Island- čaroban otok leda, gejzira i vulkana


Legendom obavijen otok na sjevernom Atlantiku pruža nezaboravan doživljaj prirode: impozantna bazaltna brda i proširena polja lave, goleme ledenjake, moćne glacijalne rijeke, brojne vodopade, gejzire, fjordove i hladnu i negostoljubivu pustinju u unutrašnjosti zemlje.

Island ne privlači turiste svojim impresivnim gradovima iako glavni grad Reykjavik zrači šarmom, već radi veličanstvene prirode. Ona je dramatična, ekstremno gruba i veoma raznolika.

Island, najveći vulkanski otok na Zemlji, udaljen je jedva 300 km od Grenlanda. Island je geološki nov otok i njegovo oblikovanje još traje. Nalazi se na bazaltnoj stijeni debljine 6,4 km koja je tijekom posljednih 20 milijuna godina izlivena iz “vruće točke” u središnjem atlanskom jarku, a to je duboka raspuklina koja je nastala kao posljedica polaganog udaljavanja Europe i Sjeverne Amerike pod utjecajem razmicanja kontinenata.

Vikinzi su nazivali negostoljubivu obalu blizu polarnoga kruga “prkosni kraj svijeta” kad su se ondje naselili u 9. stoljeću. Kad su vikinzi stigli na Island, tlo je bilo pogodno za zemljoradnju. Ali od 14. stoljeća klima je postala oštrija, ledenjaci su se pomakli, a količina leda u moru uvelike je porasla. Klima se poboljšala krajem 19. stoljeća, ali led i danas pokriva desetinu islandskog kopna; četvrtina ledene površine otpada samo na najveći europski ledenjak Vatnajökull.

Desetina kopna prekrivena je i tek nedavno ohlađenom lavom koju je izbacilo 200 ovdašnjih vulkana, a jedno polje lave proteže se preko više od 2600 četvornih kilometara. Velike erupcije sastavni su dio i prošlosti i sadašnjosti Islanda. Najjezovitija do sada ujedno je i najveće isticanje lave u moderno doba, a zbila se 1873 godine.

Planina Laki na jugozapadnom rubu Vatnajökulla gotovo da se prepolovila za vrijeme erupcije, tijekom koje se otvorilo 100 zasebnih kratera koji su tvorili lanac dug 24 km. Lava je izbačena na područje veće od 520 četvornih kilometara.

Ledena pustoš na Vatnajökullu neprestano raste, smanjuje se i pulsira u sporom a katkad i silovotom ritmu u kojem kuca srce vulkana koji gori ispod njega.

Skaftafell se nalazi u podnožju Vatnajokulla. Okružen je planinama i manjim ledenjacima. Nedaleko od Skaftafella je “ledenjačka laguna” Jokulsarlon. Nakon erupcije vulkana, led otopljen pod ledenim pokrivačem Vatnajökulla ulijevao se u golemom plimnom valu u šljunčanu ravnicu.

U Skaftafellu se nalazi Svartifoss, poznati Crni slap, koji nije posebno velik, ali se obrušava niz crne šesterokutne stijene koje izgledaju kao orgulje. Stijene je oblikovala lava koja se naglo ohladila u dodiru s vodom.

Jedinstvenim prirodnim znamenitostima pripada i Hraunfossar, mnoštva malih izvora koji se izlijevaju u kaskadama preko bazaltne stube u susret ledenjačkoj rijeci Hvitá. U neposrednoj blizini slične čari imaju slapovi Barnafoss.



Četrdeset kilometara istočno od Akureyrija šumi rijeka Skjálfandaðfljot na putu od šljunčane pustinje Spengisandura u smijeru mora preko 10 metara visoke kaskade.

Landmannalaugar je brdovito područje u južnom dijelu Islanda u blizini vulkana Hekla, a ljepota krajolika definirana je crvenom bojom brežuljaka, višeslojnim riolitnim stijenama, bizarnim poljima lave te vrućim i hladnim izvorima.

Jezero muna, 30 kilometara od Goðafossa, nasula je prije otprilike 3500, odnosno 2000 godina lava koja je istjecala prilikom dvaju vulkanskih erupcija. Dugačka je 37 kilometara, ali duboka samo 4-5 metara i napaja se vodom iz toplih izvora. Za ljetnih mjeseci iznad vode što se brzo zagrijava zadržavaju se golema jata muha. Ona, zajedno sa ličinkama insekata, tvore u vodi hranjivu podlogu za bogata staništa riba i vodenih ptica koje na tisuće svijaju gnijezda u razvedenim zaljevima i pretvaraju taj kraj u raj za ornitologe. Mývatn se zbog svog položaja u i danas krajnje aktivnoj zoni smatra jednim od najspektakularnijih islandskih krajolika. Duž označenih planinarskih putova nailazimo posvuda na neobične formacije lave. Posebno su neobični Dimmubogir (“mračne utvrde”) – tvorevine s malim špiljama i malim lukovima koje bude maštu. U najboljem pogledu na pseudokratere i Mývatn može se uživati s prstenastog zida eksplozijskog kratera Hverfjalla, pepeljastog stošca visokog 170 metara.

Krajollik oko 818 m visokog vulkana koji se nalazi tek nekoliko kilometara sjeveroistočno od Mývatna jedna je od tektonski najlabilnijih zona na Islandu. Pošto se Krafla gotovo 2000 godina smatrala ugaslom, vulkan je početkom 18. stoljeća nakon snažne eksplozije čitavo područje prekrio debelim slojem lave i pepela. Zaostalo je smaragdno zeleno blještavo ždrijelo vulkana, kratersko jezero promjera 320 metara.

Turisti masovno posjećuju kao atrakciju njegove izvore sumpora koji otada ključaju i isparavaju. Oni su najvidljiviji znak vulkanizma koji je i dalje aktivan.

Kod Ásbyrgija, brezova šuma prekriva dolinu u kojoj je, kako kaže legenda, Odinov šesteronožni konj svojom potkovom ostavio snažnu polukružnu stubu u stijeni. Island ima niz veličanstvenih slapova, a Dettifoss spada među najveće prirodne atrakcije Islanda. Na širini od oko 100 metara ruše se sivosmeđi valovi rijeke Jökulsá duboko u ponor omeđen okomitim bazaltnim stijenama. Ljeti količina vode koja tuda protječe iznosi do 1500 m3/s. Tako je Dettifoss uvjerljivo najveći slap u Europi.

U uvali Skjálfandi smjestilo se mjesto Húsavík, poznato kao mjesto gdje se mogu promatrati kitovi.

Južni island bio je dom mnogih velikih imena islandske kulture i povijesti, kojima se danas dolično odaje počast. U Reykholtu se nalazi izložbeni centar posvećen “Snorriu Sturlusonu”, jednom od najznačajnijih pisaca islandskih saga. U Eiríksstaðiru se nalazi rekonstrukcija vikinškog imanja, nekadašnjeg doma Erika Crvenog ( koji je otišao kako bi osnovao naselje na Grenlandu ), te rodni dom njegovog sina Leifa Sretnog, koji je u 1000.godini otkrio Ameriku.

Na poluotoku Snæfellsnes, nalazi se fascinantno djelo prirode – Snæfellsjökull, stratovulkan sa sjajnim ledenjakom, ujedno i dio najmlađeg nacionalnog parka. Obala obiluje stjenovitim formacijama i mnoštvom ptica.

Poznato polje Þing nalazi se na sjevernoj obali Þingvallavatna. Zaravan od lave koju na zapadu ograničava klanac Þingvellir geološki je vrlo zanimljivo područje, povijesno srce Zemlje. Na tom ”svetištu” osnovana je 930. godine stara islandska slobodna država. Ondje je od tada do 1798. zasjedao svake godine legendarni Alþing, najstariji demokratski parlament na svijetu. Tu su islanđani 17. lipnja 1944. proglasili republiku.



Vulkanske aktivnosti imaju i svoju dobru stranu. Toplina unutrašnjosti Zemlje, koja je jako blizu površini daje visoku temperaturu vodi na dubini 1 km, oko 280°C. Ona osigurava struju i energiju za tvornice, domove i staklenike.

nordicpoint.net, literatura: sva čuda svijeta