Kad s neba pade zmaj...


U ruskim srednjovjekovnim ljetopisima susrecemo mnoge opise tajanstvenih pojava što su se, s vremena na vrijeme, dogadjale na nebu. Mnoge od njih nikada nisu racionalno objašnjene!

S krajnjom preciznoscu stari ruski kronicari su biljezili pomrcine, pojave kometa ili polarne svjetlosti... Medu tim svjedocanstvima nerjetko nalazimo na saopcenja o pojavama, koje se ne mogu racionalno objasniti. Znamenja, kako se nazivaju u ljetopisima I kronikama, razlicita su karaktera i zabiljezeno ih je veliki broj.

Samo u razmaku od 10. do 17. stoljeca kronicari su zabiljezili 54 nebeske pojave, koje nisu mogle biti protumacene nekom od prirodnih dogadanja uobicajenih u astronomiji i meteorologiji. Buduci da ovdje ne mozemo navesti sve izvestaje, zadrzacemo se samo na najkarakteristicnijim, ciji prikazi sadrze relativno dosta detalja....

Vatreni krug


Tako se 1028. godine nad sjeverozapadnom Rusijom pojavilo na nebu prikazanje u obliku zmaja, koje su svi mogli vidjeti. Zatim, 1088. godine u Kijevskoj zemlji: “Te su godine ljudi Vsevoloda bili u lovu kad pade s neba zmaj, a ljudi povikase od zaprepascenja”. Godine 1214. u Novogradskoj zemlji "februara/veljace, prvog dana u mjesecu, u nedjelju mirnu i blazenu - zagrmilo je za vrijeme jutarnje sluzbe i svi to cuse, i tek nakon toga vidjese zmaja letecega...”
"Godine 1412. decembra/prosinca, osmog dana u mjesecu, bijase knez Vasilij Mihajlovic za blagdana Svetog zaceca, u svom selu Strazkovu, kadli poletio bas u vrijeme vecernje sluzbe, od grada Kasina - zmaj velik i strasan, vatrom disuci. Letio je od istoka prema zapadu i svjetlio poput zore. Vidio ga je i knez V. Mihajlovic i njegovi boljari, a i ljudi u svim selima oko grada...”
Ljetopisni izvjestaj iz 1144. godine dopunjuje navedeno saopcenje zanimljivim detaljima. Te je godine, naime, "bilo prikazanje iza Dnjepra, u Kijevskoj opcini. Letjelo je nebom do zemlje, kao vatreni krug i ostavljalo za sobom trag u obliku - velikog zmaja. Taj je trag ostao na nebu oko jedan sat, pa se razisao!”
Kakvi su to "zmajevi” na nebu, cijoj pojavi predhodi, sudeci prema izvjestaju iz 1144. godine, prolijetanje "vatrenog kruga”? Stice se dojam da upravo taj "vatreni krug” ostavlja iza sebe trag slican letecem zmaju, koji se zadrzava na nebu neko vrijeme (do jednog sata) nakon njegova prolijetanja!

Šta je palo?


Godine 1552. psovska kronika jos detaljnije opisuje zagonetna prikazanja. "Mjeseca marta/ozujka” - kaze se u njoj - "pojavila se na jugozapadu zvijezda, koplju nalik. Mogla se vidjeti i danju i nocu i to je trajalo cijeli mjesec. Postepeno je nestala u pravcu sjevera. Iste godine, posljednjeg dana prije posta, bilo je jos jedno prikazanje: na istom mjestu gdje je bila zvijezda pojavilo se na nebu poput zmaja, ali bez glave, i stajalo je nisko iznad zemlje. Ljudi su vidjeli da je rep pruzalo kao surlu, a da je izgledalo poput bacve; zatim je palo u plamenu, a dim se rasirio po zemlji. Sve je to trajalo oko sat vremena.”
Ovaj je opis u opcim crtama slican onom izvjestaju iz 1144. godine. Ponovo se radi o okruglom predmetu (bacva), koji iza sebe ostavlja zmijoliki vatreni rep na nebu, sto je i davalo osnove da se govori o - letecem zmaju!
Uobicajene usporedbe s kometama, koje nailazimo i u literaturi, nisu osobito uvjerljive. Prije svega, zato sto se za opisivanje ljetopisci koriste drugim definicijama nego kad se radi o kometama, a drugo, zbog toga sto se ne slaze vrijeme pojavljivanja kometa s ljetopisnim opisima "misterioznih letecih zmajeva”!
Uostalom, s "letecim zmajevima” susrecemo se i u mnogim drugim izvorima. Na primjer, njemacki kronicar Adam Bremenski, koji je zivio u 11. stoljecu, pisao je da zitelji Estonije - Esti - "obozavaju letece zmajeve”! "Nocu se u ovoj zemlji cesto pojavljuju ognjeni zmajevi”- spominje 1544. godine Sebastian Munster u svom radu "Kosmografija”, misleci na neobicne svjetlosne pojave koje se dogadaju nad zemljom Maarjamaa (Estonija). Takoder su dobro poznati "leteci dragoni” iz drevnih kineskih kronika.

Zagonetne pojave


Godine 1110. kronicari su zabiljezili: "Bijase prikazanje nad Pecerskim samostanom, pojavio se vatreni stup od zemlje do neba, februara/veljace mjeseca, jedanaestog dana!...”
Godine 1204:
"Ove je godine bilo veliko prikazanje: na istoku, na nebu su bila tri sunca, a na zapadu cetiri sunca, u sredistu nesto kao veliki Mjesec, poput svoda. Prikazanje je stajalo od jutra do podneva!...”
Ovi izvjestaji takoder imaju mnoge slicnosti s izvorima s drugih jezickih podrucja. Spomenut cemo samo neke od njih. Stari zavjet govori o tome kako su "djeca Izraela” izlazila iz Egipta pomocu "vatrenog stupa”. Korejska kronika "Samguk Sagi” kaze da su se u proljece 766. godine na nebu pojavila istovremeno dva sunca, a zime 845. godine - tri sunca. Prema vijetnamskim izvorima, u julu/srpnju 1180. istovremeno su se pojavila - dva sunca!
Godine 1281:
"Ove zime bilo je prikazanje na nebu - vatreni oblak na zapadu. Iskre su isle po svoj zemlji. Prikazanje je stajalo malo, pa je nestalo!”
Godine 1360:
"Bilo je na nebu strasno prikazanje, prolazio je oblak krvavi, sa istoka na zapad!”
Kakvi su to oblaci koji su izazvali tako veliku paznju i uzbudenje savremenika?
Ocito radilo se o fenomenu koji nije lako objasniti. Osim toga i u drugim su zemljama bili opazeni slicni oblaci. Tako se 246. godine, kako je zabiljezeno u kronici Kim Busika, u Koreji "pojavio oblak slican komadicu svile”. Jedanaestog marta/ozujka 957. mnogi Japanci su vidjeli bijeli oblak dug 1,2 dzea (1 dze - 3,03 m) i sirok 2,3 suna (1 sun - 0,3 m). Ljudi su ga prozvali - jutarnjom zvijezdom!
U Vijetnamu je 1102. godine viden - "sretan oblak”(?!), a 5. prosinca 1577. godine u sedam sati ujutro, nekoliko kilometara od njemackog gradica Tibingena, prema opisu Pierrea Buestoa, dogodilo se ovo:
"Oko Sunca se pojavilo mnostvo tamnih oblaka. Uskoro poslije toga, iz pravca Sunca dosli su i drugi oblaci. Jedni svijetlocrveni, plamteci, a drugi zuti kao safran. Iz ovih su oblaka s tutnjavom izasla tijela nalik velikim i sirokim sesirima. I zemlja je postal zuta i krvava. Cinilo se kao da je bila pokrivena sesirima raznih boja, crvenim, plavim, zutim, zelenim, ali najveci broj su bili - crne boje!"

Lažna sunca


Izvjestaji o "letecim zmajevima” najcesce se povezuju s pojavom "vatrenih krugova”. Takvi se izvjestaji poklapaju s velikim brojem izvjestaja, u kojima susrecemo neobicne vatrene krugove i lopte... Tako je 1104. godine zabiljezeno u Rusiji:
"Ove je godine bilo prikazanje: stajalo je Sunce u krugu, u sredini kriz, a u sredini kriza Sunce. Izvan kruga bila su dva polusunca, a povrh Sunca uz krug - rogovi usmjereni na sjever. Takvo je prikazanje bilo i s Mjesecom 4, 5. i 7. februara/veljace!”
Godine 1275. "bilo je znamenje na nebu 12. juna/lipnja: Sunce kao da se ogradilo krugom, a u sredistu kruga bijase kriz, dok su lukovi bili ledima spojeni”. Ljetopisni zbornik iz 1497. pise o slicnom dogadaju:
"Ove godine, 18. aprila/travnja, bilo je prikazanje na Suncu, koje se ogradilo likovima plave, zelene, zute, crvene i grimiznocrvene boje, a u sredini bijase kriz!”
Godine 1408:
"Petnaestog aprila/travnja, u nedjelju u 12 sati, bilo je prikazanje na Suncu: pojavio se krug na nebu, s jednim krajem u sredini neba, a s drugim prema zapadu. Iznutra je bio crvene i zelene boje. Jos su dva polukruga bila iznutra i iznad kruga, te dva luka na isti nacin. Krajevi tih lukova dopirali su do samog zapada. Unutar lukova u sredini, pravo je Sunce islo prema zapadu, izmedu lukova. Ispod samog kruga bila su i dva roga: jedan s krajem prema jugu, drugi prema sjeveru, a u sredini rogova kao da je sunce sjalo, sjajnije od onog pravog. Sa obje strane pravog Sunca vidjela su se druga dva sunca izmedu lukova. I sve je to bilo vidljivo u toku dva sata, a zatim su krugovi i lukovi nestali, tri su se lazna sunca stopila na mjestu, nastalo je jedno i krenulo iza pravog Sunca i iznad njega, zatim je nestalo iza obzora nakon pravog Sunca. Ovo su prikazanje vidjeli u Moskvi, dok u drugim gradovima, to niko nije vidio...”
Godine 1475:
"Devetog novembra/studenog veliki knez Grigorij Peruskov vidio je dva sunca, u dva sata po danu, kad je isao poljem: pravo je Sunce islo svojim putem, a neobicno povise njega, onako kako ljeti ide pravo Sunce, i svijetlilo se bijelom svjetloscu, a zraka od njega nije bilo. Nije ga vidio samo on, vec i svi oni koji su bili s njim.”

Krugovi na nebu


Prema Mazurinskom ljetopiscu, ovoj neobicnoj pojavi prethodilo je sljedece:
"Ove se godine pojavila na nebu velika zvijezda, koja je izlazila u sest sati navecer, od ljetnog izlaska prema ljetnom zalasku. Od nje se sprijeda protezala zraka, vrlo svijetla i debela. Kraj te zrake se kao rep ptice vukao...”
Nakon nekoliko mjeseci, koncem februara/veljace 1476. godine dogodilo se sljedece:
"A ove nedjelje su po noci mnogi promatrali bljestavu svjetlost i krugove na nebu!”
Godine 1484:
"Jedanaestog marta/ozujka Sunce je izaslo vrlo sjajno, a oko njega krug, jako velik; u njemu je bilo sve crveno, zeleno, grimiznocrveno i zuto. Zrake su se od njega prostirale na sve strane, a vidjela su se dva bijela roga; treca zraka bila je iznad Sunca, a luk raznih boja, njegovi su krajevi dopirali sve do sredine neba. Sve se to moglo promatrati dva sata...”

Godine 1691, "januara/sijecnja mjeseca, 17. dana, u cetiri sata ujutro pojavilo se prikazanje na nebu iznad Kremlja; mislim da je iznad citave Moskve bio veliki sjajni krug, izgledom bijeli, a na tom krugu cetiri veklika znaka, nalik Suncu sa zrakama, rasporedenim u krug. U sredini velikog kruga, na samom vrhu ispod Sunca, stajao je luk. Sunce je sjalo vrlo jako, a oblaka na nebu nije bilo. Prikazanje je stajalo na nebu cetiri sata. Ljudi su sve vidjeli i cudili se bozjem cudu. Zatim je nestao veliki krug i ostalo je samo Sunce. Pred vecer se veliki krug ponovo pojavio, sjao je, ostao neko vrijeme, pa je nestao.”
Izvjestaji o vatrenim krugovima i vatrenim loptama pominju se i drugim krajevima svijeta. Tako u cuvenom "Tulskom papirusu” (cuva se u egipatskom muzeju u Vatikanu), koji je zapravo samo fragment iz anala faraona Tutmosa III (1483-1450. g. pr.n.e.) postoji zapis jednog zreka (cuvara tajnih znanja) iz Kuce zivota, u kojem se, izmedu ostaloga, kaze:
"...Treceg mjeseca zime, godine 22, u sest sati ujutro pisari Kuce zivota vidjeli su vatreni krug koji se kretao nebom. Mada nije imao glave, dah njegovih usta bio je odvratan. Jedan rod (oko 45 m) bilo je dugo njegovo tijelo i jedan rod siroko, i bilo je bezvucno. Srce pisara se zaprepastilo i prestravilo i pisari su pali nicice. Oni su o svemu izvjestili faraona...”
Iz papirusa se moze dalje zakljuciti da je vladar Egipta zapovijedio da se istrazi ta pojava. Dobivsi naknadne obavijesti, prisjetio se da je u papirusima Kuce zivota vec bila zabiljezena slicna cinjenica. Nakon nekoliko dana na nebu Egipta opet su se pojavili vatreni krugovi. Oni su svijetlili "sjajnije od svjetlosti Sunca”. Ovaj put ih je promatrao i sam faraon zajedno sa svojom vojskom. Krugovi su se digli vise u nebo i nestali u juznom smjeru. Faraon je zapovjedio da se ova cinjenica unese u anale kako bi "sjecanje ostalo za sva vremena”.

Nebeski diskovi


O "nebeskim diskovima” pise u svom radu i grcki filozof Aristotel. Godine 329. pr.n.e. Aleksandar Makedonski i njegova vojska vidjeli su prilikom prijelaza rijeke Dzaksartas, u Indiji, dva "srebrna stita, koji su rigali silnu vatru”!
Kako pise Plinije u 2. svesku svog "Prirodoznanstva”, u 100. godini pr.n.e. iznad broda konzula Lucija i Gaja Valerija preletio je nebom, od istoka ka zapadu, "sjajni stit izbacujuci iskre”!
Godine 91. pr.n.e. "blizu Spoletiuma (Italija) spustila se s neba vatrena lopta zlatne boje, koja se stalno povecavala. Zatim je, hvatajuci visinu, krenula na istok. Kugla je bila veca od Sunca”.
Dvanaestog septembra/rujna 1271. godine, na nebu iznad Japana, pojavio se sjajan, svjetleci krug, slican punom Mjesecu. I latinski rukopis Emplfortskog samostana, u Engleskoj, detaljno opisuje kako se 1290. godine iznad glava preplasenih redovnika "pojavilo golemo, ovalno srebrnasto tijelo koje je nalikovalo disku”.
Cetrnaestog aprila/travnja 1587. godine, iznad Jpana se pojavilo pet tajanstvenih prstenova u obliku Sunca. Oni su bili crvene, crne i drugih boja. U maju/svibnju 16o6. godine vatrene su se lopte stalno pojavljivale iznad Tokija, a godine 1646. mnogi su stanovnici Kembridza (Cambridgea), u Engleskoj, vidjeli vatreni tocak koji se spustio iznad grada, okrecuci se, a zatim je ponovo uzletio na nebesa i nestao velikom brzinom!
Zagonetne pojave na nebu i dalje su se pojavljivale. Tako je 1661. godine iznad Vorkestera (Worcester), u Engleskoj, nekoliko puta proletjelo nekakvo okruglo letece tijelo. Sacuvana je takoder stara gravura s prikazom "vatrene lopte”, koja je 4. novembra/studenog 1697. godine polagano preletjela iznad Hamburga (Njemacka).
Neobicne nebeska zbivanja, koje smo naveli, svjedoce da ruski srednjovjekovni izvori u opisima prikazanja i znamenjan vrlo precizno utvrduju neobjasnjive nebeske pojave, koje su po svojim karakteristikama analogne znamenju zabiljezenom u razlicitom vremenu i na razlicitim geografskim podrucjima. Dabome, tesko bi sve to moglo biti plod fantazije dokonih ljetopisaca. Ipak, znanost je duzni objasniti sta, zapravo, predstavljaju sve te neobicne (ne)prirodne pojave. Za sada je jos uvijek tesko reci nesto odredeno. Mozemo se samo nadati da ce znanost proanalizirati ove dosta neobicne ali detaljno opisane izvjestaje ruskih kronicara i da ce pokusati odgonetnuti stare misterije...



bosnic.