Da li "padate" na riječi ili ipak sačekate da te riječi potvrde i djela?
Kad upoznate nekoga obično se kaže da je prvi utisak najjači.. prvi pogledi, prve riječi.. ipak  po meni trebalo bi to sve staviti u rezervu i razmišljati malo drugačije.
Ako on(a) uljepšava priču o sebi, sve u superlativima treba se dobro zamisliti zašto je još uvijek slobodan(a), zašto živi tako i sl..? 
Ipak, ako on(a) priča samo o sebi i toliko se hvali a da nas ništa ne pitaju, treba od njih što pre da se distanciramo..
Ili ako te on(a) ispituje dve do sitnih detalja a o sebi vrlo šturo i zagonetno, ne valja ni to.. neka umjerenost je poželjna i normalna. 

Dakle.. padate li na nečije slatkorječive riječi ili ste na takve vrlo nepovjerljivi i sumnjičavi?

Davno sam porastao

Ne padam na reči, ali iskreno, umeju da me zavedu i odvedu u pogrešan pravac na prvu loptu.

Onda zastanem i saslušam ponovo i sagledam stvari objektivno, svojim očima.

Ljudi žele da veruju, pa im i laž dobro dodje.

Ljudi uvek veruju ono u šta žele da veruju.

Zato vrlo često ne vole istinu jer nije onakva kakva bi želeli da bude.

Saglasan sa tim Lilith.

Padam samo ako se sapletem, dok pivo i ukusan obrok bi me raznežili.

(Ne zaboravite i nešto slatko drage dame.)

U suštini žene koje nisu zadovoljne svojim životom, bježe od stvarnosti i dovoljno je samo nekoliko "lijepih" riječi da se takva žena ubrzo nadje u "oblacima".. ali obično poslije tog lažnog zanosa slijedi bolno otrežnjenje i slijetanje u stvarnost, nakon čega će se njen život činiti još gorim nego prije te "avanture".. primjer iz svakodnevnog života nažalost.

Bilo nekada a onda sam lupila glavom i otreznila se.
Neće mene niko više prevesti zednu preko vode

Volim da se zezam i kao  prihvatam to "padanje", ali odgovor je NE.
Na kraju tog izliva "padanja" se slatko nasmejem