Liverpoolu. Navodno jednom akademcu Cityja ugasio cigaru u oku, iako je to ostalo na razini glasine. Na pripremama na Tajlandu istukao 15-godišnjeg navijača Evertona koji se tamo zatekao, jer ga je ovaj provocirao. Nakon toga napokon potjeran iz Manchestera. Karijeru nastavio nešto sjevernije, u Newcastle Unitedu, gdje je također redovno mlatio, ali uglavnom protivničke igrače. Kada ga je i Newcastle otjerao zbog dugog jezika na Twitteru, igrajuči za QPR jednom je prilikom išamarao gotovo pola ekipe bivšeg klupa, a najgore su bili prošli Tevez i Aguero. Ta utakmica u posljednjem kolu protiv Cityja bila je odlučujuća za ostanak u ligi, a do njegovog isključenja u ’55. Rangersi su imali 1-1. Iako se QPR zahvaljujuči rezultatima na drugim utakmicama u tom kolu ipak spasio relegacije, Bartonu nije oprošteno i poslan je u Marseille. Gotovo je nemoguće pobrojati sve suspenzije i klupske kazne koje je Barton za karijere zaradio, ali činjenica da je otjeran iz baš svakog kluba za koji je igrao govori za sebe.

Đenaro Gatuzo


Beskompromisni borac, koji je postao ikona Milana. Nije znao mnogo sa loptom, što je i sam priznao, ali tokom utakmica trčao bi kao pit bul i osvajao lopte ili ulazio u meso protivničkim igračima.

Ipak, zbog jednog drugog poteza ušao je na ovu listu. Tokom utakmice Milan - Totenhem u osmini finala Lige šampiona 2011. godine, najpre je imao žestok verbalni obračun sa pomoćnim trenerom engleskog kluba Džoom Džordanom, a potom mu je odgurnuo lice zbog čega je kažnjen sa četiri utakmice neigranja.

Roj Kin


Još jedan nekadašnji fudbaler Mančester junajteda, a sada trener, Irac Roj KIn važio je za nezgodnog igrača. Ali, i dan danas mnogi zaziru od njega.

Jedan od najupečatljivijih momenata njegove karijere bio je sukob, tačnije tuča sa nekadašnjim fudbalerom Arsenala Patrikom Vijerom. Godinama kasnije Kin je o tome rekao sledeće:

"Mrzeo sam ih jer smo bili veliki rivali. Ne mogu da nađem bolju reč kada pomislim na naše utakmice sa Arsenalom. Mržnja je prava reč".