Umišljeni bolesnik - Jean-Baptiste Poquelin Moliere



Vrsta djela:
Umisljeni bolesnik je komedija-balet u 3 cina. Komedija-balet je specificno djelo koje je na granici izmedju opere i drame. Bile su cesto priredjivane na dvoru Luja XIV., u raskosnom dvorcu Versaillesu. Kralj Luj XIV. je cak i sam nastupao u nekim spektaklima gdje se scenska umjetnost mjesala sa velikim plesovima, lovackim prizorima, vatrometima i igrama na vodi.

Razdoblje:
Komedija-balet "Umisljeni bolesnik" spada u razdoblje europskog klasicizma. To razdoblje traje cijelo 17 stoljece, a javlja se u Francuskoj. To se stoljece u povijesti knjizevnosti i civilizacije cesto jos naziva velikim. Tada je Francuska dominirala Europom jakoscu svoje vanjske politike te utjecajima u umjetnosti i knjizevnosti.

Biljeske o piscu:

Jean-Baptiste Poquelin, Moliere rodjen je 1622. godine u imucnoj obitelji. Krsten je 15. januara, ali tacan se datum njegova rodjenja ne zna.
Bio je sin kraljevskog tapetara i taj mu je naslov omogucio skolovanje u isusovackoj gimnaziji te studiranje prava u Orleansu
1642. sluzbuje kao odvjetnik, a godinu dana kasnije osniva kazalisnu druzinu "Znamenito kazaliste" zajedno s obitelji Bejart. Nastupao je u pokrajini i Parizu, a 1644. uzima umjetnicko ime Moliere. Zbog dugova biva uhicen te zatvoren. Od 1645 do 1658 putuje po Francuskoj. Njegov brak s Armandom Bejart je izazvao skandal u pariskim krugovima. Bio je od svoje supruge stariji 20 godina. Skandal ga je natjerao da napise "Skolu za zene", koja je gotovo autobigrafski inspirirana. To mu je djelo toliko podiglo ugled da se i sam kralj zauzeo za njega i dodjelio mu stalnu novcanu pomoc. Od tada je sudjelovao u organizaciji velikih dvorskih scenskih priredaba, koje su svojom spektakularnoscu i kicenoscu premasile sve dotada vidjeno na podrucju kazalista. 1665. Molierova je druzina sluzbeno postala kraljevom. Tada je poceo osjecati prve simptome upale pluca, pa je zbog toga izbivao oko godinu dana sa pozornice. Tijekom cetvrte izvedbe "Umisljenog bolesnika" 17.februara 1673. stanje mu se jako pogorsalo, te je te iste veceri umro. Pregovori o njegovu sprovodu su trajali cetiri dana.
Prema zapisu suvremenika Moliere je bio nizak covjek, zdepast i okruglih nogu. Bio je otvoren i posten, pa su mu te odlike stvorile mnostvo prijatelja na dvoru, cak i izuzetnu sklonost Luja XIV.
Napisao je vise od trideset kazalisnih djela razlicitih vrsta. Od tih 30 djela nije sacuvan ni jedan njegov dramski rukopis. Rijetki su i njegovi autografi. Jedini njegov rukopis se vidi na nekoliko vlastorucno potpisanih novcanih priznanica.

Kratki sadrzaj:
U pocetku vidimo glavnog lika Argana kako sredjuje racune s ljekarnicima i doktorima te zbraja potroseni novac koji je potrosio na velik broj razlicitih ljekova. Argan ima zenu i dvije kceri iz prvoga braka. Angelique je dovoljno stara za udaju, te je nasla vec momka za koga otac ne zna. Odjednom je otac pozove te joj rekne da joj je nasao supruga. Ona se poveselila misleci da je to njezina ljubav. Ali nisu mislili na istu osobu. Aragan, koji misli da je jako bolestan, zeli je udati za lijecnikova sina koji studira medicinu kako bi u obitelji mogao imati lijecnika koji bi se za njega stalno brinuo. Beline, Araganova zena zeli Angelique poslati u samostan, ali se pokorava muzu. U svakom prizoru Aragan izjavljuje ljubav Beline, a ona mu uzvraca.
Aragan, umislivsi da mu smrtna ura otkucava, sastavlja oporuku. Za oporuku Beline ne zeli cuti, i kako kaze "I ja bih posla za vama u grob da vam dokazem kako vas njezno volim". Aragan joj zeli ostaviti sav imetak, ali mu to zakon onemogucuje. Kod prijedloga da Beline prije njegove smrti uzme sav novac i mjenice iz njegove sobe Beline se uzruja rekavsi da nista od toga ne zeli, ali ju je ipak zanimalo koliko su ti iznosi veliki. Sluskinja Toinette je na Angeliqueinoj strani, te ju podrzava i spremna joj je pomoci. Tako odlazi javiti Cleantu (Angeliquenoj velikoj ljubavi) da Aragan sprema udati Angelique. Cleante se predstavlja kao zamjenik ucitelja pjevanja kako bi on i Angelique mogli biti zajedno. Aragan nista ne sumnja, te poziva buduceg zeta i njegova oca na veceru. Oni razgovaraju o Araganovoj neobicnoj bolesti i nacinima izljecenja. Beline je primjetila Cleanta koji joj je bio sumnjiv. Kaze to Araganu, koji je potrazio mladju kcer Louison, te mu ona otkriva svu istinu. U posjet Araganu dolazi njegov brat Beralde. Beraldea je Cleante nagovorio da ga predstavi kao momka dostojnog Angelique. Aragan ne zeli cuti za nju, nakon skandala koji je napravila pred doktorom i odbila muskarca kojeg joj je otac namjenio.

Tu se vidi umisljenu bolest Aragana, kada ga je sluskinja podsjetila da sa sobom uzme stap, jer bez njega ne moze hodati. Toinette i Beralde kuju dogovor kako bi uspjeli pomoci Angelique. Beralde pocinje uvjeravati svog brata da on nije bolestan i da medicina je znanost za naivne. Aragan tu tvrdnju pokusava pobiti, ali Beralde ima dobre odgovore na svako Araganovo pitanje. Nakon sto je Aragan odbio uzeti klistir doktora Purgona, Purgon se jako naljutio i ostavio Aragana. To je iskoristila sluskinje Toinette te se predstavila kao veoma iskusan lijecnik i Aragana uvjerila da treba raditi suprotno no sto su mu njegovi lijecnici preporucili. Beralde Araganu govori kako ga njegova zena iskorstava, a kcer bezuvjetno voli, te je zbog toga ne smije poslati u samostan. Aragan u to sumnja, ali pristaje na test. Beralde se sakrio, Aragan je legao na kauc i pravi se da je mrtav. Toinette tada kaze Beline da joj je suprug umro. Beline ulazi u sobu da se uvjeri, te tada naglas govori kako mora sto prije uzeti sav novac i mjenice, te kako se konacno rijesila muza. Aragan se digne i vice za Beline dok ona odlazi. Istu su stvar napravili kako bi testirali Angelique. No ona je plakala, jadikovala, jedina briga joj je bila sto je otac umro dok se na nju ljutio; bila je potpuno neutjesna. Cak je odbacila Cleantea i odlucila poci u samostan, prema ocevoj posljednjoj zelji. Cuvsi to, Aragan zagrli i poljubi svoju kcer, sav sretan sto je upoznao njezinu pravu narav. Pristao je na brak Angelique i Cleanta, pod uvjetom da Cleante postane doktor da bi se mogao brinuti za Aragana. Cleante je spreman sve obecati, no Beralde je uvjerio svog brata da to nije potrebno, da Aragan moze sam postati doktor i tako sam sebe izljeciti. Beralde pozove svoje prijatelje koji cine svecani skup kako bi Aragana proglasili lijecnikom. Aragan bez ikakve muke i sumnje prolazi sve testove i postaje lijecnik. No, nije znao da je sve to samo predstava kako bi Beralde uvjerio brata da je lijecnik i kako bi Aragan sam sebe izlijecio.

Karakterizacija glavnih likova:
Aragan – je umisljeni bolesnik. Sam za sebe misli da mu nema spasa, vjeruje da ce ga oni silni ljekovi izlijeciti. Njegova uskogrudnost i preokupacija svojom bolescu cine ga naivnim i sebicnim, te ga ljudi iskoristavaju. Dok se on "bori za zivot", drugi mu samo naplacuju svoje usluge i zive raskosno na njegov racun, znajuci da mu nije nista. No, samo ga kcer Angelique nastoji uvjeriti da je on svoju bolest samo umislio. Kasnije ga u to uvjerava i njegov brat Beralde. Aragan je veoma bogat i vjerovatno plemickog porjekla. Unatoc svemu, on je obiteljski covjek, te veoma voli svoje kceri i zenu. Ne voli kada mu se ljudi suprostavljaju i kada nije u pravu.

Beline – je Araganova druga zena. Ne cijeni svog muza, a njegovih se kceri zeli rijesiti tako da ih posalje u samostan. Od muza joj je drazi novac, te ga je spremna maksimalno "olaksati" u financijskim pitanjima.

Angelique – je Araganova starija kcer. Veoma cijeni i voli svog oca te mu zeli dobro, ali mu se i suprostavlja kad je njezina sreca u pitanju. Zaljubljena je u Cleantea. Obrazovana, svjesna situacije oca nastoji zadovoljiti i pomoci mu da shvati kako je on potpuno zdrav.

Louison – je Araganova mladja kcer. Veoma je mlada, voli oca i majku. Vjerovatno nije svijesna da joj je otac potpuno zdrav. Postuje roditelje, ali i sestru. Pouzdana do odredjene granice (dok joj otac ne zaprijeti batinama). Lukava i snalazljiva.

Beralde – je Araganov brat. Svjestan situacije, brata nastoji uvjeriti kako je svoju bolest umislio i pomoci mu da shvati pravu sliku svoje okoline. Voli svoje necakinje i pomaze im. Veoma obrazovan i inteligentan.

Cleante – Angeliquein zarucnik. Voli Angelique vise od icega te ce za nju sve uciniti. Obrazovan mladic, vjerovatno iz sloja gradjanstva.

Toinette – je sluskinja. Suprostavlja se Araganu kako bi se on mogao svadjati i tako "odrzati na zivotu". Veoma je postena i snalazljiva te lukava, odana i pouzdana. Angelique i ona su dobre prijateljice.

Tema:
Tema ovog je djela zivot "umisljenog bolesnika" koji za sebe misli da veoma bolestan. Postaje ovisan o doktorima i o supruzi, koji mu ne govore njegovo stvarno stanje nego iz njega nastoje izvuci sto vise novca.

Mjesto i vrijeme radnje:
Mjesto radnje je Francuska, tacnije grad Pariz. Vrijeme radnje nije naznaceno, ali je vjerovatno 17 stoljece. Mjesto je radnje oznaceno na pocetku djela.

Problematika obradjena u djelu:
Izmisljena bolest Aragana, koja nema ni pravog lijeka ni pravog imena i posljedice tog vjerovanja koje ga cini naivnim i rastrosnim na bespotrebne lijekove.

Stil:
Ovo je dramsko djelo spoj drame i opere. To je komedija u kojoj se pojavljuje zbor i plesaci.
Radnja se kronoloski odvija, bez disgresija i povrataka u proslost.
Pisac je sveznalica i prati likove kroz dogadjaje. Djelo oponasa anticku komediju (zbor, pjevanje, plesaci).
Djelo je umjereno lako za citati. Otezavaju ga samo neke ubacene fraze na francuskom, talijanskom ili latinskom jeziku. Radnja je jasno obrazlozena i vrlo zanimljiva.

Licna kritika: karakterne osobine likova i pouka:

Kod Moliera je zapazena neprekidan razvitak poezije komicnog. Kod njega je postojao razvitak moralne opservacije i onog sto se naziva uzvisenom komikom... U umisljenom bolesniku afirmira se u najvecoj mjeri ta prstava i neocekivana komika koja se, na svoj nacin, po bogatstvu maste natjece sa Snom ivanjske noci i Olujom.

Sainte – Beuve
U novijim realizacijama nekih farsa i komedija-baleta Molierov je dijalog ponovno ukljucen u okvir slikovite ili galantne inscenacije, plesova i glazbe, i zbog toga sam potpunije mogla dozivjeti poeticnu atmosferu kojom je on ponekad okruzivao svoje slike ljudskog srca ili naravi. (...) Istina Gradjanina plemica ili Umisljenog bolesnika ne moze se izraziti ako se u izvedbi izostave ceremonije koje su logicni zavrsetak komicnih tokova.
kritika piscu:
Od svih Molierovih komada najvise volim svakako "Umisljenog bolesnika"; ta mi se komedija cini najorginalnijom, najsmionijom, najljepsom. To je najljepsa proza koju poznajem. Ona neprekidno doseze punocu koja zadivljuje: misicava je poput Pugetovih atleta ili Michelangelovih robova: sva nabrekla od zivotnog lirizma, od radosti i od zdravlja.

Takozvane komedije-baleti koje se odlikuju glazbenim i plesnim umecima pisane su za dvor Luja XIV. Vazan je njihov element raskosna oprema, ali se mogu prikazivati i skromnije i bez spomenutih umetaka. Ipak se covjek ne moze oteti dojmu da to u stvari nisu umeci nego sastavni dio djelo, pa i sama rezija mora imati neki baletni karakter. To vrijedi i za one Moliereove komade koje pisac ili njegov izvođac ne krsti izrijekom tako, jer baletnih elemenata koji staru komediju dell'arte povezuju s baroknom operom ima i u drugim njegovim djelovima.
Kriticar I. Hergesic:
"Srecom je vec odavno odbacena jednostrana, neodrziva teza po kojoj je kraljevski dvorski zabaljvac Moliere poslusno, ali preko volje, po duznosti izvrsavao naloge Luja XIV. i njegove Uprave divertismana..ko je god makar jednom s razumjevanjem procitao bilo koju od njegovih komedija-baleta, ko god ih je u masti ili stvarno pokusao inscenirati, mora se priznati da se u tim djelima, u ritmu njihova kretanja, ne osjeca ni traga bilo kakve prisile. Naprotiv, bas u njima otkrivamo neku duboku, sustinsku oslobodjenost, prevladanost svih stega i unutrasnjih i vanjskih cenzura, i po toj svojoj osobini komedije-baleti, tako logicno, neporecivo urasli u Moliereov opus, sacinjavaju najspontaniji, sokantono "protupravilni", danas bismo valjda rekli "avangardni" pol cjelokupne dramaturske produkcije francuskog klasicizma.
karakteri likova:
Moliere nije mogao slagati svoja djela nekim strogim redoslijedom jer mu je duznost komicnog nametala odredjenu isprekidanost, odredjenu nemastovitost dramskog toka. Svaki put kad su opruge strasti bile na granici stvaranja odvec dramaticnih situacija, trebalo se opustiti i proizvoljno zaustaviti igru osjecaja. (...) Moliere poznaje zahtjeve publike, i radije odustaje od dramaturske postupnosti, nego od "velikog pravila sviju pravila", a to je – svidjeti se.
J. Garapon:
Sebicnost nije oznaka karaktera. Sebicnost je stanje duha, ili jos bolje: stanje duse. Umisljena bolest, ljubomora, pretjerana briznost (koja gusi), cjepidlacenje, skrtost i mizantropija samo su neke od utjelovljenih pojavnosti sebicnosti. Sebican covjek ne misli ni na koga osim na sebe i cijeli svijet zeli podrediti sebi. Sebican covjek ne zna i ne cuje one druge, on samo zna tjerati svoje, ne brinuci se za najblize i ne shvatajuci da je cesto smijesan, a ponekad i jadan. Ukratko, sebicnost je ljudska osobina par excellance. I tako je i umisljeni bolesnik, Argan, glava kuce, otac i muz - jednostavno sebican. Njega ne zanimaju nikakvi dogadjaji izvan njegove bolesti. Sve sto je povezano s lijekovima, lijecnicima, apotekarima i kirurzima dobro je doslo u njegovu kucu - ostalo i ostali: van! A buduci da se njegove zelje svode na udovoljavanje samome sebi, Argan svoju kcer namjerava udati za lijecnika, kako bi imao "zeta i rodbinu koja mu treba", odnosno, ne zeli propustiti "priliku koja je puno bolja za njega". Zalud mu brat tumaci da je njegova "bolest" pretjerana i da to ludovanje za apotekarima i lijecnicima mora zavrsiti, zalud mu sluskinja dokazuje da ce njegovo vlastito srce sprijeciti nezeljenu udaju: jer on je u srcu - dobar. I u pravu je. Argan je dobar covjek, voli svoju djecu i svoju drugu zenu, ali njegova bolest ga izdaje. U svojoj opsjednutosti s bolescu Argan ne pita ni za sta drugo do li za svoje klistire, zuci i ulijevke. A buduci da je bolestan, prema vlastitim rijecima i dubokom uvjerenju, iako "doduse hoda, spava, jede i pije kao i svi ostali", Argan je zaludjen lijecnicima koji su za njega sveznajuci i nedodirljivi Parnas, pa je tako najveca cast razgovarati i druziti se s lijecnicima. Oni su "cestita i cijenjena gospoda koju se taj blesavi bezobraznik Moliere usudjuje dovoditi na scenu". Ono cega Argan nije svjestan jest talent i razumijevanje te neznalice i bezobraznika Molierea za ljude koji ne mogu izaci iz svoje koze, ljude koji doduse hodaju, spavaju, jedu i piju kao i svi ostali, ali su ipak veci od zivota. Takav Argan nije vise samo dosadan, sebican gnjavator, on je osoba koju se ne zaboravlja.