Zubatac (Dentex dentex)

Zubatac (Dentex dentex)




Uz oradu i lubina zubatac je najtraženija riba Jadrana. To se ne odnosi samo na sportske ribolovce već i na potrošače koji, na žalost, do zubaca mogu doći jedino u restoranima, a samo izuzetno ga se svježeg nađe u ribarnicama.

Svoje ime zubatac duguje velikim očnjacima koji se ističu na njegovu zubalu. U narodu se naziva još i zubac. Znanstveno ime mu je Dentex dentex L. Talijani ga nazivaju dentice, Francuzi derite, Nijemci Zahnbrasse, a Englezi dogs-teeth. Na gornjem dijelu tijela zubatac je crvenkasto do modrikastosive boje, a može se uočiti i više manjih crnkastih mrljica nepravilnog oblika. Postrance je zubatac žućkasto-sivosrebrnkaste boje tijela, pri čemu je nejasno tamnije uzdužno isprugan ili izmrljan. S donje strane mu je tijelo svjetlije, odnosno srebrnastije boje.

Duguljastog je, ali istovremeno i prilično visokog tijela, u boku stisnutog. Njegov izgled govori da se radi o vrlo snažnom grabežljivcu i odličnom plivaču. Najveća zabilježena dužina jadranskih zubaca je oko jedan metar. Prosječni zubaci su teški oko jednog kilograma, ali najveća težina koju ova riba dosegne iznosi čak 16 kilograma. Mrijesti se početkom ljeta.

Zubatac se rijetko nade nad golim pjeskovitim i muljevitim dnima jer više voli obrasla dna nad kojima se zadržava razna riba. Unatoč velikom rasponu dubine na kojoj se kreće (od metar do 200 metara), najčešći je do 30 metara dubine. Osim u Jadranu, rasprostranjen je i u Mediteranu te u istočnom Atlantiku. Osnovna hrana zubaca su ribe, ali su mu česti plijen i glavonošci. U nedostatku "lebdeće" hrane, posegne za crvima i rakovima. Uporan je u potjeri za ribom koja, bježeći pred njim, zna čak iskočiti iz mora na obalu. Mamci za lov zubaca su raznovrsni bilo prirodni bilo umjetni. Od prirodnih često se koriste komadi svježe ribe ili čitava riba. To može biti srdela, cipal, salpa, gira, škrpun, kanjac, ušata, bukva ili iglica. Ukoliko se na udicu montira čitava riba, poželjno je da ostane živa i da joj se ne povrijede vitalni organi prilikom provlačenja udice kroz tijelo. Osim ribe, u lovu zubataca kao mamac će izvrsno poslužiti komadi velikog morskog crva, pa i komad muzgavca ili sipice. Posebno je dobar mamac komadić kraka hobotnice prethodno oguljen i pržen na vatru kod ribolova sa odmetima teške konstrukcije. Od umjetnih mamaca i to kod ribolova sa panulom, prvo mjesto zauzima mamac napravljen od kože morskog pauka.

U lovu na zubace koriste se svi sportski ribolovni alati: tunja, štap, panula, parangal, osti i puška za podvodni ribolov. Postoji niz različitih rješenja za izradu panula za lov zubaca. Tradicionalna rješenja koriste najlonske uzice, dobro opterećene olovima potrebnim da panulu drže na željenoj dubini. Suvremenije panule koriste čelične uzice umjesto najlonskih, pa nije potrebno toliko olova.



Parangal za lov zubaca izrađuje se od jače osnovne uzice s dugačkim predvezima, dosta udaljenim jedan od drugoga. Kad se parangal polaže u more, udice s predvezima bacaju se tako da jedna pada lijevo, a druga desno od čamca. Tunjom ili štapom s koturom zubaca se može loviti s obale ili nad brakovima. Ukoliko se lovi s obale, udicu treba izbaciti dosta daleko. To se može postići tako da se udica izbacuje pomoću štapa. No, postoji i drukčije rješenje koje je, zapravo, kombinacija ribolova čamcem i ribolova s obale. Naime, jedan kraj tunje se veže uz obalu a drugi, na kojem su udice, čamcem se odnosi na udaljenost od pedesetak metara od obale. U moru se istovremeno drži više takvih tunja.

Kod izrade udičarskih alata za lov zubaca upotrebljavaju se velike udice br. 5 do 8, a potrebni su i čvrsti najloni. Osnovna uzica treba biti debljine 0,7 do 1 mm, a za parangal još i deblje. Predvezi, odnosno završna uzica, treba da su od najlona debljine 0,4 do 0,65 mm. Lov zubaca traje preko čitave godine, ali se najbolji rezultati postižu u toplijim mjesecima. Lovi se isključivo danju, osim sporadičnog lova noću ostima pod sviću. Ribolovnom uspjehu pogoduje slabijim vjetrom namreškano more.



Pored osnovne vrste zubaca, tzv. Dentex dentex L., u Jadranu žive još dvije zubacu srodne vrste. To su zubatac krunaš i rumeni zubačić. Zubatac krunaš, Dentex gibbosus cocco, je riba osam puta veće prosječne težine od zubaca. Dosegne težinu od 24 kg i dužinu od 1,20 m. Rasprostranjen je po čitavom Jadranu, ali su mu naselja mjestimična. Općenito je mnogo rjeđi od običnog zubaca.




Zubatac ispod 30 centimetara duljine ne smije se loviti, sakupljati niti stavljati u promet. Vrijeme lovostaja, odnosno razdoblje u godini u kojem se zubatac ne smije loviti niti stavljati u promet bilo živ ili u svježem stanju je od 15. travnja do 15. lipnja.

U Dubrovniku sam jela najbolje spremljenog zubatca.Predivno mariniranog,sa rostilja,ma praznik za nepca..bilo je davno,ime restorana sam zaboravila,ali kad pomenu ovu ribu,uvek se toga setim

Zubatac



Zubatac (Dentex dentex), pripada obitelji ljuskavki (Sparidae). Uz komarču i lubina najtraženija riba Jadrana. Svoje ime duguje velikim očnjacima koji se ističu na njegovu zubalu.

Naraste do 1 metra duljine i postigne težinu od 16 kg. Čvrste je građe, osobito glava sa prednjim dijelom. Ističu se jake čeljusti i vrlo veliki i oštri očnjaci. Duguljastog je ali istovremeno i prilično visokog tijela u boku stisnutog. Po izgledu se odmah da zaključiti da se radi o vrlo snažnom grabežljivcu i odličnom plivaču. Voli obrasla dna na kojima se zadržava riba. Izbjegava strmu obalu, pješčana i muljevita dna, mutne vode, mirne uvale i priobalje uz naselja. Hrani se uglavnom ribom, rakovima, glavonošcima, crvima itd. Kao tipični grabežljivac napada sve što je u pokretu i uvijek je spreman za napad. Vrlo je uporan lovac. Kreće se na velikom rasponu dubine od 1 do 200 metara, ali najčešći je do 30 metara dubine. Skuplja se u veća jata samo u sezoni mriješćenja. Mrijesti se početkom ljeta.

Najbogatija područja zubataca su područja šibenskih i zadarskih otoka, gusta naselja su i u području Pule i Rovinja, i oko otoka Visa, Lastova, Mljeta i Palagruže.

Osim u Jadranu rasprostranjen je i u Mediteranu i istočnom Atlantiku. Zubatac je zbog vrlo ukusnog mesa nazivan 'carom o rib' . .

(Wikipedija)

Zubatac – lat. Dentex Dentex
 
Zubatac, car od riba!

Ostali narodni nazivi:	dental, škojarić, zubac, zubatić
Strani nazivi:	engl. Common dentex; franc. Dente commun; njem. Zahnbrasse; tal. Dentice;
Vrijeme mrijesta:	krajem proljeća do sredine ljeta. Lovostaj od 15. travnja – 15. Lipnja
Porodica:	Sparidae (ljuskavke)
Bliski rođaci:

 
Izgled

Tijelo zubaca je izduženo, ovalna obrisa. U čeljusti ima četiri jaka očnjaka. Na gornjoj strani boje je crvenkaste do modrikasto-sive sa nepravilnim crnim mrljicama po cijelom tijelu. Postrance  je srebrenkast sa prijelazom u svijetliju boju na donjoj strani tijela. Dug je do 1 metar a težak do 16 kg. Proječna lovna težina je 2 kilograma.



Obitavališta

Nalazi se po cijeloj obali Jadranskog mora, večinom na hridinastim dnima obraslim posidonijom iako se može naći i na ljušturastom, koraljnom i pjeskovitom dnima. Rtovi i uska ždrijela među otocima omiljena su boravišta zubataca pa ga na tim terenima treba tražiti i loviti. Iako zađe i do 200 m dubine,  najčešća staništa su mu od 5 – 30 metara.



Ishrana

Zubatac je grabežljivac i u pravilu u zasjedi čeka plijen te se brzinom munje obrušava prema njemu.

(Sportski ribolov.hr)

Tehnike ribolova na zubaca

Sa sigurnošću možemo ustvrditi da ova riba pripada krugu onih koje je najteže uloviti. Koliko je zubatac cijenjen ulov najbolje ilustriraju natjecanja na kojima je ulovljeni zubatac najcijenjeniji ulov, a često i posebno nagrađivan. Većinom to nije iz nekih posebnih razloga već je, barem u velikoj većini, razlog krivi odabir terena tj. konfiguracije dna na kojem pokušavamo uloviti zubaca. Zakačen na udicu zubatac ne pripada krugu velikih boraca, naime, otpor pruža tek na početku drila kada se pokuašava oslobodit lupanjem glave o dno te još jednom kad se nađe pred obalom ili brodom i kada pruža posljedni, ujedno i najjači otpor.
Osim same konfiguracije tla na uspjeh prilikom ciljanog ribolova zubaca utječe i doba dana. Najbolje vrijeme za početak ribolova jest ujutro, do 10h te poslijepodne od sumraka sve do mraka. Slobodno bi smo mogli konstatirat da plima uvelike utječe na samu aktivnost zubaca te da porastom mora zubatac postaje aktivan.

Ribolov zubaca štapom sa obale

Posljednih nekoliko godina, u vrijeme ubrzanih promjena klime, ponajprije povećane temperature mora utjecale su na obitavališta na kojima je moguće ulovit zubaca. Nekada se zubaca sa obale moglo ulovit samo slučajno te možemo pretpostavit da će se trend približavanja obali u vrijeme ljetnih mjeseci i dalje nastavljat. Za zubace loše, dok za udičare ovo su odlične vijesti jer možemo očekivati češći ulov većih primjeraka pomoću jednostavnim udičarskih alata.

Oprema za ribolov zubaca mora biti jaka i fleksibilna. Štap dužine ne manji od 3,6 metara te težine izbačaja od 150 – 200 lb apsolutni je minimum prilikom ciljanog ribolova zubaca. Kao osnovni najlon koristimo debljinu od barem 0,40 mm kvalitetne, manje vidljive strune uz preporučljiv predvez izrađen od žičane sajle te udicom od 2/0 – 4/0 po Mustadu, kao Mustad 92533, 2320, 2406, Gamakatsu 451T i slične. Osim jednokrakih možemo koristiti i dvokrake (Cormoran CGS 9900B i Gamakatsu 4523T ) te trokrake (Mustad 7794B ) udice.
Kao ješka za zubaca najbolje prolaze žive ribice – knez, špar ili ciplić. Od ostalih najbolje prolaze veliki crv, dužine od 10 – 15 cm, žilaviji dio rezan od glave nadolje. Osim crva dobar je i krak hobotnice, rak, srdela ili lignja.

Sama tehnika lova slična je onoj kod ribolova na orade/komarče. Nakon što zabacimo mamac s udicom pričekamo da stigne na dno pa lagano zategnemo najlon. Namotamo najlon na signalizator i ostavimo 3-4 metra slobodnog najlona na zemlji. Naime, kad zubatac zagrize snažno će povući mamac. Pustimo da ribe vuče najlon koji smo prethodno ostavili te nakon toga snažno kontriramo. Ukoliko nema griza 15ak minuta najlon zategnemo i skratimo za nekoliko metara te opet čekamo. Kao što smo napomenuli u uvodu, zubatac najjači otpor pruža na početku i na kraju te u tim situacijama moramo biti najoprezniji kako ne bismo izgubili ribu.

Osim tehnike lova na dnu zubace možemo loviti i na „pola dna“. Ukoliko lovimo tehnikom pola dna preporučljivo je da najlon bude što kvalitetniji, znači manje debljine uz slične lovne karakteristike kao i u slučaju lova na dnu. Sam sistem izrađen je na način da je na kraju osnovnog najlona privezano olovo. Iznad njega postavljamo graničnik hoda koji će spriječiti da mamac tone dalje od željene dubine. Iznad graničnika postavljamo pramu dužine 1 metar sa udicom na kraju. Ovisno o načinu vezanja prame na osnovni najlon možemo izradit dva sistema koji se različitim načina spuštaju u more. Ukoliko koristimo fiksni čvor tada mamac odbacujemo zajedno sa olovnicom. Međutim ako se odlučimo za klizni način tada samu pramu spuštamo u more naknadno tj. nakon što smo odbacili olovnicu i postavili je na željeni položaj. Najlon lagano zategnemo, zakačimo pramu sa mamacem te niz zategnuti najlon sve puštamo u more. Dok prama s mamcem lagano klizi po osnovnom najlonu mamac sam pretražuje sve slojeve vode. Napomenimo samo kako se na ovaj način produžava život ribice jer nema onog početnog trzaja prilikom zabacivanja sistema u more.

Spinning zubaca

Jednako kao i u slučaju udičara, sve veća temperatura mora koja je dovela zubace bliže obali blagonaklono utječe i na one koji preferiraju spinning kao tehniku lova.



Oprema za spinning mora biti u prvu ruku čvrsta ali elastična – dvodijelni štap srednje akcije te snage izbačaja do 150 lb. Ovo će biti dostatno za većinu ulova u obalnom pojasu mora međutim i sasvim dovoljno za ulov većih primjeraka.
Kako je zubatac po prirodi inteligentna riba, ukoliko primjeti najlon nema šanse da zagrize. Upravo zato bitno je rabiti tanji najlon, debljine od 0,25 – 0,30 mm uz predvez od fluoro-karbona ili čelične žice (vidljivija ali nema bojazni da će zubatac pregristi predvez).
Sam lov izrazito je jednostavan. Varalicu bacamo što dalje od obale u blizinu kakvih podvodnih stijena. Naime, zubatac često napada iz zasjede te ukoliko pogodimo pravo mjesto i varalica prođe u njegovoj blizini napad je gotovo neminovan.  Za ribolov zubaca najprikladnije je jutro, sve dok ne pojača maestral, te večer, kad je vrijeme potpuno mirno.

 
Izbor varalica za zubaca

Kako se večinu vremena zubaci nalaze u blizini dna spinning je preporučljivo obavljat pomoću dubokoronećih modela varalica, veličine od 7 – 11 cm. Od boja najbolje prolazi boja njegovih prirodnih mamaca, primjerice iglice, gavuna, cipla ili skuše međutim prolaze i ostale kombinacije, pa čak i imitacije pastrve. Od konkretnih modela najčešće se spominju DTD Gavun i Mungos, Rapala Husky Jerk te Yo-zuri Magnum Minnow.



leurre-rapala-husky-jerk-8-cm



Rapala_Husky_Jerk_Review



yo-zuri



Vobleri


Prilikom lova obratite pozornost na bilo kakve podvodne zaklone (kamen, rupe, naplavine itd…) jer bi upravo tamo u zasjedi mogao čekati zubatac.

Ometac (odmet ili tunja) za ribolov zubaca sa obale

Od svih načina ribolova zubaca udicom, lov ometcem ima najmanje poklonika, jer je susret s “carem” na taj način dosta rijedak, a iziskuje puno znanja i još više strpljenja. Posebno strpljiv treba biti pri ribolovu klasičnim ometcem, kada se on odbaci i čeka. Malo se brže do susreta s njim dolazi pretraživanjem terena bacanjem i privlačenjem mamca ili varalice (špinanjem). Oba načina mogu se prakticirati s obale, ali i plovila usidrenog neposredno uz nju. Loviti se može “iz ruke”, ali tada valja računati na ožegotine po dlanu, ponekad čak i uz uporabu kožnih rukavica. Zato je bolje rabiti štap.

Ribolov zubaca štapom sa broda

Zubaci se najčešće love na dubinama između 5 i 30 metara. Zbog hladnoće u travnju su još uvijek dosta duboko, pa je sada najbolje pridržavati se tvrdnje iskusnih ribiča da je zubace najbolje tražiti na dubinama gdje se dno nazire sa strane plovila okrenute obali, a sa strane prema pučini ne vidi…

Kako loviti zubaca?



Zubaci se najčešće love na dubinama između 5 i 30 metara. Zbog hladnoće u travnju su još uvijek dosta duboko, pa je sada najbolje pridržavati se tvrdnje iskusnih ribiča da je zubace najbolje tražiti na dubinama gdje se dno nazire sa strane plovila okrenute obali, a sa strane prema pučini ne vidi...
Poslije nekoliko lijepih sunčanih travanjskih dana, u pliće će se vode vratiti i "car od riba", zubatac. Tu će ostati dugo, do vrućih dana i dugotrajnog lijepog vremena bez vjetra i kurenta. U travnju će se loviti dobro, u svibnju još i bolje, a u lipnju najbolje. Znači, pred ribičima je dugo razdoblje za nadmudrivanje s tom okrunjenom morskom glavom.Osim doba godine, na uspjeh u ribolovu zubaca utječe i doba dana. Noću ga se može savladati samo podvodnom puškom, što je zabranjeno, i ostima "pod sviću", ali samo "travarića", još nedoraslog naivnog zubaca od dvjestotinjak grama koji se prepušta tvrdom dječjem snu. Najbolje vrijeme za ribolov odraslih primjeraka udicom jest jutro do deset, jedanaest sati, dok se ne razjača maestral, te poslije podne do mraka, kada se more ponovno smiri. Godi mu i lagani povjetarac. Od ostalih čimbenika na povećanu aktivnost "zubonje" u priobalju najznačajnije utječe plima. Več sat vremena prije njezina dolaska treba spustiti mamac u more i čekati dizanje mora i apetita zubaca.

Lov ometcem
Od svih načina ribolova zubaca udicom, lov ometcem ima najmanje poklonika, jer je susret s "carem" na taj način dosta rijedak, a iziskuje puno znanja i još više strpljenja. Posebno strpljiv treba biti pri ribolovu klasičnim ometcem, kada se on odbaci i čeka. Malo se brže do susreta s njim dolazi pretraživanjem terena bacanjem i privlačenjem mamca (špinanjem). Oba načina mogu se prakticirati s obale, ali i plovila usidrenog neposredno uz nju.Loviti se može "iz ruke", ali tada valja računati na ožegotine po dlanu, ponekad ćak i uz uporabu kožnih rukavica. Zato je bolje rabiti prut.

Za ribolov s obale treba odabrati duži, od 3 do 3,6 metara i težine izbačaja oko 150 grama. Pribor na njemu može se kompletirati na više načina. Loviti se može s mamcem na dnu, kada struna polegne i ne vidi se pa njezina debljina nije uopće važna. Meðutim, kada se lovi "na pola dna", tako da lagano zategnuti pribor drži mamac poviše dna, treba voditi računa o debljini strune. Ona mora biti vrhunske kvalitete kako bi se rabila tek 0,30 mm debela, kakva je teško uočljiva za zubace. Pribor se kompletira od osnovne strune, na čiji se kraj postavlja s kopčom postavi privez (pjok) dug do jedan metar, s udicom na kraju. Ispod priveza na osnovnu strunu se postavlja graničnik njegova hoda (2-4 m od olovnice).

Kako bi klizao niz zategnutu strunu, na otprilike pola dužine priveza treba postaviti laganu olovnicu. Privez završava udicom. Kako se uglavnom lovi živom ribicom, mogu se rabiti jednokrake, dvokrake i trokratke udice. Od jednokratkih toj su namjeni primjerene Mustad 92533, 2320 i 2406, Au tion d’Or 9505 inox i 1545 N inox, Gamakatsu 451T i slične. Cormoran CGS 9900B i Gamakatsu 4523T su prikladne dvokrake, a meðu trokrakim Mustad 7794B, Au Lion d’Or 3010 i slične. Udice trebaju biti široke 20-25 mm, što odgovara veličini jednokrake broj 1/0 do 4/0.Višestruka je prednost ovako kompletiranog pribora nad klasičnim. Zato što se prvo odbaci osnovna struna, pa niz nju spusti privez s mamcem, nema trzaja koji skračuje život mamcu. Drugo, dok lagano tone, mamac pretražuje sve slojeve vode, a kad graničnik zaustavi privez, mamac ima veliku pokretljivost i ne može se zapetljati za osnovnu strunu.

(Molat.net)