Večeras

Večeras ćeš biti moja
Doći će ti da vrisneš
Zadrhtati će bedra tvoja
Kada se uz mene stisneš.

Dušu ću ti kao anđeo smiriti
Za vrelo tijelo ti biti vrag
Sve tvoje vatre ću raspiriti
U duši ostaviti vječni trag.

Sve ružno uz mene će nestati
Poželjeti ćeš da ne svane
A čarolija ta neće prestati
Kada ujutro sunce grane.

Nas dvoje smo, to bar je jasno
Dvije duše u jednu spojene
Za povratak sada je kasno
Ne mogu više biti razdvojene.

Jedini

Stihovima sam ti dodirnuo dušu
Uspio iz ravnoteže te pomaknuti
A hladni vjetrovi koji svuda pušu
Umjesto mene nježno će te taknuti.

Nećeš osjetiti od hladnoće jezu
Uz kičmu će ti trnci prostrujati
Predosjetiti ćeš neku čudnu vezu
Osjećaji će ti kao rijeka nabujati.

Tada znati ćeš zauvijek jedno
Ma gdje god da te život stavi
Biti će ti baš potpuno svejedno
Ja sam taj, za tebe sam pravi.

Osmijeh će ti samo ozariti lice
Više nikada mu neće doći sjene
Trbuh će ti napuniti leptirice
Ti si prava, jedina za mene.

Lijepa si

Gledam te kako mirno spavaš
Ispod plahte potpuno si gola
Umorna, prestati ne namjeravaš
A želja mi svira od dura do mola.

Smaknem plahtu sasvim polako
Zadivi me ljepota tvoga tijela
Poželim te namah samo tako
Omami me miris, koža vrela.

Pogled klizi preko divnih grudi
Trbuščića, pa još trunku niže
Budi mi se strast a želja ludi
Primičem ti se još malo bliže.

Zadovoljan što je sve to moje
I u snu mi pravu sreću nudiš
Poljubim, pokrijem tijelo tvoje
Tko će dočekati da se probudiš.

Božje nije dovoljno

Bog ti je dao oči da me paziš
Sočne usne da me ljubiš
Vreli jezik da me maziš
Blistav osmjeh da me budiš.

Bog ti je dao bujne grudi
Nemirne dvije lastavice
Što čine da čovjek poludi
Kada siše tvrde bradavice.

Bog ti je dao prćasto dupe
Njime da mi sjedneš u krilo
Noge što se šire, skupe
Dok me jašeš, moja vilo.

Postoji još nešto božje
U hramu tvog putenog tijela
Ima oltar, tvoje međunožje
Gdje sišem nektar kao pčela.

Ali sav trud i muka božja
Nije ona mene s nogu oborila
Neka guze, grudi, međunožja
Volim tvoju dušu, sama si ju stvorila.

AD90