Birokratska golgota prilikom usvajanja deteta



Većina neostvarenih roditelja spremna je da prođe pravu birokratsku golgotu koja može potrajati i nekoliko godina kako bi držali u naručju željeno dete. Za jedno dete, podobno za usvajanje, u Srbiji se trenutno "bori" više od deset potencijalnih usvojitelja.



Na novu porodicu čeka 60 mališana, a polovina njih je na međunarodnoj listi za usvojenje jer se za njih nisu mogli naći roditelji u Srbiji. Čak 703 porodica željno iščekuje dete, podaci su Ministarstva rada i socijalne politike. Decu žele da usvoje uglavnom bračni i vanbračni parovi, ali i 11 pojedinaca.

U prvoj polovini ove godine, novu porodicu je dobilo 54 mališana, a 2010. godine, usvojeno je 101 dete bez roditeljskoj staranja.

Mnogi se žale da proces usvajanja deteta predugo traje, ali predstavnici ministarstva kažu da je trajanje procedure definisano njenom složenošću jer je usvojenje mera trajne porodične zaštite deteta bez roditeljskog staranja.

"U većini drugih zemalja, ta procedura je sličnog trajanja i usklađena je sa raznim međunarodnim poveljama, između ostalog i sa Konvencijom o dečjim pravima", kaže za "Politiku" Vesna Tekić, savetnik u ovom ministarstvu.

Većina usvojiteljskih porodica (95 odsto) želi zdravo dete, što mlađeg uzrasta i sopstvene nacionalnosti. Baš ova činjenica donekle usporava ovaj proces jer je svako treće napušteno dete romske nacionalnosti, a veliki broj njih, ima određene smetnje u razvoju.

U našoj sredini predrasude o ovoj deci i dalje postoje, potvrđuje Zoran Milačić, direktor Centra za zaštitu dece, odojčadi i omladine u Zvečanskoj ulici.

"Sve je manje predrasuda prema deci romske nacionalnosti, ali minimalan je pomak u prihvatanju mališana sa smetnjama u razvoju. Ukoliko postoji i najmanja sumnja u zdravlje deteta u budućnosti, potencijalni usvojitelji se kolebaju", objašnjava Zoran Milačić i dodaje da nije lako brinuti se o ovakvoj deci i da je neophodno da država mnogo više pomogne porodicama koje odluče da usvoje mališana sa hendikepom.
Nezakonite radnje nikom ne donose dobro

Broj napuštene dece je višestruko veći od broja dece pogodne za usvajanje. Da bi dete moglo da stekne novu porodicu nije dovoljno da ga biološki roditelji ostave na ulici, već moraju da budu lišeni roditeljskog prava.

"Da bi dete bez roditeljskog staranja bilo usvojeno, u odgovarajućem postupku mora da se utvrdi da ne može da živi sa svojim roditeljima ili srodnicima.

Sudski procesi za lišavanje prava bioloških roditelja neretko dugo traju, pa upravo zbog te činjenice mnoga deca nisu podobna za usvajanje", objašnjava Vesna Tekić.

U centrima za brigu o deci bez roditeljskog staranja prvi put se sreću budući roditelji i dete. Upoznaju se i prilagođavaju jedni drugima.

Prvo se sreću u prihvatilištima u kojima dete boravi, potom idu zajedno u šetnju, i na kraju ga usvojitelji odvode kući na određeno vreme.

Neophodno je da budući roditelji još na teoretskoj obuci shvate da je reč o deci sa eventualnim traumama zbog zanemarivanja ili zlostavljanja. Iako svi potencijalni usvojitelji žele što mlađeg mališana, po mogućnosti bebu, po porodičnom zakonu, mlađu decu mogu da usvoje parovi koji imaju najviše 45 godina, a stariji mogu da se brinu o deci starijeg uzrasta.

Dešava se da porodice koje žele decu rade mimo zakona, pa stupaju u kontakt sa majkom deteta koja ih označava usvojiteljima. Ovakve radnje su nezakonite, upozoravaju u ministarstvu, i ne mogu doneti ništa dobro ni potencijalnim usvojiteljima ni detetu.
Zahtev za usvajanje uz 12 dokumenata

Prvi korak prilikom usvojenja deteta je podnošenje zahteva za usvojenje nadležnom Centru za socijalni rad. Uz zahtev, budući roditelji podnose čak 12 javnih isprava na osnovu kojih se utvrđuju njihov identitet, državljanstvo, bračni status, zdravstveno stanje, materijalne i stambene prilike.

Svi ovi dokumenti traže se i u drugim zemljama, a kako kažu u nadležnom ministarstvu, procedura usvojenja gotovo jednako dugo traje i u drugim zemljama.

Posle toga, socijalni radnik, psiholog i pedagog, procenjuju opštu podobnost potencijalnih usvojitelja, a ovaj proces može trajati najduže dva meseca.

Usvojitelji se obučavaju i pripremaju za svoju buduću ulogu, a potom njihovi podaci ulaze u Jedinstveni lični registar usvojenja. Nakon toga, stručnjaci centara za socijalni rad biraju pogodne porodice za decu.

Potencijalnim roditeljima ostaje samo da čekaju i da pokušaju da ne budu strogi prilikom izbora jer su sva deca na kraju krajeva - ista.

(MONDO)