Mit o glupim plavušama u popularnoj kulturi u opticaj je ušao potkraj 19. stoljeća. Krivac je, navodno, britanska kazališna skupina koja je 1868. u New Yorku izvela predstavu koju su izvodile četiri, za to vrijeme oskudno odjevene, plavuše. Nije trebalo dugo, piše Juliet Lapidos u Slateu, da predstava koja je šokirala dežurne moraliste postane senzacija. “Britanske plavuše” ubrzo su ušle u opticaj kao “dizzy blondes”, pri čemu je dizzy postala istoznačnica za glupače ili budalaste žene.


Godine 1925. Anita Loos objavljuje roman “Muškarci više vole plavuše” i mit je zapečaćen. Glavna junakinja romana, lijepa, površna i plava Lorelei Lee, postala je utjelovljenje svih predrasuda; kroz život se probija uz pomoć svog izgleda i ne vidi ništa sporno u tome da je se svede tek na pratilju bogatog, oženjenog muškarca. Roman o djevojci uvjerenoj “da su dijamanti najbolji prijatelj jedne djevojke” inspirirao je mjuzikl i dvije filmske ekranizacije, a nakon što je 1953. Lorelai utjelovila Marilyn Monroe, slika o plavušama kao frivolnim ženama postala je sastavni dio pop-kulture.

Šezdesetih se mit počeo koristiti i u reklamama, pa je tako u reklami boje za kosu Clairol osmišljen – za neke slavan, a za druge ozloglašen – slogan: “Je li istina da se plavuše bolje zabavljaju”.

I u antici su plavokose žene loše prolazile. Doduše, zbog drugih razloga. Plava boja kose bila je, baš kao i danas, na visokoj cijeni, ali bilo je mnogo onih koji su do nje dolazili uz pomoć različitih prirodnih pomagala, što je bio predmet općeg podsmijeha. Razlog privlačnosti te boje kose stručnjaci objašnjavaju time što je povezujemo s mladosti i nevinosti, jer uglavnom djeca imaju prirodno svijetlu kosu.

Preko pop-kulture stereotipi su se duboko usadili u svijest ljudi. Sveučilište Coventry za potrebe studije 1999. godine pred 60 žena i 60 muškaraca postavilo je istu ženu koja je nosila perike različitih boja: platinastu, prirodno plavu, smeđu i crvenu. I muškarci i žene platinastu plavušu ocijenili su manje inteligentnom, a prirodnu plavušu kao onu koja je “popularna”. Kako, pak, plavuše reagiraju? Njemačko istraživanje iz 2004. godine pokazalo je da nakon što pročitaju nekoliko viceva o plavušama puno sporije rješavaju testove, postajući tako dvostrukim žrtvama predrasuda. No, nije baš sve tako loše. Istraživanja pokazuju da plavuše u prosjeku imaju sedam posto veća primanja od svojih tamnokosih i crvenokosih kolegica.

artinfo

 Srbija Danas
Foto: Profimedia
Evo zašto kažemo PLAVUŠA kad žena ima žutu boju kose
Svi to govore, malo ko zna pravi razlog.



Toliko nam je normalno da devojku koja ima žutu boju kose zovemo plavušom, da retko i razmišljamo o tome, mada je potpuno jasno da su njene zlatne vlasi ipak drugačije boje od neba ili mora. Ali ni Englezi, Nemci ili Španci ne kažu za kosu spomenute boje da je "blue", "blau" ili "amarillo". Iz francuskog jezika potiče izraz "blond", koji su preuzeli brojni evropski jezici, dok Španci za plavokose osobe kažu "rubio". 
Ono što je takođe važno u kontekstu boja je da se nisu oduvek jednako zvale. Nekada je bilo važnije da li su sjajne ili tamne, nego koja je specifična nijansa. Upravo u tome leži ključ objašnjenja zašto kosu žute boje zovemo plavom.


Foto: Profimedia

Plav u vezi sa kosom dolazi od starijeg značenja svetao, jer i u drugim slovenskim jezicima srodne reči označavaju neke svetle boje. Plav u značenju modar, preuzet je iz bavarskog nemačkog, a pošto plava može biti i svetla (nebo) tako se te dve reči ukrštaju. One nisu srodne, nego slučajno slične, piše Srednja.hr.
Pridev “plav” je nekada u staroslovenskim jezicima značio "svetao" ili "bled" i koristio se u opisivanju najsvetlijeg spektra boja od bele do zlatnožute. Tako se i čovek svetle kose (i očiju) nazivao "plavim", a takva upotreba održala se u srpskom jeziku do danas, ali samo kada se govori o ljudima, odnosno njihovim fizičkim karakteristikama.

Nevezano za plavuše i njihovu "glupost" iz milošte.. glupost ne bira boju kose, tena.
Da li su plavuše sinonim za glupost, uzet ćemo u obzir kako definisati glupost, tj kako raspoznati glupe ljude?

Legendarni psihijatar Sigmund Frojd nas savjetuje kako da prepoznamo glupe ljude;

"Prvi znak ljudske gluposti je potpuno odsudstvo stida.

Dakle, kada se nađete u situaciji da vas je sramota zbog tuđeg ponašanja ili izjave, ili se čudite nekim suludim postupcima - odmah znate sa kim imate posla.

Ja bih volela da sve budu "glupe" kao plavuše!

U 20. stoljeću su plavuše postale metom seksističkih stereotipa koji takvu boju kose vezuju uz nedostatak inteligencije. Takvi stereotipi posebno dolaze do izražaju u vicevima o plavušama.
Prvi stereotip o glupim plavušama prvi se put pojavio u romanu „Muškarci više vole plavuše“, prema čemu je i snimljen film, 1928. godine, sa Marilyn Monroe u glavnoj ulozi.



Vjerojatno, ako imate imalo logike, shvatit ćete da ovi stereotipi nisu niti malo točni, i nemaju veze sa zdravim razumom.
Ali ipak postoji nešto. Znanstveno je dokazano da muškarci uz plavuše postanu gluplji. Ne zato što su one glupe, već zato što su muškarci puni stereotipa o plavušama, pa misle da će se više svidjeti, ako pokažu da nisu previše inteligentni.
Stoga, nije problem u plavušama, već u muškarcima koji imaju preveliku dozu predrasude u krvi.

Zato je moj odgovor na pitanje iz naslova jedan veliki NE.

Blog jedne plavuše