|
| |
Autor | Poruka |
---|
katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| Naslov: Vladimir Nazor Pon 9 Feb - 19:11 | |
| Vladimir Nazor (30. svibnja 1876. u Postirima na Braču - 19. lipnja 1949.) je bio hrvatski pjesnik, pisac i političar. Bio je predsjednik ZAVNOH-a tokom narodnooslobodilačke borbe, a nakon rata prvi predsjednik Narodne Republike Hrvatske. Pučku školu je završio na otoku Braču a gimnaziju u Splitu. Studirao je prirodne znanosti, matematiku i fiziku u Grazu i Zagrebu. Diplomirao je 1902. Predavao je hrvatskoj gimnaziji u Zadru, a od 1903. do 1918. godine u Istri gdje je ujedno i proveo najviše svog života. Umirovljen je 1933. godine u Zagrebu kao upravitelj dječijeg doma. Prvo djelo mu je bilo Slavenske legende (1900.) Godine 1904. u Zadru je objavljeno njegovo djelo Knjiga o hrvatskim kraljevima, a u to vrijeme počinje pisati i Istarske priče. Koju godinu kasnije objavljuje Velog Jožu (1908.) - djelo po kojemu će se prepoznati Nazorova proza, a koje je on sam smatrao neuspjelim. Godine 1916. objavio je nekoliko knjiga: Utva zlatokrila, Medvjed Brundo, Stoimena. Iako u godinama i narušenog zdravlja, godine 1942. je s pjesnikom Ivanom Goranom Kovačićem preko reke Kupe otišao u partizane, o čemu je izvijestio čak i Radio London. Nazor je počeo voditi dnevnik S partizanima, koji se smatra jednim od najupečatljivijih ratnih dnevnika pored dnevnika Vladimira Dedijera i Dragojla Dudića. Poslije rata objavio je i Pjesme partizanske. Njegov odlazak u partizane je za partizanski pokret imao propagandnu vrednost. Januara 1943. je u zapaljenom srpskom selu kraj Vrginmosta napisao jednu od najpotresnijih pesma o stradanjima Srba „Majka pravoslavna“. U ratu Nazor je bio predsjednik Izvršnog odbora ZAVNOH-a. Nakon rata je bio prvi predsjednik hrvatskog Sabora. Kao novoprimljeni akademik 1949. godine je imao i svoj posljednji javni nastup na kojem je čitao ulomke iz svoje nedovršene zbirke U zavičaju. U pedeset godina plodnog rada Nazor je pisao pjesme, pripovijetke, priče za djecu, putopise, romane, dnevnike, rasprave i prevodio talijanske i njemačke pjesnike. wikipedia Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta |
| | | katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| | | | katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| Naslov: Re: Vladimir Nazor Pon 9 Feb - 19:11 | |
| Cvrčak
I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče svoj trohej zagušljivi, svoj zvučni teški jamb… Podne je. – Kao voda tišinom razlijeva se Sunčani ditiramb.
I pjeva: “Ja sam danas ispio sunce plamno. I žilice su moje nabrekle ko potoci. U utrobi se mojoj ljuljuška more tamno. Na leđima mi šuma, što nagli trgnu srh. Dvije stijene, dva obronka postaše moji boc i A glava – gorski vrh”.
I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče Dok sunce s neba lije na zemlju žar i plam. …. … O, sunca, sunca, sunca! I vonja sa doline I vjetra sa vrhunca! … Zemniče, ja sam pjan. Gle, iza žbuna viri, Pomamnu pjesmu sviri Na fruli nagi Pan!
I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče svoj trohej zagušljivi, svoj zvučni, teški jamb. Podne je. – Kao voda tišinom razlijeva se Sunčani ditiramb. Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta |
| | | katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| | | | katarina MODERATOR
Poruka : 74915
Učlanjen : 06.06.2011
| Naslov: Re: Vladimir Nazor Pon 9 Feb - 19:13 | |
| Ko božica mora
Iz mora je ishodila Vitka, čvrsta, uspravljena Ko božica mora prava, Ko rusalka, ko sirena, Ko djevojka – Koju oko vječno traži, Ko djevojka čije draži Mame više od najslađeg vina. Sto bačava onog trena Vina – ja bih za nju dao Jer tko ima ko Božica Tako lijepa dva obla ramena Dva koljena dunjom zaobljena Vitak struk i uzak bok, Zato nije teško reći: Ko božicu pravu Stvorio je bog. Gole, male dvije sise Na grudima bijelile se, Žutile se, zlatile se Ko dva bijela obla žala, Ko dvje krafne, breskve dvije Žute, kasne – vinogradske. Pa pomislim: Otkud usporedbe takve, Zbog čega joj grudi Morskom sliče žalu – Valjda zato što se kipar Svemogući namučio Dok je njih i bijele žale Savršene izradio. Zašto ko rumene krafne – Stoga, što za njima Ko za krafnama što prste peku Kad ih majka prži o Božiću, Usne žude Srce željno sanja. A zbog čega breskve kasne – Žute vinogradske, Zbog toga što voća slađeg Na svijetu od njih nema. Po sredini malih grudi Nasred svake malina je zrela, Rujem zore, tajanstvom užitka Sokom čežnje poglede mamila. Sitni kostim na bedrima Tek što iz mora izašla Božica je malo popravila I zatresla bujnom kosom – Misli sredit će se sama, Pa po rivi prepunoj kupača Put tuša se uputila. Gleda pravo, ni lijevo ni desno, Bolje grudi ističu se tako – Iako ih nema zašto Isticati. Jer sve oči i onako, Dok je rivom prolazila Uprte su u nju bile. Muške oči širom raširene – Ženske gledale iskosa – Da se sva omotala ručnikom Opet bi se za njom okretale. Dok korača i dok se tušira Ispod hladna okreće se tuša, Mati mila, kakova ljepota Okružena šarenilom ljeta Sunca, žala, veselih kupača – Dok lak lahor lagana majstrala Svježinom je sa pučine – ljubi. Jedno noćno more, koje ne zna za san, Muči se i stenje u dnu moje biti. Razmisli dva puta pre nego što otvoriš usta |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Vladimir Nazor Čet 12 Feb - 19:27 | |
| Nutarnje more
Jedno noćno more, koje ne zna za san, Muči se i stenje na dnu moje biti. Uvijek i dan kad me raji sunčan, jasan, Čujem kako plače neke crne liti.
Uvijek, i kad radost začas mi se javi, Čujem kako vodu olovnu mi liva U dubljine duše, pa ih skrite plavi, I sve jače šumi, i sve teže biva.
Slušam. Čekam. – Zadnja kad mi dođe hora, Ona, koju zovem, hoće li bar tada Iz te vode izać, čista, sjajna, mlada, Kao Afrodita iz dna grčkog mora? |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Vladimir Nazor Čet 12 Feb - 19:28 | |
| ŠTAP
Da imam sina, štap i torbu dao Jednom bih njemu pa mu reko: - Idi! Sav svijet obiđi. Što ti oko vidi, Nek nije duši ostaviti žao.
S dobrima dobar, a ni sa kime zao, Svog srca glasa nikad se ne stidi. Pusti nek vrcnu ko iz kremen hridi Iskre što prosut ja ih nisam znao.
Kud iđah maštom, ti ćeš nogom proći. Što dirah mišlju, ti ćeš taći rukom. Što sanjah, ti ćeš i uradit moći.
A kad se vratiš iz daleka svijeta, Dok stablo moje jedva lista s mukom,
I štap će tvoj u ruci da ti cvjeta. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Vladimir Nazor Pet 13 Feb - 15:32 | |
| MAJKA PRAVOSLAVNA
Jesi li se nasjedila na garištu kuće svoje, - Oh, ta kuća bijedna! Tražeć okom i rukama kolievčicu malog Jove, Ikonicu Svetog Đurđa i đerđefić tvoje Ruže? Sve je sada dim i pepel, sve proguta čađa tavna, Ti, slomljena krepka grana, najbiednija međ ženama, Majko pravoslavna! Jesi li se nahodala nogama što jedva nose, - Oh, te noge bolne! Jesi li se umorila tražeć Rumu, kravu svoju, Kravu svoju, hraniteljku stare bake i dječice? Da l' je vuci rastrgoše, il' je sakri šuma travna? Ne muči se! Za koga bi sada bili sir i mlieko, Majko pravoslavna. Jesi li se naplakala nad sudbinom druga svoga, - O druže ljubljeni! Izdajom ga uloviše, kao psa izmlatiše, Mučili ga, vezali ga, bacali ga u tamnice. I on, koga srce vuklo djela vršit teška i slavna, Kao hrom se bogalj vrati, da ti umre na rukama, Ženo pravoslavna. Jesi li se nakukala iznad one strašne jame, - O jamo prokleta! Gdje s grkljanom prerezanim djeca tvoja sada leže Pokraj bake, i gdje majku svoju zovu, za njom plaču; I boje se, jer je rupa puna ljudi, vlažna, tavna. Šutiš. Pečat šutnje jad je na usta ti udario, Majko pravoslavna. Bliediš, tanjiš i kočiš se, no bol nemoj gušit svoju, Bol ti preduboku! Pusti neka tužba tvoja odjekuje širom zemlje, I nek traje vjekovima. Neka čuju u što sada Promjetnu se sjeta tvoja, tvoja tuga stara, davna. Šutiš. Bliediš. I oreol mučeništva već te kruni, Majko pravoslavna.
(U popaljenom srpskom selu kod Vrginmosta, januara 1943.) |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Vladimir Nazor Sub 13 Jun - 9:55 | |
| Ovdje u srcu
Ovdje u srcu osjećam buru, Ovdje u srcu osjećam jugo, Ovdje u srcu nitko me neće Spriječit da volim te dugo – dugo. Ovdje u srcu nešto me peče, Nešto me hladi, nešto me grije, Ovdje u srcu osjećam: ništa Nije kao što bilo je prije. Ovdje u srcu osjećam nadu, Osjećam čežnju, osjećam radost, Ovdje u srcu osjećam sretan Da mi se s tobom vratila mladost. O vile vi naše, o sestrice bijele, Još dakle, na zemlji vas ima, Još vodite kolo gdje šumore jele U planinskim luzima tima.
Poslednji izmenio Esti dana Sub 13 Jun - 9:56, izmenjeno ukupno 1 puta |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Vladimir Nazor Sub 13 Jun - 9:55 | |
| Oči mi je začarala
Na krevetu ležala je gola I ruke mi oko vrata svila, A ja sam se malo odmaknuo – I gledao kako leži gola. Sto godina kao da je prošlo A bilo je danas – rano jutros, I od tada svud je ispred mene – Svuda leži na krevetu gola. Dok sjedim za stolom, pišem pismo – Ona leži nasred pisma gola, Knjigu uzmem, čitati bih htio A ona na svakom listu – gola. Pogledam na ormar – Pred ormarom stoji gola, Na fotelju oko bacim – Sjedi u fotelji gola Isto kao na krevetu jutros. Kad kroz prozor zagledam se Ona – pred prozorom gola, Oči zažmem, obuzme me tama Usred tame – pojavi se gola. Pa se čudim Kako mi je oči začarala Misli, pamet i htijenje svako Ko da mi je malo jutros bilo, Ko da čeznem da je još i sada Na krevetu ispred mene – Rasprostrta gola. Sići ću k njoj u trščaku S ključem od zlata, Da otvorim vrata svim kulama vitim, Svim dvorima skritim – u mraku. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Vladimir Nazor Sub 13 Jun - 9:56 | |
| Prskaju se morem
Prskaju se dvije Ljepotice mlade Stojeći do koljena u toplom moru U majstralu i u suncu, A nad njima nadvile se Starog bora znatiželjne grane. Prskaju se A kapljice zvonkog smijeha Miješaju se s kapljicama mora I razliježu na sve strane. Naokolo dječja vika Odjekuje s pune plaže, Dok kliktavim smijehom svojim Dvje djevojke sve kupače I bor stari – vesele i draže. Na tri metra razmaknute Zasiplju se kapljicama Zasiplju se smijehom, Još su mlade – netaknute Niti friškom tramuntanom, Nit istočnim – Nit zapadnim grijehom. A kose se crnim slapom Kapljica niz leđa cijede. Koliko će proć vjekova Dok posive i posijede?! Ma tko sada na to misli Misli sviju pune su radosti Pune sreće sa njihovih lica I bezbrižne njihove mladosti. A smijeh njihov i dalje se ori Dok polijeva jedna drugu, Kapljice se pune smijeha Raznošene suncem i majstralom Sve oko njih pletu Zapliću se o borove grane Ko svačiju žele rastjerati tugu, Ko da žele kupače i plažu Utkati u meku, baršunastu dugu. Tamo u zatonu nasred pijeska slana Bijelo jato spava mojih mladih dana. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Vladimir Nazor Sub 13 Jun - 9:57 | |
| Potraži me
Kad čuješ kako kriješte vrane S one lude, sa sjeverne strane, Kad vidiš kako ljubav potiho kaplje Sa one suhe, slomljene borove grane, Kad čuješ kako nešto u noći uzdiše i ječi Kako ljubavi žica ko bolesno srce kuca, Kad vidiš kako se je zatamnilo nebo Dok ljubav naša počinje sve više da puca, Kad čuješ kako – ko u dubòku puću Tišinom tupo odjekuje tvoje ime, Ne budi lijena, ne časi ni časa – Potraži me, potraži me! Zemniče, ti niknu iz zuba ljuta zmaja Da budeš grm što gori, luk napet, plamen mač, Al raznježi ti dušu milinje cvjetnog maja, Al omekša ti srce jesenjih voda plač. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Vladimir Nazor Sub 13 Jun - 9:57 | |
| Stražari morski
Plamsalo podne nedjelje srpanjske, Velmože kada k njemu doploviše S makarske luke i župe duvanjske I novoj kruni dare pokloniše. Rastočki župan veli:-Gospodaru, Hrasta ti odsad i mi smo ogranak. Bog opet dignu našu snagu staru; Opet će Mlečić plaćati nam danak.- A kralju reče:-Neretvani!Moje Kraljevstvo sad je tvrđava od mjedi. Zavidnim okom Venecja nas gledi. Hrvatska vama širi krilo svoje. Vas,sinke župe junačke i stare, Postavljam mora našega za čuvare.- |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Vladimir Nazor Sub 13 Jun - 9:57 | |
| Spajajući zemlju i nebesa
Zagledan u modro iskričavo nebo Pokušavam prebrojiti zvijezde I pronaći poznata sazvježđa – Modrina mi oči pije Sjaj sitnijeh zvijezda zamagljuje. One jarče, ko u moru svjetionik Jarko sjaje nebom razasute, Samo rijetke na jugu trepere. Koju zvijezdu povezat bih mogao Sa zvijezdama što po zemlji trče? Kojoj zvijezdi gore u visini Sjajne zvijezde oko mene liče? Najprije se prisjetim Marije O ogromnih njezinih očiju – One dvije nasred neba Sigurno su Marijine oči. A koju bih nazvao Zvjezdana, Koju Divna a koju Gordana, Koju Sanja, koju Nikolina, Koju Višnja a koju Grozdana? Ajme meni, toliko je sjajnih zvijezda Ko ptičijih po drveću gnijezda, Ajme meni, toliko je slatkih djevojaka: Crnih, smeđih, svijetlih uvojaka! Ajme meni, kad bih sve mogao Da zagrlim mislima, željama, Da povežem zvijezde i djevojke – Iskričave i plave uvojke! Ajme meni, kum bih svakoj bio, Ajme meni, svoj bih život cio Izmišljao najljepša imena Stvarao bih svakakva čudesa Spajajući zemlju i nebesa. Ona je htjela u noć tihu, snenu, Sa šljunka što sav blista od bjeline Da odrežem dvije plahte mjesečine Pa da ih stavim na postelju njenu. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Vladimir Nazor Sub 13 Jun - 9:58 | |
| Uz bregove
Nekako me noge ne slušaju, Sve bi htjele uz bregove, U zelenu maslìnatu Kuda nedavno je Joze pošla. A ovdje su Ivka, Jelka i Katica – Igraju se kazališta I deku su na prekuću Ispod palme razapele. A Joze je pošla uz bregove Negdje plete sad nove svjetove, Bunacu promatra i prati vjetrove – U zelenoj maslinati. Ja bih tako rado Iza deke igrao se kazališta, U ulozi ljepotana Vragolana nekog – nastupao Da se vrte oko mene Ivka, Jelka i Katica, Al me noge vuku, vuku – Al me vuku uz bregove U zelenu maslinatu. Neodlučno stojim Gledam put Ivkine kuće, A noge se same kreću Hoće cestom uz bregove I nije im stalo Što igrat se, lijepo, mogu Kazališta ispod palme S Ivkom, Jelkom i Katicom, Pod deku se zavlačiti. Noge vragovi su pravi, Sve se lijepo polako okreću, Sve lukavo, ko nehote Sve me vuku uz bregove – U zelenu maslinatu. Kao zlatne kule plavih dječjih gatka, Kao trijem duga iznad cvjetna granja Blistali su dvorci što ih moja sanja Zrakama sunčanim u mladosti satka. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Vladimir Nazor Sub 13 Jun - 9:58 | |
| Uvala mala .
Od svih pogleda skrivena Jedna uvala mala Puna pijeska i plitka mora, I sitna – u džep bi mi stala. Sa sjevera, s istoka nad njom Visoka strma stijena Kroz sitni ulaz s juga Plaže je mareta lijena. Sunce zažeglo u stijene Blješti po plaži od žala, Ulaz joj uski brani Od pulenta, juga, majstrala. I u toj uvali maloj Od cijelog svijeta skriveni Uživali smo u toplomu ljetu I ja sam u njoj – a ona u meni. Al jednom bar da mi je Do sunaca samije’ Visoko na gori Gdje šumore bori. |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Vladimir Nazor Sub 13 Jun - 9:59 | |
| Voljela je kao i ja
Voljela je isto kao i ja Ležati na stijenama uz more Gledat igru paukove mreže Po zaspaloj površini mora Kad se tihi južni vjetar Odseli daleko negdje za pučinu. Vjetrić utihnuo – tišina se Usred ljetnog neba ugnijezdila Al ostale razigrane oči paukove mreže Pa sve plove, plove – u mjestu stojeći Sa zrakama igraju se sunca, čudne šare igrajuć se pletu. Voljela je isto kao i ja Punit oči duginim bojama Plavetnilom mora što ga nebo zlati Paukovom mrežom morem razasutom Što u srce zapliće ljepotu Osjećaja čudnih budeći toplotu Dahom mora, tajni neslućenih Koje više od bujice slatkih Uzdaha, usklika, riječi Više nego sto vedrih pjesama - Jedno s drugim sa morem nas spaja. O duše vi žarke, sve prastare varke Iz vaših ograda ganjajte – I sanjajte, sanjajte, sanjajte! |
| | | Kijara-brm Master
Poruka : 6268
Godina : 44
Lokacija : F-a-n-t-a-s-t-i-c
Učlanjen : 05.08.2015
Raspoloženje : Fenomenalno ;))
| Naslov: Re: Vladimir Nazor Pon 28 Nov - 23:30 | |
| ČAMAC NA KUPI
Malen si, uzak, trošan, al ti me ipak nosiš, čamče na Kupi! Sve kamenje mojih briga, sve gvožđe mojih mržnja, sve olovo mojih čekanja, prenosiš preko vode.
Al i sve moje nade, ljubavi, čežnje, zanose tobom će onkraj rijeke što korito joj biva široko i duboko da dijeli od Dobra Zlo. Čudo ti za me postaješ: galija, lijepa, velika, koja po moru plovi k Otoku Spasenja. U nje su vesla od naše najčvršće hrastovine, i jarboli tesani u lugu gdje se rodismo, i jadra što su kod nas i tkana i šivena, i zastave što znadu đerđefe naših žena.
Maleni trošni čamče na mutnoj Kupi, uradi što i sa mnom: dočekaj sve što trpi!
Prenesi cijelu Hrvatsku na onu stranu vode, na teške al svete puteve poštenja i slobode!
(Vladimir Nazor) |
| | | neno MODERATOR
Poruka : 35951
Učlanjen : 09.02.2014
Raspoloženje : ~~~
| Naslov: Re: Vladimir Nazor Pet 22 Sep - 9:47 | |
| |
| | | Gost Gost
| Naslov: Re: Vladimir Nazor Pon 15 Okt - 15:14 | |
| Vladimir Nazor
Galiotova pesan
Pokle su me prikovali zlizane za ove daski, Ja nisan već doma videl, ni svoje zagledal majki. Si l cela mi, kuća bela? Si l mi, majko, prebolela? More, more sinje!
Pokle su me zakopali va ovu drevenu rakvu, videl nis bora va šume, ni na nebe sunce žarko. Si l se, drevo, osušilo? Si l se, sunce, ugasilo? More, more sinje!
Nogi su mi polomili, strli su mi dušu mladu. Brižan san ti na ten svete!... Galebi, oj beli tići, Poletite dole k jugu, ter moju pozdravte majku! More, more sinje!
Pest zemlji mi prinesite! Bašelka mi struk darujte! Suho veslo će procvast mi i duša će utešit se. Pak ću onput mirno slušat, ča mi šapćeš kroz galiju, More, more sinje!
Muklo ćeš mi pesan pevat: „Utopit ću brod prokleti; Duboko ću ja peljat te, mir kade je, hlad i sena; Ko dete ću čuvat slepo i zibat te lepo, lepo: Trajna, nina, nena!“ |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Vladimir Nazor Ned 28 Okt - 19:30 | |
| Ako se ikada vratim
Ako se ikada opet vratim Bit će to sred zore rubinima posute rumene Ko onda kad rosu po travi smo zelenoj brali Kad zaljubljena bila si u mene. Ako se ikada opet vratim Bit će to sred jutra – a vjetrić od majstrala, Sjećaš se kada si rekla da nema na svijetu Što ne bi za ovu barku na laganom vjetriću dala? Ako se ikada opet vratim Bit će to kad vjetrić klone sred podneva žarka, Kad nigdje nikog usred konala ne bude - A ljubavi puna ljulja se naša barka. Ako se ikada opet vratim Bit će to u večeri vedre kad gasi se dan, Tad će nas umorne od ljubavi na moru Tiho ljuljati suton – navodeći na oči san. I jesen je uvijek bila draga meni, Jer slađine puna, raskoši i sjaja Sliči sveznalici, razmetkinji ženi, Što raj daje strašću toplog zagrljaja.
|
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Vladimir Nazor Ned 28 Okt - 19:30 | |
| Crvena moruzgva
Jedna crvena moruzgva Pod samom površinom mora Diše i uzdiše, rasteže se – steže Ko da se nekud odseliti mora. I dok je bunaca i lahor plažu Pogled upire u plavu daljinu onu Kud morska je privlači struja, Za horizontom gdje snovi joj tonu. Ne mari što prirasla je uz rivu I znana što nije joj morska pučina, Ipak bi rado otplovila tamo – A kako kad plivati se – nije naučila? Podne – samo na pučini, Ko u gustoj paučini Jedro se je neko bijelo U sunčanom tkivu splelo. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Vladimir Nazor Ned 28 Okt - 19:30 | |
| Gubava koza
Bio davno neki siromašni Ćić, kojega je glad morio, kiša bila i sunce peklo. Ništa na svijetu nije imao do jedne koze. Koza ostari, ojalovi i ogubavi. – Ubi to gubavo blago da nam ne okuži stada, a ti, prosjače, digni nam se s očiju, nek te voda nosi! – vikali su ljudi na siromaha. Jadnik uze kozu i povede je u klanac da je smakne i ostavi gavranima. Ali se njemu smilova ta tužna životinja pa je pusti u gori, a on uze štap i torbu te pođe prema moru u Poreštinu. Tamo se kod Valkurana unajmi kod nekoga težak da mu čuva ovce. Začudi se Ćić kada vidje da je njegova koza došla za njim te da se sada vuče za njegovim stadom. On je potjera, a kada koza ozdravi, pusti je da pase uz njega. Ćić je najradije vodio stado na vrhunac nekoga brda. Tu bi koza uvijek legla na neku ploču i ne bi se otuda makla, sve dok je pastir ne bi štapom otjerao. Jednoga dana kao da su je prikovali o tu ploču; neće nikako da se digne. Razljuti se Ćić pa digne štap i ošine je; koza se odmakne, štap udari o ploču, a ona puče na četvero. Pastir zine od čuda: pod pločom velika kamenica, a u njoj pusti novac, sve srebro i zlato. Ćić dogna mazgu, natovari i otiđe. Uru daleko od Svetoga Lovreča, gdje je sada selo Medvedići, kupi mnogo zemlje i sazida kuću. Na onome vrhuncu, na mjestu kamenice, sagradi crkvicu Svetog Anđela. Crkvica se porušila, ali je ona kamenica i danas čitava. |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Vladimir Nazor Ned 28 Okt - 19:31 | |
| Hrvatski kraljevi
Rekoše: “Vi ste uvijek bili roblje, A povijest vaša nalik je na groblje Na kome niti pravog krsta nema; Ponegdje ploča, bez imena, nijema; I korov svuda! Uza sve su pute Otaca vaših kosti razasute! U rodnu tlu mrtvaca san ne drijemlju: Pognojili su kao đubre zemlju I nestade ih pustih… bez pomena! Svu prošlost vašu zastrla je sjena, I ovio je mrak!”
Da, to nam kažu, A sve u meni na to kliče: Lažu! lako nema raka, spomenika, Zidina, ploča, pergamena, slika, Ja ipak znam što bje i kako bje. Ne razasute na sve četir strane Već u mom tijelu leže ukopane Otaca mojih put i kosti sve! Propao nije ni duh im ni lik: Pognojili su tlo iz koga nikoh, Njivu što gradim, putove što svikoh: Njih mrtvih ja sam živi spomenik!
…U meni sva je njina povijest živa. Ne trebam drevnih zgrada, knjiga, štiva. Bez svjedočanstva ja već znam što bi, Kad nama prvi svit ali su dni. Po glasu što u krvi mi romoni, Ja dobro znadem kakvi bjehu oni. Još i sad svijetlo zrake utrnute Prastare meni obasjava pute. Pa k’o da vidim…nizbrdo korača S karpata k moru mnoštvo praotaca. Gusarske lađe, šatorje i oko, Dvor, narod, čete, a gore visoko Prolazi, sja, kroz maglu drevnih dana, Povorka cijela kraljeva i bana! |
| | | lana MODERATOR
Poruka : 122449
Učlanjen : 06.12.2012
| Naslov: Re: Vladimir Nazor Ned 28 Okt - 19:31 | |
| Kad sva si život
Volim te kada si nepokretno topla I ležiš uz mene tiha i mirna Ko ljetna u srpnju bunaca, Ko nepomični zeleno-modri borovi Okovani sparinom mora, sumaglicom I strašću sunca – ljetnog, žarkoga. Kad sva si smirena dok ti ni jedan Mišić na tijelu ne miruje. Sva potajni pokret – sva život Sva ljubav i skrivena strast. Volim te kad sva se ljuljaš Pod mojim željnim prstima, Kad si ko more zatronuto Lahorom jutarnjim laganim. Volim te kada si podatna, Uzburkana i topla Ko bistro ljetno more Kada ga popodnevni majstral U sitne valove uvija. Volim te kad se uskomešaš Ko more po tramuntani, Pa bijesniš, otimaš se Ko moja mala barčica Kada je zahvate Zapjenjeni valovi Tramuntane. Sretne me i žena pa mi kliče: Dragi, Pogledaj me! Ja sam lijepa, ja sam slatka. U šatoru mome meki, topli sagi, A na dlanu koža kao svila glatka. |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Vladimir Nazor | |
| |
| | | |
Similar topics | |
|
Strana 1 od 2 | Idi na stranu : 1, 2 | |
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| Ko je trenutno na forumu | Imamo 690 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 690 Gosta :: 2 Provajderi
Nema
Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 930 dana Pet 27 Sep - 15:38
|
Dvorana slavnih |
Naj Avatar Haossa !
Kreja
|
Poslanici naj aktivniji nedelje | |
|