Oni su Zagrebu udahnuli dušu: Legende koje su obilježile grad


Ljude poput prosjaka Miškeca, policajca Mehe ili vatrogasca Katedralca pamtile su generacije i rado su o njima pričali. Po Miškecu se čak zove jedna ulica u Zagrebu


Policajac Meho



Glumac Relja Bašić (84) rodio se u Zagrebu u samom središtu grada, u kući u kojoj je Varteks. Njegova rana sjećanja vežu se upravo uz središte grada i čovjeka koji je obilježio cijelu jednu epohu. Riječ je policajcu Safetu Mehmedbašiću - Mehi, kojem su sugrađani od milja tepali “milicajac Meho”.
- Bio je jako omiljen. Radio je u doba nakon Drugog svjetskog rata. Trgom bana Jelačića nekad su slobodno vozili automobili, a on je upravljao prometom prema Harmici -  prisjeća se Relja otpuhujući dim cigarete. Kaže kako je Meho jako vodio računa o sigurnosti stanovnika, do te mjere da je čak većini znao prezime, a često i ime.
- Ja sam u to doba bio pješak i budući da sam odrastao tek nekoliko kuća dalje, znao me po imenu. Znao bi zaustaviti promet, pa mahnuti mi i podviknuti: Hajde, Relja, kreni! -  nastavio je Bašić.

Meho je rijetko pisao kazne, a za ono vrijeme, smatra naš legendarni glumac, bio je vrlo ljubazan i otvoren prema ljudima. Stariji sugrađani na raznim forumima pišu kako je nekad bio običaj za Novu godinu darivati i prometnike, pa je Meho uvijek imao mnogo darova. Početkom 1970. odlazio je u mirovinu, a tog posljednjeg radnog dana dobio je na stotine darova. Meho je umro 1991. godine.

("4sata.hr)

Mato Juričić Katedralec



Starija zagrebačka legenda bio je Mato Juričić Katedralec kojeg i danas pamte u zagrebačkim vatrogasnim postrojbama. On se rodio u Štinjanu kraj Pule i završio je zanat za stolara, no njegova životna želja bila je postati vatrogascem. Zato se 1932. godine popeo na sam vrh katedrale i ondje balansirao na križu nekoliko minuta. Tada je imao 26 godina.
- Nekad se profesija vatrogasca povezivala sa iznimnom fizičkom spremom i gotovo akrobatskim sposobnostima. Nezaposleni Mato očajnički je htio posao i jedini način da dokaže kako mu je dorastao bio je taj nezamislivi pothvat - ispričao je zagrebački vatrogasac Siniša Jembrih. Naravno, primili su ga u službu gdje je proveo cijeli radni vijek.

- I u stare dane on je bio vrlo gibak, pa se mogao popeti po užadi na rukama. Postoji inicijativa da u JVP Zagreb utemeljimo nagradu s njegovim imenom, a iz nekog razloga nanesena mu je velika nepravda. Naime, pojedini govore kako je on potpisavši se na zidove oštetio špilju Veternicu, a to nije istina -  zaključio je Jembrih.

Miškec




U bogatoj galeriji gradskih likova jedan je čak dobio ulicu. Riječ je Miškecu, tj. Miškecovom prolazu.
Legendarni zagrebački klošar i prosjak nakon Drugog svjetskog rata živio je u kotlovnici kina Europa. Nema pouzdanih podataka o njegovom imenu i podrijetlu. Prema nekim navodima, zvao se Mihael Erdec i nastupao je kao akrobat po cirkusima i varijeteima, no zbog pada na glavu od te je karijere morao odustati.

Postoji priča i da je bio bogati ugostitelj kojeg je upropastila neuzvraćena ljubav, a svi se slažu kako je bio smrtno zaljubljen u prvu Miss Jugoslavije i miss Europe Šteficu Vidačić. Njezinu sliku je u mračnoj kotlovnici držao iznad svog ležaja kako bi mu neprestano bila pred očima. Tijekom šezdesetih preselili su ga u ubožnicu u Selskoj gdje je i umro.