Čudovišta iz mora


Mnogi smatraju da jezera, mora i okeani skrivaju najveće misterije sveta. Oni prekrivaju dve trećine Zemlje i dosežu dubine od preko deset kilometara. Kakve se tajne skrivaju u plavom beskraju, teško je znati.
Gledajući iz vasione naša planeta izgleda veličanstveno. Obavijena atmosferom i ukrašena plavičastim vodenim prostranstvima nije bez razloga dobila naziv “plava planeta”. Više od dve trećine njene površine prekrivaju reke, jezera, mora i okeani. U tom tihom i skoro idiličnom svetu, koji naučnici još nisu do kraja upoznali i istražili, kriju se mnoge nepoznate životinjske vrste, pa čak i praistorijske nemani o kojima su se u prošlosti ispredale neverovatne priče.



Omiljenu legendu o moćnom Krakenu, čudovištu severnih mora, prvi je lansirao biskup Erik Pontopidan iz Bergena, kojem su ribari, često pričali o dramatičnim susretima sa “najopakijom i najvećom morskom nemani na svetu”.
Prema jednoj verziji, Kraken je bio crna morska zmija, male glave, sjajnih živahnih očiju i debelog vrata, preko kojeg je padala duga, razbarušena griva, a prema drugoj, radilo se o mnogokrakom džinovskom čudovištu, koje je presretalo i napadalo čak i najveće nordijske ribarske brodove.

Kraken je bio više nego fascinantnih dimenzija. Njegova dužina iznosila je više od šezdeset metara, a širina trupa preko šest metara. Isključivo se hranio kitovima, razbijao je i uništavao ribarske brodiće i borio se sa jedrenjacima!
“Bio je širok kao brod!…”
Upravo je takav opis morskog cudovišta dao kapetan Lorens van Veria, koji se sa ovom nemani susreo 1746. godine, dok je plovio pored norveških obala. Slično stvorenje, cudovišnih dimenzija, opisao je i misionar Hans Edžed.



Morska zmija je prema tvrdnjama očevidaca, svoje žrtve najčešće napadala u noćima punog meseca, a nije prezala ni od otvorenog napada na jedrenjake, lomeći ih i odvlačeći u mračne morske dubine zajedno sa njihovim zlosrećnim posadama. Međutim, ono što savremene prirodnjake zbunjuje nije snaga i čudovišna veličina morskih ala, već tvrdnja da su njihova tela bila pršljenasta. To, kada su u pitanju živa bića jednostavno anatomski nije moguce!

Da li i danas u mračnim i tajanstvenim morskim dubinama žive opake morske zmije, koje su ledile krv i najiskusnijim moreplovcima srednjeg veka? Šta je istina, i postoje li i danas morska cudovišta…???


navidiku.rs

Čudoviste iz Loch Nessa


Čudovište iz Loch Nessa još zvano Nessie ili Ness (galski Niseag) je stvorenje ili grupa stvorenja za koje se govori da žive u jezeru Loch Ness, duboko čistovodno jezero koje se nalazi blizu grada Inverness u sjevernoj Škotskoj. Nessia je kategorizirana kao jezersko čudovište od legendarnih zvijeri.

Jezero Loch Ness je mnogo puta istraživano upravo zbog raznoraznih fotografija na kojima se navodno nalazi to neobično biće, no znanstvenici nikad nisu susreli Nessie, što i nije tako neobično s obzirom da je jezero mračno i duboko 330 metara.
Nessie su 'svjedoci' opisali kao životinju tijela dugog oko 10 metara, sa četiri peraje i malom glavom. Legenda o Nessie potiče od 1933. kada je Nessie navodno bila loše volje, pa je pred očima lokalnog vlasnika hotela Johna Mackaya živčano udarala po površini vode.
Razvila se teorija da je Nessie zapravo životinja iz obitelji plesiosaura, koji su izumrli prije sedam milijuna godina, ali koja je možda nekim čudom uspjela preživjeti u jezeru koje je odsječeno od mora krajem ledenog doba.
- Britanska kladioničarska kuća William Hill ponudila je milijun funti nagrade osobi, koja će nedvojbeno dokazati da legendarno čudovište iz škotskog jezera Loch Ness uistinu postoji.

More na obalu izbacilo tajanstveno biće


Tijelo neobične životinje koje je more izbacilo na obalu španjolskog mjesta Villaricos prošli tjedan zbunjuje mještane i znanstvenike koji ne mogu utvrditi o kojoj je točno životinji riječ.

Posebno su neobični rogovi na glavi životinje. Neki smatraju da je riječ o mutiranoj ribi, a neki su čak uvjereni da je riječ o zmaju, piše Huffington Post.

Stručnjaci pokušavaju utvrditi identitet ovog stvorenja ali zasad nisu ponudili konkretne rezultate.

Riba iz dubine

Gary Griggs iz kalifornijskog Instituta morskih znanosti smatra da bi mogla biti riječ o pojasu (Regalecus glesne), ribama koje se rijetko viđaju žive jer obitavaju duboko ispod površine u umjerenim i tropskim vodama.



(Danas.hr)

Morska čudovišta


Mnogi smatraju da jezera, mora i oceani skrivaju najveće misterije svijeta. Oni prekrivaju dvije trećine Zemlje i dosežu dubine od preko 10 kilometara. Kakve se tajne skrivaju u plavom beskraju, teško je znati. Gledajući iz svemira naša planeta se doima gotovo veličanstvenom. Obavijena atmosferom i ukrašena plavičastim vodenim prostranstvima nije bez razloga dobio naziv - plava planeta! U tom tihom i gotovo idiličnom svijetu, koji znanstvenici još uvijek nisu do kraja upoznali i istražili, kriju se mnoge nepoznate životinjske vrste, pa čak i prahistorijske nemani o kojima su se minulih stoljeća u mnogim krajevima svijeta ispredale nevjerojatne priče.


Najpoznatije srednjovjekovne knjige o morskoj flori i fauni norveškog nadbiskupa i prirodnjaka Olafa Mansona, poznatijeg pod imenom Olaus Magnuss, koji je 1555. godine objavio znamenito djelo ¨Historija prirode Skandinavije¨, te ¨Historija životinja¨ Conrada Gessnera, koja je prvi put tiskana krajem 16. stoljeća, i danas bude stanovito zanimanje znanstvenog svijeta. Obojica prirodnjaka u svojim su djelima, izmedu ostalog, detaljno opisali i brojna fantastična morska stvorenja koja su, navodno, u prošlosti viđana na raznim meridijanima svijeta. Za svoja djela dvojica prirodnjaka najvjerojatnije su koristili jednu, u njihovo vrijeme, vrlo omiljenu legendu o moćnom krakenu, čudovištu sjevernih mora. Legendu je, izgleda, prvi lansirao biskup Erick Pontopidan iz Bergena, kojemu su ribari, često pričali o dramatičnim susretima s ¨najopakijom i najvećom morskom nemani na svijetu¨. Prema jednoj verziji, kraken je bio crna morska zmija, male glave, sjajnih živahnih očiju i debelog vrata, preko kojeg je padala duga, razbarušena kosa (ili griva), a prema drugoj, radilo se o mnogokrakom gigantskom čudovištu, koje je presretalo i napadalo čak i najveće nordijske ribarske brodove. Izvještaji srednjovjekovnih istraživaća i pomoraca puni su podataka o morskim nemanima, koje su u prošlosti napadale ribarske brodove i manje jedrenjake. Kraken je, navodno, bio više nego fascinantnih dimenzija. Njegova dužina iznosila je više od 60 metara, a širina trupla preko 6 metara. Isključivo se hranio - kitovima, razbijao i uništavao ribarske brodice i borio se s jedrenjacima! Njegovo pojavljivanje predskazivalo je dolazak ¨teških vremena¨, nagovještavao je nesreće i ratove, što i nije čudo, jer ih je u tom dobu bilo na pretek! Sve skupa, kraken je bio strah i trepet sjevera, ali su Magnuss i Gessner u svojim zanimljivim djelima, ipak, najviše prostora posvetili čudovišnoj morskoj zmiji za koju su tvrdili da bi mogla biti duga čak i punih 200 metara.

Morska zmija je imala gipko pršljenasto tijelo, prekriveno svjetlucavim ljuskama, izmedu kojih su navodno izbijale rijetke dlake. Kada bi se ukazala iznad zapjenušale morske površine, sve što bi upamtili izbezumljeni ribari i moreplovci bile su blještave oci plamenocrvene boje! ¨Bila je široka kao brod ...¨ Upravo je takav opis morskog cudovišta dao kapetan Lorence van Veria, koji se sa ovom nemani susreo 1746. godine, dok je plovio pored norveških obala. Slično stvorenje, čudovišnih dimenzija, opisao je i misionar Hans Egede. Pojavilo se nenadano dok je plovio vodama oko Grenlanda: ¨Bilo je široko kao brod, a dugo više od 3 brodske dužine!¨ - zabilježio je u svoj dnevnik Hans Egede. Morska je zmija, prema tvrdnjama Magnussa i Gessnera, svoje žrtve najčešće napadala u noćima punog mjeseca, a nije prezala ni od otvorenog napada na jedrenjake, lomeći ih i odvlačeći u mračne morske dubine zajedno s njihovim nesretnim posadama. Međutim, ono što suvremene prirodnjake zbunjuje nije snaga i čudovišna veličina morskih zmija, vec tvrdnja da su njihova tijela bila pršljenasta. To, naime, kada su u pitanju živa bića jednostavno nije anatomski moguće! Da li i danas u mračnim i tajanstvenim morskim dubinama žive opake morske zmije, koje su ledile krv i najiskusnijim moreplovcima srednjeg vijeka? Šta je istina o ¨Oktopussu giganteusu¨, ogromnoj lignji koja se u prošlosti pojavljivala u raznim, najčešće, južnim morima, napadajući čak i jedrenjake, lomeći im jedra i odvlačeći ih na morsko dno?


bure.blog

Kraken je morsko čudovište iz legendi. Tvrdi se da se pojavljivalo na severu, kod Irske i drugih zemalja na severu. To je ponekad bila kolosalna lignja, a ponekad je to bila ogromna hobotnica. Kraken je bio dug (sa kracima) od 23 metra do 63 metara. Nalazio se u dubokim vodama noću, a danju je ponekad odlazio na površinu. Moreplovci su ga se plašili jer je Kraken, prema legendi, potapao brodove.





Kraken se pojavljivao u skoro svim ostalim primorskim kulturama. Na Karibima se nazivao se Lusca. Lusca je ponekad bila opisana kao zmaj sa mnogo glava. Rimljanii su ga nazivali Polip. Čak je i Rimski istoričar Plinije, koji je najubedljivije opisao propast Pompeje, napisao je otprilike ovo: „Nijedna životinja u vodi ne smrdi tako strašno i ne ubija čoveka na okrutniji način od polipa. Ako napadne brodolomnike ili ronioce, priljubi se čvrsto uz njih svojim brojnim sisaljkama i vuče ih u dubinu.“

Najveća poznata lignja je bila duga 18 metara, a neki kažu da je bila duga 22 metara, imala je prečnik sisaljki 20 centimetara. Na koži ulovljenih kitova pronađeni su ožiljci sisaljki koje su imale pola metra u prečniku što govori o lignjama dugim i do 48 metara.





„Agua Mala“ u prevodu sa španskog znači „loše vode“. Tako su Španci u novom veku nazivali vode gde su bile jake oluje i gde su se „pojavljivali“ Krakeni. Španci su možda viđali džinovske i kolosalne lignje na površini okeana. Onda je počelo da se priča kako su ta stvorenja potapala brodove, a to je bio izgovor za lošu plovidbu ili brodolom.