Rune su nizovi povezanih abeceda koje koriste slova poznata kao rune, znakovi koji su najvjerovatnije nastali među Gotima u prvom vijeku, a koji su izvorno bili u praktičnoj upotrebi kod germanskih i anglosaksonskih naroda. Skandinavske varijante su poznate kao Futhark, a anglosaksonske kao futhorc ili fuþorc.

Ime Runa vodi porijeklo iz korijena riječi Run (gotički runa), što znači “tajno” ili “šaputanje”. U baltičkim jezicima ova riječ znači “govor”. U finskom jeziku, Runo znači “pjesma”, na starom nordijskom jeziku Run znači “tajna”, “tajno znanje”, “mudrost”, čarobni znakovi” i “pisani znakovi”, a slična značenja ima i na starom engleskom jeziku, te na starom saksonskom gdje riječ Runa znači “misterija” ili “tajna”. Run se također može pronaći i u starim keltskim jezicima, a u svim varijantama riječ označava “tajnu” ili “misteriju”.



Najstarije rune

Tek kasnije, smisao same riječi Run se počeo odnositi za svaki hijeroglifski znak koji je predstavljao rune kao pismo tajnih predavanja. Iako na prvi pogled izgledaju kao klasično ‘pismo’, rune to nikada nisu bile. Doduše, nekolicina runa se može fonetski izraziti, ali većina je ostala u formi simbola, poznatih kao glifovi.

O runama se gotovo ništa nije znalo sve do 16. stoljeća kada su se i zvanično počele istraživati. Pod snažnim utjecajem crkve, tadašnji runolozi i nisu imali previše slobode za teorije o runama, a također nisu imali ni zajednički sistem, pa je sve do 20. stoljeća svaki tumačio rune prema svojim istraživanjima. Jedni su tvrdili da rune imaju veze sa Mjesecom, drugi sa astrologijom, treći da je to obična abeceda… uglavnom, svi su se složili u jednom – neki natpisi su imali magičnu svrhu.



Anglosaksonske rune

Rune i magija

Većina naših predaka je vjerovalo u magiju i ona je bila sastavni dio svakodnevnog života. Rune su bile dio tih vjerovanja, a kombinovale su se sa mitovima, Božijim oblicima, te filozofijom i ritualnim oblicima raznih germanskih plemena. Svaki runski simbol u sebi sadržava neku elementarnu silu.

Rune su se nekada koristile za proricanje budućnosti, bacanje uroka, liječenje, kao i bilo koju drugu vrstu magije. Neka plemena su na mačevima imali runski simbol pobjede, koji im je navodno pružao nadljudske moći u ratu.



Mnoge rune su predstavljale određene magične simbole, no ništa se nije smatralo tako moćnim kao kombinovanje runa u jedan simbol (bandrun). Ali ovo nije bio zadatak koji je mogao svako obaviti. Za kombinovanje runa moralo se imati posebno znanje, detaljno značenje svake pojedinačne rune, te magična posljedica koja se dobije njihovim kombinovanjem.

Pored kombinovanih runa, često su se koristile i slikovite reprezentacije svetih pojmova koji pomažu u formuliranju i smjeru čarobne moći. Ovi znakovi i simboli su radili u suradnji s runskim snagama, ili su utjelovljenje sile koja izražava ostatak formule. Oni su obično bili izrađivani kao talismani za zaštitu, ili objekti za meditaciju ili bilo koju drugu vrstu magije. (Neki od najpoznaijih su prikazani na slici iznad)

Rune kao pismo



Rune se pojavljuju u formi u napisanih rukopisa u samo nekoliko raštrkanih slučajeva. Pjesme napisane ovim simbolima se mogu pronaći u anglosaksonskim i skandinavskim tradicijama, a možda i najvažniji rukopisi koji sadrži runske simbole su Abecedarium Nordmannicum iz devetog stoljeća naše ere, te Codex Runicus, rukopis koji sadrži zakone pokrajine Sconia napisan u cijelosti runama, u Danskoj u četrnaestom stoljeću.

U runskim natpisima su se često mogli vidjeti i glifovi, to jest, rune koje su imale simbolično, a ne fonetsko značenje. Neki od najpoznatijijh i najčešćih su bili Thorov čekić – simbol koji izgleda kao (nacistički) kukasti križ, zatim Sunčev točak (krug unutar kojeg se nalazi križ) koji je označavao sveta mjesta, a koji su kasnije usvojili i kršćani u naporima da prisvoje narode koji su ga koristili.

Danas još uvijek možemo pronaći rune i u modernim simbolima. Na primjer, jedan od najpoznatijih znakova – znak mira – je sastavljen od dva runska simbola: Y – runski simbol ljudske smrti i krug – simbol za nerođeno dijete. Pošto bi ovakav iskombinovan simbol predstavljao očaj, on je okrenut naopačke kako bi predstavio sve što je suprotno od očaja.



Codex Runicus, dio rukopisa iz 14. stoljeća koji sadrži jedan od najstarijih i najbolje očuvanih tekstova napisan u cijelosti runama.



pixelizam.