Vincent van Gogh

Njegove se slike prodaju po najvišim cijenama, njegove izložbe privlače najveći broj posjetilaca, reprodukcije njegovih djela nalaze se posvuda-na čarapama, plahtama, salvetama, šoljama za kafu,po kućama i kancelarijama, pjesma "Vincent" prodana je u više od deset miliona kopija od 1971, njegov je život ekranizovan i tako pretvoren u mit. Niti jedan drugi umjetnik,u bilo kom periodu razvitka kulture nije bio popularniji od njega.

[You must be registered and logged in to see this image.]

650 Vincent-ovih pisama upućenih Theo-u sačinjavaju tri cijele knjige. Theo je finansirao Vincent-ov rad, premda jeVincent bio stariji. Pisma počinju 1872, kada je Vincent imao 19 godina, a Theo svega 15.Vincent je tada radio u Hague-u, gdje mu je stric našao posao u vodećem evropskom Zastupništvu umjetnosti. Porodica je odlučila da i Theo postane trgovac umjetninama. Vincent je u jednom pismu uputio čestitke Theo-u: Tako mi je drago što ćemo se obojica baviti istim poslom. Kao stariji brat, odmah je počeo sa savjetima: Sačuvaj svoju ljubav prema prirodi, jer to je istinski način da naučiš kako još više i bolje možeš razumjeti prirodu.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Van Gogh bio je genije, bez ičijeg pokroviteljstva. Boem. Siromašan. Čovjek koji je odustao od nade da će ikada pronaći ljubav. Usamljenik. Umjetnik koji je prodao svega jednu sliku. Lud. Počinio samoubistvo. Ipak, Vincent-ova su pisma oštroumna i književna. On piše: Kako je Shakespeare divan! Da li postoji iko tajanstven kao on? Njegov se jezik i stil mogu porediti sa četkicom umjetnika, koja podrhtava od groznice i emocija. Čovjek mora naučiti čitati, isto kao što mora naučiti kako gledati i kako živjeti.

Usprkos vrlo izraženoj inteligenciji, Vincent nikako nije imao uspjeha. Nakon što je izgubio posao u Zastupništvu umjetnosti, jer im je često protivrječio, radio je mnoge različite poslove. Prvo je u Engleskoj držao predavanja o temama iz Biblije, radio je kao činovnik u Dordrecht-u, gradiću u južnoj Holandiji, a potom se preselio u Amsterdam, da bi se posvetio studiju bogoslovije. Pisao je bratu da vjerom u Boga pronalazi rješenje svojim problemima. Bog je taj koji zna mnogo bolje od nas šta mi želimo i on je taj koji nam pomaže onda kada nam je pomoć potrebna.

[You must be registered and logged in to see this image.]

U Amsterdamu je, tada već 24-verogodišnji Vincent, bio toliko depresivan da je mislio da će umrijeti.. Pisao je: Ponekad mi je glava vrlo teška, i kao da gori, a misli su mi potpuno zbrkane.

Vincent je često znao biti svadljiv, opsesivan i strašno anksiozan. Loše se hranio, uzimao je samo hleb i kafu. Mučila ga je nesanica.Uskraćivao je sam sebi bilo kakva zadovoljstva. Mnogo je pušio.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Još kao dječak, Vincent je volio crtati.. Njegovi su crteži i tada izražavali talenat. Međutim, nije imao ničiju podršku da postane umjetnikom. Otac, sveštenik u malom mjestu, smatrao je da bi Vincent trebao biti trgovački pomoćnik. Theo, koji je bolje od ostalih poznavao svoga brata, smatrao je da bi Vincent trebao da se bavi knjigovodstvom ili stolarskim zanatom. Ko zna šta bi bilo da je Vincent-a neko odmah uputio na umjetnost, te da nije protraćio cijelih deset godina, živeći u potpunoj nedoumici i konfuziji?
Van Gogh je, vjerovatno, spoznao svoj talenat onda kada je bio spreman za to.

Prvo je napustio je studij bogoslovije, te se zaputio u Borinage, kraj bogat ugljem, koji se nalazio na samoj granici između Belgije i Francuske. Tu je jedno vrijeme njegovao povrijeđene rudare i pomagao im tako što im je davao novac koji je njemu Theo slao.Period koji je proveo u Borinage-u, pomogao mu je kasnije da izgradi i oblikuje svoj stav prema životu. Vincent je poredio rudare sa robovima u "Čiča- Tominoj kolibi". Pisao je koliko mnogo je ropstvo još uvijek prisutno u svijetu. Boraveći u Borinage-u, Vincent je došao do samospoznaje. Tako je u martu 1880, nešto sasvim kratko prije svog 27-og rođendana, prepješačio od Valenciennes-a, gradića na francuskoj granici, sve do Courrieres-a, cijelih 30 milja. Njegov je cilj bio da posjeti studio Jules Breton-a, jednog od, tada vodećih, evropskih slikara.

On sam je Breton-u imao pokazati vrlo malo-svega nekoliko crteža urađenih ugljem i tintom.Međutim, kada je stigao, van Gogh je stajao pred Breton-ovim studiom suviše uplašen da uđe. Umjesto toga odšetao se do obližnje crkve, gdje se divio kopiji čuvenog Titian-ovog djela "Hristov pogreb", i vratio se pješice nazad kući u Belgiju, prepješačivši tako novih 50 milja.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Tri dana i tri noći, po vjetru i kiši, bez krova nad glavom. Tek tokom tog putovanja, van Gogh je spoznao da je slikar. Nikada nije nikome objasnio zašto ili kako je do toga došlo.Od tog trenutka meni je sve izgledalo preobraženo.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vincent je nastavio da se seli iz jednog grada u drugi -Brussels, Antwerp, itd. Njegova pisma iz tog perioda nabijena su osjećanjima i vrlo su lična, kao otvoreni prozor ka njegovoj duši. Moja je mladost prošla, ali ne moja ljubav za životom, niti moja energija, već mislim na ono vrijeme kada se čovjek osjeća tako vedrim i bezbrižnim.


Od tada gdje god da se selio,Vincent se posvetio proučavanju umjetnosti.Razvijao se u skladu sa klasičnim praktičnim metodama, primjenjivanim na akademijama, kao što su: crtanje, tehnika korištenja uglja, anatomija, rezbarije u drvetu, kompozicija, ton i boja.

Mogao je stvoriti istinske crteže, ali je padao na ispitima jer je odbijao da se drži datih uputstava. Nije vodio tipičan život kafanskog boema. Štaviše, držao se strogog režima-ustajao je svako jutro u četiri sata kako bi počeo sa radom. Bio je siromašan, ali po vlastitom izboru. Svakog mu je mjeseca Theo slao 150 franaka, što je bilo dvostruko, pa čak i više od plate jednoga radnika.Taj novac je jedino trošio na boje, duvan i za plaćanje modela. Prije nego što je stvorio djela po kojima je postao čuven, uspio je prodati samo jedan svoj crtež, a neka je svoja djela trampio za druge potrepštine.Istina je da je bio veoma usamljen.Mora postojati velika vatra u našim dušama, samo što nikada niko ne dolazi da se ugrije, a ono jedino što prolaznici vide je tračak dima, pisao je Vincent.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Njegovo je ponašanje bilo samo-destruktivno.On bi se divio nekoj ženi iz daljine, a potom bi je preplašio svojom izjavom ljubavi i tako otjerao od sebe.Tokom 1882 i 1883 živio je sa prostitutkom i njezinih dvoje djece, tražeći od brata da ih on izdržava. To je gotovo dovelo do potpunog prekida odnosa između braće, jer je Theo jedno vrijeme prestao odgovarati na Vincent-ova pisma.

Theo je, navodno,dobio posao u jednoj od uvaženijih galerija u Paris-u, te se 1880 preselio iz Holandije u Paris, gdje je ostao do svoje smrti.Theo je po prirodi bio stidljiv. Lošeg zdravlja, patio je od išijasa, neprestanih napada kašlja, a kasnije od bronhitisa i sifilisa.Theo nikada nije prijetio da će Vincent-u prestati slati novac i on je,u stvari, kupio sva Vincent-ova djela koja ovaj nije prethodno trampio za nešto drugo ili razdavao.Vincent je vrlo vješto manipulisao Theo-vim osjećanjima.Žao mi je što se još onda u Borinage-u nisam razbolio i umro, umjesto što sam se prihvatio slikanja, jer ovako sam ti ja samo teret.

Vincent bi uvijek prvo odvojio novac da plati modele, te je često bio gladan sve dok ne bi primio sljedeće Theo-vo pismo i novac. Bio je dovoljno jak i sasvim sposoban da nađe posao, te da tako sam zaradi za svoj hljeb. Iz njegovih pisama se vidi da je mu je slikanje bilo mnogo važnije od hrane, te je radije bio gladan nego da radi bilo koji drugi posao.On je finansijski u potpunosti bio ovisan o svome bratu.Čak je i moje rublje počelo da se raspada!, žalio se Vincent bratu. Bez obzira na sve, uvijek je rado upućivao savjete i uputstva mlađem bratu:Najbolji način da upoznaš Gospoda je da voliš mnoge druge stvari.Voli prijatelja,ženu,...Ail moraš voljeti sa uzvišenom i ozbiljnom sklonošću.


[You must be registered and logged in to see this image.]

Premda je želio dokazati uzvišenost svakodnevnog preživljavanja, Vincent-ov lični primjer je ostao grubo realističan.Tragao je za ružnim, nimalo privlačnim modelima i neprijatnim scenama.
Vidim crteže i slike po najsromašnijim straćarama i najprljavijim ćoškovima.
Ipak, vjerovao je da ljudi žele gledati njegove slike.Nikakav rezultat moga rada ne bi mi mogao pričiniti takvo zadovoljstvo kao kad bi obični,radni ljudi okačili moje slike u svojim sobama ili radionicama.

[You must be registered and logged in to see this image.]

U septembru 1883, kada je imao 30 godina i već bio pravi umjetnik pune tri godine, otkrio je boju.Osjetio sam moć boje kako se budi u meni.

To buđenje došlo je otprilike u trenutku kada se,inače, većina mladih umjetnika okreće boji. Međutim, kod van Gogh-a je taj preokret bio ekstreman.Boja je uskoro potpuno zavladala njegovim opažajima.Počeo je uzimati časove klavira, objašnjavajući svome učitelju, da se muzičke note prelijevaju u nijansama od tamno plave do žute boje.Učitelj klavira smatrao je Vincent-a ludim i odbio je da ga nastavi podučavati.

Van Gogh-ovo udvaranje boji, njegova jedina uspješna ljubav, nije bilo prosto nanošenje boje, kako je opisano u knjizi "Požuda za životom", djelu koje se 1934 godine prodavalo kao best-seller,a koje je, nakon što je pretvoreno u film, osvojilo nagradu Filmske Akademije Umjetnosti 1956 godine. Van Gogh je razvio strog sistem, zasnovan na "zakonima istovremenog kontrasta i komplementarnih boja". Zakoni boja neizrecivo su lijepi.Ukoliko se kombinuju dvije od osnovnih boja, recimo žuta i crvena, da bi se dobila izvedena boja-narandžasta-ova izvedena boja će dostići maksimum svog blještavila kada se stavi uz treću osnovnu boju, koja nije korištena za miješanje.

Van Gogh je tokom 1883 i 1884 usavršavao vještinu korištenja boja.U svome radu, on se usmjeravao na tradicionalne teme, uglavnom birajući kao temu obične ljude. Početkom 1885, ohrabren Theo-ovom željom da pokuša prodati njegove slike,van Gogh završava sliku poznatu pod nazivom "Ljudi koji jedu krompir".To je prvo djelo njegovog umjetničkog genija, upravo zbog uspješnog eksperimentisanja bojom.Na ovome platnu, crna i smeđa boja nisu ono što izgledaju.Kao i sve ostale boje na tom platnu,dobijene su kombinacijom osnovnih boja-crvene, žute i plave.Crvena i zelena se uzajamno bore.Čak i sjenke imaju boju, a svaka od njih nosi energiju, izaziva emocije i ističe ono što je van vidljivog.

Iz čega je proistekla Vincent-ova vizija, ostaje tajnom. Njegova pisma nude intimni prilaz kreativnom procesu-više nego što je bilo moguće bilo kom drugom umjetniku-ali nas, ipak, ostavljaju bez odgovora kada pokušamo naći izvor njegove genijalnosti. U van Gogh-ovom slučaju, bila je to kombinacija naslijeđenih osobina, te intuitivno razumijevanje odnosa među bojama.Njegova opsjednutost slikanjem bila je esencijalna. Neopterećen nekim drugim poslom ili porodicom, on je svaki trenutak posvetio usavršavanju svoje vještine.

Osjećajući ono što je boja činila mogućim, Vincent je počeo ispitivati brata o impresionizmu. Znao je da je pokret postojao, ali nije znao da impresionisti koriste žive boje, da za temu uzimaju vedre, vesele scene, nanosima boje stvaraju utisak spontanosti. Čak iako je prva velika izložba impresionista održana u Paris-u deset godina ranije, van Gogh piše bratu: Ovdje u Holandiji dosta je teško otkriti šta Impresionizam zapravo znači.


[You must be registered and logged in to see this image.]

Theo, koji je smatrao Vincent-ovu napetost nepodnošljivom, pokušao ga je odgovoriti od odluke da se preseli u Paris.Međutim, u martu 1886, Vincent je Theo-u poslao kratku puruku kojom je najavio da dolazi u Paris. Nemoj se ljutiti na mene što dolazim ovako iznenada. Vincent se zaista doselio kod Theo-a i njihova je korespodencija prekinuta.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vincent se u Paris-u susretao sa impresionistima po kafeima i ateljeima. Mnogi od njih su ubrzo u njemu prepoznali genija. Svega šest godina nakon pješačenja po kiši i nevremenu do Courrieres-a, Vincent se našao u samom srcu avant-garde.Ograničio se na Montmartre, brežuljak u sjevernom djelu Paris-a, čuven po noćnom životu. U džepu je stalno nosio crvenu i plavu kredu, koje je koristio za crtanje po zidovima kada bi objašnjavao svoje poslednje teorije.Kako bi što bolje shvatio principe kombinovanja boja, proučavao je klupka obojene pređe. Purpurna i žuta.Ružičasta i plava. Žuta i žuta.Narandžasta i crvena.Umjesto smeđih i sivih tonova, na svojim je platnima počeo naglašavati plavu i crvenu boju, zatim žutu i narandžastu - boje koje je naknadno dodao nekim od svojih slika još ranije završenim u Holandiji.


[You must be registered and logged in to see this image.]

Nekoliko mjeseci nakon dolaska u Paris, van Gogh počinje ličiti na umjetnika kakvim ga mi danas poznajemo.Bio je sveštenik koji nije uspio u svojoj službi, te je koristeći boju šaputao svoju propovijed: Polako.Prestani misliti. Pogledaj oko sebe.Vidjećeš nešto lijepo ukoliko budeš otvoren prema svijetu.
20. februara 1888, seli se iz Paris-a u Arles, gradić na jugu Francuske. Ponovo počinje pisati bratu, gotovo svakodnevno, opisujući mu svoju nevjerovatnu fasciniranost bojama.

Vidio sam štalu u kojoj su bile četiri krave boje kafe...štala plavičasto-bijele boje...i veliki zeleni zastor na vratima...prije neki dan vidio sam još nešto, tako tiho i predivno, djevojku s kožom boje bijele kafe...pepeljasto-plava kosa, sive oči i steznik svijetlo-ružičast boje...naspram smaragdno zelenog lišća smokvinih stabala.

Van Gogh je nastojao pratiti i proučavati rad drugih umjetnika, kako bi usvojio one tehnike koje je smatrao korisnim, a s druge strane, izbjegao ono što mu se činilo suvišnim. Ubrzo je počeo osjećati odbojnost prema bojama koje su koristili impresionisti. Sve boje koje su impresionisti unijeli u slikarstvo su vrlo nestalne,zaključio je. Inspiraciju je potom pronašao u djelima, već dokazanih majstora kao što su bili Eugene Delacroix, Adolphe Monticelli i Felix Ziem, dok je inspiraciju za slikanje pejzaža našao u platnima Jules Breton-a, umjetnika sa čijeg se praga u Courrieres-u okrenuo uplašen.Koristeći boju još slobodnije, van Gogh piše: Ja sam ushićen, ushićen sam onim što vidim...posjedujem ili pronicavost ili zasljepljenost ljubavnika.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Vincent je sačuvao 36 Theo-vih pisama iz perioda dok je on živjeo u Arles-u. Theo je pisao:" Pravo je zadovoljstvo gledati tvoje slike. One čine prostoriju mnogo veselijom, a u njima je i veliki intenzitet istinitosti. Ti si mi mnogo puta već vratio dug, svojim slikama ili svojim prijateljstvom, koje je mnogo vrednije od svog novca koji ću ikad posjedovati."

Iako istinski nježne i iskrene, Theo-ve riječi nisu pomogle da se Vincent osjeća manje usamljenim.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Često prođu dani, a da ne progovorim niti riječi sa bilo kim, povjeravao se Vincent bratu. Većina van Gogh-ovih savremenika smatrala ga je ludim. Noću je palio svijeće na obodu svog šešira kako bi mogao izaći vani i slikati. Bez obzira na sve, Vincent nikada nije izgubio vjeru u istinsku, romantičnu ljubav, iako su mu društvo uglavnom pravile prostitutke. To u Arles-u nije bio niti najmanji problem, jer u tom je gradu bio smješten garnizon francuske vojske, te je obilovao prostitutkama. Bratu je, ipak, s tugom pisao: Kako bih se volio skrasiti i imati dom.

U Arles-u je uzeo u zakup kuću, koju je nazvao "Žuta kuća", a namjeravao ju je koristiti za potrebe tzv. umjetničke komune. Ta je kuća srušena u drugom svjetskom ratu, kada su savezničke snage bombardovale most na rijeci Rhoni neposredno poslije D-dana.Tamo gdje je nekada stajala kuća, danas je samo jedna velika ulica.Ispred te kuće je Vincent čekao Gauguin-a da stigne u posjetu. Oni su se, inače, prethodno upoznali u Paris-u. U to je vrijeme Gauguin već prodao nekoliko svojih slika, a do ranih godina dvadesetog vijeka bio je poznat po bjekstvu na Tahiti u sred životnog doba, te po svojim platnima na kojima je bojom i iskrivljenom perspektivom pokušavao izraziti osjećanja.Obojica Theo i Vincent složili su se da je Gauguin pravi genije. Bio je oktobar 1888 kada je Gauguin stigao.

Nikada do tada umjetnički talenat njih dvojice nije bio toliko veliki kao kad su radili zajedno. Međutim, odmah je došlo i do nesuglasica.Gauguin je vjerovao da umjetnik treba da stvara na osnovu pamćenja, dok je van Gogh morati vidjeti ono što slika kako bi bilo šta stvorio. Po Gauguin-ovom svjedočenju, a uglavnom se uzima u obzir da je on često lagao, van Gogh mu je, navodno, 23. septembra prijetio žiletom ali je na kraju sam sebi odrezao uho. Pitanje koje je, uopšte, najčešće kada se radi o van Gogh-u je zašto je on to uradio. Zaista, zašto? Moguće je da je bolovao od tzv. Meniere-ove bolesti, što se manifestuje povećanjem količine tekućine na nervnim završecima srednjega uha i prouzrokuje izuzetno iritirajuće zvuke.

Nemoguće je ignorisati činjenicu da je Vincent odsjekao uho neposredno nakon što se Theo vjerio sa djevojkom. To nikako nije bila koincidencija, pogotovo kad se uzme u obzir da Vincent nije gajio pretjerane simpatije prema Theo-vim djevojkama, a jednu je čak i poredio sa Lady Macbeth. Vincent nije nikada kasnije objasnio šta se desilo sa Gauguin-om, niti zašto je odrezao uho.Jedino je izjavio:Lekcija koju svako treba da nauči u životu je kako patiti bez kukanja.

Vjerovatno ništa nije ni moglo spriječiti njegovu želju za samo-uništavanjem. Theo je, doduše, smatrao drugačije. " Da je Vincent samo mogao naći nekoga kome bi otvorio svoje srce, vjerovatno sve ne bi otišlo toliko daleko.", Theo je pisao svojoj vjerenici Jo.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Sljedeći stadij u Vincent-ovom propadanju nastupila je svega mjesec dana kasnije. Bili su to napadi tokom kojih je čuo čudne zvukove i vjerovao je, uz to da ga drugi ljudi truju. Nepodnošljive halucinacije su prestale, ali su se sada pretvorile u proste noćne more. Sam je tražio da ga prime u mentalnu bolnicu Saint-Paul-de-Mausole, u gradiću St. Remy-ju, nekih 15-tak kilometara od Arles-a.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Čak i nakon njegove smrti, ljekari su se sporili oko utvrđivanja dijagnoze. Njihove dijagnoze su uključivale epilepsiju, šizofreniju i maničnu depresiju. Vincent je uzimao i ogromne količine absinta, koji inače sadrži toksični pelin, što je takođe moglo uticati na pogoršanje njegovog mentalnog zdravlja.Van Gogh je pretpostavljao da je njegov problem zapravo fizičkog porijekla, a i nedavna istraživanja, kojima je dokazano da fizičke abnormalnosti mozga pospješuju razvoj mentalnih oboljenja, samo su poduprijela njegovu pretpostavku. Počinjem prihvatati ludilo bolešću, kao i bilo kojom drugom.

Možda je ta mentalna nestabilnost imala veze sa kreativnošću. Mnogi pisci i kompozitori,uključujući Lord Byron-a, Virginiu Woolf i Robert Schumann-a, patili su od mentalnih oboljenja. Kao i u van Gogh-ovom slučaju, ta je bolest istovremeno i usporavala ali i pokretala njihovu kreativnost. Vincent nije uopšte mogao raditi kada bi napadi nastupili, a trajali su dugo i bili su neizdrživi.On je, uprkos tome, uspio završiti više od stotinu djela.Rad na mojim slikama je neophodan jednako kao i moj oporavak .Neki prepoznaju znake ludila na njegovim platnima, uzimajući kao primjer, vrtloge na slici "Zvjezdana noć". Međutim, ova slika je rezultat potpuno zdravog razuma. 19 juna, 1889 oko četiri sata ujutru, otprilike u vrijeme kad je Vincent završavao ovu sliku, Venera i sazviježđe ovna bili su upravo tamo gdje ih je on postavio. Ovu je sliku završio dok je bio u bolnici, godinu dana prije nego što je počinio samoubistvo.

[You must be registered and logged in to see this image.]

U posljednjoj etapi života, Vincent se preseliou gradić Auvers-sur-Oise na rijeci Oise. Odmah po dolasku počeo je slikati. Auvers je predivan...Toliko je mnogo boja posvuda. Za sedamdeset dana, koliko je proveo u tom gradu Vincent je stvorio po jedno majstorsko djelo za svaki dan. Danas je vrijednost tih djela procijenjena na više od milijardu dolara. Vincent je živio u krčmi Ravoux, gdje bi se katkad, nakon večere igrao sa gazdinom dvogodišnjom kćerkom i crtao joj po pijesku. To druženje, ipak nije moglo sakriti Vincent-ovu tugu. Uopšte ne vidim srećnu budućnost.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Možda usamljenost može da ubije čovjeka. Možda je Vincent osjećao da gubi Theo-a zbog bolesti, ili zbog Jo. Već pred sam kraj, njih troje su se sastali u Paris-u, kako bi sredili novčanu situaciju.Dokaz tenzije u porodici više je nego očigledan iz Vincent-ovog rada. Među više od dvije hiljade njegovih djela, nema čak niti jedne skice Theo-ve supruge ili njihovog deteta.


[You must be registered and logged in to see this image.]