jednim svojim postom me Poly inspirisala 

Vujaklija:

Radovan III

Jedno od prvih djela (iz studentskih dana) jednog od najplodonosnijih, najizvođenijih i sigurno najboljih dramskih srpskih pisaca druge polovine dvadesetog vijekam Duška Kovačevića. Mnogo poznatije preko video snimka (očajan VHS) jubilarnog izvođenja Ateljea u maestralnom izvođenju Zorana Radmilovića.

Ovo izvođenje je ostalo upamćeno po tome što originalni tekst čini oko 30 do 40%, dok se ostatak sastoji od improvizacija genijalnog Zaječarca, na koje nisu bili imuni ni glumci koji su do tada 250 puta glumili sa Zoranom Radmilovićem tu istu predstavu.

Radovan Treći je priča o čovjeku koji se nije snašao, koji je došao iz Zavičaja u veliki grad (gdje pticu nije video dvadeset godina), i stalno lamentira za Zavičajem iako se ne smije vratiti tamo, jer je zeznuo lokalce.

Živi sa ženom (Rumenka, kćerka seljaka Stanislava, pokondirena modna kreatorka), kćeri Georginom (koja je u drugom stanju već pet godina, jer ne smije da rodi neudata od Radovana, dok je otac djeteta pripadnik Mrskog neprijatelja, komšija, porodice Vilotić, koji se sad šeta po Amerikama) i tastom Stanislavom (koji je imao neko imanje i ima neke nesređene račune sa Radovanom iz prošlih vremena, a spava u kupatilu a samo jede i sere iza kuće po Radovanu). Takođe, član porodice je i Katica, kćerka umjesto koje je Radovan htio da ima sina, pa je od Katice stvorio muškaraču koja vozi hladnjaču i zviždi za djevokama. Tu je i zarobljenik, jedan od Vilotića, Jelenče, neshvaćeni pjesnik (voleo sam sve nedelje, nedeljom umesto kravata stavljam zmije oko vrata), kao i Kelner, Osman Avramović, VK, prvobitno arogantni debeljko a zatim Georginin udvarač. Radovan je opsjednut serijom o DŽordžu, zbog čijeg odlaganja radi prenosa slijetanja na mjesec bezuspješno pokušava samoubistvo.

Ova predstava je bila prepuna aluzija na život određene klase, dosta toga se nalazilo u tekstu, ali najoštrije kritike su dolazile upravo iz improvizacija Z. Radmilovića ("ostaviti mesto za čitulje ako neko od ovih gore..." ili "dokle će biti sranja u ovoj zemlji, mislim u ovoj kući").

Veliki broj ljudi na našim prostorima zna ovaj komad napamet, a jedan od razloga je taj što je u njemu mogla da uživa i inteligencija i široke narodne mase, za svakoga ponešto. Takođe, komad je sadržao i nešto proročansko u sebi.

Ovdje bi se mogao citirati cijeli transkript ovog komada, ali samo par legendarnih, za slučaj da je neko čuo za Radovana i odlučio da se upozna s njim prvo na Vukajliji pa tek onda da pogleda:

"Da li mi je utisak varljiv ili ne, on mene pita šta sam čit'o. Mene pita šta sam čit'o! Ja bio član biblioteke god'nu dana! Imo člansku kartu... Specijalne boje... Mog'o da uđem u biblioteku u sred bela dana! Uđem, naručim, pojedem, popijem..."

"Stanislave... Šta sereš? Lepo te pitam, čovečanski, šta sereš? Za hranu ga pitaj!"

"Pazi DŽordž, dolaze ti paralelnom montažom!"

"Od svih serija koje serije najbolje obožavate, od svih serija najbolje obožavam seriju o DŽordžu, on je fenomenalan ja se njemu divim do imbecilnosti!"

"Kako to da u Kelnu nema kelnera?"

I tako dalje, i tako dalje... Slobodno dodajte u komentarima...