RAKU - Japanska keramička tehnika

Među keramičarima postoji izreka:
“Za uspješnu izvedbu keramičkog predmeta potrebna je kreativnost, znanje, iskustvo, ali je Sreća neizostavna”.

Vjerojatno su je smislili oni koji su pokušavali napraviti nešto u rakûu. Jer upravo je raznolikost, sreća i nepredvidivost dio estetike rakûa.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Riječ raku znači sreću ili veselje.
Raku je brza i spontana tehnika glaziranja i paljenja keramike izmišljena u Japanu u 16. stoljeću gdje se razvijao tijekom više od 400 godina. Tvorac tehnike je Sasaki Chôyirô. Originalne Chôyirôve neglazirane i rukom rađene posude za čaj bile su najprije pečene na niskoj temperaturi, zatim bi ih glazirao (uvijek i samo crvenom i crnom olovnom glazurom), i stavljao u vrelu peć. Čim bi se glazura rastopila, još uvijek užarene ih je vadio dopuštajući im da se ohlade izvan peći.
Ime raku (koje je postalo prezime Chojirovih nasljednika) potječe ili od imena za crvenu glinu (Ju-raku) ili po Ju-raku-dai, palači junaka Hideyoshiya, simbola tadašnjeg vremena. Keramika napravljena na taj način uglavnom se upotrebljavala u Zen ceremoniji ispijanja čaja.


[You must be registered and logged in to see this image.]

Bernard Leach, poznati keramičar iz Velike Britanije, studirao je tehniku rakua dugi niz godina, i uveo je u Europu oko 1920 i o njemu napisao knjigu 1940. Cijeli je život radio raku na tradicionalan japanski način.
Rakû su u Sjedinjene američke države sredinom prošlog stoljeća donijeli keramičari Paul Soldner i Hal Riegger. Eksperimentirajući tradicionalnom tehnikom japanskog rakûa stvorili su tzv. zapadni ili američki rakû.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Oni su pečenu i neglaziranu keramiku („biskvit“) premazali glazurama koje su sadržavale metalne okside poput bakra, kobalta i željeza. Tako glazirane predmete stavlja se u plinske (propanske) peći i brzo peče na i temperaturi od 850-1200 ˚C, oko 45 minuta. Užarene radove klještima se vadi i stavlja u metalnu bačvu ispunjenu piljevinom ili papirom, koji odmah buknu zbog ogromne temperature rada. Bačva se hermetički zatvara na 15-20 minuta . I vatra se gasi. Zbog nedostatka kisika izazvana je kemijska reakcija koja se naziva "redukcija“. Vatra (odnosno ugljik i ugljični monoksid oslobođeni tijekom izgaranja) do kisika dolazi na način da "pokupi" poneki atom kisika iz oksida metala kojima obiluju glazure stvarajući na površini keramičkih predmeta „metalne“ efekte. Zbog temperaturnog šoka, rastaljena glazura će vrlo brzo preći iz tekućeg stanja u kruto. Rezultat takvog naglog hlađenja je da će se glazura stegnuti puno brže nego predmet od gline koji je ispod glazure i, pa će glazura "ispucati", i stvoriti će se nepravilne raspukline koji još zovemo 'cracquelé' (krakle). U nastale pukotine ulazi dim koji se stvara gorenjem piljevine i crni ih. Zatim se vrele keramičke predmete uranja u posudu s vodom i ribajući ih uklanja višak crnila od dima i ugljika.
Nepredvidljivi učinci ove tehnike ovise o sasvim malim promjenama u dužini pečenja, trajanju redukcije, vrstama glazure i utjecaju okoliša. Upravo raznolikost efekata dio je estetike rakua. Svaki predmet rađen u ovoj tehnici je neponovljiv je. Ako u glazuri ima metalnih oksida, onda taj oksid izađe na površinu; pogotovo oksidi bizmuta, srebrni nitrati i bakar što radovima daje posebnu draž.
Rakû radovi svakako spadaju u „lijepu umjetnost“.

[You must be registered and logged in to see this image.]


Postoji originalni, japanski rakû koji se radi samo u Japanu i njime se izrađuju samo posude za čaj. U svijetu se, naravno, rade i svi drugi mogući oblici u toj tehnici. Svima je njima zajedničko da se predmeti obrađuju u redukciji bez pristupa kisika i da je postupak neponovljiv. Ali, najznačajnije je da je sve to igra zemlje, vode, vatre i dima.

Kad postanemo vlasnik nekog od predmeta napravljenog tehnikom rakua, moramo biti svjesni da nisu otporni na vodu, u njima ne smijemo posluživati hranu i trebamo ih štititi od direktnog utjecaja sunca.


[You must be registered and logged in to see this image.]

GOLI RAKU

[You must be registered and logged in to see this image.]

GOLI RAKU  je relativno nova tehnika koja je nastala iz tradicionalnih istočnih  i novih zapadnih rakû pokreta. Poput tradicionalnog rakûa  i radovi u golom rakûu se pale brzo, na visokoj temperaturi s puno dima i uzbuđenja.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Radovi u golom rakûu se kao i u ostalim tehnikama oblikovanja gline mogu oblikovati ručno, na ručnom ili električnom kolu ili kombiniranjem tih dvaju tehnika.  Vrste gline koje se koriste ovise o pojedinom umjetniku, međutim to svakako mora biti glina koja je u stanju izdržati velika  naprezanja zbog  brzog povećanja  temperature tijekom završnog pečenja te sadržavati neke materijale koji je čine poroznom.
Kad se rad završi mora ga se potpuno osušiti. Zatim se polira pomoću ahata ili nekog drugog tvrdog gladila. Ovaj proces zna biti  vrlo zamoran i dugotrajan. Gotova djela se ne glaziraju, a glatka površina i lijep sjaj dobiven je  samo polirajem  rada i ovisi u vremenu  koje je potrošeno na poliranje. Nakon poliranja neglazirani radovi se peku kako bi bili spremni za drugo pečenje.Neglazirani radovi se prekrivju  tankim slojem tekućee gline zvanim „Slip“ ili odvajač. Nakon što se sloj slipa osuši prekrije se glazurom. Tako glazirane predmete  stavlja se u plinske peći i brzo peče na i temperaturi  od  negdje  oko 850-900˚C, oko 45 minuta. Kako su tališta slipa i glazure različita dolazi do pucanja površine oba nanosa. Užarene radove kliještima  se vadi i stavlja u metalnu bačvu ispunjenu piljevinom ili papirom, koji odmah buknu zbog ogromne temperature rada. Bačva se hermetički zatvara  dopuštajući  da teški crni dim prodre kroz pukotine nastale  u slipu i sacrifical glazuri.  Kada se radovi ohlade s njih se jednostavno oljušte slip i glazura , pa se pojavljuje „goli“ predmet  na kojem je dim išarao svoje nasumične šare. Goli raku će te prepoznati po crnim točkicama koje su nastale zbog zaostalih mjehurića zraka kako u slipu tako i u glazuri i u koje je ušao dim. Radovi nastali tehnikom golog rakua su monokromatski:  bijelo i tonovi sivog do crne boje i samo poneki umjetnik iskorači iz pravila i upotrijebi glazuru u boji.


[You must be registered and logged in to see this image.]

Naked raku

Postoji i tzv. konjski rakû, koji se radi s konjskom dlakom, a postoji i ptičji rakû koji se radi od izmeta i perja ptica i još mnogo drugih inačica rakûa.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poput rakua i radovi od „golog rakua“ nisu otporni na vodu , u njima ne smijemo posluživati hranu i trebamo ih štititi od direktnog utjecaja sunca.

Porijeklo raku tehnike

[You must be registered and logged in to see this image.]

Chojiro (?-1592) je prva generacija keramičarske obitelji Raku. Chojirov otac Ameya je porijeklom iz Kine, i on je u vrijeme dinastije Ming donio u Japan keramičarsku tehniku koja se bazirala na trobojnom 'sancai' glaziranju.

Chojiro je prihvatio tu tehniku i njegov prvi zabilježeni keramički proizvod je bio dvostruko glazirani lav, 1574.

Chojiro je radio za majstora čaja Sen no Rikyua, na čiji je zahtjev pet godina kasnije, 1979., izradio čajne zdjelice za japansku ceremoniju pripreme čaja (chanoyu). U to vrijeme takve posudice su se nazivali Soeki zdjelice, jer je po tom imenu majstor Rikyu bio znan. Ove posudice su privukle pažnju svojom ljepotom i finoćom. Chojiro je proizvodio potpuno crvene ili potpuno crne glazirane zdjelice, jednostavne i bez dekoracije kako bi reflektirale wabi ideale (principi tradicionalne japanske estetike).

Keramički proizvodi sadašnje obitelji Raku su se prvobitno nazivali 'ima-yaki' (proizvodi današnjice, suvremeni proizvodi), a s vremenom se promijenila u 'juraku-yaki', jer je Raku obitelj živjela pokraj palače Jurakudai u posjedu ratnog vladara Toyotomo Hideyoshija. Kasnije je termin 'juraku-yaki' skraćen na 'raku-yaki'. Chojiro je usvojio sina Jokeija, koji je nastavio njegovim stopama. Vladar Hideyoshi je, kako se vjeruje, Jokeiju dodijelio posebni žig s kineskim znakom 楽, "raku", i time je Raku prihvaćen kao obiteljsko prezime.

[You must be registered and logged in to see this image.]

To je označilo početak uporabe "raku" tehnike u japanskoj keramici.

Nasljednici ove obitelji i danas postoje.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Raku tehnika je poseban postupak termičke obrade keramike. Predmeti usijani na 960°C stavljaju se u posudu te prekrivaju gorivim organskim materijalom (piljevina, lišće, slama, papir) te se zatvaraju. Kako materijal gori bez prisustva kisika, dolazi do redukcije kisika iz predmeta. Ovaj postupak dovodi do jedinstvenih i unikatnih uzoraka na glazurama koje se ne mogu postići ni jednom drugom tehnikom.