Željko Krznarić

Pesnik,tekstopisac,voditelj...
Zeljko Krznaric se bez imalo preterivanja moze nazvati mitom hrvatske ljubavne poezije.

Koliko Nas zapravo zna da je Uzalud vam trud sviraci, koju se neretko zateknemo pevusiti napisao upravo Krznaric? Ne dajte mi - Latino, Dobar dan, zlato moje, Otis'o je otac moj polako,od Kice Slabinca, Zaplakale stare tambure, Zbogom za zbogom od Gazda, Nocas, Do dna duse, Ruze i suze za Indexe, Kako da Te zaboravim za Z. Skendera i Da je moja mandolina znala u izvedbi Kemala Montena.

Zeljko Krznaric je temperament koji ne miruje,osim desetka knjiga ljubavne poezije iz raznih razdoblja izdao je i knjigu s receptima - Velike tajne Vasih malih kuhinja.
Knjige ljubavne poezije Ljubav s predumisljanjem, Jutarnje izdanje ljubavi, Zagrebacke ljubavne pjesme. Najnoviji projekti Zeljka Krznarica jesu Kuharica N°2 i novi CD s ljubavnom poezijom na kojima se radi i uskoro bi trebali biti dostupni. Pjesniku Željku Krznariću uručena je u Koprivnici književna nagrada Zvonimir Golob za najlepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu "Ti imaš oči koje sam nekad viđao"…Zeljka Krznarica mozete voljeti ili ne voljeti ali ce te ga zasigurno rado citati. I slusati...

Pesme su mu često bez naslova samo sa par zvezdica obeležene ali tako predivne ..Interesantno je da tako malo podataka o Željku Krznariću ima na netu,mene njegove pesme oduševljavaju

Umro sam, a ti mi oprosti
što sam tako žureći
zaboravio ruku da ti stisnem...
i poljubim te onako
kako sam to uvijek činio odlazeći...

Oprosti mi što sam proljeće jedno
zauvijek u sebi odnio.
Ali sjeti se
ostale su pjesme
u desnoj ladici neuredno složene...
Snaći ćeš se...
iz njih naprosto ljubav izbija.
Te pjesme... to sam ti sad ja.

Oprosti mi
nije bilo vremena za opraštanje
suviše smo se voljeli
da bi mogli nešto drugo.
Tako žureći nisam ni pomislio
da ćeš biti tužna zbog svega
i sad mi je žao zbog te praznine
koja nas dijeli
zbog toga što će nas jednu vječnost
zvijezde razdvajati
i što više neću moći usne da ti dodirnem...

Ne volim te više

Ne volim te vise da znas
ali uvijek mi tako ponekad
u vremenu dodjes
pa pomislim da si mi sve na svijetu
i ne mogu ni zamisliti
kako lezis u nekom drugom krevetu
a ista si i kad kisa pada i kad hlace obuces
i kad suknju skidas
a ne places nikad
jednog cu te dana ubiti zbog svega
jer si tako slatka
bezobrazna i kratka
ako ne racunam noge
jer si fina djevojcica
i najhrabrija kurva
jer si mi u oci usla
bez kucanja i srama
ubit cu te prije spavanja
da se probudis kao dama
da imas pune sobe ljubavi
kao zimnicu spremne
i ne volim te vise da znas
i sve ce novine pisati o tome
u restorane vise neces uci
ludo moja mala
neugledna plava
predivno stvorenje bozje i moje
raspitaj se kod prijatelja
sto je jos tvoje
a sto meni pripada
raspitaj se jer ne dam ti vise
ni da mislis
ubit cu te sto se skitas svijetom
policija ce te traziti
sto bludnicis s ljetom na javnom mjestu
pa ces onda opet k meni
dovoditi ljude
da me ubijaju dugo i da se cude
sto volis na meni
i ne volim te vise da znas
ali te trazim
jer si tako prosta i slatka kao sirup
jer si tako divlja
kad ti vrat zagrizem
a bas nikakva nisi kad te zubi bole
necu vise ni da mislim o tebi
dok si od mene daleko
sto ja znam ljubi li te netko
jer ti je toplo u sobi
bezobraznice mala
igraj se jos malo
dok mi mrak ne padne u krevet
ludo
cekam te i sutra
kao uvijek u devet.

Ne govorim ti bas u zadnje vrijeme
da te volim
i ne gasim ti svjetlo u ocima
prije spavanja
ne govorim ti nesto njezno
i ne grlim ti dusu
ali ovo ti moram reci
previse je gorkog
i ljudi su grubi
pa ako i ne govorim
jos uvijek te ono najljepse u meni
voli i ljubi

Ne diraj moje godine

Ne diraj moje godine
ne igraj se mojim rukama
ostavi moje usne...
Najbolje bi bilo za tebe
da odeš
da otvoriš vrata
ostaviš tu kafu koju pijemo
zaklopiš knjigu i
pokupiš tih svojih deset sličica
iz raznih razdoblja tvoga života.
Zasto me gledaš tako bezobrazno
tako toplo i nemirno
tebi ću, evo, samo tebi ću
otkriti tajnu
jer te želim spasiti od sebe i tuge
ja sam rođen u godini
loše berbe
i što možeš od mene dobiti
samo suzu na kraju.
Zato ti kažem
pokupi sve te tvoje nežnosti
skini poljupce sa mojih usana
ne ostavljaj te mirise na jastuku
jer tako te volim
a rođen sam u godini loše berbe
i znam da će sve to
loše završiti...

Iz kojeg si ti svijeta



iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom
iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane
koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
i sto mi se suze vide prvi puta
jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam
iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim

Šta ti nedostaje noćas

Šta ti nedostaje noćas
mislim osim mene
jer drugo je sve u redu
drugo nije važno u ovoj noći
jer zvijezde će ionako padati
i ovdje
i na zapadnim i istočnim obalama
mene nešto drugo zanima
mene zanima što da učinim
s ovim depresivnim
magnetskim poljem
i kako da umaknem nepovoljnim
strujanjima vjetrova s juga
koji u tvom srcu stvaraju
zrakoprazne prostore
što ti nedostaje noćas
osim kucanja sata
mislim osim mene
jer sve drugo nije more koje se pjeni
nije to šlag na sve
posebno na ono što me dovodi
do ludila
pazi
jutra će svejedno dolaziti
bez obzira na naša stanja
ali mene nešto drugo zanima
meni to što me ubija
može biti slatko
i suzama razmazano lice
može i to
a to što ne možeš pogledati u oči
nikom
hajde molim te
ti baš kao neko dijete
uživaš u svemu što ne možeš promijeniti
ma priznaj
da ti ja najviše nedostajem...

Ako mi odemo preko neba
što ćeš s ovim pjesmama
koje sam ti pisao
kad sam od tebe daleko disao
što ćeš s usnama
punim mojih poljubaca
i tko će tamo na Trešnjevci
biti od nas tužniji
Ako mi odemo
jedna tajna će u tugi nestati
i pogledi će prestati
vlakove ćemo pratiti
a sami se nikada nećemo vratiti
jer ako odemo preko neba
nitko neće znati što nama treba.

Moje veliko slovo

Ti si jedno veliko slovo
u mom zivotu
neoprostivo i neduzno
namjerno i slucajno
ti si sve
i nocas ja se odjednom sjetim kise
koja je pala tog popodneva
sjetim se tvojih ociju
iz kojih nisam izlazio
pet sati i nekoliko minuta
a za to vrijeme svijet se okretao
i nista nije stajalo
druga smjena je radila neumorno
netko je u tom trenutku ljubio
i umiralo se u tih pet sati
i nekoliko minuta
a mi smo dijelili sudbinu ruze
ja s tvojim imenom na usni
i ti sa mnom
kisa je padala tog popodneva
znam to sigurno
jer na tvom licu je zasjala jedna kap
poput bisera
i trave su sanjale o nama
ti si jedno veliko slovo u mom zivotu
i samo sam tebe ucio
kako se pobjedjuje ravnodusnost
govorio sam ti lijepo
a ustvari
ponekad sam pomislio kako bi bilo
raskopcati tvoju kosulju
i ljubiti te dugo
tako dugo dok kisa ne prestane
ti si moje veliko slovo
veliko poglavlje jednog popodneva
i malo vecernje tame
ti si zvijezda lutajuca
koja mi se seli iz oka u oko
pa sjetis li se kako smo izasli
iz te kise sretni
moje veliko slovo.

Tebi jedinoj kazem
tajnu zivota ti govorim
i ne ostavljaj me negdje
na nekoj pustoj zaspaloj stanici
ne daj mi da idem
sam da se snadjem
na ovoj ljubavnoj stranici
jer si uvijek veliko slovo
i kava jutarnja
i ljubav i navika
sve si iza zakljucanih vrata
u vjetru sa Sljemena te mirisem
u zimi Zagreba te grijem

tebi jedinoj kazem
tebi jedinoj ne lazem
ne daj mi da odem
da te izgubim u ovom gradu
u ovom zivotu

kad te tako mogu voljeti
kako bih te mogao preboljeti..

Ja te ne volim više

Ja te ne volim više
Znaš li koliko sam bola
Morao podnijeti
Da bih rekao tu jednostavnu rečenicu

koliko sam morao žena poljubiti
U mraku se poigravati sa mjesecom
U njihovim očima
I paziti da ne izgovorim tvoje ime

Bojao sam se ljubavi nakon tebe
Učio sam zaboravljati ulice
Kojima smo išli
Izmišljao nove gradove
Rijeke
Zvijezde
Brisao sam kišu sa svojih pjesama

Pamtio sam tragove tvojih prstiju
Koji su skinuli nježnost s mene
Pamtio sam slike
Riječi sam znao na pamet

I trošio vrijeme da te zaboravim
Da te ne volim
Molio se očajnički da to nestane iz mene
Da se vratim na početak

Ne znaš ti ništa o mračnim olujama
O jutrima hladnim koja mirišu na snijeg
Ne znaš ti ništa o meni

Ali ja te više ne volim
I čudno sam sretan zbog toga

Kad budem imao iskustva
i budem stariji
govorio sam na kraju svake ljubavi
na rubu svakih ociju
i na rubu pameti ako baš hoćeš
kad budem imao godina
kao ljubavi u sebi
nikad više neću
ponavljati iste greške
i neću pamtiti sve sitnice
i nikad neću bez pameti
samo srcem
kroz maglene koprene
i to sam govorio
ponavljao
a eto s tobom sam stariji
i ništa nisam naučio.

Kad te boli
i meni nije blistavo
i meni se oči zamute
pa kad tvoje usne šute
i meni preko usan riječi neće
pa je ovo puno sreće
zakopano u naša lica
kad te boli
zaboli me i ova ulica
i koraci me zabole
a to je valjda tako
kad se ljudi vole
kao ti i ja
ali i kad te boli
osjećam da me ipak
tvoje srce voli.

Bar pola sata
Zagrli me samo i šuti
Isključi telefon i zatvori vrata
Sve moje nemire s usana skini
Počešljaj tu mirisnu kosu
I zavuci se tiho u moje zjene
Polako na prstima mi dođi
Ti znaš kako miriše breskva
Pred zoru
Jogurtom namazana usta

Zagrli me samo i šuti
Ti govoriš i kad ne kažeš ništa
Ti znaš taj govor lijepih očiju
Koje se kao bršljan ispletu
I radi sve što želiš od mene
Jer uvijek mi ruka od lica krene
I niže se dodir na dodir se slaže

Zagrli me samo
Neka okrenu svijetove i neka nas traže
Ja nisam nikad od tebe
Imao draže
I nisam se bojao smrti kao što se bojim
Jer pomislim kako nam je vremena malo
I što bi još osim tebe
U srce mi stalo
Kad si tako plodna ko ljubav
Ko zrak ispunjen svijetlom
Ko zvijezda što toplo gori

Zagrli me samo
I oči otvori
Da mi se srce uz tebe priljubi
Da te uvijek ima
Da te ne izgubi

Da sam te ukrao
i legao pored tebe
da li bi ljeto zamirisalo
kao što tvoja kosa miriše
da li bi pisalo u mojim pjesmama
ono što sad ne piše
kad sam žedan tvojih uspomena
tvojih godina prije mene
ljubomoran na sve one
koji su s tobom dijelili
sve ono što nisam ja
da sam te ukrao
i legao pored tebe
i ljubio tvoje lijepe prste
tebe bih isto napravio
od ljubavi čvrste
nježnu
s nebom u očima
da me pratiš
i vratiš s neba do sebe
da sam te ukrao
možda ne bih imao ništa
ali bih imao tebe.

Opet sanjaš


Sanjaš

opet sanjaš

što će ti sva ta prostranstva

ljubav neznana

što će ti jad poslije svega

prozor otvoren u nigdinu

zrela pahulja snijega

sanjaš li sanjaš

budalo nepopravljiva

tragaču sreće

Imaš u sebi nešto što ja nemam

Imaš u sebi nešto što ja nemam
imaš mudrost koja te čini ženom
oblak koji te plaši sjenom
a ipak ti si ta obala
kojoj može prići moja lađa
umorna i potrganih jedara
imaš u sebi i dio mog djetinjstva
mada ti se čini sasvim različito
jer pamtiš
jer ti i sada zvuk zvona
topi dušu od stoljetnih zima
imaš ti imaš
neku tajanstvenu misao
ruke koje obgrle cijeli svijet
i dlanove na kojima raste plima
u tebi je i moj dio tuge
nemir onih koji sanjaju mirno
bujica kojoj tek tvoja duša znači kraj
i putovala si tako životom
neprestano uz mene
a da me nisi ni vidjela ni osjetila
tek si prepoznala zatvorenim očima
ovaj dio neba
koji tek treba posuti zvijezdama

Ne veruj da ja odlazim

Ne vjeruj da ja odlazim
jer nemoguce je ostaviti taj krevet
u kojem smo smislili najljepse price
nemoguce je da me taj vjetar
odnese nekud
u neku ravnicu punu snijega
jer tko ce tako njezno
tvoje celo poljubiti
kome bi na pamet padale
takve lude stvari
da se zenimo svake noci
da ponekad pobjegnemo
ne vjeruj
gledaj
tu su jos moje cigarete
moj kaput
i moje srce
ja sam jos uvijek tako tvoj
da nemam vremena ni za sebe.

AKO SE NIKAD NISMO VOLJELI

Ako se nikad nismo voljeli
onda je uzalud ovo bijelo jutro
na mom licu
ova kisa u prvoj slici budjenja
i pjesma koja ostaje u srcu zauvijek.
Ako se nikad nismo voljeli
onda je cudno to zbivanje zivota
u magli i sjenama dana prevarenih
ali ja vjerujem tebi i kad ne postojis
i kad te nema u knjigama
kad se u tvojim umornim ocima
stisaju bitke
i sve postane zaborav
i kad ti vjerujem
onda znam da ono sto smo zivjeli
jedino ljubav moze znaciti

Ne vjeruj da ja odlazim

jer nemoguće je ostaviti taj krevet

u kojem smo smislili najljepše priće,

nemoguće je da me taj vjetar

odnese nekud,

u neku ravnicu punu snijega

jer tko će tako nježno

tvoje ćelo poljubiti,

kome bi na pamet padale

takve lude stvari

da se ženimo svake noći

da ponekad pobjegnemo..

Ne vjeruj,

gledaj,

tu su još moje cigarete,

moj kaput,

i moje srce..

Ja sam još uvijek tako tvoj

da nemam vremena ni za sebe.

Nikad vise

nikad vise ne otvaraj vrata
u predvecerja ranih ljubavi
kad nas odjednom prevare sve rijeci
i svi nas pogledi dotaknu
da se vise ne vrate

nikad vise svoje srce ne iznosi na dlanu
tek udji u neke tople sobe
gdje je vrijeme mladosti pogodno
gdje bi se mogli na tren pronaci
u zaboravljenom refrenu pjesme
gdje bi mogli pricati satima
i ne znati da li su nam godine prosle

nemoj vise ljubavi otvarati oci
u predzorje kad utihnu posljednji glasovi
kad se od osame naslonis uspomenom
na prozore pod kisom koja zna i hoce
a mi tek ljubavni i dobro raspolozeni
nismo ni znali da nam je srce u oku raslo
i preraslo sve okvire

ne izgovaraj vise rijeci
koje si u sumraku sobe ucila na pamet
da ih dugo nosis nanizane oko vrata
ne otvaraj vise vrata u rana predvecerja ljubavi

podivljat ce rijeke
zbog usana neljubljenih
necemo se snaci sto nam je bilo davno
jedno vrijeme
necemo vise znati
ni ljubiti kako smo znali
nece vise biti ni takvih poraza
ni takvih pjesama
pa cak ni smrti
ako otvoris vrata istom kretnjom
nekome tko ce doci