Neobičan hobi oca i sina: Skupili više od 1.000 registarskih pločica

Banjalučani Đuro (1971) i Dušan Tesla (1996), otac i sin, u prethodnim godinama sakupili su impoznatnu kolekciju registarskih pločica koja broji više od 1.000 neobičnih i rijetkih primjeraka.

Sa ovim hobijem Đuro Tesla, inače zaposlen u Policijskoj upravi Banja Luka, počeo se baviti prije desetak godina, kada je na banjalučkoj pijaci kupio pločice iz perioda devedesetih godina prošlog vijeka, a u Kninu ih je koristila milicija takozvane Republike srpske Krajine.

“To je sada jedna fina, vrijedna kolekcija. U toj kolekciji imam veliki broj primjeraka koji se vežu za protekli rat, koji su veoma vrijedni, ne financijski nego povijesni”, rekao je Đuro Tesla.
Ekipa Anadolu Agency (AA) sa Đurom i Dušanom Teslom razgovarala je u stanu u Banja Luci gdje su nam rado pokazali posebne primjerke iz svoje kolekcije. Koliko ih točno imaju, nisu sigurni, jer nikada nisu prebrojali registracijske pločice koje su skupili, a osim toga, njihov broj se stalno mijenja. U proteklih sedam dana kupili su lot od oko 50 primjeraka, jer im je trebalo nekoliko pločica sadržanih u tom lotu.

– Najstariji primjerak iz 1928. –

Najstarija tablica koju posjeduju je iz 1928. godine, odnosno iz perioda Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Slijede i tablice iz perioda Kraljevine Jugoslavije, kao i perioda Drugog svjetskog rata iz kojeg su Tesle nabavili i tablicu Nezavisne države Hrvatske, kao i pločicu koju je koristila njemačka vojska.

Imaju i ručno pravljene pločice sa oznakama DFJ (Demokratska federativna Jugoslavija) i FNRJ (Federativna narodna republika Jugoslavija). Sakupili su i rijetke primjerke kakve su koristile Vojska Republike Srpske, HVO i Armija RBiH. Obzirom na posao, Đuri su među dražima i sve ostale policijske pločice, a kako se bave lovom počeli su skupljati i tablice iz SAD-a sa motivima divljači, a osim njih, nabavili su i pločice iz Rusije i Meksika.
Inače, pločice koje su zanimljive kolekcionarima koštaju od jedne KM do nekoliko stotina eura ukoliko se radi o rijetkim primjercima.

Đuro Tesla ispričao je da se u Bosni i Hercegovini svega nekoliko ljudi bavi kolekcionarstvom registarskih pločica. Prema njegovim riječima, postoje i oni koji na pločicama pokušavaju da zarade, ali i oni koji ih skupljaju iz ljubavi.

“U mom slučaju tražim primjerke koji su rijetki, njih ostavljam sebi. Kupim, recimo, sebi lot od 400 – 500 komada koji moram da kupim zato što u tom lotu ima petnaestak primjeraka koji meni odgovaraju, a ostale moram da riješim da zamijenim, da prodam”, kaže Đuro Tesla.

– Strast kolekcionarstva prešla i na sina –

Na pitanje gdje pronalaze rijetke primjerke, objasnio je da koriste razne načine, ponekad mu ih pronađu prijatelji, ponekad je pijaci kupovao neobične pločice, a domaće i strane web stranice za kupoprodaju najčešći su izvor.

Đuri Tesli naročito je značajno što je kolekcionarstvo uspio “zaraziti” i sina Dušana, koji se ovim hobijem počeo baviti prije šest godina.“Uveo sam ga u te kolekcionarske vode, pa zajedno sve pratimo i kolekcionerske skupove i internet i mnogo mi to znači jer sad on preuzima primat, zapravo, već je preuzeo”, kaže Đuro Tesla.

Njegov sin Dušan, inače tehničar telekomnikacija ispričao je da je očeva strast bila predusa da se krene baviti kolekcionarstvom. Iako je kod nas neobično da se ovako mladi ljudi bave kolekcionarstvom, pogotovo ovim vidom, Dušan kaže da je to u svijetu normalno.

Prema njegovim riječima, suvremene tehnologije, odnosno internet u značajnoj mjeri olakšavaju bavljenje ovim hobijem, a osim što redovno posjećuje domaće i strane web stranice na kojima se mogu kupiti rijetki primjerci, često sudjeluje i u aukcijama putem interneta.

Nažalost, svoju kolekciju rijetko pokazuju javnosti, jer osim što imaju malo vremena za posjetu web stranicama i izložbama, dodatan problem je i prostor koji ima je potreban da bi izložili sve značajne dijelove svoje kolekcije.

“Samo smo jednom sudjelovali na izložbi u Gradišci gdje smo pokazali samo dio kolekcije jer bi nam baš dosta prostora trebalo da pokažemo ukupnu kolekciju, odnosno sve što sadrži”, rekao je Dušan Tesla.

– Prostora nikad dosta –

Dodao je da osim što sakupljaju registarske pločice bave se i kolekcionarstvom ordenja, medalja, pilotskih kaciga, vojnih amblema, šljemova, bajoneta… I kada nije izložena, njihova kolekcija zahtijeva mnogo prostora.

“Što se tiče ostatka ukućana, od početka je malo bilo nesuglasica, ali navikli smo se kasnije”, kroz smijeh je ispričao Dušan.

Novije pločice koje se danas koriste nisu pretjerano zanimljive kolekcionarima, ali ipak ima i zanimljivih kombinacija brojeva.

“Sve što mi je bila želja da nabavim, nabavio sam, a tablice koje su manje rijetke lakše je nabaviti. Rijetke sam nabavio – skoro pa završio kolekciju”, kaže Dušan Tesla.

red je da ova tema ode u novi pdf, da bude glavna, OSNIVAČKA, i lepljiva 

O kolekcionarstvu i kolekcionarima




Izvor: net


Kolekcionar je posebna vrsta skupljača: svrha mu je sabrati zbirku srodnih predmeta, kako bi bila što celovitija, jedinstvenija, nenadmašnija. Skupljanje korisnih predmeta nije samo po sebi kolekcionarstvo, nije kolekcionar sabirač bilo kakvog novca, samo da ga je više – ali jeste kolekcionarstvo skupljanje starih novčića ili novčanica, koje zatim mogu imati i veliku tržišnu vrijednost, bilo pojedinačno, bilo kao zbirka.

Kolekcionare nećete ih prepoznati ni po kakvom spoljnom obeležju, nego to je ipak sasvim posebna vrsta ljudi. Odlikuju se grozničavošću, nervozom, upornošću i nebiranju sredstava u postizanju cilja. To su skupljači. Ako ih izda kakav fizički znak, to bi moglo biti, recimo znojenje dlanova kada se nađu u blizini objekta svoje kolekcionarske strasti. Ima ih toliko da im se ni broja ne zna, jer zapravo je veoma teško smisliti stvar koju barem neko ne skuplja. Od onih školskih primera - kolekcionara umetnina i skupocenih vaza, pa do skupljača onih najobičnijih, trivijalnih, nikome potrebnih, odbačenih predmeta za kojima se traga po tavanima i podrumima, a kojiput čeprka i po deponijama otpada...

Sve se skuplja – od knjiga do telefonskih kartica, od olovnih vojnika, do kamenčića iz vlastitog bubrega. Skuplja se i donji veš i košulja, kad je opereš, ali to je opet druga priča. Skupljanje je uzelo toliko maha i postalo tako silno važno i ozbiljno da skupljači imaju i posebne nazive za koje se ne može ni pretpostaviti da se bave kolekcionarstvom. Za najrasprostranjenije skupljače i imena su se odavno široko rasprostranila, pa tako svaka kolekcionarska beba zna šta skupljaju diskofili, filatelisti ili numizmatičari. Malo je, verovatno, teže s vlasnicima zbirki različitih kutija šibica ili njihovih etiketa. To su philumenisti, philiberumenisti i cumixaphisti.

Kolekcionar je česta novinarska tema, a ušao je i umetnost Fowlesovim romanom „The Collector“, po kojemu je William Wyler snimio istoimeni film (dok je istoimeni ovogodišnji Dunstanov horor po drugom predlogu).

Sve može biti predmet kolekcionarstva. Ono je strast, ponekad ovisnost, sredstvo prestiža, a neretko i lukav premda riskantan način ulaganja novca. Rubens, na primer, nije bio samo slikar nego i kolekcionar slika i bogataš, dok su se na siromahu Van Goghu kolekcionari nazarađivali poslie njegove smrti.

Možda i nije slučajno da u engleskom jeziku ista reč, „collector“, označava i kolekcionara i glavni odvodni kanal (kolektor). Poreklo im je isto: latinski glagol „collegare“, koji znači „povezivati“ (pa se iz njega izvode još neki internacionalni termini, npr. kolegijum ili kolega ili kolektiv).

Deset najčešćih kolekcionarskih strasti


Izvor: net