Crvenperka (Scardinius erythrophthalmus) — vrsta je slatkovodne ribe porodice šarana (lat. Cyprinidae), roda crvenperke (lat. Scardinius) — reda šaranki (lat. Cypriniformes).

Poznata je i pod nazivima: Crvenookica, Jandroga, Rdečeoka.

Osnovna obilježja

Crvenperka ima visoko i bočno prilično spljošteno tijelo, njezino ime dolazi od jarko crvenih peraja, koja pojačavaju boju od korijena do vrha. Prsna i leđna peraja su obično više narančaste, ali općenito boje i intenzitet boje ovisi o sredini u kojoj žive ribe. Ova vrsta ima mala i prema gore usmjerena usta, oči su žuto crvene boje.

Crvenperka može narasti do veličine od oko 45 cm.

Stanište i ponašanje

Crvenperka je bento-pelagička slatkovodna riba, široko rasprostranjena u Europi i srednjoj Aziji, oko bazena Sjevernog, Baltičkog, Crnog mora, te Kaspijskog i Aralskog jezera.


Način hranjenja

Crvenperka voli čistu vodu bogatu biljkama. Ona se također hrani na vodenoj vegetaciji, kada temperatura prelazi 18 °C. Lovi živi plijen u gornjim slojevima. Ona voli mezotropičke vode, dok se ponekad nalazi zajedno sa grgečima u vodama koje su siromašne hranjivim tvarima.

Razmnožavanje


Mrijesti se od travnja do srpnja, kod temperature vode od 18 °C. Ženka ima od 100 do 200 tisuća jajašaca.

Gastronomska vrijednost

Crvenperka je cijenjena riba u nekim mjestima, ali ponekad ima blagi okus po blatu. Prženi Crvenperka (tencas fritas) je jedno od nekolicine tradicionalnih jela na temelju ribe Extremadure.

Strani nazivi

Common rudd (engleski); Rotfeder (njemački); Scardola (talijanski); Rotengle (francuski); Краснопёрка (ruski)


wikipedia

Odozgo je smeđezelena do staklastozelena; bokovi su žute boje meda; trbuh je srebr­nastobijel; ljuske su velike, s tamnozelenim mrljama; šarenica je zlatnožuta i sjajna; 20-40 cm.


Rasprostranjenost: gotovo cijela Evropa (u Skandinaviji i Fin­skoj samo na jugu); osim Islanda, sjevera SSSR-a, Škotske, Pire­nejskog poluotoka, sre­dozemnih otoka, italije do Tibera, južnog dijela Balkanskog poluoto­ka.

Životni prostor i način života: spore tekućice, jezera i močvare s vodenim biljem; kreće se brzo i vrlo je plašljiva; živi u velikim jatima; zadržava se uz površinu vode.

Prehra­na: sitne životinje i biljke. Razmnožavanje: mrijesti se od svibnja do srpnja; polaže do 100000 jaja (y6 najviše 1 mm), čiji razvoj traje 7-14 dana; spolno je zrela sa 4-5 godina, kad je duga 14-15 cm.

Životni vijek: do 19 godi­na. Privredno značenje: neznatno, ima mnogo kostiju; često se upotrebljava kao stočna hrana i gnojivo.

Navike, staništa rasprostranjenost


Crvenperka potiče prvenstveno iz velikih jezera, prirodnih i veštackih, ali i iz manjih voda kao što su bare i iskopi. Može se naći i u mirnijim odsecima tekućih voda uz deverike, ali ipak preferira stajaćice. Crvenperka boravi u blizini vodenog rastinja kao što je lokvanj, drezga, šaš, trska... Retko izlazi na otvorene vode, a tokom zime se u jatima povlači u dubine, gde se primiruje do prolećnog otopljenja vode. Po položaju usta može se zaključiti gde i kako crvenperka hvata insekte. Hvata ih na površini vode i to isključivo tokom dana pri sunčevoj svetlosti. Ponekad se mogu primetiti kako svojim leđnim perajima seku vodu ostavljajući blage talase iza sebe. Crvenperka voli bistru vodu. Crvenperka se uglavnom oslanja na čulo vida, i voli da provodi vreme u gornjim i srednjim slojevima vode. Vode bogate crvenperkama često su isto toliko bogate i štukom. Njeno omiljeno boravište je u vodama punim rastinja, a najradije boravi u širokim poljima šaša i trske koja po pravilu nude obilje raznovrsne hrane, tako i sklonište od grabljivica.

Oblikom tela i bojom podseća na bodorku, međutim, kao zlato žuto oko, crvena pega u gornjem delu oka, i peraja boje karmina CRVENPERKAobeležja su po kojima se razlikuje od bodorke. Leđa crvenperke su pastelno zelenožuta, bokovi srebrnasti, leđna peraja žućkasta sa oranž prelivima, a grudne peraje žute.


Gde živi:

Zivi pretezno u mirnim tekucim i stajacim vodama, ukljucujuci i kanale.Mresti se dva puta godisnje od prve polovine maja do prve polovine jula. Zenke u prvoj etapi mresta izbace cak i do 50 hiljada komada ikre, u drugoj pak, najvise 10 hiljada. Ikru lepi na podvodno rastinje. Crvenperka je jatna riba. Najradije se zadrzava oko vodenog bilja. Redja je od bodorke i poprilicno obazriva i plasljiva. Meso joj je ukusno, ali kod onih koje zive u barama oseca se karakteristicni miris mulja i ustajale vode. Naraste, mada retko i do jednog kilograma, ali i one od 600-700 grama smatraju se krupnim primercima. Sitnije crvenperke odlican su mamac za stuku.


Pribor i mamac:

Lovi se finim priborom, najlon od 0.18-0.20 mm, udicama 16-12 i laganim plovčićima. Mamci: kućna muva, crvići iz mesa, crvena glista, hleb i kuvana pšenica.

Crvenperka (Scardinius erythrophthalmus)​




CRVENPERKA je prema većini ribiča najljepša slatkovodna riba, zbog tijela boje svijetlog zlata i crvenih peraja. No teško je naći pravu crvenperku jer se križa sa bodorkom i deverikom, a lako ih je zamjeniti.

Ova vrsta ribe prepoznatiljiva je po zlatnim tijelu, purpurnih peraja te izbočene donje usne. Crvenperka se hrani na površini pa ima isturenu donju usnu u odnosu na gornju. Životni vijek crvenperke je 10 do 12 godina.

Crvenperka voli skupljati kukce s vodene površine, pa je najdjelotvornija metoda lov mušicom u blizini obala punih šaša, i to osušenim mušicama ili nimfama koje sporo tonu.

Ribič koji nema mušice najprije treba pokušati locirati ribu razbacivanjem plutajućih kastera niz vjetar, uz šaš, dok se riba ne pojavi na površini vode.

Najbolja metoda lova crvenperke je pecanje plovkom.

Mrijesti se i živi na područjima kao i bodorka. Također voli mirnije vode, obrasle biljem. Živi u jatima i drži se dna, gdje traži hranu. Naraste do kilograma težine. Obično se zadržava na istom staništu pa ne ide u veće dubine, jedino se zimi ondje nalazi.

Njezina prebivališta su plitka jezera bogata hranom, s puno trave i šaša, jezera i spore rijeke. Ima ih u srednjoj i južnoj Europi, ali je u posljednje vrijeme broj ulovljenih crvenperki sve manji, vjerovatno zbog agresivnije bodorke.




(Ribolov)

Ribolov crvenperke



Kada ljeti idete na pecanje, za vrijeme onih toplih, suhih i sunčanih dana, od svibnja do listopada, crvenperka je pravi izbor i zabava. Ova riba prosto obožava toplinu i sunčevu svjetlost i hrani se gotovo samo tada. Po obliku usana može se zaključiti da se crvenperka hrani sa površine, mada ni ovo nije pravilo, i to insektima koji padaju u vodu sa obale. Pri hranjenju oslanja se dosta na čulo vida, te otuda voli bistru vodu. Ovu osobinu crvenperke treba imati uvijek u vidu. Ukoliko vas crvenperka spazi na obali, vrlo brzo će pobjeći.

Kako se najčešće zadržava na mjestima sa mirnom vodom tamo je i treba tražiti. Omiljena mjesta su vode pune rastinja, pojas šaša i trske u kojem ima dosta hrane, kao i mjesta ispod drveća sa koga mogu padati insekti, ali je obavezno da površina vode bude osunčana. Pojas trske i šaša joj daje dodatnu sigurnost od njenog najvećeg neprijatelja - štuke. Zbog toga kada pecate štuku, crvenperka može biti idealan mamac. Najčešći način ribolova crvenperka je plovkom. Plovak treba biti mali, osjetljiv, oblika lopte. Treba koristiti sporotonuće mamce: koricu kruha, krušnu ružu, kastere, plivajući keks i crve. Olova treba tako podesiti da se plovak podigne što prije. Pokazalo se da je bolje koristiti više sitnih olovaca nego jedno krupnije. Razlog je ovome taj što crvenperka uzima često mamac u fazi tonjenja. Plovak mora biti dobro balansiran i zbog same tehnike ribolova, koja podrazumjeva stalno pokretanje - vibriranje mamaca oko željene dubine. Ako nakon par minuta nema udarca, nije loše ponovo zabaciti. Najveći realni problem pri pecanju ovim načinom su jata sitne ribe od kojih crvenperka često ni ne može doći do izražaja. Treba imati u vidu plašljivost ove vrste. Jato crvenperki se preplaši na najmanje uznemiravanje vodene površine. Zbog toga, vodi prilazite polako i oprezno. Bez obzira na sve, vrlo ćete rijetko upecati više od jedne ili dvije crvenperke iz jednog jata.

Crvenperke možete pecati i plovkom bez ikakvog opterećenja i mamcem na samoj površini vode. Plovak odmaknite oko 60 cm od mamca, a na 30 cm od mamca stavite najmanje olovce koje imate. Velike crvenperke obično plivaju na dubini od oko 1 m i rado iz dubine napadaju sporotonući površinski mamac. Mesni crvići, komadići kore kruha, kasteri i pseći keksići su idealni za ovaj način ribolova.

Da bi se izbjegla česta zabacivanja, koja su neophodna zbog osnova ribolova crvenperke, a to je neprestalno šetanje mamcem gore dole, koristi se vagler plovak. Vagler plovak treba biti dovoljne veličine i sa dovoljno prostranom ušicom može omogućiti nesmetano klizanje najlona. Iznad udice, a ispod plovka postavlja se olovo dovoljne težine da ispravi plovak, a iznad plovka postavlja se graničnik - stoper, koji spriječava da najlon cijeli isklizne kroz omču vaglera i na taj način određuje maksimalnu dubinu ribolova. Tehnika je jednostavna: kada dovedete plovak na željeno mjesto, vrh štapa podižete i spuštate. Jedino što treba da pazite je da ne dignete previše vrh štapa, što bi izvuklo i plovak van vode. Vagler birajte da bude najmanji moguć, a ukoliko koristite veće vaglere opteretite ih više kako bi više utonuli i davali manji otpor ribi kada uzme mamac. Nije loše vagler potopiti sve do antene, koja treba da bude što tanja.

Umjesto vaglera, može se koristiti i providna vodena kugla manjih dimenzija jer veća proizvodi jak pljusak prilikom dodira sa površinom vode, pogotovo ako se izbacuje na veću daljinu. Jato crvenperki se lako može uplašiti i razbježati usljed nepažljivog ubacivanja hrane.

Ponekad se mogu uloviti i umjetnom mušicom. Crvenperka spada u malobrojne ribe koje se uspješno love na mušice, ukoliko poslije njihovog dodira sa površinom vode nastanu "izdajnički" kružići. Valči na vodi će svakako privući pažnju crvenperke koja traga za insektima. Štap mora biti lagan i elastičan, dužine 3 do 4 m. Na stacionarnu rolu ili direktno vezom za vrh štapa stavite najlon debljine najviše 0,12 mm mada je pravi najlon 0,10 mm i nosivosti 0,45 kg ukoliko pecate na čistoj vodi. Ukoliko u vodi ima panjeva, trave i granja, ili se može očekivati šaran ili linjak, nosivost najlona mora biti bar 1 kg. Veličinu udice usaglasite sa veličinom mamca. Ukoliko pecate na mesne crviće koristite udice veličine 20, a ukoliko koristite kruh ili kukuruz šećerac 12 će biti odličan izbor.

Lovi se na glistu, kukuruz, kruh, crve, mušice, larve komaraca. Komadići prepečenog ili starog kruha magično privlače crvenperku. Mesni crvići i sitne lauferke su se dobro pokazale. Kasteri su omiljeni krupnijim crvenperkama posebno kada se primamljuje površinskom hranom. Plutajući mamci kao što su korica kruha ili keks za pse mogu se koristiti za vrijeme toplih dana. U tom periodu i zeleni skakavci i muhe mogu biti zanimljivi. Kada lovite krupnije crvenperke, probajte da na udicu 8 ili 10, zakačite krušnu ružu, a na vrat udice nanižete par mesnih crvića.

Crvenperke su u pravom smislu riječi uporni i čvrsti borci, pa zbog toga ulovljenu ribu treba što prije izdvojiti iz jata kako se ostale nebi uznemirile i razbježale. Kapitalci se najčešće nalaze u sredini jata ili ispod njega.
Manifestacija ugriza kod plovka je karakteristična. U prvom trenutku, plovak se blago izdiže iz vode i kreće u stranu, što je posljedica uzimanja i nošenja mamca. Sa udicom, crvenperka ponese i koje olovo, tako da plovak više nije otežan kao na početku. Nakon toga, kada crvenperka osjeti težinu u ustima, kreće u dubinu, što se manifestira naglim tonjenjem plovka. U tom trenutku treba kontrirati.

(Ribolov)