Naucnici su više puta dokazivali da stari epovi, mitovi i legende sadrže i podatke o prirodnim pojavama.

Jesu li kuglaste munje zbrisale drevni grad Mohendžo Daro?


U starom indijsko epu "Mahabharata" govori se, izmedu ostalog, i o veleljepnom gradu Mohendzo Darou (na hindu – “brezuljak smrti”), koji je naprosto zbrisan sa lica zemlje. Nestao je pod veoma tajanstvenim okolnostima. Na nebu se iznanada pojavilo zasljepljujuce svijetlo, vazduh je snazno zastrujao, a zatim je uslijedila snazna eksplozija. Od visoke temperature okolne vode su prokuhale, a "ribe su izgledale kao pecene".
Rusevine ovog tragicno unistenog grada pronasli su arheolozi 1922. godine. Iskopine su potvrdile drevna predanja o stravicnoj katastrofi, koja je iza sebe ostavila nevjerovatnu pustos.

Poput atomske eksplozije

Naucnici su, kao dokaz uzasa koji se moze porediti sa nukelarnom katastrofom, nalazili otopljeno kamenje i tragove pozara. Na rastojanju od jednog kilometra gradevine su bile potpuno razrusene. Po polozaju ljudskih skeleta bilo je ocigledno da su zlosretni stanovnici Mohendzo Dara samo nekoliko trenutaka prije katastrofe mirno hodali ulicama, obavljajuci uobicajne dnevne poslove. Zgariste unistenog staroindijskog grada podsjecalo je na Hirosimu i Nagasaki nakon eksplozije atomskih bombi, prilikom koji su udari i radijacija dolazili odozgo, s neba!
Teorija o nuklearnom ratu u vrijeme staroindijskih kultura u dolini rijeke Ind, o cemu nalazimo jasne naznake u “Mahabharati”, koju zagovaraju neki istrazivaci moguce i da je krajnje pretjerivanje. Ruski znanstvenik Mihail Dmitrev, doktor hemijskih nauka, odbacuje tu mogucnost zbog toga sto na "Brezuljku smri" nisu nadeni nikakvi tragovi radioaktivnosti. On odbacuje i verziju koja govori o invaziji iz svemira o cemu, takode, nalazimo naznake u staroindijskom epu. On katastrofu pokusava objasniti zemaljskim, prirodnim uzrocima. Prema njegovoj teoriji, Mohendzo Daro je unistio zastrasujuci pljusak – kuglastih munja!
Poznato je da su Grci i Rimljani vise puta opisivali "duge plamene kocije" koje su se nocu pojvljivale na nebu, americki Indijanci sacuvali su sjecanja na "okrugle korpe" na nebu. Starojapanske tradicije svjedoce o fantomskim nebeskim “ladama” sa svijetlecim plamenom. Po svjedocenju Jezekilja, u Palestini je oko 592. godine prije nove ere "zaduvao snazan vjetar sa sjevera, zatim se pojavio veliki oblak iz kojeg je izbijala snazna vatra i neizdrziv bljesak, a iz sredine oblaka pojavila se jarka svijetlost".

Šta kaže nauka?


Takve su cinjenice. A sta kaze savremena nauka? Ustanovljeno je da u zemljinoj atmosferi, pod uticajem kozmickih zraka i elektricnog polja, nastaju hemijski aktivne cestice. One su sposobne da se koncetrisu, slijepe, slicno grudvi snijega, stvarajuci tako lebdece tvorevine u obliku kugli razlicitih dimenzija. Takve fizickohemijske tvorevine – kuglaste munje - kratko su nazvane FHT.
Sudeci prema slikarijama urezanim u pecinama i na stijenama sirom nase planete, ljudi su kuglaste munje primjecivali i prije 50.000 godina. Njihovo pominjanje moguce je naci i u staroegipatskoj hronici nastaloj za vrijeme vladavine faraona Tutmosa III: "22. godine, u trecem mjesecu zime, u sest sati po danu na nebu se pojavila svijetleca kugla koja se polako kretala ka jugu izazivajuci strah kod svih koji su je primjeteili". Slicne opise vatrenih kugli nalazimo i u drevnim etrurskim spisima.
Postoji nekoliko oblika tih prirodnih fizickohemijskih tvoravina. Jedne su "hladne" i mogu da se odrzavaju vremenski veoma dugo a da, pri tome, ne oslobadaju energiju i ne ispustaju svjetlosne zrake. Obicno oblikom podsjecaju na ragbi lopte i jasno su danju vidljive na nebu, jer su najcesce - tamne i neprozirne.
Druge, svijetlece, bljestavobijele ili kao limun zute, koje se pojavljuju nevezano za bilo kakve olujne aktivnosti, nazivaju se homiluminescentnim tvorevinama - HLT. One slobodno lebde u vazduhu, ostajuci dugo na povrsini zemlje, premijestajuci se brzo po neobicnim putanjama, tamneci i ponovo svijetleci. Temperatura aktiviranih HLT dostize visinu i od nekoliko hiljada stepeni Celzijusa.

Vatromet nad Njujorkom


Bio je 21. septembar 1910. godine kada su zitelji Njujorka (New York) puna tri
sata posmatrali stotine atmosferskih svitaca koji su letjeli nad gradom. Prizor je bio fantastican i nikad do kraja nije objasnjen. Slican fenomen se desio u noci 24. avgusta 1978. godine nad gradom Habrovskim, u bivsem Sovjetskom Svezu.

Iznenada se zacuo rezak zvizduk koji je podsjecao na reaktivni motor. Odjednom je nebo postalo svijetlo kao da je bio dan. Istodobno, svijetleci se "objekat" postepeno spustao i na samoj povrsini zemlje snazno planuo. U zoni "prizemljenja" zemlja se istog casa topila i ugljenisala. Iako je od tada proslo dosta vremena, ni do danas na tom mjestu nije nista niklo! Zemlja je potpuno mrtva!
Evo jos jednog slicog primjera. Jedne septembarske veceri 1984. godine iznad poljoprivrednog dobra Udmurtskog (Rusija) iznenada se zvjezdano nebo osvijetlilo i sa neba su pocele padati svijetlece bijele "kugle", koje su se poput kakvih sablasnih svjetlecih balona, krivudajuci i kruzeci, lagano spustale na zemlju. Medutim, efekat nije bio samo svjetlosni: u precniku od 20 km ispali su iz pogona svi transformatori i dalekovodi!

Naucnici su ustanovili da HLT i loptaste munje, nakon sto eksplodiraju, iza sebe ostavljaju otrovne supstance koje zagaduju vazduh. Kako vidimo, zitelji Mohendzo Dara mogli su stadati ne samo od eksplozije i pozara, vec i od otrovnih plinova. Proracuni ukazuju da je za vrijeme te prastare katastrofe u atmosferi moglo biti oko 3000 kuglastih munja promjera do 30 cm i vise hiljada HLT. Srecom, slicnu katastrofu covjecanstvo ne pamti. Na povrsini se cesce formiraju pojedinacne loptaste munje, a na velikim visinama HLT.

Postavlja se pitanje: da li smo u mogucnosti da se suprotstavljamo opasnom posljedicama ovih prirodnih pojava?

Uzasno je i pomisliti sta bi se danas desilo sa savremenim visemilionskim gradom da se nekim cudnim sklopom prirodnih faktora u atmosferi pojavi na hiljade kuglastih munja i ULT. Katastrofa bi se zasigurno ponovila, a posljedice bi bile slicne kao i u Mohendzo Daru.
Srecom, covjecanstvo nije danas tako bespomocno kao sto je nekad bilo. Savremena nauka raspolaze radarskim postrojenjima koja otkrivaju razne oblike nastajanja i aktiviranja FHT. Nadalje, uz pomoc raketnih sredstava moguce je na velikim visinama vjestacki izazvati, bezopasne eksplozije, ili hemijskim spojevima, reagensima, “obraditi opasne objekte", usljed cega FHT gube mogucnost eksplozije i brzo se raspadaju.


bosnic