Caruje tišina: U gluhoj komori čovjek čuje samo 'rad' tijela

To je najtiše mjesto u Hrvatskoj: Gluha soba na Končarovu Institutu za buku i vibracije ne propušta zvukove, a apsolutnu tišinu malo tko može podnijeti...

 

   

Samo zvuk disanja i lupanja srca razbija tišinu. Dok sjedim u mraku, razmišljam o riječima čovjeka koji me doveo ovamo: “Da je vani smak svijeta, vi to ne biste čuli”.
Inženjer Marijan Bogut rekao mi je to prije nego što je za mnom zatvorio masivna vrata najtišeg mjesta u Hrvatskoj, prostorije koja ne propušta nikakav zvuk izvana, u Laboratoriju za buku i vibracije na Končarovu institutu za elektrotehniku u Zagrebu. Vrhunski stručnjaci tamo svakodnevno testiraju buku strojeva. Takozvana gluha komora impresivna je već na prvi pogled. To je zgrada u zgradi, velika betonska kocka volumena 320 metara kubičnih, s metar debelim zidovima. Već i pogled na tu prostoriju izaziva strahopoštovanje.
Nitko nije izdržao dulje od 45 minuta
- Ako hoćete, zatvorit ćemo vas unutra i ugasiti svjetla da steknete dojam kakva je to tišina - predlaže mi rukovoditelj laboratorija, a meni kroz glavu prolaze dojmovi o takvim pothvatima u svijetu. Slična komora postoji u SAD-u, a osim za mjerenje buke, ta se komora, za razliku od Končarove, koristi u turističke svrhe. U njoj je tišina nepodnošljiva, pa čovjek već nakon nekog vremena počne gubiti ravnotežu. U apsolutnoj tišini nitko nije izdržao dulje od 45 minuta.
- A je li istina da su unutra može poludjeti - pitam ga, ne bez blage nelagode.
- Pa nitko još nije bio tako dugo unutra, ali da, vjerujem da može - rekao mi je nonšalantno Bogut prije nego što je za mnom zatvorio vrata.
'Tišina nije nimalo ugodna'
Odmah poslije ulaska čujem da mi je glas drukčiji, slabiji. Nedostaje i jeka. Osvrćem se oko sebe. Prostorija je visoka pet i pol metara, nema prozora, a obložena je s 90 centimetara mineralne vune. Vrata se potom zatvaraju. Gase se svjetla. OK, nije tako strašno, mislim. Tišina kao tišina. Bilo bi dobro za meditaciju, moji su prvi dojmovi dok stojim u mraku. Čujem svoje disanje, a u ušima osjećam puls. Stojim na mjestu, ali već nakon nekoliko sekundi postajem nesigurna, osjećam se lelujavo, kao da sam sišla s vrtuljka u lunaparku. Ništa se ne čuje osim mene.
Ja sam jedini zvuk u prostoriji. Kao da mozak, naviknut na barem neke zvukove, ne zna što bi radio s tolikom tišinom. S nelagodom se sjećam da sam čitala kako ljudi na ovakvim mjestima nakon nekog vremena počinju doživljavati halucinacije. Tišina mi više nije nimalo ugodna. Vrata se napokon otvaraju, unutra sam bila samo nekoliko minuta. Da su me zatvorili na dulje, vjerojatno bi me počela hvatati panika. Kao da su me zatvorili u grob. Zanimljivo, ali ne baš ugodno iskustvo.
Pitam domaćine iz Končara zatvaraju li i oni tamo ljude po uzoru na kolege iz SAD-a.
Ispituju se uređaji
- Dok rade, naši zaposlenici nikad nisu izloženi ovakvim uvjetima. U komori se ispituju urađaji, a ljudi su vani, u upravljačkoj sobi - objašnjava mi Marijan Bogut. Elektromotori, transformatori, ventilatori i svi električni uređaji smiju emitirati samo određenu količinu buke. Koliko ona iznosi, mjere u Končaru.
U gluhoj sobi ispituju se uređaji iz Hrvatske, ali Končarovi stručnjaci već su radili i s klijentima iz Njemačke, Austrije, Italije, Španjolske, Saudijske Arabije, Katara. Laboratorij je nedavno od Europske komisije dobio odobrenje za izdavanje europskih certifikata. Nakon što se proizvodi kod njih ispitaju i certificiraju, oni se mogu označiti znakom CE, što je preduvjet za prodaju na europskom tržištu.

‘‘Nitko ne izdrži ni 45 minuta...’’

U gluhu komoru u sad-u ulaze turisti. dok sam u končarovoj, mislim na kolege iz SAD-a koji kažu da se unutra nakon 45 minuta može poludjeti.

Strojevi se voze na tračnicama

Na nosaču u sredini prostorije već su bili transformatori, elektromotori... veliki strojevi u sobu ulaze na tračnicama koje vode ispod praga.

Unutra se ne čuje čak ni jeka

Inženjer Marijan Bogut pokazuje sloj od 90 centimetara mineralne vune, koja upija svaki glas, pa se unutra ne čuje ni jeka, a glas je slab.

Stručnjaci su i u još jednom laboratoriju

Iz cijelog svijeta dolaze i zbog laboratorija za elektromagnetsku kompatibilnost uređaja. njihovo zračenje se mjeri kako se uređaji ne bi međusobno ometali u radu.

(24sata.hr)

Nebi ja tu komoru ni probao. Mene tišina "ubija".