NOVINAR

Objavili ste sedam zbirki pesama, pet knjiga pripovedaka, tri romana, dve drame… Da li se sećate nastanka tih dela? Čime ste sada, u 74. godini, najzadovoljniji?

HUMO

Romanom Grozdanin kikot, koji je u Njemačkoj izašao u četiri izdanja, a za koji dan treba da se pojavi i u Mađarskoj. Napisao sam ga za nedjelju dana, jednog ljeta… I to u tridesetoj godini života. Tu je moje djetinjstvo, moja mladost. To je djelo najviše vezano za mene… Raba slikara sam pisao 1930., 1920. godine napisao sam uvod! Neki kritičari kažu da je ova pripovijetka preteča Kafke. Da priznam: ja Kafku uopšte nisam čitao… Ali ja mislim da jedna od mojih najljepših pripovijedaka Sevdalijska ljubav, mada je najpopularniji Hadžijin mač… Što se pjesama tiče, čini mi se da je, pored Istočnih ploča, dobra San na Jadranu i Fratar Andrija. Ostala mi je ta vizija iz djetinjstva: ljeti, kao dijete, sjedio sam ispred kuće i posmatrao kako kršom ide fratar Andrija… Bilo je oko te pjesme i gužve: negdje su se fratri bunili, a negdje su me častili vinom i palačincima…

NOVINAR

Šta mislite o kritičarima?

HUMO

O mojim pjesmama najbolje je pisao Ivan V. Lalić. Niko nije tako tačno, kao da sam mu ja govorio, o meni pisao… Bilo je i nepravednih napada, iako nisam ni karijerista čak. Ali prelazio sam preko toga. Kako me je samo jednom Pjer Križanić unakazio u jednoj karikaturi objavljenoj prije rata u Politici… A ja sam u toj Politici između dva rata pisao reportaže, uređivao Kroz našu zemlju, prevodio sa njemačkog…

NOVINAR

Putujete li ?

HUMO

Moja relacija posljednjih godina skoro je ista: Sarajevo – Mostar – Počitelj – Dubrovnik – Sarajevo. Eto, odem tako do Cima, do Počitelja i ostanem i po mjesec dana – u svijetu svojih uspomena… A Mostar je bio i ostao moja prva i skoro jedina inspiracija… Tu sam, kao gimnazijalac, vidio Šantića, Osmana Đikića, Musu Ćazima Ćatića i napisao prvi stih…

Preuzeto iz: Književni razgovori (Govore pisci Bosne i Hercegovine), Radovan Popović, Veselin Masleša, 1970.

Priredio: Adnan Žetica