Meša Selimović

Gost

Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostaće samo suze.

Gost

Ništa im ne zameram, pa ni to što mi nisu uspjeli ostaviti čak ni uspomene.

Gost

Sve više sam s njom, i kad sam sâm.

Gost

Ni haljinu ne valja krpiti, a kamoli ljubav.

Gost

Ako bismo otpatili svačiju nesreću, šta bi bilo od nas?

Gost

Sve čemer, sirotinja, glad, nesreće… A zašto je tako? Ne znam. Možda zato što smo po prirodi zli, što nas je bog obilježio. Ili što nas nesreće neprestano prate, pa se bojimo glasnog smijeha, bojimo se da ćemo naljutiti zle sile koje stalno obilaze oko nas. Zar je onda čuda što se uvijamo, krijemo, lažemo, mislimo samo na današnji dan i samo na sebe, svoju sreću vidimo u tuđoj nesreći. Nemamo ponosa, nemamo hrabrosti. Biju nas, a mi smo i na tome zahvalni.

Gost

Ne treba sve gledati crno.

Gost

Ali ponekad, ne tako često, kad mi se zgadi laž, onda govorim istinu. Crno je, u teškom vremenu živimo, a živimo jadno i sramotno. Utjeha je samo što će oni koji budu posle nas živjeli, preturiti preko glave još teža vremena, i pominjati naše dane kao srećne.

Gost

— Zar smo svi zli?

— Svi. Neko manje, neko više. Ali svi.

Gost

Žena više voli nežnu riječ, makar bila i glupa, nego pametnu, ako je gruba.

Gost

— Zar lukavstvo može zamijeniti znanje?

— Iskusan čovjek bi upitao: zar znanje može zamijeniti lukavstvo?

— Lukavstvo je nepošteno.

— Nije uvek ni nepošteno. Zato što je neophodno. Neko to zove mudrošću.

— Šta bi ti savjetovao čovjeku kome želis dobro?

— Da se svojim mišljenjem ne izdvaja među ljudima s kojima živi. Zato što će se onemogućiti prije nego što išta učini.

— Drugi moj savjet čovjeku kome želim dobro bio bi: ne govori uvijek ono što misliš.

Gost

vrijeme uporno glođe čovjeku misao, i od nje ostaje kostur, blijeda uspomena bez pravog sadržaja.

Gost

oženi se! Rađaj djecu! I to smiruje nezadovoljstvo, jer nameće obaveze…

Gost

Hiljadu nečijih srećnih časaka biće kao ovaj, ali ovaj nikada više. Hiljadu tuđih ljubavi biće kao ova, ali ova nikad više.

Gost

Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko može čovjek sam sebi.

Gost

Nikad čovjek ne može tako upropastiti život kao kad želi da ga popravi, a ne zna ni zašto ni kako da ga popravi, niti zna je li to popravljanje ili kvarenje, pogotovu ako izgubi svoj mir.

Gost

Boj se ovna, boj se govna, a kad ću živjeti?

Gost

… kao grbava djevojka kojoj govore lijepe riječi. Ali, avaj, ničemu neka se ne nada grbava djevojka!

Gost

Izgleda da je uvijek smiješno kad se priča o pravom životu.

Gost

Njega nije trebalo ni lomiti, on se savija prije dodira. Sličan je vodi, nema svoga oblika, prilagođava se sudu u koji ga naspu. Ništa mu nije gadno ako mu je korisno…

Gost

… uvek je sumnjivo kad neko misli za sebe da je pametan.

Gost

… svako ima svoju istinu i to je baš dobro, samo ne znam zašto se zove istinom, jer bi istina morala biti jedna, pa bismo pomrli od dosade, a najbolje je kad je tuđa istina neistina, zabavnije se živi.

Gost

… nije teško kad biju, teško je kad čekas. Gledaš i čekas, pa boli unaprijed. Boli i posle, ali je to lakše.

Gost

… nećemo biti bogati u novcu, ali ćemo biti najbogatiji u ljubavi…

Gost

Ja, crv, sitan i nevažan, šta sam mogao učiniti njima, slonovima? Kakvu sam im štetu mogao nanijeti?

Ja sam pesnica koja je udarila u zid.

Ja sam udarac koji boli onoga koji udara.

Ja sam mali čovjek koji je zaboravio da je mali. Uvrijedio sam ih što se usuđujem da mislim.

Ja, ludi vrabac, pošao sam jastrebu u pohode. Jedva sam izvukao živu glavu.

» "Derviš i smrt" Meša Selimović
» Gozba bez mesa
» Salate od mesa
» Jela od mlevenog mesa
» Čorbe i supe bez mesa