Muzej prekinutih veza

Muzej prekinutih veza

[You must be registered and logged in to see this image.]

Muzej prekinutih veza je muzej posvećen neuspješnim ljubavnim vezama. U njemu su izloženi osobni predmeti koje su ostavili bivši ljubavnici, a popraćeni su kratkim opisima. U početku je ovo bila putujuća zbirka doniranih predmeta, da bi se nakon nekog vremena smjestio na trajnoj lokaciji u Zagrebu. 21. svibnja 2011. Europski je muzejski forum na svečanoj dodjeli u Bremerhaven dodijelio Muzeju prekinutih veza prestižnu nagradu Kenneth Hudson kao najinovativniji muzej u Europi.

Povijest

Muzej je osnovan od strane dvoje umjetnika iz Zagreba - filmske producentice Olinke Vištice i kipara Dražena Grubišića.[4]. Njih su dvoje bili u vezi od 1999. do 2003. godine, a nakon što su prekinuli nisu znali što da naprave sa svim stvarima koje su im preostale nakon veze.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Logotip muzeja.U šali su razmišljali kako otvoriti muzej u kojeg bi sve predmete mogli smjestiti. Tri godine kasnije Grubišić je nazvao Višticu kako bi je podsjetio na tu zamisao. Nakon tog razgovora oboje počinju moliti svoje prijatelje da doniraju predmete koji su im ostali nakon raskida svojih veza, s čime je ta neobična zbirka i rođena. Po prvi je put prikazana 2006. godine u Gliptoteci HAZU-a u sklopu 41. Zagrebačkog salona.

Slijedećih je godina zbirka bila na svjetskoj turneji, posjećujući Argentinu, Bosnu i Hercegovinu, Njemačku, Makedoniju, Filipine, Srbiju, Singapur, Sloveniju, Južnoafričku Republiku, Tursku, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke Države.[7] S vremenom su sakupili nove predmete koje su im donirali njihovi posjetitelji, od čega su više od 30 predmeta donirali građani Berlina kada je izložba posjetila njihov grad 2007. godine.[8]


Plakat muzeja.
Muzej prekinutih veza je bio veliki uspjeh u Berlinu 2007. godine.[8]U međuvremenu su, nakon neuspjelih pokušaja da pobude zanimanje Ministarstva kulture Republike Hrvatske za pronalazak privremenog mjesta za muzej, Vištica i Grubišić odlučili privatnim sredstvima iznajmiti prostor od 300 m² u zagrebačkom Gradecu, čime je muzej postao prvi zagrebački muzej u privatnom vlasništvu.[9] Muzej je konačno otvorio svoja vrata u listopadu 2010. godine, te je postao posebno popularan kod stranih turista, i to ne samo zbog svoje originalne teme nego i zbog toga što je otvoren sedam dana u tjednu za razliku od ostalih muzeja u gradu.[10]

U svibnju 2011. Muzej prekinutih veza dobio je nagradu Kenneth Hudson koju dodjeljuje Europski muzejski forum.[11] Ta se nagrada dodjeljuje muzeju, osobi, projektu ili skupini ljudi koji su pokazali najneobičnije, najsmionije i možda prijeporno postignuće koje osporava (pobija) uobičajene (opće) spoznaje o ulozi muzeja u društvu, ocjenjujući važnost javne kvalitete i inovacije kao osnovni element uspješnog muzeja

Muzej prekinutih veza je umjetnički koncept koji, polazeći od pretpostavke da predmeti posjeduju združena polja - "holograme" sjećanja i emocija, svojim postavom želi kreirati prostor "sigurnosne memorije" ili "zaštićenog sjećanja" za očuvanje materijalne i nematerijalne emotivne baštine prekinutih veza.

[You must be registered and logged in to see this image.]

(Wikipedija)

Slovenska voditeljica donijela u Muzej svoj žučni kamenac

[You must be registered and logged in to see this image.]

MUZEJ PREKINUTIH VEZA, koji je nastao prije pet godina kao projekt između Olinke Vištice i Dražena Grubišića, trenutačno se nalazi na Gornjem gradu, a imaju i privremeni postav u zagrebačkom Kaptol centru. Iako su do sad proputovali mnoge gradove svijeta te prikupili puno smiješnih, čudnih, tužnih i bizarnih predmeta te priča koje stoje iza njih, stalni postav zadržali su u Zagrebu.

"Među prvih 40 predmeta koje smo dobili nije bilo niti jednog `duplikata`"

Do sad su imali brojne ponude iz drugih gradova koji su vrlo rado htjeli "udomiti" vid umjetnosti koju stvaraju sami posjetitelji. Međutim, u Zagrebu su prostor našli vrlo teško, potporu od Ministarstva turizma niti od grada Zagreba nisu dobili, a unatoč svemu tome ove godine su nominirani za nagradu Najbolji europski muzej 2010. godine. Osim te nagrade ponosni su i na to da strani mediji poput Reutersa i BBC-ja prepoznaju vrijednost njihovog projekta. "Na ideju smo došli prije pet godina, sjedeći na kavi i razgovarajući. Bili smo uvjereni da tako nešto već postoji, no nakon što smo tražili po Googleu nismo ništa našli. Registrirali smo svoj projekt i imali smo dva tjedna da prikupimo predmete za izložbu. Nazvali smo svoje prijatelje i svi su nam nešto darovali. Moram priznati da smo se zaista iznenadili kad smo vidjeli da među prvih četrdeset predmeta koje smo dobili nije bilo niti jednog `duplikata`", ispričao nam je Dražen.

"Sad već odgovaramo ljude od toga da nam donose predmete"

Na pitanje da li im predmete češće donose tinejdžeri i mlađi samci ili stariji ljudi rekao nam je: "Najčešće dolaze stariji ljudi. Njima se lakše poistovjetiti s nekim pričama. U braku su ili su bili u braku i drugačije doživljavaju te neke stvari. Kod tinejdžera je to drugačije, oni to brže prebole", izjavio je Dražen. Muzej trenutačno ima oko sedamsto predmeta, ali samo jedan manji dio je izložen u muzeju jer nemaju dovoljno mjesta kako bi ih izložili.

"To Olinka i ja držimo kod svojih kuća u drvenim kutijama, lijepo posloženo jer nemamo gdje s tim", priznao je Dražen te dodao kroz smijeh: "Sad odgovaramo ljude da nam ostavljaju predmete kad nemamo gdje s njima. Radimo tako da dok smo na putovanjima prikupljamo predmete i priče iz drugih mjesta i onda ih uvodimo u svoj stalni postav. Zanimljivo je kako tek nekoliko predmeta može ispričati priču o određenoj situaciji u državi. Na primjer, u Singapuru par nije mogao održati vezu jer nisu bili iste rase, a dok su bili zajedno vezu su skrivali. Tako su imali bijelog i smeđeg medvjedića, svatko svog. Ona je svog poklonila muzeju. Osim toga možete čak vidjeti i ekonomsku situaciju u zemlji gdje parovi prekidaju jer netko mora ići u inozemstvo kako bi radio i slično". Na pitanje koja mu je najtužnija priča u Muzeju, Dražen je rekao: "Mogli smo cijeli postav ispuniti zaista tužnim pričama, ali mi smo odabrali samo jednu. Zato smo u jednoj sobi izložili pomalo smiješne ili zanimljive priče koje nisu završile nesretno".

[You must be registered and logged in to see this image.]

"Televizijska voditeljica donijela nam je svoj žučni kamenac"

Trenutačno jedan od najpopularnijih primjeraka Muzeja je nedavno donirana crvena vjenčanica, a Dražen ističe kako ih imaju nekoliko, u samom Muzeju su izložene još dvije. Pored svakog izloška postavljena je i priča o predmetu, ali postoje i audiovizualne priče koje su ljudi snimili. "Meni je vrlo zanimljiva jedna gospođa koja je došla k nama dok smo izlagali u Ljubljani jer je čula na vijestima za nas. Ispričala nam je kako je dok je bila mlada jedan srpski vojnik u 2. svjetskom ratu bio u logoru i njoj je preko ograde bacio papirić da njegovim roditeljima javi da je živ. To dopisivanje trajalo je četiri godine. On je preživio te ju je nakon izlaska iz logora došao zaprositi, međutim, ona ga je morala odbiti. Na pitanje zašto rekla je da nije mogla napustiti Ljubljanu da ode živi s njim u Beograd kad je trebalo obnavljati zemlju nakon rata".

Ipak, kao najbizarnija stvar koju imaju u muzeju Dražen smatra žučni kamenac poznate slovenske televizijske voditeljice. "Ona je ušetala u Muzej i donijela nam svoj žučni kamenac. Ispričala nam je kako je, kad joj je suprug po treći put tijekom seksa izgovorio krivo ime, osjetila bol u trbuhu. Nakon toga je završila na hitnoj, a uzrok boli je bio taj žučni kamenac. Dodala je kako je to jedino što je dobila od svog bivšeg muža".

Portret Ive Sanadera koji im je darovao Kasum Cana nalazi se u stalnom postavu

Zanimljivo je i kako portret bivšeg premijera Ive Sanadera zauzima svoje mjesto u stalnom postavu. Naime, prije tri mjeseca Kasum Cana, predstavnik Romske manjine, razočaran bivšim premijerom njegov portret poklonio je muzeju. Na pitanje kako je izgledao cijeli taj događaj Dražen nam je ispričao: "To je bilo nevjerojatno. On se spuštao s Markovog trga poprilično ljut. Odjednom je ušao kod nas i pitao o čemu se tu točno radi, a nakon toga je pitao da li je bitno ako muško ostavlja nešto vezano za muškarca ili ne na što smo mu odgovorili da to nije bitno. Posljednje pitanje mu je bilo da li dvoje ljudi mora biti u intimnom odnosu, a mi smo mu rekli da je bitan samo emotivan odnos. Tada je otišao i vratio se s portretom".

"Neki posjetitelji ljutito izjure van, a neki se histerično smiju"

Muzej prekinutih veza otvoren je svakog dana od devet do 21 sat, a Olinka i Dražen za Valentinovo planiraju nešto posebno, naime, za sve posjetitelje koji dođu u paru, s dečkom, curom, bivšim partnerom, prijateljem ili prijateljicom, platiti će dvije dvije ulaznice za cijenu jedne, a u kafiću koji se nalazi u sklopu izložbenog prostora moći će popiti dva pelinkovca za cjenu jednog. Osim takvih projekata, u Muzeju se svakog mjeseca održavaju pričaonice na temu ljubavi, a uskoro kreće i jedna nova, za djecu razvedenih roditelja. Kako bi cijeli koncept funkcionirao Olinki i Draženu pomaže nekoliko zaposlenika, a njih dvoje pripremaju se za sljedeće izložbe te za jednu posebnu prigodu 22. svibnja, tada će u Houstonu pred oko tri tisuće ljudi Američke udruge muzeja održati predavanje na temu "Muzeji budućnosti".

Iako su iznimno ponosni zbog toga, Dražen priznaje kako bi im bilo lakše kad bi imali potporu Ministarstva da naprave jednu zaista dobru izložbu, a ovako idu, kako je rekao, svatko sa svoja dva kofera. O njihovom projektu već je tiskana i knjiga, uz potporu belgijskih izdavača. Iako nemaju službu za odnose s javnošću, reklamne oglase ni menadžera svakog mjeseca posjeti ih oko dvije tisuće ljudi. Posebno su oduševljeni Amerikanci, koji ne mogu vjerovati da tako nešto uopće postoji, a posebno su iznenađeni kad vide da je to u Zagrebu.

Jedna od zaposlenica ispričala nam je kako često prate rekacije posjetitelja nakon što napuštaju izložbu. "Svatko drugačije reagira. Neki ljutiti znaju izjuriti van, neki se histerično smiju dok se neki parovi grle i ljube čim izađu. Jedan par šokirano nam je izjavio: `Ovo se nama nikad neće dogoditi`.


Kako je sjekira postala terapijski instrument

"Bila je prva žena kojoj sam dopustila da se useli u moj stan. Svi moji prijatelji mislili su da se moram više otvoriti prema ljudima. Nekoliko mjeseci kasnije ja sam morala otputovati u SAD. Ona nije mogla poći sa mnom. Na aerodromu smo se pozdravljale u suzama, a ona me uvjeravala da neće moći preživjeti tri tjedna bez mene. Nakon što sam se vratila s puta rekla mi je: `Zaljubila sam se u nekog drugog. Znam je samo četiri dana, ali znam da mi ona može dati sve ono što ti nisi`.

Ponašala sam se banalno i pitala sam je što s našim zajedničkim planovima. Nije mi odgovorila ni sljedeći dan pa sam je izbacila iz stana. Ona je odmah otišla na ljetovanje s novom djevojkom, a njen namještaj je ostao kod mene. Ne znajući što bi učinila sa svojom ljutnjom kupila sam sjekiru kako bi se ispuhala te kako bi joj izazvala makar nekakav osjećaj gubitka kad ga očigledno nije osjećala nakon prekida.

[You must be registered and logged in to see this image.]

U četrnaest dana njezinog ljetovanja svaki dan bi rasjekla jedan dio njezinog pokućstva. Ostavljala sam dijelove tamo kako bi me podsjećali na moje unutarnje stanje. Što se soba više punila raskomadanim dijelovima njezinog pokućstva, ja sam se osjećala bolje. Dva tjedna kasnije došla je po svoj namještaj. Sve je bilo uredno skupljeno na male hrpice od drveta. Uzela je svoje smeće i napustila moj stan zauvijek. Sjekira je promovirana u terapijski instrument", stoji u priči jedne Njemice koja je svoju sjekiru donirala Muzeju.

(Index.hr)

Muzej prekinutih veza (Museum of Broken Relationships)

[You must be registered and logged in to see this image.]

Na zagrebačkom Gornjem gradu smjestio se muzej koji svojim postavom dovodi u pitanje svaku ustaljenu percepciju onoga što bi muzej trebao biti. Tristotinjak kvadratnih metara barokne Kulmerove palače hram je sasvim neočekivanih i neobičnih predmeta koji svoje mjesto pod reflektorima nisu dobili zbog iznimne važnosti za povijest, čovječanstvo ili naciju. Naprotiv, oni su svjedočanstva malih osobnih priča koje su pojedincu često mnogo važnije, a koje ipak govore mnogo o onome što nam je svima zajedničko. Riječ je o ideji s kojom se svatko može identificirati, o muzeju običnih ljudi i njihovih ljubavnih brodoloma.

Od 2006. godine, kada je otisnut prvom završenom pričom idejnih začetnika Olinke Vištice i Dražena Grubišića, mali se umjetnički projekt iz neopterećene kreativnosti razvio u danas već svjetski poznati MUZEJ PREKINUTIH VEZA. Potaknuti velikim interesom javnosti, medijskom pozornošću i međunarodnim pozivima za ugošćavanjem njihove izložbe, autori su nakon prvog zagrebačkog predstavljanja krenuli na put. Vođeni zamisli da ljudima pruže priliku oslobađanja emocionalnog tereta kroz doniranje materijalne i nematerijalne ljubavne ostavštine, posjetili su dvadesetak gradova starog i novog svijeta. Nakon svake izložbe, vratili su se obogaćeni za desetke novih ljubavnih memorabilija koje su, osim emocionalnim tragovima, često obilježene i mentalitetima, kolektivnim usudima i životnim stilovima društava iz kojih dolaze.

Izbor iz zbirke od više stotina prikupljenih donacija čini stalni postav Muzeja prekinutih veza u Zagrebu koji otvoren je za posjetitelje od listopada 2010.g., a jedinstvenost, originalnost i smjelost postava Muzeju su osigurali nagradu Kenneth Hudson 2011 za najinovativniji muzej u Europi, dodijeljenu od Europskog muzejskog foruma.
Posjet ovom mjestu zaštićenom od zaborava recept je za nezaboravno iskustvo.

(Idevam.hr)

O Muzeju

[You must be registered and logged in to see this image.]



Muzej prekinutih veza nastao je iz putujuće izložbe s konceptom propalih veza i njihovih ruševina. Za razliku od „destruktivnih“ samopomagajućih uputa kako se oporaviti od neuspjele ljubavi, Muzej daje priliku svakome da prebrodi emocionalni slom na kreativan način: donacijom zbirci Muzeja.

Kakva god bila motivacija za doniranje osobnih predmeta – puki ekshibicionizam, ljekovito olakšanje ili naprosto znatiželja – ljudi su prigrlili izlaganje svoje ljubavne ostavštine kao svojevrsni ritual, svečani obred. Društvo slavi naše brakove, pogrebe, pa čak i maturalne oproštaje, no uskraćuje nam bilo kakvo formalno priznanje tragičnog kraja veze, unatoč snažnom emocionalnom učinku. Riječima Rolanda Barthesa u Fragmentima ljubavnog diskursa: "Svaka strast ima na kraju svojeg gledatelja.....Nema ljubavne žrtve bez završne predstave."

Koncepciju Muzeja osmislili su Olinka Vištica i Dražen Grubišć u Hrvatskoj, a otada je obišao svijet i prikupio nevjerojatnu zbirku. Iako često obojeni osobnim iskustvom, lokalnom kulturom i poviješću, ovdje predstavljeni izlošci tvore jedinstvene obrasce, a na nama je da ih otkrijemo i u njima pronađemo utjehu. Nadajmo se da će ujedno nadahnuti našu osobnu potragu za dubljim uvidima i osnažiti našu vjeru u nešto smislenije od puke boli.

(Službene stranice Muzeja)

Dobar glas daleko se čuje: O Muzeju prekinutih veza pisao i NY Times

Najviše pažnje privukao je mobitel marke Nokia zamotan u celofan u čijem opisu stoji: "Trajalo je 300 dana. Dao mi je svoj mobitel, kako ga više ne bih mogla zvati"

[You must be registered and logged in to see this image.]

Muzej prekinutih veza koji još uvijek nema svoj prostor u Zagrebu, ali je zato dobio prostor u uglednom američkom New York Timesu.

Projekt koji su pokrenuli Dražen Grubiša i Olinka Vištica nakon što su prekinuli svoju vezu 2006. godine. Od tada pa do danas izložba je posjetila 12 zemalja, što u Europi, a što u Americi i Aziji i svaki put izazvala odušvljenje posjetitelja.

NY Times istaknuo je kako sa svakog gostovanja Muzej prekinutih veza odlazi sa novim eksponatima, jer posjetitelji daruju svoje uspomene. Autor teksta posebno je istaknuo nekoliko izložbenih primjeraka koji su privukli najviše pozornosti tijekom prošlotjedne izložbe u Istanbulu.

Najviše pažnje privukao je mobitel marke Nokia zamotan u celofan u čijem opisu stoji: "Trajalo je 300 dana. Dao mi je svoj mobitel, kako ga više ne bih mogla zvati".

Među neuobičajenim predmetima su i pramenovi crvene kose koje je jedna djevojka iz Makedonije odrezala u trenutku bijesa kada joj je propala ljubavna veza. Bočica ispunjena suzama koje je isplakala jedna Njemica također je jedan od zanimljivijih detalja na ovoj izložbi.

"Svjedočim koliko je ljudima teško odreći se stvari koje sa sobom još uvijek nose energiju dvoje ljudi, ali jednom kada je poklone, oslobođeni su prošlosti i imaju priliku za novi početak", objašnjavao je Grubiša.

Možda će promoviranje Muzeja u jednom od uglednih američkih dnevnika koji se čita diljem svijeta potaknuti gradske oce u Zagrebu da pokrenu rješavanje pitanja prostora za Muzej prekinutih veza.

(Nacional)

Muzej ima novu postavu

[You must be registered and logged in to see this image.]


MUZEJ prekinutih veza na zagrebačkom Gornjem Gradu ima novi postav. Upravo zbog toga ovaj tjedan prvi put od otvaranja 2010. zatvorio je vrata na tri dana.

Dosadašnji postav pokrivao je različite aspekte prekida, a novi širi priču, kaže jedan od osnivača i autora Dražen Grubišić.

"Ovaj novi postav pokriva od dječjeg doba do starosti, i ljubavno-poslovne veze i školske, penzionerske. Specifično je nešto što nismo imali ranije, a to su odnosi djeca-roditelji", rekao je Grubišić.

Muzej prekinutih veza je posvećen neuspješnim ljubavnim vezama. U njemu su izloženi osobni predmeti koje su ostavili bivši ljubavnici, a popraćeni su kratkim opisima. U početku je ovo bila putujuća zbirka doniranih predmeta, da bi se nakon nekog vremena smjestio na trajnoj lokaciji u Zagrebu.

Muzej je projekt dvoje umjetnika iz Zagreba - filmske producentice Olinke Vištice i akademskog slikara Dražena Grubišića. Njih su dvoje bili u vezi od 1999. do 2003. godine, a nakon što su prekinuli nisu znali što da naprave sa svim stvarima koje su im preostale nakon veze.

Inače, samo lani Muzej je zabilježio 62.000 posjetitelja. Vrlo brzo su postali turistička atrakcija i nezaobilazno mjesto za sve koji dođu u Zagreb.

Radno vrijeme muzeja je od 9-21, a u ljetnim mjesecima od 9-22.30. Cijena je 20 kuna za studente i umirovljenike, 25 za ostale, a djeca do 12 godina imaju slobodan ulaz.

(Index.hr)

Muzej prekinutih veza sutra slavi 5. rođendan pa su nam izdvojili neke predmete i priče koje stoje iza njih

[You must be registered and logged in to see this image.]

Muzej prekinutih veza na zagrebačkom Gornjem gradu sutra, 10. prosinca, obilježava pet godina od prvog stalnog postava. Iz muzeja javljaju kako tim povodom svim svojim posjetiteljima poklanjaju popust na suvenire te cjelodnevni besplatan ulaz u muzej.
Muzej prekinutih veza započeo je kao putujuća izložba s konceptom propalih veza i njihovih ruševina, a svakome tko to poželi, daje mogućnost da zbirci muzeja donira predmet koji je na poseban način obilježio njegovu vezu te njen završetak.
Muzej je u ovih pet godina posjetilo više od 300 tisuća ljudi te je postao i svojevrstan hrvatski kulturni izvozni proizvod, a u planu su, kako kažu, još brojne inozemne izložbe.
Iz svake muzejske sobe
Povodom njegovih prvih pet godina odlučili smo zamoliti vlasnike da za nas izdvoje neke od izloženih predmeta, koje smatraju najposebnijima. Iako se nisu mogli odlučiti za najdraže predmete, izdvojili su osam predmeta iz svake muzejske sobe.
“To nisu nužno najdraži predmeti, svaki od predmeta u muzeju nam je posebno drag samim time što je odabran za izlaganje, a to nikako nije bio lak posao. Ovo su predmeti koje posjetitlji često ističu kao impresivne, bilo kao vrlo tužne i potresne ili ironične i zabavne, ali i kao dobre predstavnike tema svake sobe u postavu”, objasnili su iz muzeja. A ovih će vas osam priča vjerojatno nasmijati, raznježiti i dirnuti.

(Telegram.hr)