Šta se dešava u mozgu dok se ljubimo?

[You must be registered and logged in to see this image.]

Poljubac je univerzalni jezik koji nadilazi vrijeme i granice. Prije nekoliko desetljeća, antropolozi su procjenili da više od 90% kultura praktikuje ljubljenje. Ljudi imaju instinktivni nagon za poljubac, ali način na koji se ljube može biti drugačiji, u zavisnosti od kulture ili ličnih iskustava pojedinaca.
Strastveni francuski poljubac djeluje na naš mozak poput droge stimulirajući prirodne hemikalije u našim tijelima, a može izazvati čari istinske ekstaze koju pokreće koktel hormona i neurotransmitera. Tokom ljubljenja, naše tijelo postane izuzetno aktivno šaljući milijarde informacija od mozga do jezika, mišića lica, usana i kože. Ovi impulsi proizvode niz neurotransmitera koji direktno utječu na to kako se osjećamo.

Kada se poljubac desi, naše tijelo i mozak dožive niz [nezaboravnih] hemijskih reakcija. Strastveni poljubac prvo širi krvne žile i mozak počne primati više kisika nego inače. Naši se obrazi zacrvene, a puls ubrzava. Disanje postaje nepravilno i duboko. Zjenice se šire, a pet od dvanaest moždanih živaca se odmah aktivira – zahvaljujući njima, čulo vida, mirisa, sluha, okusa i dodira se pojačava.
Dugi poljubac nam također omogućuje da ‘okusimo’ tuđi ukus koji nam može otkriti tragove o njenom ili njegovom zdravlju i plodnosti. Naši jezici – prekriveni malim izbočinama, su idealno dizajnirani za (podsvjesno) prikupljanje takvih informacija.
Pored toga, naše usne su povezane sa velikim dijelom mozga. Seksolog Alfred Kinsey tvrdi da neke žene mogu doći do orgazma nakon dugačkog i strastvenog poljupca, jer, tehnički naše su usne prepune osjetljivih nervnih završetaka, tako da čak i najmanji dodir šalje pregršt informacija (od kojih se osjećamo dobro) u mozak. Iako često ne razmišljamo o njima na ovaj način, usne su naša najizloženija erogena zona.


“Kad se ljubimo ogroman dio mozga postaje aktivan”, tvrdi Helen Fisher, profesorica antropologije na Sveučilištu Rutgers. “Doista, ti hemijski kokteli čine razliku u izboru partnera i privlačnosti. Čini se da nas privlače ljudi koji imaju određene biološke profile.”
Kada se ljubimo, svih pet glavnih osjetila istovremeno prenose poruke. Milijarde živčanih veza aktivno šalju signale po čitavom tijelu, a oni svi konačno završe u  postcentral gyrusu, području mozga koji obrađuje osjećaj dodira, temperature, bolova…
Naš mozak reaguje na ove signale proizvodnjom hemikalija koje nam pomažu da donesemo odluku o sljedećem potezu. Dobar poljubac može biti kao droga, te može utijecati na hormone i neurotransmitere da počnu ubrzano strujati kroz tijelo, stimulirajući naše centre za užitak.
Poljubac oslobađa velike količine dopamina, a upravo je on odgovoran za žudnju i želju, a i naučno je povezan sa ‘zaljubljivanjem’. Dopamin djeluje na naš mozak pouput kokaina – zbog čega i postajemo ovisni o osobi u koju smo zaljubljeni. Naš mozak doživljava dopamin kao nagradu, a pošto ljubljenje nagrađuje mozak dopaminom, želja za ovom radnjom se konstantno pojačava.
Kada ste zaljubljeni i kada osjećate euforiju, imate nesanicu i gubitak apetita – vaš mozak je jednostavno nadrogiran dopaminom.




Ljubljenje također oslobađa i velike količine oksitocina – “hormona ljubavi”. Oksitocin je odgovoran za održavanje posebne veze između dvije osobe. Zbog njega ljubljenje može održavati ljubav snažnom čak i nakon nekoliko desetljeća veze. Drugim riječima, ljubljenje utječe na hormone i neurotransmitere koji su izvan naše svjesne kontrole, a ti signali igraju veliku ulogu u našim osjećanjima prema partneru. Poznato je da oksitocin utječe na kortizol, to jest da ga smanjuje, a kortizol je hormon koji je odgovoran za osjećaje stresa.
Strastveni poljubac može podići i razinu serotonina koji nas dovodi do opsesivnih misli o ljubljenju partnera. Naučnici su primijetili da razina serotonina kod novih zaljubljenih parova izgleda isto kao i kod pacijenata koji boluju od opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Ljubljenje također potiče i adrenalin koji pomaže našim tijelima da predvide šta bi se moglo desiti slijedeće, a adrenalin  također ubrzava rad srca i smanjuje stres.
Na kraju, francuski poljubac je nešto što muškarci (nesvjesno) zloupotrbljavaju kada žele sa partnericom napraviti korak dalje. Muška slina je puna testosterona i poljubac daje muškarcima priliku da ženama nesvesno pokušaju da ‘prebace’ testosteron kako bi izazvali seksualnu želju. Ova dodatna prednost ljubljenja objašnjava zašto su muškarci daleko više zainteresovani za dugačke vlažne poljupce od žena.

lifestyle

Da li ste znali da jedan strastveni francuski poljubac može pomoći zubima, jer nam dodatna slina (pljuvačka) partnera dodatno čisti usta? Da li ste znali da ljubljenje sagorjeva 2-3 kalorije po minuti?  I da li ste znali da muškarac koji svako jutro poljubi svoju ženu / djevojku živi pet godina duže (prema jednoj naučnoj studiji)?
Ali, da li ste se ikada zapitali zbog čega se uopšte ljubimo? Šta to u našem mozgu stvara neodoljivu želju da svojim usnama dotaknemo usne partnera?
 

Prijenos hrane

Neki evolucijski psiholozi smatraju da današnje ljubljenje dolazi od prijenosa hrane iz jednih u druga usta, kao što to čine ptice sa svojim bebama. Ovakav način hranjenja pruža bebi dodatno željezo, proteine, ugljikohidrate, cink… i još gomilu hranjivih tvari koje se ne nalaze uvijek u majčinom mlijeku. Pored toga, ovakav način hranjenja pokazuje veliki nivo povjerenja i intimnosti.
Ptice nisu jedine životinje koje ovako hrane bebe. Mnogi primati čine isto, a ne tako davno, ovo je bila uobičajena pojava i kod ljudi. S obzirom da nisu uvijek postojali marketi sa gotovom mekanom hapicom za bebe, majke su morale prvo sažvakati hranu, pa tek onda dati istu svom djetetu.

Testiranje partnera

Vaša pljuvačka, pored hranjivih tvari, sadržava i informacije o vama, kao što je na primjer vaš nivo zdravlja. Zbog toga neki naučnici smatraju da je čin ljubljenja zapravo čin testiranja potencijalnog partnera.
Ljubljenje nam omogućuje da saznamo informacije o partneru koje inače svjesni um nikada ne bi mogao saznati. Na dio ove razmjene informacija utječu feromoni, hemijski signali koje životinje koriste kao pomoć za slanje poruka.
Znamo da životinje koriste feromone kako bi upozorile druge životinje da su spremne za parenje, da se u blizini nalazi izvor hrane ili opasnost, a naučnici pretpostavljaju da feromoni mogu igrati sličnu ulogu i kod ljudi.
Iako se u prošlosti smatralo da su organi za primanje i slanje poruka putem hemikalija kod ljudi poprilično neaktivni, nedavna istraživanja su ipak dokazala da je to daleko od istine. Mi komuniciramo putem hemije.
Prvu studiju koja pokazuje da hemijski signali igraju ulogu u privlačnosti provela je Claud Wedekind prije više od desetljeća. U studiji su žene mirisale majice koje su muškarci nosili i na osnovu mirisa birale partnera. Gotovo sve učesnice su izabrale onog partnera čiji je niz gena imunog sistema bio drugačiji od njihovog. Naučno je dokazano da će beba biti zdravija ako su ovi geni različiti, jer se oni preklapaju i čine imuni sistem jačim.
 

Muškarci i žene doživljavaju poljubac drugačije

2007. godine, istraživači sa Sveučilišta u Albanyju proveli su studiju sa 1041 studentom i pronašli značajne razlike u načinu na koji muškarci i žene percipiraju ljubljenje. Uobičajeno je da u fazi udvaranja žene pridaju veću važnost ljubljenju, te da većina nikada neće pristati na seksualne odnose a da ‘ne okuse partnera’. Muškarci, s druge strane, će imati spolni odnos bez ljubljenja, a također će imati odnos i s nekim ko se ne ljubi baš najbolje.
Istraživači su otkrili da su uglavnom muškarci ti koji prvi započnu francuski poljubac, a pretpostavlja se da to čine jer slina (pljuvačka) sadrži testosteron, glavni muški spolni hormon. Istraživači također misle da muškarci preko informacija koje pljuvačka šalje mogu saznati razinu estrogena kod žena, ženskog spolnog hormona.
 

Jedan poljubac oslobađa cijeli koktel hemikalija

Ljubljenje nije praktično samo za biranje savršenog partnera, ono u nama budi i niz pozitivnih emocija i osjećaja. To se dešava jer ljubljenje oslobađa niz hemikalija koje nam pomažu pri smanjenju stresa i povećanju socijalnog vezivanja. Istraživači sa Lafayette College-a su pažljivo posmatrali kako se nivo oksitocina, koji je vezan za privrženosti para, i kortizola, hormona stresa, mijenja nakon poljupca.
U studiji je zaključeno da su parovi u dugim vezama značajno smanjivali nivo stresa poljupcem (što duža veza, to se više smanjuje), te da je i samo držanje za ruke kod ovih parova mijenjalo hemijsku strukturu u mozgu i proizvodilo ‘pozitivne hemikalije’.
Gledajući količine oksitocina, istraživači su otkrili da se ovaj hormon povećava samo kod muškaraca. Naučnici pretpostavljaju da rezultati ne pokazuju značajno povećanje oksitocina kod žena – jer žene jednostavno trebaju više poljubaca da bi se vezale za muškarca, te da sterilna okolina u laboratoriju jednostavno nije pogodna za izazivanje osjećaja privrženosti.
Helen Fischer, evolucijski biolog, postavlja tri vezana odgovora na pitanje Zašto se ljubimo?
Ona vjeruje da postoje tri glavna razloga za ljubljenje: Seksualni nagon, kojim vlada testosteron; zatim romantična ljubav, kojom vladala dopamin i drugi hormoni zbog kojih se osjećamo dobro; i privrženost (vezivanje), što uključuje kemikalije poput oksitocina. Slina (pljuvačka), koja se razmijeni tokom poljupca sadrži koktel svih ovih hemikalija.

neno@1 ::Šta se dešava u mozgu dok se ljubimo?

Zbogom pameti.

Mislim ... koliko galona pljuvačke izlučiš u tom poljupcu